_

.

orasi opujemom u oy6oTom y jyrpo

ernnara : 34 /yOpoBHux,

; NOHALJAIBEM y KyHy 84 Jun.
Z ronuHy. TlouwrTom 3a /ly6poB-
nuK 4 uujeny IpxaBy 96 nun.
ga FOAHNY, HA NO TOJHHE M HA
,  mjeceu cpasmjepuo. — +:
 flojenunu 6poj 1. gunap. -
(naTABO H VTYIKHBO roposinuy:

OnroBopuu ypenuuK: HBO XEPILIO

UHMJEHE OFTNACMMA

UM. BHCHH€ y IUHpuuu

onkietba, 3AXBAJIe H*OTJIACH

I š
IY PO HH! jenuor crynua 3 nun. lipu-
| y TEKCTy 4 1uHapa Craj-

BnacuuK u u3uaBaTeJ;b: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE y NY BPOBHHKY.

HHM OTJIACHBAJHUMA NONYCT.

a

5p. 56. š

| Ny6PpOoBHHK, 1 5. šyna 2 922.

Fon. |.

Ps

Utješ
jesne
Na žalost ne može niko pa ni mi,
kad govorimo o našoj državi, o nje-
zinom sadašnjem vanjskom i unutra-
šnjem položaju, o njoj govoriti idealno
niti može i smije da samo vidi do-
bru stranu kao dairđavih nema. Mi
znamo. da ima toga mnogo što ne bi
nikako smjelo da bude, ali mješte
da mi tražimo i izlažemo način i po-
kazujemo put, kako valja raditi, što
treba mijenjatiq i koja su sredstva za
naše sređivanje i stabiliziranje u na-
pretku, mi još jače bučimo, bacajuć
se na ovu, mukom i krvlju stečenu,
državu drvljem i kamenjem, te ne
samo što se sami crni prikazujemo
prama stranom svijetu i tako sami
sebe u inostranstvu diskreditujemo,
već jedan drugoga prosto sugestijo-
nišemo, da je kod nas tako rđavo i
tako teško kao nigdje drugo. Ovo i
ovakovo naše međusobno ocrnjivanje
našeg unutrašnjeg stanja a time i
naše države, to je provađanje jedne
vrlo rđave metode. To je indirektno
napadanje na ljude ili stranke ocrnju-
jući ih na takav sulud način, da tre-
ba prije ocrniti državu kao nevaljalu,
neuređenu, gotovo propalu, da bi se

time oborilo ljude ili stranku. Obično. že
svak bježi od odgovornosti. S toga da su danas manji od makovog zrna,
ali nije tako. Baš naprotiv i oni da.
nas, grijući se na suncu slobode u
našoj slobodnoj državi, opet podižu
glave kao otrovne zmije i sikću

što je u državi nesređenije, ili što
se ta nesređenost na jače zvono  iz-
nese, toliko je zgodnije bacati odgo-
vornost jedan na drugoga, lakše obo-

riti jedan drugoga.

Izgleda, da je to već prešlo  pri-
vremeno u krv i stvorilo jednu, tako
reći, sezonu, u kojoj je donekle mo-
derno napadati na sve što državu i
državno uređenje prikazuje u dobroj
slici. Ali mi ipak vidimo jednu utješnu
pojavu, vidimo, da se ova i ovakova

a > 2 TA

pojave.

sezona primiče svom kraju. Mi smo
do sada nekoliko puta registrirali
iskrene glasove, naročito sa strane
hrvatskog vam dijela naroda — pre-
ko kojega se ova moda političke se-
zone prakticira — koji su iskreno
iznijeli svoju vjeru, da u našoj dr-
žavi nije onako kako mi sami o njoj
trubimo, već da je takovo neistinito
i zlobno prikazivanje plod međusobne
mržnje, strasti i nesloge. ba

Kao prilog ovim našim riječima,
donosimo ovdje izvadak iz pisma jed-

nog seljaka, Hrvata dobrovoljea, ko--

jeg je poslao listu ,Crpaxa“, radi-
kalnom organu u Osijeku.
kaže: ,Ja, bivši jugoslavenski dobro-
voljac sa Dobrudže, došao sam kući
u našu novooslobođenu državu 1919.
god. iz Rusije. Odkako sam došao
kući iz Rusije, sada će biti tri _go-
dine. Za te tri godine sam  razmo-
trio i uvidio u našoj nutarnjoj poli-
tici i u svakidašnjem životu svega i
svašta, a mržnje i nesloge najviše.
A ta mržnja i nesloga potiče najviše
od onih elemenata, koji su 1914 g.
vikali na Srbe u Srbiji. Oni, koji su
Srbe turali u tamnice, oni bi trebali |

mržnjom separatističkog janatizma i

opet protiv Srba, protiv narodnog je-.
dinstva i protiv ove mukom stečene.

države.

A ne znaju Ši skutonoše pro-
da

pale austro-madžarske prevlasti,
nije s njima obračunato za: 1914.
godinu !?

U pismu

Čim Melem od strane Hrv. Bloka
nije što po volji, odmah se pozivaju
na to ,kako je bilo pod Švabom sve
jeftino, a kako je sada sve skupo i
ne mož da se živi i svemu tome da
su krivi Srbi i Srbija“. — Ja sva-
kom takvom odbrusim : ,Idi u Austri-
ju, pa ćeš vidjeti kako je “tamo jeftino
živiti s

Do nas najviše stoji, braćo do-
brovoljci, i vi druga braćo, koji ste
pristaše narodnog jedinstva, da ne
puštimo, da nam ti razni separatisti,

gi u ime internacijonalnog bratstva,
treći u ime hrvatskog republikanstva
i napokon četvrti u ime svvte vjere
katoličke i papinske prevlasti e(koja
nama Hrvatima ne vrijedi ni po pi-
šivog boba, a škodi i previše), ruše
ovu našu mukom stečenu državu“.

Ovakova shvaćanja i razlaganja,

još kad ona dolaze sa strane brata

Hrvata, a pogotovo seljaka, utješna
su pojava, koja naviješta da je blizu
kraj, kad će današnja politička se-
zona sa svojim metodama da u ne-

jedni u ime ugroženog Hrvatstva, dru-

3 . Konierencija u Haagu.

= Svi znakovi javljaju, da će konferen-
cija u Haagu brzo doći svome kraju, a da
u stvari nije ništa uradila. Ruska delega-
Cija i njezini prijedlozi, davali su konfe-
renciji još nešto života, ali kad se je i ta
strana bezuspješno iscrpila, konferencija u
Haagu će brzo da ugine i da samo ostavi
neki trag za sobom, da se u istoriji kad-
god spomene, da je bila. Hoće li se, prije
nego se konferencija definitivno zaključi,
zaključiti da se opet sazove kakva kontfe-
rencija, otome se još ništa ne kaže. Izgleda,

da je počela jenjati i bolest konferiranja.

e Stanje u Njemačkoj. |
Ima dosta znakova, da je monarhisti-

čna stranka u Njemačkoj dosta jaka, i da
Su monarhiste gotovi da pod silom terora

dođu do svojih aspiracija.
Iz Berlina javljaju

rističkom organizacijom »C, čija je žrtva

obio i ministar Rathenau.

Iz okoline eks-cara Vilima izvješćuju,
da je i sam eks-car donekle upleten u ovo

političko umorstvo, i da Vilim ima velike

nade u ponovnu restauraciju monarhije.
Bugarska mahniljanja.

Dok Bugarska pošto-poto hoće zva-
nično da sa sebe zbaci svaku odgovornost
kao da bi bugarska vlada imala veze sa
komitskim upadima u Makedoniju, te dok
sama naglašava, da će strogo paziti, da se
komitske bande ne bi organizovale na nje-

= Političke novosti.

I daj je. viad a otic ila. 4 o:

p Phila, da je sva bavarska policija. sta: Su se e glavne borbe vodile oko Dublir
jala u vezi sa čuvenom monarhistično-tero-

povrat izlinja 1 nestane.

nom teritoriju, dotle stižu vijesti, da baš
sada upadaju iz Bugarske vrlo mnoge ban-
de, kojima je zadatak da u Macedoniji iza-
zovu kaos. Naše pojačane sftaže na gra-
nici imaju često okršaja. sa ovim bugar-
skim bandama. Dokle će Bugari da ovako
mahnitaju ? |
Boliševići u Francuskoj.
Listovi donose, da se je u Parizu ušlo
u trag jednoj velikoj boljševičkoj uroti,
Izvršene su mnoge premetačine, koje su
imale potpuna uspjeha, te je nađeno do-
kumenata, na osnovu kojih su imali pasti
žrtvom mnogi francuski državnici.

ž .U irskoj.

I ako je vladinim četama u Irskoj
pošlo za rukom da ustaše na mnogim mje: <
stima savladaju, opeta ne će tako lako. naš

ie =a AČA E LPRO3 noe£
As aa sd ea osi A rok IJE E Go
4 i ps

a sada su se one prenijele u provinciju. pi)
u brda. I tako stojimo pred jednim gra- |
danskim ratom u žrskoj,. koji. će trajati
mnogo dulje nego što se moglo misliti.

Odjeci španjolskog poraza u Maroku. aa
Vrhovni,ratni sud u Madridu optužio

je tri generala, te gotovo cio generalni

štab i oficirski kor španjolske armadđe u
Maroku, koji su se u času katastrofe na
lazili u Mellili, jer su utvrđena mnoga
ogromna prikrivanja i pronevjerenja. Špa-
njolska je u marokanskom ratu izgubila
8000 vojnika a potrošila preko milijarde
peseta.

mms

a

.——-—- >

PILICI 1 KRŽINE

«spomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
96 > K. P. DOMINKOVIĆ.

Domalo eto poslužnika. U jednoj ruci nosi lampu,
U drugoj večeru koju mi je supruga iz hotela mug:
pod pazuhom mu jedna knjiga.

— Molim Vas, prihvatite mi svijeću, jer su mi za-

Pačane ruke; govori mi.

Prihvatim svijeću a on položi na klupu večeru i knjigu.

— Evo Vam gosp.
imate čime zabaviti.

— Zahvali mu; rekoh, a vidim odmah da je jedna
knjiga Srpske Knjiž. Zadruge.

— Čitajte slobodno dokle hoćete, samo utrnite svijeću
kad pođete spavati. Laka noć! završi poslužnik, pođe,
Zatvori za sobom vrata ćelije ali ih ne zavrne ključem.

Pojedoh večeru, odmah se svučem, legoh i tvrdo
Zaspah jer sam osjećao umor.

U jutro, oko 9 sati, evo sudca, ga njime moja su-
Pruga, a za njima poslužnik nosi mi prtljag što sam ga
Sinoć ostavio na stanici.

— Evo ti gospođe, pa neka Slano ovdje dok dođe
Vrijeme putovanju, a ja idem u sud jer me čekaju stranke.

— Dobro, rekoh, hvala ti! |

— Dakle, kako ti se sviđa ovo naše bračno putovanje ?;
Pitam je kad ostadosmo sami.

— Ne govori mi, molim te. Ja nikako ne mogu da
e snađem. Sve izgleda kao san, pa nikako da vjerujem
" ono što doživljujem.

— Bolje je da se sama sebi otmeš, pa da u sve

hladno vjeruješ. Ako je sada malo neugodno, kasnije ćeš

sudac poslao ovu knjigu, da se

još gdjegod prebrati,

sve ovo s ponosom spominjati. Zar ne ćeš jednom i malo!

oholo kazati: ,jedan sat svog bračnog putovanja provela
sam u jednoj maloj seoskoj tamnici“!?

— Razumijem ja to dobro, ali se bojim za tebe. Ko
zna što su bezdušnici nakastili da s tobom urade ? Zašto
su te sada strpali u tamnicu, kad tome nema nikakva
razloga ni uzroka ?

 — Nemoj tako. Zapamti, da svako zlo ne stiže za
gore, a drugo, znaš za ono: u zlu se ne poništi. .....?
Vjerovati u sama sebe to je najbolja i najsigurnija vjera.
Sjeti se napokon i onog pauka od jučer; ako si mu vje-

rovala onda, zašto da mu ne vjeruješ i sada, kada smo
obojica U: tunnici:?:.3 3 ,
Ovako smo se razgovarali freo da jedan sat.

da se snađeš u teškim momentima, koji hoće da te salijeću
ogorčenjem. U najtežem i najcrnjem zlu koje te zadesi,
traži i nađi barem jednu sitnu, svijetlu tačku, a ona će ti
sigurno dati snage.

Već je prošlo deset sali, U 11 putuje + voz te se moramo
brzo rastajati. Ja se maših rukom u, njedra.

— Evo ti ovo; kažem joj. Ovo je rukopis, neke
moje sitnice, što sam ih napisao u tamnici šibenskoj. Ponesi
ih sobom i predaj mi ih bratu kod kuće. Mene bi mogli
a grehota da propadnu.

— A što imam &azati, kad stignem kući ?; počne mi

inekako ubijena, primajuć prep rukopisa i namiještajuć

ga u njedra.

— Tvojim kod kuće Mazi da sam pošao u vojsku,
a bratu mi kaži istinu. On ovo mnogo ispravnije shvaća,
Samo, nemoj pred njim da se pokazuješ preveć VERA
ili da plačeš.

Digosmo se sa klupe jer je vrijeme rastanku.
— Molim te, nemoj da se vršiš brinući se i strahujuć

izbog mene. Vidjećeš, da će na svrhu sve dobro biti;

zaglavih joj pri opraštanju. |
— Dragi mužu! Ne bi se ja ovoliko ni brinula ni
strahovala, kad bi mi ti imao toliko zdravlja koliko imaš
haraktera ; kaže mi a u očima joj suze. S
rekoh kratko stiskajuć joj ruku, a
Ona je drhtala zbog
drhtao sag njenih

— Z Bogom!;
osjetih da nam _obajici one drhću.
ovako tužna rastajanja a ja. sam
posljednih riječi.

Ne znam zašto, ali sam za njoj sam zatvorio vrata S
ćelije, dođoh do sredine _ i tu oduših iz punih grudi, da _

sa sebe skinem jedan teški teret prekomijernog zadovolj- Š
stva. U oči mi navrla suza pa igra pred zenicama i stvara
mi maglu. Ja snažno pritisnem trepavicama, istisnem
suzu a ona se osuši na licu, te osjetih da mi je olakšalo
pod pritiskom potjeranog zadovoljstva.
FIEPE = 0 . »kad bi mi ti imao toliko zdravlja koliko
haraktera“, neprestano su mi ozvanjale u ušima i ugodno
me zbunjivale. U svome životu ne čuh nikada, a nikada
i ne ću čuti, ovako priznanje i poštovanje, sa ovakovim
savršenstvom iskrenosti, kako što čuh nenadano sada u
ovaj čas. Mogu mase naroda da mi ove riječi zanosno
viču, mogu prvi ljudi da mi ih javno kroz listove potpisuju,
ali sve to u sebi ne bi imalo onoliko iskrenosti sa kojom
su sada bile izrečene. Sve bi mi to izgledalo prije pro-
računamo i udešeno nego iskreno. Ali izrečene ovdje, u
ovom času, u malenoj tamnici, među četiri uska i hladna
zida ćelije, u četiri oka, bez dugog premišljanja, bez
emfaze, bez ponavljanja već samo jednom; izrečene kao
posljedni pozdrav, kao neki dulcis in fundo, oslađen suzom

ao u. «

Njene posljednje |