H3na3u CBaku Merak y jvrpo.

Npernnara: 3a /ly6Gposuux,
C ROHAWIAIbEM Y Kyhy 84 nuu.
Ha FojuHy. Il0iuTOM 3a Jly6pos-
HuK u uujeny JIpxaBsy 96 nun.
Ha FOlHHY, Ha No rojune u Ha

-Mjeceu cpasmjepHo.
Ilojemuuu 6poj 1.59 nunap.
[NaTHBO M yTyuuBo y Jly6Gposuuky.

NYBPOBHHK

BnacHuK u u3naBare;b: OJIGOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Y IYEPOBRHKKY.

OuroBopuu ypenuuk: HBO XEPLIO

UMJEHE OTNACHKMA: “

B4CHH€ V iUHPHHH

LM.
jenuor crynua 5 nusu. fipu-
onheiwa, 34aXBaJle u orgacr
y TeKCTy 6 nunapa. Cran-
HUM OFJIACHBAHHMA NONJCT.

> 5p. 15.

Ay6posnux, 6. Anpuna 1923.

Fon. li.

Politika inada.

o Kako da drukčije nazovemo ono
što se danas dešava u našem bije-
lom Zagrebu, kojim smo se jednom
toliko ponosili ? |

Sa te dvije riječi izražena je i
najveća osuda i jedino opravdanje,
ako možemo zvati opravdanjem  za-
jedničku manu sveukupnog nam na-
roda, naroda Kraljevića Marka.

Toj prirođenoj nam narodnoj ma-
ni valja još dodati mržnju i prezir,
kojim nas je jedne protiv drugih pi-
tao kroz stoljeće naš zajednički ne-
prijatelj.

Jer, nažalost, vidimo da se do da-
nas, četiri godine i po iza našeg oslo-
bođenja i ujedinjenja, nije još ispu-
nila ona lijepa želja, koju je g. Pro-
tić ovako izrazio prigodom stvaranja
zloglasnog Ženevskog sporazuma: .Na-
dajmo se da će pokojna Austro-Ugar-
ska uskoro prestati svojom mrtvač-
kom sjenom zamračavati puteve na-
šega narodnoga jedinstva!

Danas se još g. Radić pozivlje na
taj sporazum, premda ga je srpska
vlada konačno odbila, a ne priznaje,

akt našeg: ujedinjenja od 1. goca
bra 1918.:

Svaka politika, koja se pozivlje na.

stanje prije proglašenja našeg naro-

dnog ujedinjenja u Beogradu na pro- “

gramu Kriske Deklaracije, osuđena je
da ostane jalova, ali za pogreške uči-
njene prije, sam je g. Protić nagla-
sio da krivnja ne pada samo na Hr-
vate, nego dobrim djelom i na srp-
sku opoziciju: i tu gdje ne dopiraše
sjena Austrije bijaše, i na srpskoj
strani, barem strančarskog inada!

I jedino je tako moglo doći do
sablažnjivog prizora da prigodom pr-
vog nastupa naše mlade države stu-
pasmo podvojeno. |
= Potonje su građanske ratove u
Rimu pripisivali bratskoj kavgi pri
osnivanju grada između između Ro-
mula i Rema: tako i mi danas an-
tagonizmu između Pašića i Trumbića.
= Barem u nas nije potekla bratska
krv, pak da nas od toga dobri Bog
i dalje očuva!

vnom imenu, niti između njih _dvo-
jice samo! Trebalo bi više svijetla u
to zamršeno pitanje !

Kad je g. Pašić na onaj nečuveno
drski. ultimatum velike Habzburške
Monarhije maloj i izmorenoj Srbiji
dao pristojan i ponosan odgovor, ko-
jim je za ljubav svjetskog mira sve
žrtvovao samo ne njezinu čast, poz-
vao je bio poglavice svih stranaka,
da i one sa radikalnom, koja je sa-
ma u onom sudbonosnom času bila

na vladi, preuzmu svoj dio odgovor:
nosti za daljnji rad. Ali oni svi, upre-
pašćeni njegovim odlučnim gostom,
odbiše ponudu i sfadoše ga pitati; pa
ko će biti snama? Na to im sijedi
Nestor . balkanske politike - ironično

odgovori: ta nećemo se sami boriti,
biće s nama Austrija!

Tek kad su vidjeli da je Pašić
pogodio i da je mjesto jedne proste
austrijske kaznene ekspedicije došlo
do svjetskog .rata, sastaviše s njim
koalicionu. vladu i proglasiše skupa:
da je cilj ovog nametnutog rata oslo-
bođenje sve braće: Srba, Hrvata
i Slovenaca. Tim je Srbija preuzela
na sebe tešku ulogu Pjemonta a Pa-
šić onu našeg Cavoura !

Ali mu onaj ironični posmjeh ni-
jesu nikada zaboravili i, iza prve ne-
daće, opet ga pustiše sama da nosi
svu odgovornost: u okupaciji Srbije,
viđeše samo poraz radikalne stranke.

Tom se narodnom nesrećom tje-
šio sa svojim drugovima i g. pred-
sjednik Jugoslavenskog Odbora, koji
je tada u oči dolaska Prestolonasle-
dnika Aleksandra u Paris u listu
PEcho de Paris u broju 20.III. 1916,
između ostaloga, u dosta nejasnom
stilu ali ipak prozirnom smislu, napi-
sao i ovo: ,Sada je, naime nesreća
ujedinila sve Jugoslavene. /Vema više
slobodnih Srba, a ni takvih Srba,

Hrvata i Slovenaca, koje bi fek tre-

bala osloboditi (!) Sada postoji sa-

mo «jedan narodni blok, koji treba ;

čitav da pobjeda saveznika, okrene
protiv njemačke najezde.

U takvoj se ideologiji nađoše brzo
skupa u emigraciji i malodušna srp-
ska opozija i megalomanski diplomate
Jugoslovenskog Odbora.

Ipak sa Srbijom i sa srpskom vla-
dom, usprskos svih urota, nije bilo
još sve svršeno, kako su jedni mi-
slili i kako su se drugi nadali!

Premda privremeno bez svoga te-
ritorija, opstojala je još uvijek i srp-
ska država i srpska vlada na Krfu i
bila faktično međunarodno priznata
i uvažena tako, da su bili prisiljeni
i emigranti da se preko nje pozna-
tom Krfskom deklaracijom sami u
svijetu legitimišu: tu je bilo progla-
šeno naše narodno jedinstvo i naša
težnja za sjedinjenjem u jedinstvenu
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca
pod dinastijom Karađorđevića.

A slobodnih Srba bilo je još to-

liko da su upravo oni — drugih do-
Ali nije bila borba samo o drža- |

brovoljaca ne Srba bilo je jako malo
— na solunskoj fronti u prvome redu
odlučili o pobjedi saveznika: jedini
siguran zalog našeg oslobođenja pra-
ma inače dotada praznim diplomat-
skim obećanjima! |

Ali ipak, usprkos te sjajne srp-

ske pobjede i jasnog slova i duha

Krfske Deklaracije, čije je ideale srp-
ska vlada uvijek zastupala — samo
je nesposobnost, kako ju je okrstio
g. Protić, i zloba jednu privatnu in-
formaciju g. Pašiću u kritičnom času
mogla podići toliku prašinu proti nje-

mu! — kad se mjesec dana poslije

sastao Hrvatski Sabor da proglasi
prekinutim sve veze sa Habzburskom
Monarhijom istodobno zaključio je
da će o formi zajedničke države Sr-

ba, Hrvata i
Ustavotvorna Skupština.

A i srpska opozicija sa Jugosla-|

venskim Odborom i odaslanicima Na-
rodnog. Vijeća u Zagrebu prisiliše g.
Pašića, da ne bude bruka pred sa-
veznicima veća, na fatalni Ženevski
Sporazum u kojem se zajednička vla-
da dualističke države sastojala —

unikum u istoriji — od članova koji

su se jedni imali zakleti predsjedni-

ku Narodnoga Vijeća a drugi srp-

skom vladaru !

Dr. Trumbić bio je opunovlašten
da on zastupa nezavisnu državu Slo-
venaca, Hrvata i Srba bivše Monar-
hije. Mislili su da je iza Wilsonove
izjave postao naš Pjemont suvišan i
da se nova Država — sva — ima
stvoriti na revolucionarnoj osnovi.

Kad je g. Pašić branio gledište
Krfske Deklaracije niko ni od pogla-
vica srpske opozicije — nije ga htio
čuti. Šta više Dr. Trumbić mu je jed-
nom uzviknuo: ,Pazite! Nas ima osam
milijuna, a vas samo četiri. To mo-
rate uzeti u obzir!“

Dakle baš Romul i Remo! Ili zar
bolje Cavour i Mazzini?!

Kakvu je duševnu borbu morao
izdržati . Pašić, da na to pristane,

vidimo najbolje iz njegovog dugog:

telegrama, što ga je tada poslao g.
Protiću u Krf, gdje sam priznaje da
mu je to bio najteži trenutak u nje-
govom životu, teži nego kad je sta-
jao pred smrću!

Srpska je vlada ipak s Krfa taj
sporazum odbila i predala ostavku.

Ali njegov se rep još vuče. sd

Sedmični pregled.

OPET LAUSANNA! — Saveznici su uputili
Aungorskoj vladi notu odnosno istočnog
pitanja te utvrđenja konačnog mira sa
Turskom. Ova saveznička nota, kako engle-
ske novine javljaju, naišla je na dobar
prijem. Angorska skupština će, po svoj
prilici poslije proučenja te note i poslije
saopštenja turskih delegata u Londonu,
primiti je, jer je miroljubiva stranka nad-
moćnija nad ekstremistima.

Još ovih dana morala bi turska dele-
gacija da krene u Lausannu, gdje će opet
da radi istočna konferencija, svakako sa
boljim izgledima konačnih rezultata nego
li je to bilo na prijašnjoj konferenciji u
Lausanni.

PREGOVORI U SOFIJI. — Oko 15. ov. mj.
nastaviće se u Sofiji pregovori između
naše i bugarske mješovite komisije, zbog
likvidacije nekih spornih pitanja koja se
nijesu svršila na konferenciji u Nišu. Na-
ročito će raspravljati pitanja koja su u
vezi sa našim pravima koja su određena
u Nejskom ugovoru.

ITALIJA | AUSTRIA. — Prama vijestima
austrijske štampe, put austrijskog kance-
lara Dr. Seipela u Rim, bilježi uspjehe.
Svakako talijanska fašistička štampa oduše-
vljeno pozdravlja dolazak austrijskog kance-
lara, koji između ostalog, bio primljen u
audijenciju talijanskog kralja i u audijen-
ciju kod Pape.

\Z. ZAPOSIEONUTOG RUHRA. — Ovih dana

došlo je do teških nemira u Essenu između
njemačkog naroda i francuskih vojnika,

Slovenaca odlučiti tek

Kad su francuski vojnici uljegli u Kruppovu
fabriku u Essenu, da izvedu premetačinu
i da je zaposjednu došlo je do teškog
sukoba između radnika i stanovništva s
jedne strane a francuske vojske s druge
strane, te je pala krv a poginulo je 13
Nijemaca a nekoliko desetina ih je što
teže što lakše ranjeno.

Ko pozna otpornost njemačku, ovaj
dogođaj samo je sipanje ulja na vatru, a
misao o skorom konačnom miru postaje
iluzorna.

RAD U OPATIJI. — Prema izvještajima
sa nadležnih mjesta, konferencija u Opatiji
imala bi se nastaviti odmah poslije pravo-
slavnih uskrsnih praznika. Naša vlada je
pozvala rimskog svog poslanika g. Anto-
nijevića u Beograd, da joj podnese referat
o situaciji i da istovremeno primi instrukcije
za vođenje daljnih pregovora-sa talijanskom
vladom. Poslije ovoga, dobiće naši delegati
nove instrukcije kojih će se držati na
konferenciji koja se više neće držati u
Opatiji već po svoj prilici u Rimu.

OSUĐENI BUGARSKI MINISTRI. — U pone-
djeljak je izrečena osuda optuženim bugar-
skim ministrima iz Radosavljeve vlade.
Ministar Radosavljev, Trnov i Popov osu-
đeni su na doživotnu tamnicu a ostali na
10—15 godina robije, a svi osuđeni lišeni
su svih građanskih prava.

KRITIČNO STANJE U MAĐARSKOJ. — U Mađar-
skoj je situacija postala vrlo kritična, te
već od tamo stižu vijesti, da je. jedini |
izlaz iz te situacije promjena današnjeg |
režima i horthyjeve vlade. Prama nekim
vijestima, kao da bi i sam osuđeni grof
činiotad mogao doći na vlast.

4 Ž e. >

Cana, Ka Hac oz npouye u36opne
KAMIIAHE JIEJIH HEKOJIHKO HEJLEJbA, HEHE: GHTH
pijaBO za nokyuiaMO M3ByhiH H3 #eHHX pE-
pesygTaTa_ norpe6He KOPHCH€ aibii (a
Gy nyhHocT. a

Koro .je cmoco6aH la HernpucTpacHo
rnena ua norakaje, KOj4 Cy NpeTXOJIMJIH pa-
CNY LITAtbY CKYIINLUTHHe M H36OPHMA, HA UKCTY
je c TuMe za je To 6uo jemuuu u3/1a3 -43
X4OTHUHOT CTAIBA._ y KOME Ce je HAJIAZHJIO
HAINe HAPOJIHO NIpeCTABHHIITBO. [IpeTxonHa
CKYTILITAHA  OuJa je He M3BOP KOpHCHe H
,KHBE€ AKUHje, HETO H3BOP OIIIITE rIapaJiH3e.
AKO je OHa Jaja u3BeCHe .pesyjiraTre —
Koje MU HH HajMae He noTeIyjeMO —
3acjiyra je OHHX CJIEMEHATA, KOjH MOTY JA
uMajy BeJuK Opoj npoT4BHHKA, aJIH KOjHMA
TH NPOTHBHHLIH HHNOLITO He MOTY JA OCIOpEe
HH IIOZHTHBHOCT IIPOTPAMA, HH .NIPELH3HOCT
norjega Hu crBapajauky  cnoco6HocrT u
eneprujy. Te ememMeHTEe H& TpeGa NAJeKO. H
Ma rje TpaxuTH. OHH Cy CBH OKYTIJbEHH
oko jejuor jeuuuor nporpaMa u cauuiwaBajy
jeza jemuuu, xoMOreHu G/IOK TOJ HMEHOM
— Panukazne Crpanke. AJIH OHA HHje MOTJTA,
uacHO cynehu CTBAapH, NpONyKHTH CBOj PAZ
nou ycnoBuma, Koje joj je npyxana GuBiua
ckyruTuHa. JlemokpaTcka CTpanka, KOja je
Gpojuo Guja HCTO TOJIHKO CHAXHA KAO H
Panukanna Crpanka, Guga je pljaB caBesHuK
Y NO3HTHBHOM paly. TO Huje Tajua Hu 3a
Kora. To je MOxja jom rmonajmawe Taja
3a CAME NEMOKPATE. Y IHXOBHM CAMHM pe-
NOBHMA BJAJA NOTNYHO pacyno y unejama:

u norjenuMa. CeM TOra KO no3naje >HXOBY

NnapTHjeKy 34aFrpHKeHOCT, KO 3H4 KOJIHKO CY
OHH yBeK Hecnoco6Hu GHJIH La BHZIE CTBAP-
HOCT H3HAJL CBAKHX YCKHX, JIHUHHX HJIH TIAP-
Tujekux, oG3upa, Taj nehe HH UOKYIIATH
Ja OCNOpH TAUHOCT HAIIHX HABOJA, KOje
CY, Y OCTAJOM, NOCIbEJHH H3GOpH HA Haj-
nocTOjHuju HauuH nNoTBPJIMJIH.

H3 Tux Trp3sasuna rpe6ano je usahu
npe umu nocne, Ho uro npe To: 6osbe. Y