Hana3u CBaKu [lerak y ivTpo. | Npernnara: sa llyGposHuK, C NOHAWIAIbEM y Kyhiy 84 nun. Ha romuuHy. florom 34 Jly6pos- . HHK M uujeny JIpkaBy 96 nun. na rozuuy, Ha no rojune u ua mMjeceu cpa3šmjepuo. = :-: Eo Ilojenuuu 6poj 1 RYHKAP. - o MnaruBO M yTyuuBo y Jly6popuuxy. nk. . mamama % VBPOBEHK BraCcuuKk u usnaBsare: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJHE CTPAHKE prona Onrosopna ypenuuK: HBO XEPILO UMJEHE OFNACHKMA. I um. BHCHH€ y IUHPHHH jenuor crynua 4 nusu. fIpu- onheiwa, 3axBane u orjacu y TekcTy 5 nunapa CrTaH- HHM OFJACHBAHHMA NONYCT. : &D. 94. Ay6posnux, 29. Reuem6pa 1922. Fon. i. Kad je nedavno naš veliki prija- = telj i saveznik Dr. Masaryk primio odaslanstvo naše narodne skupštine naglasio mu je osobito ovu preporuku da mi, kao i Cesi, moramo dobrom administracijom dokazati našim pro- tivnicima našu državotvornu sposob- nost, koju nam oni još uvijek ospo- ravaju. > Ova fina bratska opomena mislim da je ciljala samo na nas, jer Česi, koji su u četiri mjeseca stvorili svoj ustav i uredili tako svoju državu da se ona smatra danas kao najjača u srednjoj Evropi, već su davno poka- zali što može i jedan slavenski narod da učini, ako je samo politički disci- plinovan i sočialno organizovan. | A ipaki oni imaju svoje, pored = slovačkog, i njemačko pitanje koje je mnoda teže od našeg hrvatskoga ! 4 To nam je najbolji dokaz da je > ovo naše pitanje danas jedino stoga postalo tako teško, ako ne baš pogi- |. beljno za naše konačno državno u- | ređenje, jer se je ono moglo toliko proširiti samo. u općem nezadovolj- KJ S s S o s jj o o ša ar SEKO dos re ka jek: goa PreRav pk la“ | može da zacijeli u bolesnom organi- > zmu nego se sve više širi. kp Ta, evo već četiri godine iza uje- dinjenja, mi još danas nemamo za: pravo ustava, jer niti je ovaj faktično proveđen niti su svi zato potrebiti zakoni dovršeni, a ipak, s nesposob- nosti naše preuranjene i pretjerane centralizacije, još bez oduška oblas- nih narodnih samouprava, zlovolja, više na sam ustav još prije nego li je mogao biti uveden i prokušan na I Hrvata. NE znademo te i duh, kojim se htjela: nadahnuti naša administracija, a nažalost donekle i sam ustav, nije onaj slobodoumni duh, koji odgovara tradicijam radikalne stranke, pa nje- > Zinom zaslugom ni srbijanski valjda uopće, nego je mnogo sličan onome mu bilo barem reda —, pa se pravo reklo da nije ni bila država u mo- .dernom smislu riječi nego samo jedna administrativna mašina, odje je svaki činovnik. od najvišega do najnižega : bio uvjeren da je narod za njega a 2 ne on za narod. | s. 2 Svak danas znade koji S iak E. taj policajski duh uveo ili barem na- stoja. uvesti u našu mladu državu 1 koliko joj je tim: naškodio i prama vani zg prama. nutarnjosti i kako je on, može se kazati, stvorio skoro hr- = vatsko pitanje, premda je uvijek ni- jekao da postoji. Smatrali smo stoga uvijek pra: vom nesrećom za našu str anku, što . je, nuždom prilika, morala kooperi- id stvu, koje j je nastalo zbog nereda u E. javnoj. upravi, jer i mala rana_ne djelu, te su zavladale sve to više centrifugalne struje i tone samo kod stare Austrije — samo što je u nje-. Veliki i sudbonosni dani! rati sa demokratskom, koja, pošto je on tu bio diktatorom, od demokrat- skoga nije imala nego ime. Ako sve koalicione vladavine, pogotovo ako su jednake po broju, što dulje traju, one to više demorališu stranke koje ih sastavljaju, barem u našem, politički slabo odgojenom, na- rodu, jer su prinuđene na međusobne . kompromise. Na taj način zaborav- ljaju na svoj vlastiti program i na svoju vlastitu odgovornost, te i dr- žavnu upravu smatraju svojom ličnom domenom, osobito kad nema blago- tvorne parlamentarne kontrole od . jake opozicije. Saradnja sa strankom, koja zbog nutarnje svoje nesloge već davno nije bila sposobna da izvrši . uglavljeni zadatak, iza njezine nelo- jalnosti pak prema saveznici, postala je bila naprosto nemoralna. Stoga mi vesela srca podravljamo prestanak ovog neprirodnog saveza i da nam je samo do partijskog in- teresa, nakon sretnog riješenja ove krize, mogli bi smo našim protivni- cima sa zagrebačkog kongresa dovi- knuti: pogriješili ste adresu! ib ko drugomu jamu kopa, sam u nju pa- da! Ali današnje prilike u našoj dr- žavi držimo i previše ozbiljnim i pre- više smo svjesni odgovornosti sva- kog pojedinog radikala a da uzmo- gnemo samo trljati ruke od veselja! U tome nas tješi odlučnost cijele naše stranke i starog iskusnog nje- Zinog vođe g. Nikole Pašića, koji je kormilo državne lađe, kad je ova po- čela vrludati ne držeći se više odre- | đenog kursa, uzeo sam u svoje ČVI= ste i sad više nevezane ruke, da ju: “provede u sigurnu luku i da čeka. koju je ova rađala, padala je sve to. * narodni sud. tvrdilo, ipak je takav odlučan stav mogla prihvatiti samo jaka stranka,“ koja je sposobna da i tuđe zlo, 0so-. bito u državnoj upravi, popravi a sa- ma je pak uvjerena da je narod uz nju. Na narodu je sada da joj isglasa takvo povjerenje da uzmogne sama ne samo u upravi pod svojom vla- | stitom odgovornošću uvesti reda i rada nego i u političkom pravcu, kad po prvi put ima slobodne ruke bez štetnih kompromisa, razviti i u djelo provesti svoj pravi program, na ko- jem je zlatnim slovima napisano : narodna sloboda i narodna samo- uprava. Mi vjerujemo u sretnu. zvijezdu naših vođa, koja će im u ove velike i sudbonosne Božićne dane pokazati. rodio i spas naše prepaćene domovine e da brat- ski i složno svi, pravi put, gdje se je Srbi, Hrvati i Slo- -venci, skupa zapjevamo anđeoski hor: Slava na visini Bogu, a na zem= lji mir ljudima dobre volje 1" I U Dubrovniku, na Božić 1922. = Prof. Josip Čičin. đerencije u I ako to odgovara svim parlamen- j tarnim običajima štogod se protivno - Turci, Sedmični pregled. KOKHFEREWCIJA U LAUSANNI. — Konferencija u Lausanni, može se smatrali, kao da je prekinula svoje djelovanje i odgodila ga za jedno mjesec dana. Svakako zadnjih dana -vodili su se u veliko pregovori iz- među šefova savezničkih delegacija i Ismet- paše. Da li će doći do jednog pozitivnog uspjeha, u to ge s pravom sumnja. Pita- nje moreuza i pitanje manjina nailazi na veliki otpor kod Turaka, koji se ponekada pokazuju čak i drski u svojim zahtjevima. Svakako konferencija u Lausanni se oteže i ne postiže nikakvog pozitivnog rezultata. Za sada je prekinula svoj rad. Možda ga opet i nastavi, ali vrlo slabim izgledom na uspjeh. > GRČKA U MALOJ ANTANTI. Beogradska ,I1o- nuTuKka“ primila izvještaj iz Lausanne, da se u krugovima konferencije saznaje, da je u posljednjem razgovoru između Nin- čića i Venizelosa postignut sporazum o ulasku Grčke u Malu Antantu. Poslije kon- Lausanni sastaće se u Beo- gradu Ninčić, Beneš, Duka i Venizelos radi zvaničnih pregovora o ulasku araKa u Malu Antanltu. U ITALIJI ponovo dolazi do krvavih su- koba između fašista s jedne te komunista i socijalista s druge strane. Tako su pred“ malo dana fašiste demolirale i opljačkale redakciju. jednog lista u Napulju. U Milanu je na fašističkom zboru ba- čena jedna bomba koja je nekoliko lica ubila a više ih što teže što lakše ranila, U IRSKOJ. Ima već nekoliko dana da engleske trupe definitivno evekuišu slo- bodnu Irsku državu, te i posljedni engle- ski vojnici napuštaju Irsku ostavljajući kasarne irskim vojnicima. Velike mase svijeta s veseljem pozdravljaju odlazak «engleske vojske. Na glavnom ratnom štabu već se .vije irska zastava mjesto engleske. TURSKA 1 PITANJE ZAŠTITE MANJINA. Jedno od najaktuelnijim pitanja na konferenciji u Lausanni danas, jeste pitanje zaštite manjina u Turskoj. Ali Turci odbijaju ovaj zahtjev vezajuć ga za princip reciprociteta. Ovaj zahtjev Turske — kaže beo- gradski ,Tlpenopon“ — cilja na prvom mestu na našu Kraljevinu, jer turska pro- pustila, da u nekoliko mahova predstavi kao nemoguć položaj Muslimana kod nas. Drugo; ranije tvrđenje našega lista, da postoje veze između naših Muslimana i Kemalista i da će Turci izneti na kon- ferenciju u Lausanni pitanje musliman- skih manjina u Jugoslaviji, na žalost se obistinilo. Fakat je da će prema svemu ovome, eventualno nametanje recipročne obaveze zaštite manjina iskoristiti, — što se tiče nas — na čisto propagandističke ciljeve. Njima se cilja stvaranju antidr-' žavnib političkih organizacija, koje i čiji antidržavni rad imao bi da uništi O miru“. iZ BUGARSKE. Uhapšenim bivšim mini- strima iz vlade Gešov-Danevljeve te vlade | Malinova-Kosturkova, brzo će početi su- đenje, misli se, kroz mjesec dana. Optu- ženi su kao krivci za katastrofu Bugarske. Kako iz Sofije javljaju, u engleskom gor- njem Domu, interpelisao je Lord-Newton u prilog pohapšenih ministara i tražio od engleske vlade da spriječi, da ne budu osuđeni na smrt, i da, po potrebi, izvrši - presiju naeBugarsku prekidanjem diplo- matskih odnosa. — Lord Newton se je nedavno bavio u Bugarskoj. ugovor Zora rudi... . Da, zora rudi — i navješćuje ljepše i sunčanije dane, dane za kojima, ratom napućeni, narod nestrpljivo čezne već odavno. Veliki ljudi, koji su stvorili Srbiju, i u njoj dalje stvarali ono što danas imamo, svojim su poštenim i istrajnim radom izašli na visinu, okolinu svoju za sobom poveli i svjetlo ime stekli i trajna djela stvorili. Ljudi koji su Srbiju stvorili, kojima ona duguje napredak i u materijalnom, i u vojnom i u diplomatskom i u kulturnom polju, jesu ljudi koji nijesu vodili računa o pogledima i shvatanjima svoje sredine, već o opštem dobru, vođeni čvrstim ubje- đenjem i čvrstom odlukom da ga ostva- re uprkos otpora, lomeći prepreke pred sobom, pridobijajući sve više pristaša, jer njihove pobude nijesu bile umrljane po- rocima niskih duša, jer ono što su dru- gim propovijedali i što su od njih tražili, prvo su sami radili i prvi poštovali za- kone, koje su drugim propisivali, pa su zato i uspjeli da narod usreće. A oni koji su bili vođeni samo za- višću i čeznjom za noveem i svojim lič- nim interosom i sebe za vođe narodu na- turili, kako su se brzo visoko digli, tako su isto brzo i nisko pali. Kako se ni sami nijesu upravljali po principima, koje su ispovijedali. to nijesu nikakav moralni uspjeh ni postigli. Demagogijom su po- stigli svoje lične ciljeve — i nemoral za sobom ostavili. Kako nekad tako i sada. | Bilo je bezbroj nepotrebnih eksperi- menata na «zdravom narodnom tijelu, a sve eksperimenata pogrešnih i zločinačkih. Oni veliki i silni, koji su zajedno s voj- skom-narodom stvorili ovo — radikalski vođe — morali su da stvaraju kompro- mise — nadajući se makar nekad boljitku. Ali to ,nekad“ nije se javljalo. A ovako nije više moglo ići. Za silne ljuđe nikad nije dockan da priznaju svoju pogrješku, ida energičnim jednim gestom spase situaciju i postignu željeni cilj. I to su uradili oni veliki ljudi, koji su proveli narod kroz albansku * Golgotu, da ga dovedu na goru Preobraženja. Jesu li smjeli to? Neprijatelji kažu : ,nijesu smjeli“. A mi velimo; ,ne samo da su smjeli, nego su i morali oni koji su kovači sreće narodne“. A tko bi drugi I migao i pravo na to imao!? Zar Sni koji su svemu ovom haosu krivi, koji malih ili nikakvih zasluga za veliko djelo oslobođenja nijesu imali, koji su iza boja kao orlušine doletjeli da se otimlju o parčad haljine izmučene domo- vine?! I gest koji je učinio g. Nikola Pašić od istorijske je važnosti i od njega će tek, ' vjerujemo, da se započne pravi i željeni život po oslobođenju i ujedinjenju, jer ovo dosada bilo je sve, samo nije život. Ali isto onako kako će istorija zabi- lježiti zlatnim slovima ovaj gest Narodne Radikalne Stranke, isto će tako još ernjim slovima zabilježiti nevjerovatne smicalice koje serviraju javnom mnijenju protivnici Nar. Rad. Stranke u nadi, da je glupost građana toliko velika da neće moći osje. titi što je istina a što izmišljotina — laž. a U nedostatku političke zrelosti narod | se trenutno poveo za tim »usrećiteljima“ < — prevaren, ali mi vjerujemo da narod iza rata, iza potpunih neuspjeha na svim ze je linijama njihovoga rada, koje i sami javno priznaju, nije više toliko glup da ne može jd *. s RO NI