Ja ai < gu ga Poštarina plaćena: u gotovom. H3naau CBAKH NleTaK y iyrpo. fHpernaava: sa /[y6posHu«, C NOHAMIAHEeM Yy Kyhy 84 nun. Ha rouuHy. ToiurTom 3a /ly6poB- uuK u uujeny JIpxaBy 96 nun. HA FOJIHHY, HA NO FOJHHE H HA ;-: < mMjeceu cpasmjepno. — s: fIlojenuuu 6poj 1.59 guuap. naTuBO H yTywuB0 y Jly6poBuuxy. BjaCcHuK u usnaBareJ6: OJIBOP RAPOJBE PAJIHKAJIHE CTPAHKE y JYEPOBHHIJ. OuroBopiu ypenuuk: HBO XEPIIO 1 um. Bucune HMM OrJIACHBAHHMA NONyCT. Aa znočae AyGPOBHHUK, 16. oOGpyapa 1923. | Fon. m. = Dvoja vrata. U ovoj tmurnoj izbornoj noći, gdje se međusobom gonimo a ne vidimo kamo: ćemo. prije glavom o zid uda- riti, dvije. nam svjetle zrake, s opre- čne strane horizonta, sinuše, da nam barem pokazuju put, kako ćemo se, premda nažalost zavađeni i kroz dvo- ja vrata, ipak u istu kuću povratiti, da mirno počinemo. “I vidićemo, ako nam bratski inad nije svu pamet popio, da vratar kao gospodar našeg kućnog praga, ni na jednim ni na drugim vratima nije naš čovjek, da nam se ne zna ni ja- viti na našem jeziku a da se ipak smije našoj ludoj glavi, kad ne umi- jemo ni pred njim našu bruku sa- kriti. | Dvoja vrata — dva jedina priro- dna glavna izlaza — ima naša zaje- dnička kuća: jedna na zapadu, Rije- ka; druga na istoku, Solun. Ali je još veća sreća što se ne- ćemo više klati barem zbog toga, što tobože jedan gleda samo osigu- rati svoja vrata, a za bratova ne mari: okao da nije i drugome bratu spas, ako mu zatvore jedna, da mu ostanu otvorena druga. — Biva i Rijeku i cijeli Jadran može nam Italija sutra lako zatvoriti a onda nam je samo preko Soluna more slobodno. Ludo: je dakle kad Hrvati s nepovjerenja kažu Srbima: zapad je naš a istok je vaš, nama briga za Jadran a vama za Bijelo Može, nego svi skupa, ako želimo sebi. spas, moramo braniti i jedno i drugo, jer su nam oba pred zajedničkom - kućom, samo s razne strane. ; Ako smo. jedna država — ato nam.ne samo naše narodno jedinstvo i naš međunarodni, naš geografski. položaj imperativno nalažu —, ako hoćemo da budemo jedno živo tijelo, onda nam je Beo- nego osobito i: grad po prirodi. naše srce, odakle nam krvi život pojednako na obe pole po žilama teče i struji, a njemu So- lun nije ništa bliži od Rijeke, ni Ma- kedonija nije milija i važnija od Hr- vatske. U stara: se vremena s mora vla- dalo kopnom, u novija s kopna s mo- rem. More će biti jedino naše, ako mi budemo jaka kopnena država, inače će drugi, jači od nas, preko nas k mo- ru. To vrijedi ne samo u političkom nego, u prvom redu; u ekonomskom i u kulturnom pravcu. | Važnost mora osjetili su pak i Srbi i Hrvati pojednako na svoja leđa a to od istoga neprijatelja, sad po- kojne Monarhije. Što je cijela, ie samo sredovječ- na, od.unije s Madžarima, nego i naj- novija hrvatska istorija, ako ne tež- A što je Srbiju prisililo da traži put na more ako ne carinski rat sa Monarhijom, koja ju je htjela prije ekonomski pak politički zarobiti? Iza aneksije Bosne Srbija je morala za balkanskoga rata tražiti drugdje izla- za na more. A kad ju Austrija i Ita- | lija lišiše lovor vijenca pobjede u Draču a saveznik se pretvorio u Sehy- locka morala je pogaziti i neharnog brata samo da lakše do Soluna dođe, gdje je po konvenciji skopljenoj sa drugim saveznikom, Grčkom, morala dobiti slobodnu zonu u njegovoj luci, što se tek sada ima izvršiti. Za svjetskog rata 1915. g. bilaje ipak Srbija pristala po nagovoru An- tante da žrtvuje Makedoniju ali tim nije zaprijpčila nebratski udar s boka za Mackensenove ofenzive i hijenska zvjerstva u nezaštićenom domu. Istina tad je Antanta, obećala Sr- biji istočnu Slavoniju, Bosnu-Herce- govinu i južnu Dalmaciju — dakle ipak izlaz na more! Ovakva se kompensacija i danas iznosi, da se pokaže što je samo to- božnja Proširena Srbija mogla oče- kivati od saveznika iza pobjedonos- nog rata, ali se prešućuje, da je u- pravo tom prigodom Srbija, vjerna svojem ratnom proglasu za oslobođe- nje sve braće, zatražila i primila obe- ćanje od Saveznih sila — osim [ta- lije —— ,da će se Hrvatska sa Rije- kom ujediniti sa Srbijom i da će se slovenačke zemlje osloboditi i dobiti pravo samoopredeljenja ..... : Italija je tek iza Caporetta, u na- ručenom Rimskom kongresu, dala neke platonične izjave simpatije za naše ujedinjenje, držeći ipak uvijek čvrsto u džepu svoj Londonski pakt i podupirući pak i famoznu D'Annun- Zijevu epopeju na Rijeci. A Clemenceau i Lloyd George u zaključnom svojem memorandumu o Jadranskom pitanju na konferenciji mira izjaviše talijanskoj delegaciji: »Britanska i Francuska vlada stalno su izjavljivale svoju spremnost, da se drže Londonskog pakta. One ne mogu zaboraviti, da je Italija drago- voljno došla u pomoć saveznicima u kritičnom i opasnom času, te da su hrvatski i slovenački narodi — i ako se srpski narod junački i slavno bo- nja njihova - k moru i borba za Ri-. jeku? Zbog Rijeke morala je Ugar- ska Hrvatsku ili. pogani ili pogaziti. S sa Pe aa Zia ća ča rio — zadobili svoju slobodu i ne- zavisnost, koju sad uživaju, zahva- ljujući u glavnom hrabrosti i samo- pregaranju i izdržljivosti talijanskog naroda i njegove vojske (!) Kad su oni ovako govorili, nemoj- mo se čuditi, što smo dobili samo jedan ključ naših kućnih vrata, nego upamtimo to, budimo pametni i če- kajmo složno bolja vremena! Naučimo se od Talijana, kako ne valja misliti glasno! U Dubrovniku, 13. febr. 1923. Prof. Josip Čičin. Fa mr poma Sedmični pregled. POSLJEDNI ČIN. Napokon došao je i po- sljedni čin, koji bi imao da završi dugo natezanje između naše Kraljevine i Italije. Politika odugovlačenja onako svojstvena kod talijanskih političara ipak je došla kraju. Ma kolikogod moramo biti zadovoljni, 'da je napokon rapalski ugovor ratifikovan i da odnosi između nas i Italije od sada počivaju na solidnijem osnovima, ipak ne možemo ne priznati, da je Italija za svoje interese dobro odigrala svoju ulogu, Sva- kako s naše strane pokazalo se više laištva nego pravog diplomatskog razumijevanja, a to je bilo i shvatljivo, kad su, u prvi i najkritičniji kraj, u svoje ruke uzeli ovo po nas vitalno pitanje ljudi koji u svom dilentatizmu misle da naikriljuju diploma- te sa kojima pregovaraju. Pogrješka je bila učinjena u početku a ta pogrješka mješte da ostane u svom prvom obimu, zauzimala je sve više dimensije. S toga, mi danas ipak moramo, s prak- tične strane, biti zadovolji, da je današ- njoj radikalnoj vladi napokon uspjelo da svrši natezanje s Italijom, i da naše me- đusobne odnose dovede u normalni kolo- < sek, inače, da je stvar ostavljena vreme- nu i odgovornosti nekog drugog, prošli bi mnogo gore nego što smo danas prošli jednako, kao što smo danas prošli mno- go gore, nego što bi smo bili prošli pred tri godine, da su stvar izvodili ljudi oKoji su za to bili pozvani a ne oni koji su umišljali da su neki Bismareki ili Gled- stoni. Svakako mi pozdravljamo konačno sređenje odnosa između nas i Italije, jer mirno susjedstvo najbolja je garancija po obe strane, NA ISTOKU. Na našem Istoku prilike se razvijaju nekako pod lošim predznakovima. Turci, okuraženi zbog prijašnjih pobjeda nad Grcima i osokoljeni od raznih obeća- nja sa strane sovjetske Rusije, vode poli- tiku prkosa i prijete nepomirljivošću čak i pod cijenu krvi. Ovakav stav Turaka složio je saveznike, te su svi, pa čak i A- merika, poslali pred Smirnu svoje ratne brodove, i demostriraju Turskoj na način koji joj nije baš ugodan. Svakako stanje na Istoku, prama da- našnjim prilikama zabrinjuje. AUSTRIJA | Mi. Kako nam iz Beograda javljaju, dolazak austrijskog kancelara Sei- pela u Beograd definitivno je utvrđen za prvi ponedjeljak, na 20, ov. mj. Bečki li- stovi pišu, da će se na sastanku između austrijskog kancelara i naših političara pre- tresati osim političke naročito trgovačka i privredna situacija. Sa austrijskim kancelarom Seipelom imao bi doći i ministar Griinberger. S naše strane,imali bi s njima pregovarati Dr, Nin- čić ministar spoljnih poslova te eksperti ministarstva trgovine i finansija, Sv. Tri Jerarha. ? Od kada je Narodna Radikalna Stran- ka uzela za svoju krsnu slavu Sv. Tri Jerarha, od tada su oni poznati i široj javnosti ne samo u Srbiji, nego i u osta- lim krajevima naše prostrane otadžbine. Ali, ko su bili Sv. velika uradili da ih je hrišćanska crkva proglasila svetiteljima, i zašto je Narodna Radikalna Stranka odabrala baš njih za svo- ju krsnu slavu, o tome je malo tko obavije- šten, mislim, ne samo u novooslobođenim krajevima nego i u samoj Srbiji. Zbog toga, kao i stoga što mnogi protivnici Govorio g. N. Bukvić na zabavi Sv. Tri Je- rarha. Tri Jerarha, šta su Nar. Rad. Stranke nazivaju istu pravo- slavnom baš zbog slavljenja Sv. Tri Je- rarha kao krsne slave, mislim da nije su- višno, šta više da će mnoge interesirati, ako pokušam da ih u ovim keta o tom pitanju obavijestim, Sv. Tri Jerarha jesu veliki učitelji Hristove crkve: Sv. Vasilije veliki, Sv. Grigorije Bogoslov i Sv. Jovan zlatousti. Sva tri su živjeli u prvim vjekovima Hri- šćanstva : Sv. Vasilije rođ. 329 po Hristu u Ka- padokiji, umro 379, Sv. Grigorije rođen 328 isto u Kapadokiji, umro oko 390, Sv. Jovan zlatousti rođen 347 u Antiohiji, umro oko 407. Sva tri su živjeliu ono doba kada crkva Hristova nije bila podijeljena na | zapadnu i na istočnu. Sva tri su bili episkopi i vrlo učeni kako u bogosloviji tako i u filosofiji. Vasilije je zbog svoje duboke nauke i zbog dobrih djela i svetiteljskog | života prozvan ,veliki“, a Jovan ,zlato- ustim“ zbog svoga neobičnoga besjednič- koga dara. Ova tri velika učitelja i jerarha svijetlili su svojim životom i djelima tako, da im je teško primjera naći. Oni, i ako su mnogo dobra i na razne načine učinili čovječanstvu, ipak su sve svoje sile kon- centrisali na prosvjećenje razuma i obla- rođavanje srca; prvo su postigli zdravom naukom, a drugo čistim moralom. Istina, mi svi prosvjećenje smatramo kao najveće blagorodstvo čovječije prirode, a izobra- ženje i civilizaciju kao najdragocjenije blago kome čovjek teži. Ali kolike zablude i ovdje bivaju! Koliko pogrješnih teorija postoji ipo prirodi i po suštini ovoga pred- meta. Neki za prosvjećenje razuma smatra- ju samo množinu suhoparnih ideja, jedan veliki broj raznih misli i na to troše sve vrijeme i sve svoje sile. Drugi opet kao prosvjećenje smatraju oslobođenje od raz- nih zabluda i slobodno lutanje razuma po - putu koji samovolja odobrava. Ali naši. veliki učitelji nijesu tako mislili: oni su čovjeka smatrali i cijenili po njegovim istinitim odnošajima, te su prema tome | odredili u čemu se sastoji pravo oslobo- đenje čovječijeg razuma. Oni uče da se ono sastoji u oslobo- đenju od neznanja i u postojanoj i toploj težnji ka pravoj istini. Gdje napredak ovim načinom ne biva, tamo nema sreće ni bla- gostanja, ni pojedincu, ni društvu, ni na- rodu. Kada je Konstantin Veliki Hrišćan- stvo od progonjenog roba podigao do dr- žavne vjere, mnogi od onih koji smatrahu “ prosvjećenjem slobodno lutanje razuma po putu koji samovolja odobrava, počeše is-. krivljavati pravu nauku Hristovu, te se pojaviše mnoge jeresi opasne po red i disciplinu u crkvi, po unutrašnji mir u njoj. Sv. Tri Jerarha, istinu, uvidješe veliku opasnost koja s ove strane prijeti crkvi, stupiše zajednički u borbu, ne bojeći se ni progona ni tamnica, da očuvaju mir u crkvi i povrate poredak | u njoj. I zbilja, nakon dugog proganjanja i ležanja po tamnicama, njihovoj dubokoj > učenosti i govorničkom daru uspije da najvećim dijelom povrate red i mir u crkvi. Time su oni, razumljivo je, stekli najvećih zasluga za crkvu. Po smrti njihovoj Hrišćan | su se svađali oko toga, ko je veći od njih,r ali se ne > mogoše složiti, jer sva tri bijahu podjednako -- veliki i zaslužni, te s toga odrediše da ih: i koji treba da se više slavi, svu trojicu jednog dana slave, kao što to evo i mi danas činimo. Njih slavi ne samo pravoslavna nego i rimokatolička crkva i to: = Sv. Vasilija velikog 14. juna, Sv. Jo- vana zlatoustog 27. januara, a Sv. Gregorija | bogoslova 9, maja svake godine. | Prema tome je jedna velika nepravda nazivati Nar. Radik, Stranku pravoslavnom UHJEHE OTAACHMA: | y uupunu jenuor crynua 5 ua. fipu- E. ornilietba, 3aXBaJIe. u orjacnu oy TeKCTy 6 nuuapa. Craji- koji su dubokim - proučavanjem Jevanđelja poznavali pravu s. ik Ke tiiii : E ; Va . i Za. zin A IK I TR RR. < S I = ie