H3na3u CBaku Merak y jvrpo. Npernnara: 3a /ly6Gposuux, C ROHAWIAIbEM Y Kyhy 84 nuu. Ha FojuHy. Il0iuTOM 3a Jly6pos- HuK u uujeny JIpxaBsy 96 nun. Ha FOlHHY, Ha No rojune u Ha -Mjeceu cpasmjepHo. Ilojemuuu 6poj 1.59 nunap. [NaTHBO M yTyuuBo y Jly6Gposuuky. NYBPOBHHK BnacHuK u u3naBare;b: OJIGOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Y IYEPOBRHKKY. OuroBopuu ypenuuk: HBO XEPLIO UMJEHE OTNACHKMA: “ B4CHH€ V iUHPHHH LM. jenuor crynua 5 nusu. fipu- onheiwa, 34aXBaJle u orgacr y TeKCTy 6 nunapa. Cran- HUM OFJIACHBAHHMA NONJCT. > 5p. 15. Ay6posnux, 6. Anpuna 1923. Fon. li. Politika inada. o Kako da drukčije nazovemo ono što se danas dešava u našem bije- lom Zagrebu, kojim smo se jednom toliko ponosili ? | Sa te dvije riječi izražena je i najveća osuda i jedino opravdanje, ako možemo zvati opravdanjem za- jedničku manu sveukupnog nam na- roda, naroda Kraljevića Marka. Toj prirođenoj nam narodnoj ma- ni valja još dodati mržnju i prezir, kojim nas je jedne protiv drugih pi- tao kroz stoljeće naš zajednički ne- prijatelj. Jer, nažalost, vidimo da se do da- nas, četiri godine i po iza našeg oslo- bođenja i ujedinjenja, nije još ispu- nila ona lijepa želja, koju je g. Pro- tić ovako izrazio prigodom stvaranja zloglasnog Ženevskog sporazuma: .Na- dajmo se da će pokojna Austro-Ugar- ska uskoro prestati svojom mrtvač- kom sjenom zamračavati puteve na- šega narodnoga jedinstva! Danas se još g. Radić pozivlje na taj sporazum, premda ga je srpska vlada konačno odbila, a ne priznaje, akt našeg: ujedinjenja od 1. goca bra 1918.: Svaka politika, koja se pozivlje na. stanje prije proglašenja našeg naro- dnog ujedinjenja u Beogradu na pro- “ gramu Kriske Deklaracije, osuđena je da ostane jalova, ali za pogreške uči- njene prije, sam je g. Protić nagla- sio da krivnja ne pada samo na Hr- vate, nego dobrim djelom i na srp- sku opoziciju: i tu gdje ne dopiraše sjena Austrije bijaše, i na srpskoj strani, barem strančarskog inada! I jedino je tako moglo doći do sablažnjivog prizora da prigodom pr- vog nastupa naše mlade države stu- pasmo podvojeno. | = Potonje su građanske ratove u Rimu pripisivali bratskoj kavgi pri osnivanju grada između između Ro- mula i Rema: tako i mi danas an- tagonizmu između Pašića i Trumbića. = Barem u nas nije potekla bratska krv, pak da nas od toga dobri Bog i dalje očuva! vnom imenu, niti između njih _dvo- jice samo! Trebalo bi više svijetla u to zamršeno pitanje ! Kad je g. Pašić na onaj nečuveno drski. ultimatum velike Habzburške Monarhije maloj i izmorenoj Srbiji dao pristojan i ponosan odgovor, ko- jim je za ljubav svjetskog mira sve žrtvovao samo ne njezinu čast, poz- vao je bio poglavice svih stranaka, da i one sa radikalnom, koja je sa- ma u onom sudbonosnom času bila na vladi, preuzmu svoj dio odgovor: nosti za daljnji rad. Ali oni svi, upre- pašćeni njegovim odlučnim gostom, odbiše ponudu i sfadoše ga pitati; pa ko će biti snama? Na to im sijedi Nestor . balkanske politike - ironično odgovori: ta nećemo se sami boriti, biće s nama Austrija! Tek kad su vidjeli da je Pašić pogodio i da je mjesto jedne proste austrijske kaznene ekspedicije došlo do svjetskog .rata, sastaviše s njim koalicionu. vladu i proglasiše skupa: da je cilj ovog nametnutog rata oslo- bođenje sve braće: Srba, Hrvata i Slovenaca. Tim je Srbija preuzela na sebe tešku ulogu Pjemonta a Pa- šić onu našeg Cavoura ! Ali mu onaj ironični posmjeh ni- jesu nikada zaboravili i, iza prve ne- daće, opet ga pustiše sama da nosi svu odgovornost: u okupaciji Srbije, viđeše samo poraz radikalne stranke. Tom se narodnom nesrećom tje- šio sa svojim drugovima i g. pred- sjednik Jugoslavenskog Odbora, koji je tada u oči dolaska Prestolonasle- dnika Aleksandra u Paris u listu PEcho de Paris u broju 20.III. 1916, između ostaloga, u dosta nejasnom stilu ali ipak prozirnom smislu, napi- sao i ovo: ,Sada je, naime nesreća ujedinila sve Jugoslavene. /Vema više slobodnih Srba, a ni takvih Srba, Hrvata i Slovenaca, koje bi fek tre- bala osloboditi (!) Sada postoji sa- mo «jedan narodni blok, koji treba ; čitav da pobjeda saveznika, okrene protiv njemačke najezde. U takvoj se ideologiji nađoše brzo skupa u emigraciji i malodušna srp- ska opozija i megalomanski diplomate Jugoslovenskog Odbora. Ipak sa Srbijom i sa srpskom vla- dom, usprskos svih urota, nije bilo još sve svršeno, kako su jedni mi- slili i kako su se drugi nadali! Premda privremeno bez svoga te- ritorija, opstojala je još uvijek i srp- ska država i srpska vlada na Krfu i bila faktično međunarodno priznata i uvažena tako, da su bili prisiljeni i emigranti da se preko nje pozna- tom Krfskom deklaracijom sami u svijetu legitimišu: tu je bilo progla- šeno naše narodno jedinstvo i naša težnja za sjedinjenjem u jedinstvenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđevića. A slobodnih Srba bilo je još to- liko da su upravo oni — drugih do- Ali nije bila borba samo o drža- | brovoljaca ne Srba bilo je jako malo — na solunskoj fronti u prvome redu odlučili o pobjedi saveznika: jedini siguran zalog našeg oslobođenja pra- ma inače dotada praznim diplomat- skim obećanjima! | Ali ipak, usprkos te sjajne srp- ske pobjede i jasnog slova i duha Krfske Deklaracije, čije je ideale srp- ska vlada uvijek zastupala — samo je nesposobnost, kako ju je okrstio g. Protić, i zloba jednu privatnu in- formaciju g. Pašiću u kritičnom času mogla podići toliku prašinu proti nje- mu! — kad se mjesec dana poslije sastao Hrvatski Sabor da proglasi prekinutim sve veze sa Habzburskom Monarhijom istodobno zaključio je da će o formi zajedničke države Sr- ba, Hrvata i Ustavotvorna Skupština. A i srpska opozicija sa Jugosla-| venskim Odborom i odaslanicima Na- rodnog. Vijeća u Zagrebu prisiliše g. Pašića, da ne bude bruka pred sa- veznicima veća, na fatalni Ženevski Sporazum u kojem se zajednička vla- da dualističke države sastojala — unikum u istoriji — od članova koji su se jedni imali zakleti predsjedni- ku Narodnoga Vijeća a drugi srp- skom vladaru ! Dr. Trumbić bio je opunovlašten da on zastupa nezavisnu državu Slo- venaca, Hrvata i Srba bivše Monar- hije. Mislili su da je iza Wilsonove izjave postao naš Pjemont suvišan i da se nova Država — sva — ima stvoriti na revolucionarnoj osnovi. Kad je g. Pašić branio gledište Krfske Deklaracije niko ni od pogla- vica srpske opozicije — nije ga htio čuti. Šta više Dr. Trumbić mu je jed- nom uzviknuo: ,Pazite! Nas ima osam milijuna, a vas samo četiri. To mo- rate uzeti u obzir!“ Dakle baš Romul i Remo! Ili zar bolje Cavour i Mazzini?! Kakvu je duševnu borbu morao izdržati . Pašić, da na to pristane, vidimo najbolje iz njegovog dugog: telegrama, što ga je tada poslao g. Protiću u Krf, gdje sam priznaje da mu je to bio najteži trenutak u nje- govom životu, teži nego kad je sta- jao pred smrću! Srpska je vlada ipak s Krfa taj sporazum odbila i predala ostavku. Ali njegov se rep još vuče. sd Sedmični pregled. OPET LAUSANNA! — Saveznici su uputili Aungorskoj vladi notu odnosno istočnog pitanja te utvrđenja konačnog mira sa Turskom. Ova saveznička nota, kako engle- ske novine javljaju, naišla je na dobar prijem. Angorska skupština će, po svoj prilici poslije proučenja te note i poslije saopštenja turskih delegata u Londonu, primiti je, jer je miroljubiva stranka nad- moćnija nad ekstremistima. Još ovih dana morala bi turska dele- gacija da krene u Lausannu, gdje će opet da radi istočna konferencija, svakako sa boljim izgledima konačnih rezultata nego li je to bilo na prijašnjoj konferenciji u Lausanni. PREGOVORI U SOFIJI. — Oko 15. ov. mj. nastaviće se u Sofiji pregovori između naše i bugarske mješovite komisije, zbog likvidacije nekih spornih pitanja koja se nijesu svršila na konferenciji u Nišu. Na- ročito će raspravljati pitanja koja su u vezi sa našim pravima koja su određena u Nejskom ugovoru. ITALIJA | AUSTRIA. — Prama vijestima austrijske štampe, put austrijskog kance- lara Dr. Seipela u Rim, bilježi uspjehe. Svakako talijanska fašistička štampa oduše- vljeno pozdravlja dolazak austrijskog kance- lara, koji između ostalog, bio primljen u audijenciju talijanskog kralja i u audijen- ciju kod Pape. \Z. ZAPOSIEONUTOG RUHRA. — Ovih dana došlo je do teških nemira u Essenu između njemačkog naroda i francuskih vojnika, Slovenaca odlučiti tek Kad su francuski vojnici uljegli u Kruppovu fabriku u Essenu, da izvedu premetačinu i da je zaposjednu došlo je do teškog sukoba između radnika i stanovništva s jedne strane a francuske vojske s druge strane, te je pala krv a poginulo je 13 Nijemaca a nekoliko desetina ih je što teže što lakše ranjeno. Ko pozna otpornost njemačku, ovaj dogođaj samo je sipanje ulja na vatru, a misao o skorom konačnom miru postaje iluzorna. RAD U OPATIJI. — Prema izvještajima sa nadležnih mjesta, konferencija u Opatiji imala bi se nastaviti odmah poslije pravo- slavnih uskrsnih praznika. Naša vlada je pozvala rimskog svog poslanika g. Anto- nijevića u Beograd, da joj podnese referat o situaciji i da istovremeno primi instrukcije za vođenje daljnih pregovora-sa talijanskom vladom. Poslije ovoga, dobiće naši delegati nove instrukcije kojih će se držati na konferenciji koja se više neće držati u Opatiji već po svoj prilici u Rimu. OSUĐENI BUGARSKI MINISTRI. — U pone- djeljak je izrečena osuda optuženim bugar- skim ministrima iz Radosavljeve vlade. Ministar Radosavljev, Trnov i Popov osu- đeni su na doživotnu tamnicu a ostali na 10—15 godina robije, a svi osuđeni lišeni su svih građanskih prava. KRITIČNO STANJE U MAĐARSKOJ. — U Mađar- skoj je situacija postala vrlo kritična, te već od tamo stižu vijesti, da je. jedini | izlaz iz te situacije promjena današnjeg | režima i horthyjeve vlade. Prama nekim vijestima, kao da bi i sam osuđeni grof činiotad mogao doći na vlast. 4 Ž e. > Cana, Ka Hac oz npouye u36opne KAMIIAHE JIEJIH HEKOJIHKO HEJLEJbA, HEHE: GHTH pijaBO za nokyuiaMO M3ByhiH H3 #eHHX pE- pesygTaTa_ norpe6He KOPHCH€ aibii (a Gy nyhHocT. a Koro .je cmoco6aH la HernpucTpacHo rnena ua norakaje, KOj4 Cy NpeTXOJIMJIH pa- CNY LITAtbY CKYIINLUTHHe M H36OPHMA, HA UKCTY je c TuMe za je To 6uo jemuuu u3/1a3 -43 X4OTHUHOT CTAIBA._ y KOME Ce je HAJIAZHJIO HAINe HAPOJIHO NIpeCTABHHIITBO. [IpeTxonHa CKYTILITAHA OuJa je He M3BOP KOpHCHe H ,KHBE€ AKUHje, HETO H3BOP OIIIITE rIapaJiH3e. AKO je OHa Jaja u3BeCHe .pesyjiraTre — Koje MU HH HajMae He noTeIyjeMO — 3acjiyra je OHHX CJIEMEHATA, KOjH MOTY JA uMajy BeJuK Opoj npoT4BHHKA, aJIH KOjHMA TH NPOTHBHHLIH HHNOLITO He MOTY JA OCIOpEe HH IIOZHTHBHOCT IIPOTPAMA, HH .NIPELH3HOCT norjega Hu crBapajauky cnoco6HocrT u eneprujy. Te ememMeHTEe H& TpeGa NAJeKO. H Ma rje TpaxuTH. OHH Cy CBH OKYTIJbEHH oko jejuor jeuuuor nporpaMa u cauuiwaBajy jeza jemuuu, xoMOreHu G/IOK TOJ HMEHOM — Panukazne Crpanke. AJIH OHA HHje MOTJTA, uacHO cynehu CTBAapH, NpONyKHTH CBOj PAZ nou ycnoBuma, Koje joj je npyxana GuBiua ckyruTuHa. JlemokpaTcka CTpanka, KOja je Gpojuo Guja HCTO TOJIHKO CHAXHA KAO H Panukanna Crpanka, Guga je pljaB caBesHuK Y NO3HTHBHOM paly. TO Huje Tajua Hu 3a Kora. To je MOxja jom rmonajmawe Taja 3a CAME NEMOKPATE. Y IHXOBHM CAMHM pe- NOBHMA BJAJA NOTNYHO pacyno y unejama: u norjenuMa. CeM TOra KO no3naje >HXOBY NnapTHjeKy 34aFrpHKeHOCT, KO 3H4 KOJIHKO CY OHH yBeK Hecnoco6Hu GHJIH La BHZIE CTBAP- HOCT H3HAJL CBAKHX YCKHX, JIHUHHX HJIH TIAP- Tujekux, oG3upa, Taj nehe HH UOKYIIATH Ja OCNOpH TAUHOCT HAIIHX HABOJA, KOje CY, Y OCTAJOM, NOCIbEJHH H3GOpH HA Haj- nocTOjHuju HauuH nNoTBPJIMJIH. H3 Tux Trp3sasuna rpe6ano je usahu npe umu nocne, Ho uro npe To: 6osbe. Y