Ja ai
< gu ga

Poštarina plaćena: u gotovom.

H3naau CBAKH NleTaK y iyrpo.

fHpernaava: sa /[y6posHu«,
C NOHAMIAHEeM Yy Kyhy 84 nun.
Ha rouuHy. ToiurTom 3a /ly6poB-
uuK u uujeny JIpxaBy 96 nun.
HA FOJIHHY, HA NO FOJHHE H HA
;-: < mMjeceu cpasmjepno. — s:
fIlojenuuu 6poj 1.59 guuap.
naTuBO H yTywuB0 y Jly6poBuuxy.

BjaCcHuK u usnaBareJ6: OJIBOP RAPOJBE PAJIHKAJIHE CTPAHKE y JYEPOBHHIJ.

OuroBopiu ypenuuk: HBO XEPIIO

1 um. Bucune

HMM OrJIACHBAHHMA NONyCT.

Aa znočae

AyGPOBHHUK, 16. oOGpyapa 1923. |

Fon. m. =

Dvoja vrata.

U ovoj tmurnoj izbornoj noći, gdje
se međusobom gonimo a ne vidimo
kamo: ćemo. prije glavom o zid uda-
riti, dvije. nam svjetle zrake, s opre-
čne strane horizonta, sinuše, da nam
barem pokazuju put, kako ćemo se,
premda nažalost zavađeni i kroz dvo-
ja vrata, ipak u istu kuću povratiti,
da mirno počinemo.

“I vidićemo, ako nam bratski inad

nije svu pamet popio, da vratar kao
gospodar našeg kućnog praga, ni na
jednim ni na drugim vratima nije
naš čovjek, da nam se ne zna ni ja-
viti na našem jeziku a da se ipak
smije našoj ludoj glavi, kad ne umi-
jemo ni pred njim našu bruku sa-
kriti. |

Dvoja vrata — dva jedina priro-
dna glavna izlaza — ima naša zaje-
dnička kuća: jedna na zapadu, Rije-
ka; druga na istoku, Solun.

Ali je još veća sreća što se ne-
ćemo više klati barem zbog toga,
što tobože jedan gleda samo osigu-
rati svoja vrata, a za bratova ne mari:
okao da nije i drugome bratu spas,

ako mu zatvore jedna, da mu ostanu

otvorena druga. — Biva i Rijeku i
cijeli Jadran može nam Italija sutra
lako zatvoriti a onda nam je samo

preko Soluna more slobodno. Ludo:

je dakle kad Hrvati s nepovjerenja
kažu Srbima: zapad je naš a istok
je vaš, nama briga za Jadran a vama
za Bijelo Može, nego svi skupa, ako
želimo sebi. spas, moramo braniti i
jedno i drugo, jer su nam oba pred
zajedničkom - kućom, samo s razne
strane. ;

Ako smo. jedna država — ato
nam.ne samo naše narodno jedinstvo
i naš međunarodni,
naš geografski. položaj imperativno
nalažu —, ako hoćemo da budemo
jedno živo tijelo, onda nam je Beo-

nego osobito i:

grad po prirodi. naše srce, odakle nam

krvi život pojednako na obe pole
po žilama teče i struji, a njemu So-
lun nije ništa bliži od Rijeke, ni Ma-
kedonija nije milija i važnija od Hr-
vatske.

U stara: se vremena s mora vla-
dalo kopnom, u novija s kopna s mo-
rem. More će biti jedino naše, ako
mi budemo jaka kopnena država, inače
će drugi, jači od nas, preko nas k mo-
ru. To vrijedi ne samo u političkom
nego, u prvom redu; u ekonomskom
i u kulturnom pravcu. |

Važnost mora osjetili su pak i
Srbi i Hrvati pojednako na svoja leđa
a to od istoga neprijatelja, sad po-
kojne Monarhije.

Što je cijela, ie samo sredovječ-
na, od.unije s Madžarima, nego i naj-

novija hrvatska istorija, ako ne tež-

A što je Srbiju prisililo da traži
put na more ako ne carinski rat sa
Monarhijom, koja ju je htjela prije
ekonomski pak politički zarobiti? Iza
aneksije Bosne Srbija je morala za
balkanskoga rata tražiti drugdje izla-

za na more. A kad ju Austrija i Ita- |

lija lišiše lovor vijenca pobjede u
Draču a saveznik se pretvorio u Sehy-
locka morala je pogaziti i neharnog
brata samo da lakše do Soluna dođe,
gdje je po konvenciji skopljenoj sa
drugim saveznikom, Grčkom, morala
dobiti slobodnu zonu u njegovoj luci,
što se tek sada ima izvršiti.

Za svjetskog rata 1915. g. bilaje
ipak Srbija pristala po nagovoru An-
tante da žrtvuje Makedoniju ali tim
nije zaprijpčila nebratski udar s boka
za Mackensenove ofenzive i hijenska
zvjerstva u nezaštićenom domu.

Istina tad je Antanta, obećala Sr-

biji istočnu Slavoniju, Bosnu-Herce-

govinu i južnu Dalmaciju — dakle
ipak izlaz na more!

Ovakva se kompensacija i danas
iznosi, da se pokaže što je samo to-
božnja Proširena Srbija mogla oče-

kivati od saveznika iza pobjedonos-

nog rata, ali se prešućuje, da je u-
pravo tom prigodom Srbija, vjerna
svojem ratnom proglasu za oslobođe-
nje sve braće, zatražila i primila obe-
ćanje od Saveznih sila — osim [ta-
lije —— ,da će se Hrvatska sa Rije-
kom ujediniti sa Srbijom i da će se
slovenačke zemlje osloboditi i dobiti
pravo samoopredeljenja ..... :
Italija je tek iza Caporetta, u na-
ručenom Rimskom kongresu, dala
neke platonične izjave simpatije za
naše ujedinjenje, držeći ipak uvijek
čvrsto u džepu svoj Londonski pakt
i podupirući pak i famoznu D'Annun-

 Zijevu epopeju na Rijeci.

A Clemenceau i Lloyd George u
zaključnom svojem memorandumu o

Jadranskom pitanju na konferenciji

mira izjaviše talijanskoj delegaciji:
»Britanska i Francuska vlada stalno
su izjavljivale svoju spremnost, da

se drže Londonskog pakta. One ne

mogu zaboraviti, da je Italija drago-
voljno došla u pomoć saveznicima u
kritičnom i opasnom času, te da su
hrvatski i slovenački narodi — i ako

se srpski narod junački i slavno bo-

nja njihova - k moru i borba za Ri-.

jeku? Zbog Rijeke morala je Ugar-
ska Hrvatsku ili. pogani ili pogaziti.

S sa
Pe aa
Zia

ća

ča

rio — zadobili svoju slobodu i ne-
zavisnost, koju sad uživaju, zahva-
ljujući u glavnom hrabrosti i samo-
pregaranju i izdržljivosti talijanskog
naroda i njegove vojske (!)

Kad su oni ovako govorili, nemoj-
mo se čuditi, što smo dobili samo
jedan ključ naših kućnih vrata, nego
upamtimo to, budimo pametni i če-
kajmo složno bolja vremena!

Naučimo se od Talijana, kako ne
valja misliti glasno!

U Dubrovniku, 13. febr. 1923.
Prof. Josip Čičin.

Fa mr poma

Sedmični pregled.

POSLJEDNI ČIN. Napokon došao je i po-
sljedni čin, koji bi imao da završi dugo
natezanje između naše Kraljevine i Italije.
Politika odugovlačenja onako svojstvena
kod talijanskih političara ipak je došla kraju.
Ma kolikogod moramo biti zadovoljni, 'da
je napokon rapalski ugovor ratifikovan i
da odnosi između nas i Italije od sada
počivaju na solidnijem osnovima, ipak ne
možemo ne priznati, da je Italija za svoje
interese dobro odigrala svoju ulogu, Sva-
kako s naše strane pokazalo se više laištva
nego pravog diplomatskog razumijevanja,
a to je bilo i shvatljivo, kad su, u prvi i
najkritičniji kraj, u svoje ruke uzeli ovo
po nas vitalno pitanje ljudi koji u svom
dilentatizmu misle da naikriljuju diploma-
te sa kojima pregovaraju. Pogrješka je
bila učinjena u početku a ta pogrješka
mješte da ostane u svom prvom obimu,
zauzimala je sve više dimensije.

S toga, mi danas ipak moramo, s prak-
tične strane, biti zadovolji, da je današ-
njoj radikalnoj vladi napokon uspjelo da
svrši natezanje s Italijom, i da naše me-
đusobne odnose dovede u normalni kolo-

< sek, inače, da je stvar ostavljena vreme-

nu i odgovornosti nekog drugog, prošli bi
mnogo gore nego što smo danas prošli
jednako, kao što smo danas prošli mno-
go gore, nego što bi smo bili prošli
pred tri godine, da su stvar izvodili ljudi

oKoji su za to bili pozvani a ne oni koji

su umišljali da su neki Bismareki ili Gled-
stoni.

Svakako mi pozdravljamo konačno
sređenje odnosa između nas i Italije, jer
mirno susjedstvo najbolja je garancija po
obe strane,

NA ISTOKU. Na našem Istoku prilike se
razvijaju nekako pod lošim predznakovima.
Turci, okuraženi zbog prijašnjih pobjeda
nad Grcima i osokoljeni od raznih obeća-
nja sa strane sovjetske Rusije, vode poli-
tiku prkosa i prijete nepomirljivošću čak
i pod cijenu krvi. Ovakav stav Turaka
složio je saveznike, te su svi, pa čak i A-
merika, poslali pred Smirnu svoje ratne
brodove, i demostriraju Turskoj na način
koji joj nije baš ugodan.

Svakako stanje na Istoku, prama da-
našnjim prilikama zabrinjuje.

AUSTRIJA | Mi. Kako nam iz Beograda
javljaju, dolazak austrijskog kancelara Sei-
pela u Beograd definitivno je utvrđen za
prvi ponedjeljak, na 20, ov. mj. Bečki li-
stovi pišu, da će se na sastanku između
austrijskog kancelara i naših političara pre-
tresati osim političke naročito trgovačka i
privredna situacija.

Sa austrijskim kancelarom Seipelom
imao bi doći i ministar Griinberger. S naše
strane,imali bi s njima pregovarati Dr, Nin-
čić ministar spoljnih poslova te eksperti
ministarstva trgovine i finansija,

Sv. Tri Jerarha. ?

Od kada je Narodna Radikalna Stran-
ka uzela za svoju krsnu slavu Sv. Tri
Jerarha, od tada su oni poznati i široj
javnosti ne samo u Srbiji, nego i u osta-
lim krajevima naše prostrane otadžbine.
Ali, ko su bili Sv.
velika uradili da ih je hrišćanska crkva
proglasila svetiteljima, i zašto je Narodna
Radikalna Stranka odabrala baš njih za svo-
ju krsnu slavu, o tome je malo tko obavije-
šten, mislim, ne samo u novooslobođenim
krajevima nego i u samoj Srbiji. Zbog
toga, kao i stoga što mnogi protivnici

Govorio g. N. Bukvić na zabavi Sv. Tri Je-
rarha.

Tri Jerarha, šta su

Nar. Rad. Stranke nazivaju istu pravo-

slavnom baš zbog slavljenja Sv. Tri Je-
rarha kao krsne slave, mislim da nije su-
višno, šta više da će mnoge interesirati,
ako pokušam da ih u ovim keta o tom
pitanju obavijestim,

Sv. Tri Jerarha jesu veliki učitelji

Hristove crkve: Sv. Vasilije veliki, Sv.
Grigorije Bogoslov i Sv. Jovan zlatousti.
Sva tri su živjeli u prvim vjekovima Hri-
šćanstva :

Sv. Vasilije rođ. 329 po Hristu u Ka-
padokiji, umro 379, Sv. Grigorije rođen
328 isto u Kapadokiji, umro oko 390, Sv.
Jovan zlatousti rođen 347 u Antiohiji,
umro oko 407. Sva tri su živjeliu ono doba

kada crkva Hristova nije bila podijeljena na |

zapadnu i na istočnu. Sva tri su bili episkopi
i vrlo učeni kako u bogosloviji tako i u
filosofiji. Vasilije je zbog svoje duboke

nauke i zbog dobrih djela i svetiteljskog |
života prozvan ,veliki“, a Jovan ,zlato-

ustim“ zbog svoga neobičnoga besjednič-
koga dara. Ova tri velika učitelja i jerarha

svijetlili su svojim životom i djelima tako,

da im je teško primjera naći. Oni, i ako
su mnogo dobra i na razne načine učinili
čovječanstvu, ipak su sve svoje sile kon-
centrisali na prosvjećenje razuma i obla-

 rođavanje srca; prvo su postigli zdravom

naukom, a drugo čistim moralom. Istina,
mi svi prosvjećenje smatramo kao najveće
blagorodstvo čovječije prirode, a izobra-
ženje i civilizaciju kao najdragocjenije blago
kome čovjek teži. Ali kolike zablude i
ovdje bivaju! Koliko pogrješnih teorija
postoji ipo prirodi i po suštini ovoga pred-

meta. Neki za prosvjećenje razuma smatra-

ju samo množinu suhoparnih ideja, jedan
veliki broj raznih misli i na to troše sve
vrijeme i sve svoje sile. Drugi opet kao
prosvjećenje smatraju oslobođenje od raz-

nih zabluda i slobodno lutanje razuma po -
putu koji samovolja odobrava. Ali naši.

veliki učitelji nijesu tako mislili: oni su
čovjeka smatrali i cijenili po njegovim

istinitim odnošajima, te su prema tome |

odredili u čemu se sastoji pravo oslobo-
đenje čovječijeg razuma.

Oni uče da se ono sastoji u oslobo-
đenju od neznanja i u postojanoj i toploj
težnji ka pravoj istini. Gdje napredak ovim
načinom ne biva, tamo nema sreće ni bla-
gostanja, ni pojedincu, ni društvu, ni na-
rodu. Kada je Konstantin Veliki Hrišćan-
stvo od progonjenog roba podigao do dr-

žavne vjere, mnogi od onih koji smatrahu “

prosvjećenjem slobodno lutanje razuma po

putu koji samovolja odobrava, počeše is-.

krivljavati pravu nauku Hristovu, te se
pojaviše mnoge jeresi opasne po red i
disciplinu u crkvi, po unutrašnji mir u
njoj. Sv. Tri Jerarha,

istinu, uvidješe veliku opasnost koja s ove
strane prijeti crkvi, stupiše zajednički u

borbu, ne bojeći se ni progona ni tamnica,
da očuvaju mir u crkvi i povrate poredak |

u njoj. I zbilja, nakon dugog proganjanja i

ležanja po tamnicama, njihovoj dubokoj >

učenosti i govorničkom daru uspije da

najvećim dijelom povrate red i mir u crkvi.

Time su oni, razumljivo je, stekli najvećih

zasluga za crkvu. Po smrti njihovoj Hrišćan |
su se svađali oko toga, ko je veći od njih,r
ali se ne >
mogoše složiti, jer sva tri bijahu podjednako --
veliki i zaslužni, te s toga odrediše da ih:

i koji treba da se više slavi,

svu trojicu jednog dana slave, kao što to

evo i mi danas činimo. Njih slavi ne samo

pravoslavna nego i rimokatolička crkva i to:
= Sv. Vasilija velikog 14. juna, Sv. Jo-

vana zlatoustog 27. januara, a Sv. Gregorija |

bogoslova 9, maja svake godine. |
Prema tome je jedna velika nepravda
nazivati Nar. Radik, Stranku pravoslavnom

UHJEHE OTAACHMA: |

y uupunu
jenuor crynua 5 ua. fipu- E.
ornilietba, 3aXBaJIe. u orjacnu

oy TeKCTy 6 nuuapa. Craji-

koji su dubokim -
proučavanjem Jevanđelja poznavali pravu

s.
ik Ke tiiii : E ; Va
. i Za. zin A IK I TR RR. < S I = ie