u" «s

Pu

————_ =a U HOTovom.

H3na3u_cBaKu_flerak y iyrpg,
Npernnara: ga Ny6posnuk,
C NOHALIAIBEM Y KYhy 84 nin.
Ha ronuny. TNowuTomM 3a /ly6pos-
uuk u uujeny Jipasy 96 nun,

Ha FOlHHY, Ha NO FOjuRe u Ha

;:  Mjeceu cpasmjepuo. =:
Ilojenunu 6poj 1.50 nunap.
inaTuBO MW YTyWuBO y Jly6poBnnxy,

IZVANREDNO IZDANJE

YBPOBEHK

BJlaCHHK H u3laBaTe: OJIBOP HAPONHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Yy YEPOBHHKY.

OnroBopuu ypenuuk: HBO XEPLIO

UHJEHE OTNACHMA:

I uM. BHCHH€ y IUupuHu
jenuor crynua 5 ua. fipu-
onhieiwa, 3axBaje u orjace
y TeKcTy 6 ngunapa. Craa-
HuM OrnacuBauuma nonycrT.

Ep. 18.

| Ay6posHux«, 23. Anpuna 1923. |

Fon. li.

dotle Uzvišeni Kraljevski Dom Veli-
kih Karađorđevića pobira triumfe ne-
sebičnom, nadčovečanskom ljubavi i
davanjem vlastitih života za sreću
naroda i Otadžbine.

Odlazak Njihovih Veličanstva naše
premile Kraljice Marije i Rumunjske
Kraljice-Majke iz Beograda, i dola-
zak Nijhov na naše plavo Jadransko
Primorje bili su jedan od najveli-
čanstvenijih, ako ne i najveličanstve-
niji, triumf najodanijih osjećaja koji
su se kao bujica, umjetno zatajavana
i zadržavana, razlili u milione odu-
ševljenih pozdrava upućenih Njiho-
vim Veličanstvima Kraljicama, a preko
Njih istovremeno i našem junačkom
Kralju i Uzvišenom Domu Karađor-
devu. maa |

Narod ebadva imena iz dna duše
svoje, spontano, dao je najjačega iz-
raza ljubavi svojoj u odanosti prema

Domu Karađorđevu kada je, pozdrav-

ljajući Kraljicu svoju, u nepreglednim
masama izašao na stanice kud god

je prolazila i pozdravljao je onako

kako se samo može pozdravljali na-
rodna Kraljica, pr nar
Svoga: m1 :
Rekao bi da je celokupan narod
htjeo da se pokaže onakav kakav je,
a ne onakav kakvim ga u izvjesnim
prilikama samozvani njegovi pred-
stavnici hoće da prikažu. One nepre-
gledne mase naroda iz slavonskih i
hrvatskih sela, čija se srca razliše u
onakav triumf pozdrava, nama ka-
zuju i daju nam nade i vjere da je
i naš narod iz ovih krajeva tvrdo
ubijeđen da je praunuk Velikoga
Vožda ipak jedina čvrsta spona i je-
dini siguran stup ujedinjenje Države.
oJerje glas naroda: u ovoj prilici,
van svake sumnje, mnogo iskreniji
i vjerodostojniji nego u momentima
izbornih borbi, kada pojedinci u vla-
stitom interesu otuđuju brata od brata.
Velika ljubav Karađorđeva Doma
za narod svoj dosada je triumfovala
i ona će, mi u to vjerujemo, i od
sada triumfovati i tamo, gdje .bi
mnogi htjeli da ne triumfuje — jer
je Ljubav jača od Laži.
Karađorđev Dom Ljubavlju osvaja
i pobjeđuje !: a
= Poklon Velikom Kralju.
Dolazak Njihovih Veličanstva na

Jadransko More vezan je sa jednim

punim pieteta činom prema Ocu ove
naše velike Otadžbine blagopoćivsem
Kralju Petru Velikom. Tumačeći osje-
ćaje naroda svoga i saosjećajući du-
boko s njim obje su Kraljice, spus-
tajući se na naše more svratile u Novi
da se poklone sjeni Velikoga Kralja,
da mu blagodare što svojim Jadra:
nom mogu da plove. Poznato je da
je u Novom na Hrvatskom Primorju
podignut skoro odmah po oslobođe-
nju jedan od prvih spomenika Veli-
kom našem Kralju Petru 1.

: Dok drugi ugnjetavanjem naroda
i otimanjem slobode pobiraju triumfe,

U Bakru.

U Bakru je bio veličanstven do-
ček i ukrcavanje na ,Karađorđa“ koji
ohol i ponosan čekaše da primi 'naj-
veću narodnu Kraljicu, najbolju majku
naroda svoga. Na ulazu u varoš po-
dignuti slavoluci od zelenila, a svi
domovi ukrašeni zastavama. Tačno u
9 časova 17. ov mj. poslije podne sti-
gao je dvorski voz u bakarsku sta-
*nicu. Topovski pucnji sa torpednjače
naše ratne mornarice oglasili su do-
lazak Kraljičin. Narod je povrvio sa
svih strana i use bakarske ulice is-
punile se nepreglednim masama svi-
jeta. Kraljica je zasipata sa svih strana
cvijećem kao evjetnom kišom. U večer
oje bilo sjajno  rasvijetljenje Bakra.
Izgled je bio čaroban i veličanstven.
Hiljadama svjetiljki bilo je zapaljeno
u gradu, a kraj mora su bile zapa-
ljene baklje, čija se svjetlost rasipala
preko morskih voda. Umjetni vatro-
meti su prštali visoko u vazduhu nad
morem i rasipali trobojnu svjetlost.
Na čuvenim tunjačama, visokim pre-
ko 30 metara, bili su od sijalica izra-
đeni natpisi: ,Živjela!“. Nad elektri-

čnom centralom treptao je u svjetlosti |

bijaše jedna čarobna noć iz hiljada i
jedne, noći. Cijelu se je noć narod
razdragan veselio.

18. o. mj. u pet časova iz jutra
krenula je Kraljica za Dubrovnik. Sem
službenih predstavnika i čitavo je
građanstvo bez razlike spola i dobe
iz hiljada grla pozdravljalo svoju prvu
Kraljicu želeći joj najsretnije putova-
nje po našem moru. A Kraljica svo-
jim blagim osmjehom i razdragana od
radosti odpozdravljaše narodu rukom
prouzrokujući time još gromkiji glas
koji je ne prestajaše pozdravljati.
,Karađorđe“ veličanstven i ponosan
putovaše našim morem praćen od ve-
likog broja lađa, a pozdravljen nepre-
stano od lađica okićenih našim zasta-
vama, iz kojih se slušalo gromko : Ži-
vjela Kraljica! Živio Karađorđev Dom“!
A more, naše plavo ponosno more,
koje umije kad i kad da pobjesni, kako
je par dana pred dolazak Njihovih
Veličanstava bješnjelo i nepristupač-
no bilo, smirilo se. Kao po jednoj
plavoj nepreglednoj ravni stupaše po-
nosno ,Karađorđe“, da ljuškajući svo-
jim valima za prvi put ponese do-
stojnu drugaricu narodnoga Kralja,
koji je još 1912 bio sišao na njego-
vu obalu na čelu pobjedom ovjenča-
nih armija.

Na Krku.

Iza Bakra ,Karađorđe“ se zadr-
žao na Krku, gdje niko nije znao da
će pristati. Ali i na malom Krku cio
je svijet kao opijen pohrlio spontano
da vidi i pozdravi svoju Kraljicu.

Nitko nije doma ostao. Kudgod je
, Karađorđe“ prolazio bio je burno
pozdravljan od bezbroja lađa koje su

=“

prava majka naroda Kraljičin inicijal ,M.“ — Sve skupa.

kao iz mora nicale okićene zastava-

ma uz klicanje: ,Živjela Kraljica“!
More je bilo tiho i veličanstveno.
Bog čuva Karađorđev Dom!

Na Rabu.

Prolazeći pored Raba Njeno Ve-
ličanstvo je zaželjelo da svrati i na
ovaj ubavi naš otok, da pozdravi
naše otočane i da im donose pozdrav
Kralja i Prestonice, i pokaže ljubav
srca svoga. Kako je ,Karađorđe“ plo-
Vio punom parom i nemoguće ga
bilo uputiti u luku to je na dati
signal prišla jedna torpiljarka iz prat-
nje na koju se je Nj. V. ukrcalo i
za tren oka ušlo u pristanište. Ne-
moguće je upisati oduševljenje  ko-
jim su Rabljani pozdravili svoju Kra-
ljicu. Dovoljno je kazati da je u mo-
mentu rastanka na mnogim licima
zablistala suza radosnica puna zahvale
za ovu posjetu.

Kroz zadarski zaliv.

»Karađorđe“ je u zadarski zaliv
stupio lagano i veličanstveno  sredi-
nom između zadarske obale i ostrva
ispred Zadra. U onom času kad se
,Karađorđe“ pojavio nastala je jedna
božanstvena muzika bezbroja crlkve-
nih zvona. Lađe neprestano izbijahu

iz mora, a ono veličanstveno kao ni"

kada odjekivaše urnebesnim : ,Živjela
Kraljica! Živio Karađorđev Dom!“.
Vis-a-vis Zadra, s onu stranu na ostrvu
bila je toliko velika zastava, da su

.se njene boje čak i na zadarskoj

»Novoj obali“ lijepo raspoznavale.
Kroz cio zaliv ,Karađorđa“ je pra-
tilo pucanje prangija i pobožni zvon
zvona sa katoličkih crkava.

U Šibeniku.

U Srijedu poslije podne oko pet
sati ušao je ,Karađorđe“ u Šibensku
luku da prenoći. Svi parobrodi koji su
se našli u luci okićeni zastavama
izašli su u susret Kraljici. Na njih
se ukrcalo djaštvo i građanstvo. Grad
sav okićen zastavama, ali prazan,
upustio, jer se cio, bukvalno cio Ši-
benik slegao na prostoru između
obale i Tomaseo-vog spomenika. U
veče su Njihova Veličanstva, da udo-
volje želji svih Šibenčana, izašla na
kraj. Narod je bio čisto lud od ra-
dosti, a grad i okolna brda i otoci
odjekivahu urnebesnim ,Živjela Kra-
ljica ! Živio Kralj!“

I grad i okolna brda na kopnu
pretvorena u more svjetlosti, koja
obasjavaše sretan narod i radosnu i
razdraganu njegovu Kraljicu u sre-
dini njegovoj — svoju pravu narodnu
majku, koja umorna od zanosa, umor-
na od radosti i veselja na sve strane
narod  pozdravljaše. Na Šubićevcu
plamsaše u električnim žaruljama ve-
liki monogram ,M“. Narod se nije
mogao da naraduje. Uz sviranje mu-
zike praćene veličanstvenom baklja-
dom veselio se i manifestirao Kra-

ljici do kasno u noć.

RIMORJE — KARAĐORĐEVOM DOMU.

Sutra dan — 19. o. mj. — jutrom
rano ostavio je ,Karađorđe“ Šiben-
sku luku, praćen lađama i pozdrav-
ljen iz hiljada grla sa , Živjela Kra-
ljica“ / Narod se nije mogao dosta
da nagleda svoje mile 4 lijepe Kra-
ljice — pozdravljao ju je želeći joj
sretan put, ali sa silnom čežnjom do
novog viđenja!

Split kao Split.

Ma da u programu puta nije ušao
Split u kombinaciju, ipak je čitavi Split:
tvrdo vjerovao da će ga Kraljica po-
hoditi. I Split se spremao. Čitavu noć
su se kitile kuće i grad je osvanuo
sav u najsvečanijem ruhu. Kad je
pred podne stigla vijest da se ,Kara-
đorđe“ primiče, kao električna struja
preletjela je ona preko svih domova
i gotovo čitav Split pohrlio na obalu
da pozdravi svoju Kraljicu i preko
nje svog omiljenog Kralja. Osim što
se narod skupio u nepreglednim i
neprobojnim masama na obali, napu-
nio je i sve parobrode koji okićeni '
čekahu dolazak ,Karađorđev“ i svijet -
se bojao da se parobrodi ne prevrnu
od silna svijeta koji se na njima sja-
tio. Iza pozdravnih govora na ,Kara-
đorđu“, Njezino_je Veličanstvo Kra-,
ljica sama sišla na obalu među svoj
narod koji je pozdravljaše takovim
klicanjem kakovo se može samo u
Splitu čuti. Narod je nagrnuo sa svih
strana, ni policija ni žandarmerija ni-
jesu pomagale — sam je g. general
Hadžić morao da pravi red. Ali uza-
lud. Masa je bila tako elektrizovana
i egzaltirana da je u jedan mah pje-
vala, klicala, vriskala i plakala. Čuli
su se i povici iz gomile: ,dignite je
da je vidimo!“ I Kraljica se morala
povući na brod. Na jednom nasta |
tajac a s broda se ču mili i ljupki
Kraljičin glas: ,fZvala Vam moji mili
Splićani!“ To je bio najimpozantniji
momenat. Klicanju i plakanju nije bilo
kraja, a u svemu tome moru radosti
isticali su se i nebo prolamali pokli-
ci: Živjela Kraljica, Živio Kralj,
Živio Karađorđev Dom !“ A ,Kara-
đorđe“ se polagano udaljivao u pra-
tnji ,Gusara“ koji ga je podignutih
vesala u znak pozdrava ispratio do
njegovog isčeznuća sa horizonta, a
iz hiljade grla gromko je odjekivalo
morem i obalom ,Živjela Kraljica“!

Dirljiv prizor sa staricom na ostrvu
Hvaru.

Poslije Splita zaustavio se ,Kara-
đorđe“ na ostrvu Hvaru. Spontano
kao i svuđe pohrlio je narod u nepre-
glednim masama i urbenesno , Zivjela
Kraljica! Živio Kralj!“ zagrilo se i
ovim našim ostrvom. Njihova -Veli-
čanstva nijesu mogla da odole srcu
a da ne pozdrave i ovo svoje ostrvo.
Izašla su na kopno i praćena morem
radosti naših otočana posjetila su pr-
vostonu crkvu. Veličanstven i ujedno