Poštarina plaćena u gotovom. i3na3u CBaKu [lerak y jvrpo. Npernnara: 3a_/ly6poBHnx, C ROHALUAbEM Y KyHy 84 nuH. Ha rozuHy. TowurTom 3a [ly6poB- uk u uujeny JipxaBy 96 nun. Ha TOlHHY, HA NO FONuHE U HA a Mjeceu cpasmjepuo. t-! flojenuuu_ Gpoj 1.50 nunap. [ImaTHBO H YTywuBo y Jly6poBnuKy. BnacHuK u usnaBare/b: OJIBOP HAPOJIHE PAJIAKAJIHE CTPABKE y JYBPOBHHKY, OJLroBOopHu ypenHuK: HBO XEPILIO UMJEHE OTNACHMA: 1 uM. BHcuHe y 1WmuupuHu jenuor crynua 5 nun. Ilpn- Onfi€Iba, 3AXBAJI€ H OTJIACE Y TEeKCTY 6 nunapa. Crajg- HUM OTJIACHBAUUMA NONYCT. Sp. 2. | Ry6posHux, 12. Jauyapa 1923. Fon. 68. Pravo i pravda. Oo rode dragi ništa ne boj mi se, Ma svijet se cijeli izlio potopom, Imade brod tvoj sve, šta treba, A na Balkanu i Ararat svoj! Preradović Utjeha — 1867. Ovako je iza Sadove, — kad se njemački i talijanski narod stao uje- dinjavati a Beč izigrao Slavene te mjesto feđeralističke Austrije počeo provađati dualizam i Hrvate pustio da se sami nagode s madžarima, tje- Šio razočarani pjesnik narod nadom u Srbiju, gdje je tada knez Mihajlo, ohrabren prvim svojim uspjehom, do- bitkom gradova, radio dalje na veli- kom svojem planom balkanske fede- racije. Ali nažalost njegovom nasilnom smrću i promjenutim prilikama poko- pana _ bi i ova nada za više od pola vijeka a Hrvati, lišeni i moralne po- moći od Srbije, morali su se samo zadovoljiti tim da se barem nagodba s Madžarima vrši i da pod geslom prosvjetom k slobodi sačekaju bolje dane. I tako od Strosmajerove kulturne i političke jugoslavenske balkanske koncepcije. ostade samo kulturna, do- čim ojača sve to više. političko Star- čevićevo pravaštvo kad je trebalo življeg patriotskog otpora protiv Beča i Pešte. Nego hrvatsko državno pra- vo mjesto da bude samo sredstvo protiv Austrije da popucaju lanci koji su sapinjali hrvatski narod i poluga da se lakše obore ograde što su ga od braće dijelile, kako je to pripo- vijedao ideal naše mladosti Erazmo Barčić — toliko neshvaćen u ropstvu i toliko zaboravljen u slobodi — a ono je postalo Cilj samom sebi i sred- stvom protiv braće u sva Mo- narhije. U varavoj nadi da će isto sami moći nešto izvojštiti doživješe Hrvati i drugih gorkih razočaranja u Monar- biji svojim ponovnim kolebanjem iz- među Beča i Pešte i sloge i nesloge sa Srbima dok im nije stalo, njima i Srbima, svitati nova zora sa istoka dotaskom na prijestolje u Srbiji ralja Petra Karađorđa. Već njezin protest protivaneksije Bo- sne i Hercegovine, gdje je njezina volja bila silovana ali ne slomljena, pokaza da u njoj vlada novi duh. Svojim pak veličanstvenim i herojskim podvigama za balkanskog oslobodilačkog rata za- čudila i zadivila je cijeli svijet a nas — koji se tad nijesmo pitali jesmo li Srbi ili Hrvati — napunila pono- som i nadom u bolje dane. | Manifestacije koje su se tada po našim gradovima, kao ona veličan- stvena u Dubrovniku, priređivale pred očima gnjevne austrijske vojske za Osvećeno Kosovo imale su nešto re- volucionarnoga i svak je u sebi po- navljao one riječi kojim je Dr. Melko . Čingrija sa peštanske delegacije po- pratio oduševljeni pozdrav junačkoj braći: eto što može slobodan narod a nas dvaput više u ovoj državi ne možemo imati ni za bana koga mi hoćemo | Junačka je Srbija shvatila ove manifestacije i primila ih je k srcu | Kad je Austrija odmah zatim“ upo- trebila prvu priliku da joj se osveti prije nego se je još mogla oporaviti i da sve nas skupa s njom satre ona je ne samo radi svoga obraza nego i vjerna svojoj braći junačkom ge- stom g. Nikole Pašića i radikalne stranke podigla dobačenu joj ruka- vicu i kad je neprijatelj bio već da- leko u zemlju prodro mjesto da mi- sli samo na svoj spas u onoj zna- menitoj sjednici Narodne Skupštine u Nišu 24. novembra proglasila je onaj rat od trenutka od kada je za- počeo ,borbom za oslobođenje i uje- dinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca“. A kako smo se mi u onom od- sudnom času ponijeli? Čast iznimka- ma ali o tome je bolje ne govoriti.... “Što se još pod silom prilika može oprostiti onima koji su doma ostali da su izgubili busolu ne može se oprostiti onima kojima je uspjelo po- bjeći, ili se vani nalazili. Mjesto da odmah stupe u dogovore sa srpskom - vladom i utanače s njome zajednički istup i rad, oni se okupiše u Rimu prije u posebni ,Hrvatski“ pak teš- kom mukom u ,Jugoslavenski Odbor“ i tek iza albanske Golgote, kad Sr- bija upravo zbog braće nije htjela da pristane na poseban mir, uglaviše na Krfu poznatu deklaraciju koja o- dava ipak više nepovjerenja nego harnosti i ljubavi prama mučenicima. Napokon u istom duhu mistifici- raju i danas istoriju te ističu svoje zasluge u rimskom kongresu i tobož- nju Pašićevu kapitulaciju a ne spo- minju solunski prodor, koji je sve riješio, i tako podupiru indirektno tvrdnju blokaša da su se Hrvati 29. oktobra 1918. svojom izjavom u sa- boru u smislu Vilsonova načela o na- rodnom samoopredeljenju sami oslo- bodili od Austrije. I zbilja ,Jugoslavija“ — biva svi Srbi, Hrvati i Slovenci bivše Austro- ugarske monarhije, — to državno ne- donošče, pregovarala je ravnopravno sa Srbijom, — da ne spominjemo Ženevu — u Beogradu na 1. decem- bra 1918. god., gdje ju je jedino brat- ska velikodušnost takovom priznala. Tako je tobožnje pravo došlo u sukob sa pravdom. Jeli čudo, da razočarana naša pra- va Majka ne traži ime Velika Srbija za svoje dijete, ali i ne da, da se raskomada, a pred takvom nehar- nošću za tu svoju samozataju i za svoje silne žrtve hoće da nas pod- sjeti i da mi to priznademo, da je ona Srbija Velika? Ia pravoslavni Božić, 1922. Prof. Josip Čičin. Sedmični pregled. ATENTAT U PRAGU. U prošli petak izvr- ošen je u Pragu atentat na češkog ministra finansija, g. Rašina, atentat, koji je ipak uspio. U trenutku, kad je ministar _Rašin izlazio iz svoje kuće, atentator, neki či- novnik Josip Supek, ispalio je u ministra tri metka iz revolvera od kojih su dva pogodila i teško ga ranili. Uspjelo je brzo uhvatiti atentatora, koji, prama dosada- njem istraživanju, nije imao drugih su- drugova, već je to djelo izvršio sam iz političkih motiva. Ministar Rašin teško je ranjen, tako da njegovo stanje zadaje brige. Po nekim posljednjim Spam iz- gleda, da ne će podleći rani. NEUSPJELA KONFERENCIJA U PARIZU. Save- znični premijeri, ministri predsjednici, odr- žavali su u Parizu kroz prošlu sedmicu vrlo važnu konferenciju. Važnu u toliko što su na ujoj bili prvaci i prestavnici velikih savezničkih sila, a važnu i zbog toga što je na toj konferenciji imalo da bude riješeno jedno od najdelikatnijih i najsudbonosnijih pitanja, konačno rješe- nje držanja saveznika prama Njemačkom u sudbonosnom pitanju Njemačkih repa- racija. Ali ova konferencija u Parizu do- živjela je jednaku sudbinu kao sve do- sadanje konferencije, biva neuspjeh. Ali da taj neuspjeh bude markantniji konfe- rencija je usljed nesuglasica, koje su brzo nastale, bila vrlo kratka vijeka i razišla se više u neprijateljskom raspoloženju iz- među Francuske i Engleske. NAKON PARIŠKE KONFERENCIJE. Prekid i raz- laz pariske konferencije izazvao je veliku depresiju i u Parizu i u Londonu, pa čak i u samoj Njemačkoj, koja se zbog ovoga boji kakvih novih zapleta, u kojima bi ona bila ponajgore pogođena. Svakako nije od malog interesa či- tati sada koliko francuske toliko i engle- ske novine, koje se gotovo krvnički gone i svaka strana svaljuje krivicu, koliko za neuspjeh konferencije toliko i za poslje- dice toga neuspjeha, na drugu stranu. Svakako Francuzi se nalaze teško po- gođeni, jer smatraju da ih je Engleska izdala, pa već ,Matin“ bavi se u uvod- nom članku o posljedicama prekida rada pariske konferencije i otvoreno kaže, da bi se trebalo revanžirati Engleskoj u Lau- sanni. Francuzi smatraju da je Engleska izdala francuske interese Njemačkoj. Kraj ovako jakog uvjerenja lako je zamisliti, kako bi ovakav svršetak pariske konfe- rencije mogao imati vrlo osjetne poslje- dice po opšti mir. IZJAVA NJEMAČKE VLADE. Iz Bedijić jav- ljaju prilikom prekida konferencije u Pa- rizu, da je njemačka vlada izjavila, da bi se samostalna francuska akcija u Ber- linu smatrala kao povreda versajskog ugo- vora. Njemačka zna samo za reparacijonu komisiju u kojoj su zastupljeni svi saveznici a ne samo za jednog od saveznika. Ako Francuska preduzme ono čime prijeti, Nje- mačka se neće moći oduprijeti, ali će ape- olovati na cio svijet. BELGIJA MOBILIZUJE. Prama vijestima ne- kih pariskih listova, a koji su dobili in- formacije iz belgijskog glavnog grada Bruxelles-a, belgijska je vlada nema da mobilizuje jedno godište. Ova mobilizacija u Belgiji stoji u u vezi sa neočekivanim i neželjenim prekidom konferencije u Parizu. Svakako . u Njemačkoj računaju sa komplikacijama koje mogu vrlo lako na- stati, a koje će se deseti u vrijeme kada je i unutaršnji položaj u Njemačkoj naj- gori, pa i vijest o mobilizaciji u Belgiji daje povoda Njemačkoj za zabrinutost, BUGARSKA | ENGLESKA ZA VRIJEME EVROPSKOG RATA. U beogradskoj ,,Tlosuruuu“ g. Sl. Jova- nović donosi odulji članak pod gornjim natpisom. Na jednom mjestu kaže: ,Kao što je sprečio rusku vojnu akciju protivu Bugarske, tako je Grey sprečio i srpsku vojnu akciju. Srbi su, čim je Bugarska naredila mobilizaciju, našli da je za njih, sa vojnog gledišta, najbolje da napadnu Bugare pre izvršene mobilizacije. Srbi su vjerovali da mogu zauzeti Sofiju i time poremetiti sve ratne bugarske pripreme. Izgleda da su i Sazonov i francuski am- basador u Petrogradu odobravali ovaj srp- ski plan, ali Grey ga je omeo svojim ot- porom. On je još uvijek bio uvjeren, da se srpsko-bugarski spor može raspraviti diplomatskim putem.“ Koliko je štete ovo donijelo savezni- cima, i koliko je žrtava ovo stajalo ju- načku Srbiju, o tome već davno svi znamo. NA BLISKOM ISTOKU. — IZGLEDI MUTNOG STANJA 2BOG DRŽANJA TURSKE. Na konferen- ciji u Lausanni, gdje je glavni predmet legati uzimlju neki izazivni stav, koji će prisiliti saveznike, da navedu Tursku u položaj iz koga bi lako mogla izaći ne- što nalik onome 'kako je Grčka izašla u Maloj Aziji u borbi sa Turcima. Svakako bezobzirno držanje Turske te njezina uobraženost koju je stekla sa jeitinom pobjedom nad Grcima, natjerala je Englesku da se pripremi za svaku even- tualnost mogućih komplikacija na Istoku. Sigurno da je uz Englesku pristala na rad i Grčka, koja u- posljednje vrijeme potpuno reorganizuje svoju vojsku i pri- prema je za ofanzivnu ulogu proti Turci- ma u Trakiji. Englezi se, s druge strane, utvrđuju prama Turcima i to na način Koji unaprijed kaže da će se, u eventu- alnom zapletu, odmah preći u navalu. Englesko ratno brodovlje već se na- lazi u Dardanelima i u Mramorskom moru. Svi znakovi do sada predskazuju vrlo teške dane _ u našem susjedstvu, a u ta- kovim prilikama moramo i sami biti na oprezu. Agrarne prilike u Dalmaciji. »HoBu 2KuBoT“ donosi članak iz pera £. ministra za Agrarnu Reformu, g. Krste Miletića, u kome tretira pitanje koloniza- cije te o dalmatinskim prilikama, o kojima kaže: Agrarni odnosi u Dalmaciji plod su političkih prilika koje su tamo vladale od davnina. Agrarno pitanje u Dalmaciji izgleda dosta teško za rešavanje. Po privreme- nom zakonodavstvu nije ništa mnogo re- čeno u pogledu rešenja ovoga pitanja u toj pokrajini. Tu je proklamovan samo princip da se kmetski, kmetstvu slični i kolonatski odnosi razrešavaju. Ali izvesne su stilizacije toga zakonodavstva takve, da se mogu tumačiti kako hoće, i ništa nije rečeno kako se pitanje ima da sanira, i zato sam ja izradio jedan projekat, koji obuhvata sve agrarne odnose koje treba. razrešiti, ovlašćuje se sud da on to raz- rešenje vrši, predviđa postupak za to, i najzad reguliše materijalnu stranu: kako. se šteta naknađuje. To je sve u ovom pro- kmetstvu ' slični odnosi, feudni, fidejkomisi, zakupi i liveli i kolonatski odnosi, to su sve od- jektu izloženo; dakle kmetski, nosi koji su predmet raspravljanja u ovom projektu koji sam skupštini podneo. Za svaki od ovih imenovanih odnosa tačno je precizirano u ovome projektu, šta se. pod njima razume. Postavljene su defini- cije, tako da vlast, kad bude rešavala te sporove, sliku šta se razume pod svakim od tih može pred sobom imati jasnu: ts o takia.