Hana3u CBaKu [lerak y ivTpo.

| Npernnara: sa llyGposHuK,
C NOHAWIAIbEM y Kyhiy 84 nun.

Ha romuuHy. florom 34 Jly6pos- .
HHK M uujeny JIpkaBy 96 nun.

na rozuuy, Ha no rojune u ua

mMjeceu cpa3šmjepuo. = :-:

Eo Ilojenuuu 6poj 1 RYHKAP. -

o MnaruBO M yTyuuBo y Jly6popuuxy.

nk. . mamama
%

VBPOBEHK

BraCcuuKk u usnaBsare: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJHE CTPAHKE prona

Onrosopna ypenuuK: HBO XEPILO

UMJEHE OFNACHKMA.

I um. BHCHH€ y IUHPHHH
jenuor crynua 4 nusu. fIpu-
onheiwa, 3axBane u orjacu

y TekcTy 5 nunapa CrTaH-
HHM OFJACHBAHHMA NONYCT.

: &D. 94.

Ay6posnux, 29. Reuem6pa 1922.

Fon. i.

Kad je nedavno naš veliki prija-
= telj i saveznik Dr. Masaryk primio
odaslanstvo naše narodne skupštine
naglasio mu je osobito ovu preporuku
da mi, kao i Cesi, moramo dobrom
administracijom dokazati našim pro-
 tivnicima našu državotvornu sposob-
nost, koju nam oni još uvijek ospo-
ravaju.
> Ova fina bratska opomena mislim
da je ciljala samo na nas, jer Česi,
koji su u četiri mjeseca stvorili svoj
ustav i uredili tako svoju državu da
se ona smatra danas kao najjača u
srednjoj Evropi, već su davno poka-
zali što može i jedan slavenski narod
da učini, ako je samo politički disci-
plinovan i sočialno organizovan.

| A ipaki oni imaju svoje, pored
= slovačkog, i njemačko pitanje koje je
mnoda teže od našeg hrvatskoga !

4 To nam je najbolji dokaz da je
> ovo naše pitanje danas jedino stoga
postalo tako teško, ako ne baš pogi-
|. beljno za naše konačno državno u-
| ređenje, jer se je ono moglo toliko
proširiti samo. u općem nezadovolj-

KJ S s S o s jj o o ša ar SEKO dos

re ka

jek:

goa PreRav
pk la“

| može da zacijeli u bolesnom organi-
> zmu nego se sve više širi.

kp Ta, evo već četiri godine iza uje-
dinjenja, mi još danas nemamo za:
pravo ustava, jer niti je ovaj faktično
 proveđen niti su svi zato potrebiti
zakoni dovršeni, a ipak, s nesposob-
nosti naše preuranjene i pretjerane
centralizacije, još bez oduška oblas-
nih narodnih samouprava, zlovolja,

više na sam ustav još prije nego li
je mogao biti uveden i prokušan na

I Hrvata.
NE znademo te i duh, kojim se
htjela: nadahnuti naša administracija,
a nažalost donekle i sam ustav, nije
onaj slobodoumni duh, koji odgovara
tradicijam radikalne stranke, pa nje-
> Zinom zaslugom ni srbijanski valjda
uopće, nego je mnogo sličan onome

mu bilo barem reda —, pa se pravo
reklo da nije ni bila država u mo-
.dernom smislu riječi nego samo jedna
administrativna mašina, odje je svaki
činovnik. od najvišega do najnižega
: bio uvjeren da je narod za njega a
2 ne on za narod. |
s. 2 Svak danas znade koji S iak
E. taj policajski duh uveo ili barem na-
stoja. uvesti u našu mladu državu 1
koliko joj je tim: naškodio i prama
vani zg prama. nutarnjosti i kako je
on, može se kazati, stvorio skoro hr-
= vatsko pitanje, premda je uvijek ni-
jekao da postoji.
Smatrali smo stoga uvijek pra:
vom nesrećom za našu str anku, što
. je, nuždom prilika, morala kooperi-

id stvu, koje j je nastalo zbog nereda u
E. javnoj. upravi, jer i mala rana_ne

djelu, te su zavladale sve to više
centrifugalne struje i tone samo kod

stare Austrije — samo što je u nje-.

Veliki i sudbonosni dani!

rati sa demokratskom, koja, pošto je
on tu bio diktatorom, od demokrat-
skoga nije imala nego ime.

Ako sve koalicione vladavine,
pogotovo ako su jednake po broju,
što dulje traju, one to više demorališu
stranke koje ih sastavljaju, barem u
našem, politički slabo odgojenom, na-

rodu, jer su prinuđene na međusobne
. kompromise. Na taj način zaborav-

ljaju na svoj vlastiti program i na
svoju vlastitu odgovornost, te i dr-
žavnu upravu smatraju svojom ličnom
domenom, osobito kad nema blago-
tvorne parlamentarne kontrole od

. jake opozicije. Saradnja sa strankom,

koja zbog nutarnje svoje nesloge već
davno nije bila sposobna da izvrši

. uglavljeni zadatak, iza njezine nelo-

jalnosti pak prema saveznici, postala
je bila naprosto nemoralna.

Stoga mi vesela srca podravljamo
prestanak ovog neprirodnog saveza
i da nam je samo do partijskog in-
teresa, nakon sretnog riješenja ove
krize, mogli bi smo našim protivni-
cima sa zagrebačkog kongresa dovi-
knuti: pogriješili ste adresu! ib ko
drugomu jamu kopa, sam u nju pa-
da! Ali današnje prilike u našoj dr-
žavi držimo i previše ozbiljnim i pre-
više smo svjesni odgovornosti sva-
kog pojedinog radikala a da uzmo-
gnemo samo trljati ruke od veselja!

U tome nas tješi odlučnost cijele
naše stranke i starog iskusnog nje-
Zinog vođe g. Nikole Pašića, koji je
kormilo državne lađe, kad je ova po-

čela vrludati ne držeći se više odre-

| đenog kursa, uzeo sam u svoje ČVI=
ste i sad više nevezane ruke, da ju:
“provede u sigurnu luku i da čeka.

koju je ova rađala, padala je sve to.

*

narodni sud.

tvrdilo, ipak je takav odlučan stav

mogla prihvatiti samo jaka stranka,“
koja je sposobna da i tuđe zlo, 0so-.

bito u državnoj upravi, popravi a sa-
ma je pak uvjerena da je narod uz

nju.

Na narodu je sada da joj isglasa

takvo povjerenje da uzmogne sama

ne samo u upravi pod svojom vla- |

stitom odgovornošću uvesti reda i
rada nego i u političkom pravcu, kad
po prvi put ima slobodne ruke bez
štetnih kompromisa, razviti i u djelo
provesti svoj pravi program, na ko-
jem je zlatnim slovima napisano :
narodna sloboda i narodna samo-

uprava.

Mi vjerujemo u sretnu. zvijezdu
naših vođa, koja će im u ove velike

i sudbonosne Božićne dane pokazati.
rodio i spas

naše prepaćene domovine e da brat-
ski i složno svi,

pravi put, gdje se je

Srbi, Hrvati i Slo-

-venci, skupa zapjevamo anđeoski hor:

Slava na visini Bogu, a na zem=

lji mir ljudima dobre volje 1"
I U Dubrovniku, na Božić 1922.
= Prof. Josip Čičin.

đerencije u

I ako to odgovara svim parlamen- j
tarnim običajima štogod se protivno -

Turci,

Sedmični pregled.

KOKHFEREWCIJA U LAUSANNI. — Konferencija
u Lausanni, može se smatrali, kao da je
prekinula svoje djelovanje i odgodila ga
za jedno mjesec dana. Svakako zadnjih
dana -vodili su se u veliko pregovori iz-
među šefova savezničkih delegacija i Ismet-
paše. Da li će doći do jednog pozitivnog
uspjeha, u to ge s pravom sumnja. Pita-
nje moreuza i pitanje manjina nailazi na
veliki otpor kod Turaka, koji se ponekada
pokazuju čak i drski u svojim zahtjevima.
Svakako konferencija u Lausanni se oteže
i ne postiže nikakvog pozitivnog rezultata.
Za sada je prekinula svoj rad. Možda ga
opet i nastavi, ali vrlo slabim izgledom
na uspjeh.

> GRČKA U MALOJ ANTANTI. Beogradska ,I1o-
nuTuKka“ primila izvještaj iz Lausanne, da
se u krugovima konferencije saznaje, da
je u posljednjem razgovoru između Nin-
čića i Venizelosa postignut sporazum o
ulasku Grčke u Malu Antantu. Poslije kon-
Lausanni sastaće se u Beo-
gradu Ninčić, Beneš, Duka i Venizelos
radi zvaničnih pregovora o ulasku araKa
u Malu Antanltu.

U ITALIJI ponovo dolazi do krvavih su-
koba između fašista s jedne te komunista

i socijalista s druge strane. Tako su pred“

malo dana fašiste demolirale i opljačkale
redakciju. jednog lista u Napulju.

U Milanu je na fašističkom zboru ba-
čena jedna bomba koja je nekoliko lica
ubila a više ih što teže što lakše ranila,

U IRSKOJ. Ima već nekoliko dana da
engleske trupe definitivno evekuišu slo-
bodnu Irsku državu, te i posljedni engle-
ski vojnici napuštaju Irsku ostavljajući
kasarne irskim vojnicima. Velike mase
svijeta s veseljem pozdravljaju odlazak

«engleske vojske.

Na glavnom ratnom štabu već se .vije
irska zastava mjesto engleske.

TURSKA 1 PITANJE ZAŠTITE MANJINA. Jedno
od najaktuelnijim pitanja na konferenciji

u Lausanni danas, jeste pitanje zaštite

manjina u Turskoj. Ali Turci odbijaju ovaj
zahtjev vezajuć ga za princip reciprociteta.

Ovaj zahtjev Turske — kaže beo-
gradski ,Tlpenopon“ — cilja na prvom
mestu na našu Kraljevinu, jer turska pro-
pustila, da u nekoliko mahova predstavi
kao nemoguć položaj Muslimana kod nas.

Drugo; ranije tvrđenje našega lista,
da postoje veze između naših Muslimana
i Kemalista i da će Turci izneti na kon-
ferenciju u Lausanni pitanje musliman-
skih manjina u Jugoslaviji, na žalost se
obistinilo.

Fakat je da će prema svemu ovome,
eventualno nametanje recipročne
obaveze zaštite manjina iskoristiti, — što
se tiče nas — na čisto propagandističke

ciljeve. Njima se cilja stvaranju antidr-'

žavnib političkih organizacija, koje i čiji
antidržavni rad imao bi da uništi
O miru“.

iZ BUGARSKE. Uhapšenim bivšim mini-

strima iz vlade Gešov-Danevljeve te vlade |

Malinova-Kosturkova, brzo će početi su-
đenje, misli se, kroz mjesec dana. Optu-
ženi su kao krivci za katastrofu Bugarske.
Kako iz Sofije javljaju, u engleskom gor-
njem Domu, interpelisao je Lord-Newton
u prilog pohapšenih ministara i tražio od
engleske vlade da spriječi, da ne budu
osuđeni na smrt, i da, po potrebi, izvrši

- presiju naeBugarsku prekidanjem  diplo-

matskih odnosa. — Lord Newton se je
nedavno bavio u Bugarskoj.

ugovor

Zora rudi... .

Da, zora rudi — i navješćuje ljepše
i sunčanije dane, dane za kojima, ratom
napućeni, narod nestrpljivo čezne već
odavno.

Veliki ljudi, koji su stvorili Srbiju, i
u njoj dalje stvarali ono što danas imamo,
svojim su poštenim i istrajnim radom izašli
na visinu, okolinu svoju za sobom poveli
i svjetlo ime stekli i trajna djela stvorili.
Ljudi koji su Srbiju stvorili, kojima ona
duguje napredak i u materijalnom, i u
vojnom i u diplomatskom i u kulturnom
polju, jesu ljudi koji nijesu vodili računa
o pogledima i shvatanjima svoje sredine,
već o opštem dobru, vođeni čvrstim ubje-
đenjem i čvrstom odlukom da ga ostva-
re uprkos otpora, lomeći prepreke pred
sobom, pridobijajući sve više pristaša, jer
njihove pobude nijesu bile umrljane po-
rocima niskih duša, jer ono što su dru-
gim propovijedali i što su od njih tražili,
prvo su sami radili i prvi poštovali za-
kone, koje su drugim propisivali, pa su
zato i uspjeli da narod usreće.

A oni koji su bili vođeni samo za-
višću i čeznjom za noveem i svojim lič-
nim interosom i sebe za vođe narodu na-
turili, kako su se brzo visoko digli, tako
su isto brzo i nisko pali. Kako se ni sami
nijesu upravljali po principima, koje su
ispovijedali. to nijesu nikakav moralni
uspjeh ni postigli. Demagogijom su po-
stigli svoje lične ciljeve — i nemoral za
sobom ostavili.

Kako nekad tako i sada. |

Bilo je bezbroj nepotrebnih eksperi-
menata na «zdravom narodnom tijelu, a
sve eksperimenata pogrešnih i zločinačkih.
Oni veliki i silni, koji su zajedno s voj-
skom-narodom stvorili ovo — radikalski
vođe — morali su da stvaraju kompro-
mise — nadajući se makar nekad boljitku.
Ali to ,nekad“ nije se javljalo. A ovako
nije više moglo ići.

Za silne ljuđe nikad nije dockan da
priznaju svoju pogrješku, ida energičnim
jednim gestom spase situaciju i postignu
željeni cilj.

I to su uradili oni veliki ljudi, koji
su proveli narod kroz albansku * Golgotu,
da ga dovedu na goru Preobraženja.

Jesu li smjeli to?

Neprijatelji kažu : ,nijesu smjeli“.

A mi velimo; ,ne samo da su smjeli,
nego su i morali oni koji su kovači sreće
narodne“.

A tko bi drugi I migao i pravo na
to imao!?

Zar Sni koji su svemu ovom haosu
krivi, koji malih ili nikakvih zasluga za
veliko djelo oslobođenja nijesu imali, koji
su iza boja kao orlušine doletjeli da se
otimlju o parčad haljine izmučene domo-
vine?!

I gest koji je učinio g. Nikola Pašić
od istorijske je važnosti i od njega će tek, '
vjerujemo, da se započne pravi i željeni
život po oslobođenju i ujedinjenju, jer
ovo dosada bilo je sve, samo nije život.

Ali isto onako kako će istorija zabi-
lježiti zlatnim slovima ovaj gest Narodne
Radikalne Stranke, isto će tako još ernjim
slovima zabilježiti nevjerovatne smicalice
koje serviraju javnom mnijenju protivnici
Nar. Rad. Stranke u nadi, da je glupost
građana toliko velika da neće moći osje.
titi što je istina a što izmišljotina — laž.

a

U nedostatku političke zrelosti narod |
se trenutno poveo za tim »usrećiteljima“ <

— prevaren, ali mi vjerujemo da narod

iza rata, iza potpunih neuspjeha na svim ze je
linijama njihovoga rada, koje i sami javno
priznaju, nije više toliko glup da ne može jd

*.

s

RO NI