"o neni reno or

gnasu GPHJEROM # CyĆoTom y Jyrpo

> orma
npersnera: 34 1lyG6posnux,
€ ROHALIAIBEM y KyHy 84 uuu.
na rojuiy. How"TomM 3a /iy6posB-
HHK H uujeny lipxaBy 96 nun.
Ha FOlLHHY, Ha NO TOJUuHE H HA
. o omMjeceu cpa3smjepuno. * :-:
. Mojenunu 6poj # punap. -
(naTHBO M YTJIKHBO y NlyGpoBHUKY.

 Bnacum H u3naBaTeJb: OJIBOP HAPOJIHE PAJIKAJRE CTPAHKE Y NYEPOBHHKY.

OnroBopHu ypezHuK: HBO XEPILO

UHMJEHE OFNACHKMA:

I um. Bucude y uupunun
jenuor crynua 3 nun. fNipa-

onfieWa, 3axBaJle u orJacu

Y TEKCTy 4 nuHapa CrTaJ-

HHM OTJIACHBAHHMA NONYCT.

peer

5D. 57.

Ry6poBnKux, i. ina 1922.

Fon. |.

u,

o OTE

Vi360pHMLHMA HA VBaHKetHe.

[lorn4caHH_ On6op oGpaka ce
cBHMA HJAHOBHMA HapojnKe Panu-
KAJIH&.CČTPAHKE, KAO H HEHHM NPH-
jarejebnMa, KOjH_HMajy npaBo rnaca
34 HacTajHe oGnacHe 4 ONLITHH-
cke H300pe, LA CE HJIH VCMEHO HJIH
NHCMEHO NpHjaBe noTnucaHome On-
6opy 300r yBpLITeHA y us36opHe
IKHCTHHOG, HIH NA CAMH _npernenajy
na IH CY YBPLITEHH.

/lyoposuuk, jyna 1922.

Ynpasuu On6op
napogue Pagukanue Crpanke

Ay6poBHnE, 18. jyza.

Vi3 Beorpana jaBsbajy, za je mpo-
NUIOT UETBPTKA HALI MHHHCTAP BAHbCKHX
nocnoBa lp. Hunuuh, upeko nmocJaHu-
Ka y Pumy rocri. AuTonujeBuha, yrpa-
BHO TAJIHjAHCKOj BJIAJIH HOTY, y KOjoj
jaBiba, za je mania Baja NpHcTaJa Ha
NpuXBAT NIPOMETHE 30H€ OKO 3anpa u
KOHBEHLIHjAa Koje Ce oginoce Ha  TAJIH-
jacKO IIKOJCTBO y /asmanuju. Hama

Blana je npunpasna za oTBopu y [lag
MALHjH H HeK€ TAJHjaHCKE NIKOJIE AJIH“

NOA THM YCIIOBOM, JA CE TO TyMAUH KAO
oOBesa u83 CaH Tepmenckor yroBopa,

WI4 H€ K40. KAKBA KOHBeHlHJA. KaKo je |

OBO CaMO jenua POPMAJIHOCT, 8jepo-
jalino je, da he ce cilopasym y naj-
Kpake spujeme iuoiniucailu 4 ogMax
Npohu apamxMaHy, Kako Ta je npejuio-
xuo Jloja 2Kopx, a Koju je npumMbeH
Ha KOHepenuujama y Pumy.
OBako rgacu Bujecr m3 Bčorpaza,
Koja ucrHue caMo BjepojarHocT a Hu-
KAKO jOIN HM CHTyPHOCT, ZA he Ce cmOpa-
3YM Y Hajkpahe Bpujeme IoTnucaTH.
Mu cMO Beh y HeKOJIHKO HaBpaTAa
TPETHPAJH H KPATKO M OINIMIHPHO  IIH-
Tatbe oguoca usMey uac u Hrauje,

.O(

H YBHjEK CMO NOJIAZMJIH JO 3ZAK/BYUKA,
na je M HAIIEM CIIOJBHOM H y yHyTpa-
IUH€M APXKABHOM YuBplihaBaiby 0/1 34-
MAIIHOr HHTEpE€CA, NA Ce ca cycjenuma
a HapouuTo ca HrajujoM imro mpuje,
NO MOTYHHOCTH OJIMAX, ypele OJHOCH
aK H NO/ uujeHy »KprBoBama. To 3a-
XTHjeBajy HAH BHTAJIHH HHTEPECH cpe-
lJHBAIbA V CBHM IpaBluMA. CBako 3a-

BJIAT€Hb€ HAHOCH HAM H HaHujeT He HaM

TOJIHKO IiTET€e, KOja HAM TOXKE IAA a
H Texe He nacTu, Hero miro CY 2KPTBE,
KOje Cy OL HAC, CHIOM TIPHJIHKA, TIO-
TpeOHe caMO na ce oimocu iro mpe
cpele 4 za Ce cKuHYy CyBulIHE Hu Te-
like Opure € upxaBnor para. A cara,
KA CMO Nujenujiu, na je u TOME ZOIIJIO
KOHA4HO Bpujeme, u3 Beorpana Hac

Tjerme ca _HeKomM Bjepojaruoruhy. Tla mo-
KJIe HeMO TaKO ?

MH nok y nuraiy ca Hranujom crTo-
juMmo npez jemuoj Bjepojaroj moryhiHo-
CTH, Zore us Ilapusa, y ucro Bpuje-
Me, jaBibajy, a je konepennuja amGa-
CalOopa PACIPABJBAJIA O KOHAYHOM yLA-
par»y rpaHuua usmMeijy nac u AnG6annje.
ToM npuiuKOM HeHagaHo je moBenena
pacnupaBa o LIpnoj Topu u To moBo-
NOM IiTaHa KOMHCHje ga pasrpanuue-
ib€: KaKBy he 6Ojy umMaru rpamuuunu
CTYNOBH,  HPHOTOpPCKYy.

usjaBua u KOHcranTupaja, za LIpna

KAO KAKBA rIOCeGHA upixaBa, Beh je Ca-

CTABHH HO KpabeBuHe Cp6a, XpBaTa

H CgoBeHalia.

MH Tako OBIje MOKEMO JA YTBP/IH-.
MO IBA 3410BOJbaBajyha bakra. IIpBo
ca Anamujom noGujaMo yTBpljeuy rpa- |
HHUY H IPaMAa TOME MOXKEMO IA BHJIH-
MO npen coGom mupuujy GyuyhHocT Ha
rpanuuu npama AgGanuju Hero iro je |

TO LO Cana 6HJIO.

nan.  IPIKABHy
 KpaseBuie Cp6a, XpBara u CroBeHa- |
na. Konepenuuja amGacanopa je na TO

o

= Nipyro, caza je. NedHHHTHBHO CKH-
ityro Ca IHEBHOT_ PEJA TAKO3ZBAHO IPHO-
TOpcKO muTaie, koje je 36or mocrTa
PAZIOTA IIOADPIKABAJIA Mranaja a 34 cBoj
Patya Haza3uja je gocra najaMHHKA M3

OH€ KJIHKe, KOja je Guya y3 mokojHor
Kpaa Hukogy.

o OBaj (bakar, na je Kondepeniuuja
aMGacanopa y Ilapu3y cankuujouucajJa-

HecTajae LIpue Tope Kao IpkaBe, oj
BEJIHKe BAKHOCTH IO HaC. Cazga GapemM
MOXEMO zoHekne na 6yneMo CHTYPHH
ma he Ham ce CKHHYTH C BpaTa MHOre
HETpuiuke, Koje cy ac go cana saze-
IaBae ca Tako3sBanuM IIpuoropckuM
NHTAIb€M. A TO 3Hauu gocTa no name

u

YHYTPAIIEb€ a H BabcKe npuuke. Ca

HecTajareM IIpHoropcnor rHTaiba, He-
crajy u jeza oTBopena BparTa Ha koja
je Mramuja u cyBuuie upcko u uecrTo
HaBpahaJa, na Hac OHJIO KAKO Y3H€MH-
pyje u za Ham MyTH —OMAHH MHp 34
cBoj pauyH. Oecrajy joj ša caga OTBO-
peHa jou jema Bpara, KPO3 Koja HaM
sanaje u Opure 4 Myke, a TO je mo
HOj OKyTIHPAHA 30HA HALIET TEPHTOPH-
jyMa. Heka HaM uje ojarje IiTO Ipe,
na 4 Noz uujedy HeKHX KPTABA AJIH
H€Ka HaM MJE, ma joj 34TBOpHMO H Ta
BPaTa, a ,K4a1_H3BECHH KYlLIHe UAC“ JAKO
HeMO Hx OleT 3a ce6e OTBOPHTH.

Političke

Konierencija u Haagu.

Konferencija u Haagu može se sma-
E da je*završila svoj rad, čiji je rezultat
samo : neuspjeh i fjasko. Ovaj fjasko kon-
ferencije u Haagu engleski listovi pripisuju
kao lični neuspjeh Lloyd George-a, koji
je još na konferenciji u Genovi bio naj-
veći optimista, i koji je mislio, da će
neuspjeh u Genovi da popravi sa konfe-
rencijom u Haagu. Svakako najzadovoljnije
su ovim neuspjehom Francuska i Amerika.
Prva nije uzela učešća na konferenciju
već prosto nasilno, tek toliko da.joj ne
kažu da je ona kamen smutnje ili da je

KE 5

ona kriva ako se do konferencije ne dođe. .
ž Amerika nije htjela nikako. ni da učestvuje <] e

u

i tako su ove dvije države zadovoljne, -

da je rezultat konferencije u Haagu ona-
okav kakvog su one i predviđale, dakle :
neuspjeh i ljasko.

opa sek on rozune 1919. me nocroju |

Atentat u Parizu.

U petak je izvršen u Parizu jedan
atentat. Kad je prefekt policije vraćao sa
svečanosti, koja je priređena u slavu narod-

nog praznika, ispalio je jedan čovjek tri

hitca iz revolvera prama njemu, ali je
promašio. Atentator_ je uhvaćen, te je,
prama nekojim vijestima, izjavio da je htio
ubiti Poincarea, a prama drugim Milleranda.

Svakako atentat le političke prirode a

izvidi će iznijeti koji mu je uzrok i odakle
potiče. U toliko je vrlo karakteristično da
se atentat izvršuje u dan najvećeg narod-

nog praznika u Francuskoj.

novosti.

U irskoj.

Nemiri i krvave borbe u Irskoj još
nijesu svršile. Dok na jednoj strani jave
da su vladine čete svladale irske republi-
kance, dotle s druge strane dolaze vijesti
o pobuni na kojem drugom kraju.

Međutim ,Daily Expross“ javlja, da
je vođa ustaša de Valera sigurno poginuo,
jer da su irski republikanci pokopali
jedan veliki lijes na kojem nije bilo nika-
kva natpisa. U isto vrijeme iz Londona
se javlja, da je de Valera proglasio slo-
bodnu irsku republiku. Svakako u eri
vlada kaos i ne popušta,

- Ubojice ministra Rathenau. |
 Zbog_ umorstva | njemačkog. n

tathenau u Berlinu, provedena v. | 2 :
hapšenja osoba, za koje se misli, da su bili
u vezi sa ubojstvom, ali još nikako. da se
dođe do samih ubojica. Sve mjere podu Ki
zete od dosta okretne njemačke pulicije
nijesu još uspjele ni da nađu pravi trag
ubojicama a kamo li da ih uhvate.

Namjere Grčke.

Prama nekim vijestima što ih iz Atene:
primaju engleski listovi, u Grčkoj misle '
na osvajanje Carigrada. Vlada grčka kao
da je. već počela sa pripremama, te je pro-
glasila u zemlji iznimno stanje, a Seo:
se opća mobilizacija. Po istim vijestima |
kao da je u Trakiji gotov i spreman već.
kontigent od 100.000 vojnika, koji bi imali.
marširat na Carigrad.

Izgleda, da u ovim vijestima ima do-
sta fantazije.

shi

— Zašto ne, kad znam i

mogu
kašljao krv.

PILICI i KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. -
Bk _ 97 K. P. DOMINKOVIĆ.

svjedočiti

kažem svom pratiocu.

da si

Deseta tam nica. Ž

— Zbog svoje bolesti ne mogu putovati u III koi

— Ako želite putovati II.
platiti i za sebe i za mene; odgovara mi on.
— Dobro je, pristajem ; rekoh.

klasom, onda morate

— Vjerujem Vam, ali oprostite, ako moje povjerenje
ne može da bude potpuno iskreno. Znate, ta Vaša uniforma
i služba to mi nikako ne dopuštaju.

— Šta ćete, dragi gospodine ; ali nije svakome suđeno
da bude potpuno slobodan čovjek.
da jede, a da jede treba da radi, pa se prihvati onog

Da čovjek živi treba

Predadoh mu depešu a on ju cenzuriranu otpremi.
Bio sam zadovoljan jer sam vidio, da jedna podvala u
Wvoj depeši nije ni sudeu upala u oko Bio. sam naime
Siguran, da će na vojnoj komandi u Mostaru, kad vide i
Pročitaju ovu depešu, od suda cenzurirann i prepuštenu,
shvatiti, kao da ja sada, u tamnici, okašljem krv, pa da
sam sigurno i teško bolestan.

Ne prevarih se. Sutra u jutro, u 10 sati prije podne,
došao je po mene jedan finansa sa puškom na ramenu,
“a nabijenom bajunetom i sa torbom sa strane. Došao je,
“4 me, po telefonskoj naredbi iz Mostara, odvede
U Hercegnovi.

Ne znajući što će sa mnom biti i što bi se još
Moglo dogoditi, pođoh do sudca te ga zamolih, da nađe
U sudu dvojicu kao svjedoke, jer da želim napraviti te-
“amenat, On mi odmah udovolji, testamenat se napisao,
"On ga spremi u spise suda pod: Uv 37/15.

Kad i ovo svrših, oprostih se sa. sudcem, zahvalih
Nu na prijateljskoj predusretljivosti za ovo sedam dana
"Mnovanja, te se uputih sa svojim pratiocem.
| U vratima, na ulazu sa puta u sud, zaustavi me
dškom finansa, skine s ramena pušku, izvadi fišeke iz

Šeklije, napuni pušku, škljoene joj zatvarač i stavi je
"Pet na: rame.
Meni sve ovo dođe nekako smiješno i djetinjasto.
— Izvolite, možemo poći!

Sa Metkovića krenu voz u 11 sati prije podne, te je
za nekih 15-20. minuta stigao na Gabelu, gdje smo se
imali prekrcati u drugi, koji će nas direktno dovesti do
Hercegnovoga. Poslije čekanja od gotovo čitavog sata,
krenusmo. U zasebnom malom kupeju II. klase sjedali
smo nas dvojica sami. Moj pratioc bio je mlad čovjek,

dosta prijatnog izgleda i držanja, tako da je u sebe lijevao

priličnu mjeru povjerenja i ako viši službu kojoj se mora
svako povjerenje otkazati. Sjedao je prama meni držeći
pušku kraj sebe. Poslije nekoliko ćutanja počne sa mnom
razgovarati i odmah vidjeh da u munogočem izdvaja od
svojih kolega, koliko znanjem, toliko prosuđivanjem i

učtivošću. Kad mu o sebi kazah onoliko koliko sam mislio

da mu smijem kazati,
svoje sažaljenje.

— Mogu da Vas iskreno žalim jer sam i ja Poljak,
a Poljak, u današnjim vremenima, osjeća i trpi; kaže mi
odjednom na način kao da: se u strahu udlučio da mi to reče.
— Vi Poljak a tako dobro govorite srpski? Znate,

ovo je danas riječ veleizdajnička, ali što ja mogu za to
što sam Srbin?

— DA, govorim dobro, čak daleko bolje nego poljski,
jer sam se rodio u Dalmaciji, kamo su se moji roditelji
doselili. Ali ja sam ipak Poljak. Znam za povijest svog
naroda, znam kako mu je sada, pa onda vjerujte da Vas
znam i iskreno požaliti,

nije ad Začudio ali mi je izrazio

posla kog mu prilike navale. Jer, malo je tih, koji se bez
zapreka prihvate jednog stalnog rada za cio život, i to
baš onoga rada, kog bi htjeli ili za kojim ideališu. Nešto
odgoj, nešto domaće prilike a nešto prilike društva, ljujaju
i nose čovjeka kao morski talasi komad drva, pa na koju
ga obalu ili hrid izbace tu obično ostane dok i ne istrune.
Tako je sa ljudima a i ja sam čovjek.

— Pa ipak se ja nečemu čudim !

— Čemu, molim Vas?

— Vaši kolege, a sigurno i Vaše stariješine moraju
znati da ste Vi Poljak i da kao Poljak osjećate. Ali danas
osjećati za svoj narod, biti narodni patrijota, to je isto
što biti i veleizdajnik, pa se čudim da su baš Vas, Poljaka, |
izabrali da pratite mene, koga drže vrlo pogibeljnim. Je
|P te, da su Vas upozorili da sam pogibeljan ?

— Ne znam kako tačno misle o meni, ali Vam znam
kazati, da ja svoju dužnost vršim savjesno, vjerno i pošteno,

tako da mi se od mojih starješina nije u tom pogledu

nikada ništa zamjerilo. Možda se jedino razlikujem od
nekih svojih drugova u tome, što svoju dužnost i vršenje
službe ne proširujem preko granica, ili, da jasnijem kažem,
njima se ne služim da nekome uradim zlo. A što se tiče,
mog narodnog osjećanja, ja trpim i ćutim kao što mi trpi |
i ćuti cio moj narod. Ko zna što će sutra biti? A sigurno
je. Vama poznato da je nekada Poljska bila velika i slo-
bodna ; . A odnosno Vas, sigurno da su mi priglavili
da va dobro pazim jer — evo....