ona cpujemom 4 oy6orom y jyrpo SpernnaTa : 3a NyGpoBHuHkK, ; JOHALIAIBCM Y Kyhy 84 jun. sa FOAHHY- [lowuTom 3a Jly6poB- auK #4 uujeny IipuaBy 96 nun. ga FOJWHY, Ha No rojune u na . mjeceu cpa3mjepno. . rdlojenuuu 6poj 1. aunap. - (naTHBO M YTyWHBO y JlyGpoBHuKy. NYBPOBEHK BlacHuK u u3naBaTe/b: OJIBOP HAPOJIHE PAAHKAJIHE CTPAHKE Y LY EPOBHHKY. Onrosopuu ypenuuk: HBO XEPILO UMJEHE OTJIACKNA: o LIM. BuCHHE Y WuupuHn jeuuor crynua 4 1um: lpu- onfieta, 34XBaJle H OTJIACH y TeKcTy 5 nunapa Crag- HHM OFJIACHBAHHMA NONVYVCT. = 5p. 58. | Ry6posBHur, 22. šyna 1922. | | Fon. lt. = Građani općine koceljevske u sre- zu Posavo-Tamnavskom istupili su iz. Zemljoradničke Stranke i svi stupili u Radikalnu Stranku, koja u stvari i nije nego čisto zemljoradnička stran- ka samo ne nosi to zamamno ime. Tom prilikom šabački ,PanukaJ“ na- pisao je članak pod gornjim naslovom, kog zbog tačna razlaganja a S druge strane, da ga: inaši zemljoradnici pro- čitaju i prouče, donosimo na ovo mje- sto. Clanak glasi : Postanak Zemljoradničke Stranke nisu izazvali nikakvi bitni interesi na- šega naroda. Njeno formiranje nije zahtevala ni potreba naše sadanje, S mukom stečene države. Ova stranka, od kako se je pojavila na političkoj pozor nici, nije unela u državni orga- nizam ni jedan jedini životni eleme- nat, niti je ma i jedan gest učinila u korist naroda. Naprotiv, ceo njen dosadanji rad nije ništa drugo — do negacija sve onoga što je dobro i što korisno služi interesima našeg na- roda. Ona je u dosluhu s Radićem i ostalim neprijateljima našeg. držav- nog jedinstva. S njima zajedno, na tajanstven način, kopa podzemne ka- nale, kroz koje u temelje naše dr- žavne zgrade unosi opasne eksplozive u nameri, da je jednog | o ae. u vazduh. Pa ko će to uraditi? — Da li je moguće i pomisliti, da će grobari svoje države biti oni isti ljudi, koji su je krvlju svojom iskupili; da li smemo verovati, da će našu sadanju državu rušiti oni, koji su svojim grudima ra- zbijali granitne stene, što su im sta- jale na putu za povratak u Otadž-| binu; i najzad, dali mogu to učiniti ni, koji su svojim hrabrim mišicama raskinuli ropske lance i jurili u smrt: da svoju Otadžbinu oslobode, prošire i ostvare našu zavetnu misao, koja je oličena u ujedinjenju našeg tro- imenog naroda. Ne! To ne sme biti. To naši zemljoradnici ne mogu uči- = niti, niti mogu biti nosioci takvih ide- ja. Takve ideje mogle su se poroditi u glavama samo onih ljudi, koji su se samovlasno stavili na čelo pome- “ nute stranke. Istina, na prvi pogled zgodan su put izabrali. Njihove vođe —- pošto u drugim strankama, pored kud i kamo jačih od njih, nisu mogli pro-: sperirati — latili su se osnivanja Ze- mljoradničke Stranke. Poput nekada- nje Seljačke Sloge razviše svoj barjak i pozvaše pod njega srpske zemljo- radnike pod vidom neke klasne bor- be, a u cilju štićenja svojih prava. I ako smo znali da prava naših zemljoradnika, od kako je nastupila era unutrašnjih sloboda, nikada ini- čim nisu bila ugrožena, ipak smo sačekali da vidimo razvoj ove stranke i njene poglede na naš državni život pa onda da damo-«svoj sud o njoj. Stvaranje Zemljoradničke Stranke kod nas izvršeno je, kako nam izgle- da, po ugledu na Bugarsku. Ali uzro- Ci postojanja ove: stranke u Bugar- skoji kod nas nisu jedni isti. Zemljo- radnička Stranka u Bugarskoj ošla je kao posledica nužnosti. Nju je iza- zvalo rđavo vođenje politike tadanjih vladajućih stranaka. Sprovodeći ger- manofilsku politiku, one su doterale Bugarsku do moralnog, ekonomskog i vojničkog sloma. Sta više takva po- litika okrnjila je i njene geografske granice. Eto takva politika zahtevala je neminovno formiranje Zemljorad- - ničke Stranke u Bugarskoj, da spase ono što se još može spasti i da Ko- liko toliko uzdigne posrnuli ugled Bu- : garske i u zemlji i na strani. A šta je izazvalo stvaranje naše. Zemljoradničke Stranke? — Njenom stvaranju nije predhodio ni jedan od onih uzroka, koji su izazvali stvara- nje te stranke u Bugarskoj. Ona nema od čega da brani i spasava našu dr-. žavu. Naša država, rukovođena mu- drom i smišljenom politikom Radi- Zemljoradnička stranka u raspadu. kalne Stranke, dostigla je vrhunac i napon svoje veličine. Dakle, Zemljo- radnička Stranka u tome pogledu nije “joj imala šta pomoći, pa s toga taj razlog i ne može biti povod za nje- no stvaranje. “ Radikalna Stranka uz asistenciju ostalih stranaka zastupljenih u vladi, Svojim dugogodišnjim iskustvom, bez sumnje će pre iznaći zgodne i suvre- mene metode za rešenje svih aktu- elnih državnih pitanja, koja su na dnevnom redu, no što će to učiniti Zemljoradnička Stranka. Tako isto: Radikalna Stranka lakše će i brže rešiti i pitanje o saniranju državnih finansija i jačanju naše ekonomske moći, no što bi to učinila Zemljo- radnička Stranka, koja niti ima isku- stva, niti, pak, raspolaže ljudima s potrebnim finansijskim doktrinama. Dakle i ovaj razlog stoji u suprotno- sti sa osnivanjem spomenute stranke. Ako su vođe Zemljoradničke Stranke mislile, da i naši zemljora- dnici treba da uzmu učešća u javnim državnim poslovima — i tu su za- docnili. Naš zemljoradnički živalj koji je sačinjavao, a i danas sačinjava, glavnu snagu Radikalne Stranke, i i do sad je preko svojih slobodnih izbranika — nar. poslanika posredno uticav ua tok državnih poslova. Tom snagom Radikalna Stranka oslobodila je Srbiju od unutrašnjeg neprijatelja i terora negdašnjih vlasničkih eleme- nata ; tom istom snagom oslobodila je Srbiju i ostale srpske zemlje od spoljnih neprijatelja ; snagom ujedila je naš troimeni narod u sadanju moćnu i silnu državu. Prema tome i ovaj razlog nije mogao izazvati stvaranje spomenute stranke. Pa šta je onda nagnalo vođe ove stranke na osnivanje iste; kad ni jedan od navedenih uzroka nije po- vod tome. Po našem uverenju stvaranje ove stranke izazvali su ovi razlozi : za i najzad _ tom Prvi takav razlog jeste, što vođe Zemlj. Stranke, i ako ne raspolažu nikakvim državničkim sposobnostima, žele da se pomoću narodne grbače političkim rehabilituju. Drugi razlog, po svemu sudeći, leži u nekakvim tajanstvenim veza- ma sa destruktivnim elementima, čiji je rad javno napereh protivu jedin- stva i stabilnosti naše države. Svima nama još je sveže u pameti držanje poslanika Zemlj. Stranke u našem parlamentu prilikom donošenja Ustava. Tako isto svakome je poznato drža- . nje ovih poslanika prema ostalim aktuelnim državnim pitanjima, koja su prošla kroz parlamenat. Pa zar nam takav njihov rad i držanje ne kazuju, da ta stranka nema ništa za- jedničkog sa napretkom i jačanjem naše države. Kad stvari stoje tako, onda nam se nehotice nameće pitanje : Pa sme li naš zemljoradnik ići 1 dalje za ovim ljudima? — Ne sme, to mu govori njego- va savest. Jer kako bi on mogao . ustati protivu onoga, što je svojim požrtvovanjem i hrabrošću stvorio. — Ne smie, uzvikuju mu seni palih junaka, na čijim kostima poči- | va naša sadanja država. s. — Ne sme, kliču mu oni heroji 2 — invalidi, koji su pojedine delove svoga tela žrtvovali -za spas i sreću naše Otadžbine. g — Ne sme, viču ostali svesni gra- | đani ove zemlje, koji su je oslobo- dili svojim hrabrim mišicama i zalili prolivenom krvlju. Slušajući svoju savest i poruke. tvoraca ove zemlje mnogi njeni si- novi, koji su sticajem prilika i iz neobaveštenosti bili prišli Zemljora-- dničkoj Stranci, okreću joj sad leđa i vraćaju se u redove Radikalne Stranke. Zbog toga se redovi ove stranke sve više proređuju. Ona je u raspa- du i na pragu propasti. m PILJCI 1 KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 58 K. P. DOMINKOVIĆ. Ja se obazrijeh i vidjeh kako, na bačenim slamnja« ćama po podu, spavaju jedno 25-30 druga. Svukoh gornje haljine, legoh na slamnjaču i prebacih preko sebe bijelj. > Slabo sam spavao. Noć sam proveo u nekom polusnu. U lutro se digoh u 5 sati, kad i ostali. .Umih se u jednoj Maloj avliji sa koje sam vidio dobar dio bokeškog zaljeva. Do brzo izvedoše tamničare da se u ovoj avliji prošeću. Gledam ih, a među njima vidim nekoliko poštenih dubro- Vačkih radnika, koje su ovdje osudili. Pošteni i čestiti dubrovački radnici, naročito Srbi, grdno su stradali. Gotovo Svaki od njih bio je zbog nečega denunciran, tako da je U početku izvršeno u Dubrovniku oko 200 uapšenja. Te denuncije bile su obično lažne. Nađu se dva bez duše a jedan bez glave, i nevini stradaju. — O gosparu, i Vi u našem društvu ?; govori mi! gosparu, jedan netom me ugleda i čudi se. — Evo jesam, ali za kratko; rečem. — A ja još 5 mjeseci; tuži se i maše glavom. — Zabranjen je svaki nana prekide nas Desk Oštar glas, Ovdje sam čekao da osam sati, izmenjuju partije tamničara na šetnju. Pozovu me da pođem. Moj Poljak čeka me sa puškom "a ramenu. Pođosmo. Dovede me na jednu malenu poljanu Pred jednu zgradu, gdje je sigurno bila vojna komanda. tiri | četiri stoje poredani oko 200 ljudi, koji se prija- Vluju u vojsku. Za dugom trpezom sjedi nekoliko vojnika, gledajući kako se & prihvaćaju legitimacije, uvode u knjigu one te su se prijavili i daju instrukcije. Jedan oficir šeta PPR trpeze i pazi na red i rad. — Ovdje se i sa mnom ima nešto odlučiti; pomislim. — Trebalo bi upravo da pođete u zadnje redove ; govori mi Poljak. | — Ne; rekoh. Predvedite Vi mene e pred onog oficira, pa ću ja drukčije urediti. — Dobro !; odgovori i pođemo. — Molim Vas, gosp. Oberleutenant, rekoh mu, bi. li moglo biti, da se nešto prije uredi sa mojom prijavom, ier sam teško bolestan, pa se bojim hoću li moći izdržati dok na mene dođe red? — Molim, a ko ste Vi? — Oprostite, to sam morao odmah kazati. Kristo Dominković.. — Richtig!; Loto kratko poslije malog premišljanja. Gut! Taj je s Vama: završi pokazujuć na mog pratioca. Moj Poljak se ukruti do mene, oštro pozdravi spu- štajuć i vraćajuć ruku po gnjišu puške i nešto mu kratko raportira. -— Počekajte, odmah ću doći; reče i negdje pođe. Sve mislim: što će sada sa _ mnom biti? Promislih da je najbolje da se ja prijavim još prije nego se povrati oficir, da mi tako kasnije ne treba čekati na red. Kažem svom pratiocu da mi dade vojničku legitimaciju, koju su mi oduzeli u Metkoviću, pa su je predali njemu. On je izvadi iz džepa i dade mi je. — Molim Vas da svršimo dok dođe gosp. oficir, uvedite me među prijavljene ; rekoh jednom vojniku koji prima legitimacije, redom ih numeriše i slaže na hrpu, oficirom, te, mnogo ne misleći, Ja sam On me pogleda. Ne bi uprav smio da prekrši red, ali me je vidio da sam se prije nešto razgovarao sa uzme moju legitimaciju, numeriše je, složi je na hrpu uz ostale, a ime mi pod nekim brojem unese u neku oveću knjigu. — Dobro je; pomislim. Običnom vojniku civilna osoba imponira samo ako razgovara sa oficirom. U. toliko stigne oficir. U ruci mu pregršt akata. — Molim Vašu vojničku legitimaeiju; kaže mi preli- stavajući akte u ruci. — Već sam se prijavio i predao. je; rekoh mu. — 4 vas 2 odmahne rukom, pate do trpeze i izvuče iz hrpe moju legitimaciju. — Što je ovo? Možda me još i ne će da one mislim sobom i čekam što će iz svega ovoga izaći. Oficir umetne moju legitimaciju među akte u ruci, pozva moga pratioca nasamo, nešto se s njime, kao po- vjerljivo, došaptava i predaje mu neke hartije. — Pođite sa mnom ; kaže mi Poljak, kad se je povratio sa oficirom. Pođosmo. Ne znam kuda me vodi, nikako, ma da što, naslutim, i sve mislim, što će ovo sa mnom biti ? Svakako, ne čini mi se rđav znak što je iz hrpe izvukao moju legitimaciju, ali da mi je samo znati: što su sa mnom odlučili ? Je li opet na redu kakva tamnica ? Ono došapta- vanje sa mojim pratiocem izgledalo mi je vrlo sumnjivo... — Znate zašto me je pozvao na stranu da govori sa mnom ?%; prekine me u mislima Poljak. | — Otkud znam!? odgovorim mu. — Preporučeno mi je da Vas vrlo oprezno i strogo pazim, jer da ste vrlo opasni.