_ . orasi opujemom u oy6oTom y jyrpo ernnara : 34 /yOpoBHux, ; NOHALJAIBEM y KyHy 84 Jun. Z ronuHy. TlouwrTom 3a /ly6poB- nuK 4 uujeny IpxaBy 96 nun. ga FOAHNY, HA NO TOJHHE M HA , mjeceu cpasmjepuo. — +: flojenunu 6poj 1. gunap. - (naTABO H VTYIKHBO roposinuy: OnroBopuu ypenuuK: HBO XEPILIO UHMJEHE OFTNACMMA UM. BHCHH€ y IUHpuuu onkietba, 3AXBAJIe H*OTJIACH I š IY PO HH! jenuor crynua 3 nun. lipu- | y TEKCTy 4 1uHapa Craj- BnacuuK u u3uaBaTeJ;b: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE y NY BPOBHHKY. HHM OTJIACHBAJHUMA NONYCT. a 5p. 56. š | Ny6PpOoBHHK, 1 5. šyna 2 922. Fon. |. Ps Utješ jesne Na žalost ne može niko pa ni mi, kad govorimo o našoj državi, o nje- zinom sadašnjem vanjskom i unutra- šnjem položaju, o njoj govoriti idealno niti može i smije da samo vidi do- bru stranu kao dairđavih nema. Mi znamo. da ima toga mnogo što ne bi nikako smjelo da bude, ali mješte da mi tražimo i izlažemo način i po- kazujemo put, kako valja raditi, što treba mijenjatiq i koja su sredstva za naše sređivanje i stabiliziranje u na- pretku, mi još jače bučimo, bacajuć se na ovu, mukom i krvlju stečenu, državu drvljem i kamenjem, te ne samo što se sami crni prikazujemo prama stranom svijetu i tako sami sebe u inostranstvu diskreditujemo, već jedan drugoga prosto sugestijo- nišemo, da je kod nas tako rđavo i tako teško kao nigdje drugo. Ovo i ovakovo naše međusobno ocrnjivanje našeg unutrašnjeg stanja a time i naše države, to je provađanje jedne vrlo rđave metode. To je indirektno napadanje na ljude ili stranke ocrnju- jući ih na takav sulud način, da tre- ba prije ocrniti državu kao nevaljalu, neuređenu, gotovo propalu, da bi se time oborilo ljude ili stranku. Obično. že svak bježi od odgovornosti. S toga da su danas manji od makovog zrna, ali nije tako. Baš naprotiv i oni da. nas, grijući se na suncu slobode u našoj slobodnoj državi, opet podižu glave kao otrovne zmije i sikću što je u državi nesređenije, ili što se ta nesređenost na jače zvono iz- nese, toliko je zgodnije bacati odgo- vornost jedan na drugoga, lakše obo- riti jedan drugoga. Izgleda, da je to već prešlo pri- vremeno u krv i stvorilo jednu, tako reći, sezonu, u kojoj je donekle mo- derno napadati na sve što državu i državno uređenje prikazuje u dobroj slici. Ali mi ipak vidimo jednu utješnu pojavu, vidimo, da se ova i ovakova a > 2 TA pojave. sezona primiče svom kraju. Mi smo do sada nekoliko puta registrirali iskrene glasove, naročito sa strane hrvatskog vam dijela naroda — pre- ko kojega se ova moda političke se- zone prakticira — koji su iskreno iznijeli svoju vjeru, da u našoj dr- žavi nije onako kako mi sami o njoj trubimo, već da je takovo neistinito i zlobno prikazivanje plod međusobne mržnje, strasti i nesloge. ba Kao prilog ovim našim riječima, donosimo ovdje izvadak iz pisma jed- nog seljaka, Hrvata dobrovoljea, ko-- jeg je poslao listu ,Crpaxa“, radi- kalnom organu u Osijeku. kaže: ,Ja, bivši jugoslavenski dobro- voljac sa Dobrudže, došao sam kući u našu novooslobođenu državu 1919. god. iz Rusije. Odkako sam došao kući iz Rusije, sada će biti tri _go- dine. Za te tri godine sam razmo- trio i uvidio u našoj nutarnjoj poli- tici i u svakidašnjem životu svega i svašta, a mržnje i nesloge najviše. A ta mržnja i nesloga potiče najviše od onih elemenata, koji su 1914 g. vikali na Srbe u Srbiji. Oni, koji su Srbe turali u tamnice, oni bi trebali | mržnjom separatističkog janatizma i opet protiv Srba, protiv narodnog je-. dinstva i protiv ove mukom stečene. države. A ne znaju Ši skutonoše pro- da pale austro-madžarske prevlasti, nije s njima obračunato za: 1914. godinu !? U pismu Čim Melem od strane Hrv. Bloka nije što po volji, odmah se pozivaju na to ,kako je bilo pod Švabom sve jeftino, a kako je sada sve skupo i ne mož da se živi i svemu tome da su krivi Srbi i Srbija“. — Ja sva- kom takvom odbrusim : ,Idi u Austri- ju, pa ćeš vidjeti kako je “tamo jeftino živiti s Do nas najviše stoji, braćo do- brovoljci, i vi druga braćo, koji ste pristaše narodnog jedinstva, da ne puštimo, da nam ti razni separatisti, gi u ime internacijonalnog bratstva, treći u ime hrvatskog republikanstva i napokon četvrti u ime svvte vjere katoličke i papinske prevlasti e(koja nama Hrvatima ne vrijedi ni po pi- šivog boba, a škodi i previše), ruše ovu našu mukom stečenu državu“. Ovakova shvaćanja i razlaganja, još kad ona dolaze sa strane brata Hrvata, a pogotovo seljaka, utješna su pojava, koja naviješta da je blizu kraj, kad će današnja politička se- zona sa svojim metodama da u ne- jedni u ime ugroženog Hrvatstva, dru- 3 . Konierencija u Haagu. = Svi znakovi javljaju, da će konferen- cija u Haagu brzo doći svome kraju, a da u stvari nije ništa uradila. Ruska delega- Cija i njezini prijedlozi, davali su konfe- renciji još nešto života, ali kad se je i ta strana bezuspješno iscrpila, konferencija u Haagu će brzo da ugine i da samo ostavi neki trag za sobom, da se u istoriji kad- god spomene, da je bila. Hoće li se, prije nego se konferencija definitivno zaključi, zaključiti da se opet sazove kakva kontfe- rencija, otome se još ništa ne kaže. Izgleda, da je počela jenjati i bolest konferiranja. e Stanje u Njemačkoj. | Ima dosta znakova, da je monarhisti- čna stranka u Njemačkoj dosta jaka, i da Su monarhiste gotovi da pod silom terora dođu do svojih aspiracija. Iz Berlina javljaju rističkom organizacijom »C, čija je žrtva obio i ministar Rathenau. Iz okoline eks-cara Vilima izvješćuju, da je i sam eks-car donekle upleten u ovo političko umorstvo, i da Vilim ima velike nade u ponovnu restauraciju monarhije. Bugarska mahniljanja. Dok Bugarska pošto-poto hoće zva- nično da sa sebe zbaci svaku odgovornost kao da bi bugarska vlada imala veze sa komitskim upadima u Makedoniju, te dok sama naglašava, da će strogo paziti, da se komitske bande ne bi organizovale na nje- = Političke novosti. I daj je. viad a otic ila. 4 o: p Phila, da je sva bavarska policija. sta: Su se e glavne borbe vodile oko Dublir jala u vezi sa čuvenom monarhistično-tero- povrat izlinja 1 nestane. nom teritoriju, dotle stižu vijesti, da baš sada upadaju iz Bugarske vrlo mnoge ban- de, kojima je zadatak da u Macedoniji iza- zovu kaos. Naše pojačane sftaže na gra- nici imaju često okršaja. sa ovim bugar- skim bandama. Dokle će Bugari da ovako mahnitaju ? | Boliševići u Francuskoj. Listovi donose, da se je u Parizu ušlo u trag jednoj velikoj boljševičkoj uroti, Izvršene su mnoge premetačine, koje su imale potpuna uspjeha, te je nađeno do- kumenata, na osnovu kojih su imali pasti žrtvom mnogi francuski državnici. ž .U irskoj. I ako je vladinim četama u Irskoj pošlo za rukom da ustaše na mnogim mje: < stima savladaju, opeta ne će tako lako. naš ie =a AČA E LPRO3 noe£ As aa sd ea osi A rok IJE E Go 4 i ps a sada su se one prenijele u provinciju. pi) u brda. I tako stojimo pred jednim gra- | danskim ratom u žrskoj,. koji. će trajati mnogo dulje nego što se moglo misliti. Odjeci španjolskog poraza u Maroku. aa Vrhovni,ratni sud u Madridu optužio je tri generala, te gotovo cio generalni štab i oficirski kor španjolske armadđe u Maroku, koji su se u času katastrofe na lazili u Mellili, jer su utvrđena mnoga ogromna prikrivanja i pronevjerenja. Špa- njolska je u marokanskom ratu izgubila 8000 vojnika a potrošila preko milijarde peseta. mms a .——-—- > PILICI 1 KRŽINE «spomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 96 > K. P. DOMINKOVIĆ. Domalo eto poslužnika. U jednoj ruci nosi lampu, U drugoj večeru koju mi je supruga iz hotela mug: pod pazuhom mu jedna knjiga. — Molim Vas, prihvatite mi svijeću, jer su mi za- Pačane ruke; govori mi. Prihvatim svijeću a on položi na klupu večeru i knjigu. — Evo Vam gosp. imate čime zabaviti. — Zahvali mu; rekoh, a vidim odmah da je jedna knjiga Srpske Knjiž. Zadruge. — Čitajte slobodno dokle hoćete, samo utrnite svijeću kad pođete spavati. Laka noć! završi poslužnik, pođe, Zatvori za sobom vrata ćelije ali ih ne zavrne ključem. Pojedoh večeru, odmah se svučem, legoh i tvrdo Zaspah jer sam osjećao umor. U jutro, oko 9 sati, evo sudca, ga njime moja su- Pruga, a za njima poslužnik nosi mi prtljag što sam ga Sinoć ostavio na stanici. — Evo ti gospođe, pa neka Slano ovdje dok dođe Vrijeme putovanju, a ja idem u sud jer me čekaju stranke. — Dobro, rekoh, hvala ti! | — Dakle, kako ti se sviđa ovo naše bračno putovanje ?; Pitam je kad ostadosmo sami. — Ne govori mi, molim te. Ja nikako ne mogu da e snađem. Sve izgleda kao san, pa nikako da vjerujem " ono što doživljujem. — Bolje je da se sama sebi otmeš, pa da u sve hladno vjeruješ. Ako je sada malo neugodno, kasnije ćeš sudac poslao ovu knjigu, da se još gdjegod prebrati, sve ovo s ponosom spominjati. Zar ne ćeš jednom i malo! oholo kazati: ,jedan sat svog bračnog putovanja provela sam u jednoj maloj seoskoj tamnici“!? — Razumijem ja to dobro, ali se bojim za tebe. Ko zna što su bezdušnici nakastili da s tobom urade ? Zašto su te sada strpali u tamnicu, kad tome nema nikakva razloga ni uzroka ? — Nemoj tako. Zapamti, da svako zlo ne stiže za gore, a drugo, znaš za ono: u zlu se ne poništi. .....? Vjerovati u sama sebe to je najbolja i najsigurnija vjera. Sjeti se napokon i onog pauka od jučer; ako si mu vje- rovala onda, zašto da mu ne vjeruješ i sada, kada smo obojica U: tunnici:?:.3 3 , Ovako smo se razgovarali freo da jedan sat. da se snađeš u teškim momentima, koji hoće da te salijeću ogorčenjem. U najtežem i najcrnjem zlu koje te zadesi, traži i nađi barem jednu sitnu, svijetlu tačku, a ona će ti sigurno dati snage. Već je prošlo deset sali, U 11 putuje + voz te se moramo brzo rastajati. Ja se maših rukom u, njedra. — Evo ti ovo; kažem joj. Ovo je rukopis, neke moje sitnice, što sam ih napisao u tamnici šibenskoj. Ponesi ih sobom i predaj mi ih bratu kod kuće. Mene bi mogli a grehota da propadnu. — A što imam &azati, kad stignem kući ?; počne mi inekako ubijena, primajuć prep rukopisa i namiještajuć ga u njedra. — Tvojim kod kuće Mazi da sam pošao u vojsku, a bratu mi kaži istinu. On ovo mnogo ispravnije shvaća, Samo, nemoj pred njim da se pokazuješ preveć VERA ili da plačeš. Digosmo se sa klupe jer je vrijeme rastanku. — Molim te, nemoj da se vršiš brinući se i strahujuć izbog mene. Vidjećeš, da će na svrhu sve dobro biti; zaglavih joj pri opraštanju. | — Dragi mužu! Ne bi se ja ovoliko ni brinula ni strahovala, kad bi mi ti imao toliko zdravlja koliko imaš haraktera ; kaže mi a u očima joj suze. S rekoh kratko stiskajuć joj ruku, a Ona je drhtala zbog drhtao sag njenih — Z Bogom!; osjetih da nam _obajici one drhću. ovako tužna rastajanja a ja. sam posljednih riječi. Ne znam zašto, ali sam za njoj sam zatvorio vrata S ćelije, dođoh do sredine _ i tu oduših iz punih grudi, da _ sa sebe skinem jedan teški teret prekomijernog zadovolj- Š stva. U oči mi navrla suza pa igra pred zenicama i stvara mi maglu. Ja snažno pritisnem trepavicama, istisnem suzu a ona se osuši na licu, te osjetih da mi je olakšalo pod pritiskom potjeranog zadovoljstva. FIEPE = 0 . »kad bi mi ti imao toliko zdravlja koliko haraktera“, neprestano su mi ozvanjale u ušima i ugodno me zbunjivale. U svome životu ne čuh nikada, a nikada i ne ću čuti, ovako priznanje i poštovanje, sa ovakovim savršenstvom iskrenosti, kako što čuh nenadano sada u ovaj čas. Mogu mase naroda da mi ove riječi zanosno viču, mogu prvi ljudi da mi ih javno kroz listove potpisuju, ali sve to u sebi ne bi imalo onoliko iskrenosti sa kojom su sada bile izrečene. Sve bi mi to izgledalo prije pro- računamo i udešeno nego iskreno. Ali izrečene ovdje, u ovom času, u malenoj tamnici, među četiri uska i hladna zida ćelije, u četiri oka, bez dugog premišljanja, bez emfaze, bez ponavljanja već samo jednom; izrečene kao posljedni pozdrav, kao neki dulcis in fundo, oslađen suzom ao u. « Njene posljednje |