u" «s Pu ————_ =a U HOTovom. H3na3u_cBaKu_flerak y iyrpg, Npernnara: ga Ny6posnuk, C NOHALIAIBEM Y KYhy 84 nin. Ha ronuny. TNowuTomM 3a /ly6pos- uuk u uujeny Jipasy 96 nun, Ha FOlHHY, Ha NO FOjuRe u Ha ;: Mjeceu cpasmjepuo. =: Ilojenunu 6poj 1.50 nunap. inaTuBO MW YTyWuBO y Jly6poBnnxy, IZVANREDNO IZDANJE YBPOBEHK BJlaCHHK H u3laBaTe: OJIBOP HAPONHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Yy YEPOBHHKY. OnroBopuu ypenuuk: HBO XEPLIO UHJEHE OTNACHMA: I uM. BHCHH€ y IUupuHu jenuor crynua 5 ua. fipu- onhieiwa, 3axBaje u orjace y TeKcTy 6 ngunapa. Craa- HuM OrnacuBauuma nonycrT. Ep. 18. | Ay6posHux«, 23. Anpuna 1923. | Fon. li. dotle Uzvišeni Kraljevski Dom Veli- kih Karađorđevića pobira triumfe ne- sebičnom, nadčovečanskom ljubavi i davanjem vlastitih života za sreću naroda i Otadžbine. Odlazak Njihovih Veličanstva naše premile Kraljice Marije i Rumunjske Kraljice-Majke iz Beograda, i dola- zak Nijhov na naše plavo Jadransko Primorje bili su jedan od najveli- čanstvenijih, ako ne i najveličanstve- niji, triumf najodanijih osjećaja koji su se kao bujica, umjetno zatajavana i zadržavana, razlili u milione odu- ševljenih pozdrava upućenih Njiho- vim Veličanstvima Kraljicama, a preko Njih istovremeno i našem junačkom Kralju i Uzvišenom Domu Karađor- devu. maa | Narod ebadva imena iz dna duše svoje, spontano, dao je najjačega iz- raza ljubavi svojoj u odanosti prema Domu Karađorđevu kada je, pozdrav- ljajući Kraljicu svoju, u nepreglednim masama izašao na stanice kud god je prolazila i pozdravljao je onako kako se samo može pozdravljali na- rodna Kraljica, pr nar Svoga: m1 : Rekao bi da je celokupan narod htjeo da se pokaže onakav kakav je, a ne onakav kakvim ga u izvjesnim prilikama samozvani njegovi pred- stavnici hoće da prikažu. One nepre- gledne mase naroda iz slavonskih i hrvatskih sela, čija se srca razliše u onakav triumf pozdrava, nama ka- zuju i daju nam nade i vjere da je i naš narod iz ovih krajeva tvrdo ubijeđen da je praunuk Velikoga Vožda ipak jedina čvrsta spona i je- dini siguran stup ujedinjenje Države. oJerje glas naroda: u ovoj prilici, van svake sumnje, mnogo iskreniji i vjerodostojniji nego u momentima izbornih borbi, kada pojedinci u vla- stitom interesu otuđuju brata od brata. Velika ljubav Karađorđeva Doma za narod svoj dosada je triumfovala i ona će, mi u to vjerujemo, i od sada triumfovati i tamo, gdje .bi mnogi htjeli da ne triumfuje — jer je Ljubav jača od Laži. Karađorđev Dom Ljubavlju osvaja i pobjeđuje !: a = Poklon Velikom Kralju. Dolazak Njihovih Veličanstva na Jadransko More vezan je sa jednim punim pieteta činom prema Ocu ove naše velike Otadžbine blagopoćivsem Kralju Petru Velikom. Tumačeći osje- ćaje naroda svoga i saosjećajući du- boko s njim obje su Kraljice, spus- tajući se na naše more svratile u Novi da se poklone sjeni Velikoga Kralja, da mu blagodare što svojim Jadra: nom mogu da plove. Poznato je da je u Novom na Hrvatskom Primorju podignut skoro odmah po oslobođe- nju jedan od prvih spomenika Veli- kom našem Kralju Petru 1. : Dok drugi ugnjetavanjem naroda i otimanjem slobode pobiraju triumfe, U Bakru. U Bakru je bio veličanstven do- ček i ukrcavanje na ,Karađorđa“ koji ohol i ponosan čekaše da primi 'naj- veću narodnu Kraljicu, najbolju majku naroda svoga. Na ulazu u varoš po- dignuti slavoluci od zelenila, a svi domovi ukrašeni zastavama. Tačno u 9 časova 17. ov mj. poslije podne sti- gao je dvorski voz u bakarsku sta- *nicu. Topovski pucnji sa torpednjače naše ratne mornarice oglasili su do- lazak Kraljičin. Narod je povrvio sa svih strana i use bakarske ulice is- punile se nepreglednim masama svi- jeta. Kraljica je zasipata sa svih strana cvijećem kao evjetnom kišom. U večer oje bilo sjajno rasvijetljenje Bakra. Izgled je bio čaroban i veličanstven. Hiljadama svjetiljki bilo je zapaljeno u gradu, a kraj mora su bile zapa- ljene baklje, čija se svjetlost rasipala preko morskih voda. Umjetni vatro- meti su prštali visoko u vazduhu nad morem i rasipali trobojnu svjetlost. Na čuvenim tunjačama, visokim pre- ko 30 metara, bili su od sijalica izra- đeni natpisi: ,Živjela!“. Nad elektri- čnom centralom treptao je u svjetlosti | bijaše jedna čarobna noć iz hiljada i jedne, noći. Cijelu se je noć narod razdragan veselio. 18. o. mj. u pet časova iz jutra krenula je Kraljica za Dubrovnik. Sem službenih predstavnika i čitavo je građanstvo bez razlike spola i dobe iz hiljada grla pozdravljalo svoju prvu Kraljicu želeći joj najsretnije putova- nje po našem moru. A Kraljica svo- jim blagim osmjehom i razdragana od radosti odpozdravljaše narodu rukom prouzrokujući time još gromkiji glas koji je ne prestajaše pozdravljati. ,Karađorđe“ veličanstven i ponosan putovaše našim morem praćen od ve- likog broja lađa, a pozdravljen nepre- stano od lađica okićenih našim zasta- vama, iz kojih se slušalo gromko : Ži- vjela Kraljica! Živio Karađorđev Dom“! A more, naše plavo ponosno more, koje umije kad i kad da pobjesni, kako je par dana pred dolazak Njihovih Veličanstava bješnjelo i nepristupač- no bilo, smirilo se. Kao po jednoj plavoj nepreglednoj ravni stupaše po- nosno ,Karađorđe“, da ljuškajući svo- jim valima za prvi put ponese do- stojnu drugaricu narodnoga Kralja, koji je još 1912 bio sišao na njego- vu obalu na čelu pobjedom ovjenča- nih armija. Na Krku. Iza Bakra ,Karađorđe“ se zadr- žao na Krku, gdje niko nije znao da će pristati. Ali i na malom Krku cio je svijet kao opijen pohrlio spontano da vidi i pozdravi svoju Kraljicu. Nitko nije doma ostao. Kudgod je , Karađorđe“ prolazio bio je burno pozdravljan od bezbroja lađa koje su =“ prava majka naroda Kraljičin inicijal ,M.“ — Sve skupa. kao iz mora nicale okićene zastava- ma uz klicanje: ,Živjela Kraljica“! More je bilo tiho i veličanstveno. Bog čuva Karađorđev Dom! Na Rabu. Prolazeći pored Raba Njeno Ve- ličanstvo je zaželjelo da svrati i na ovaj ubavi naš otok, da pozdravi naše otočane i da im donose pozdrav Kralja i Prestonice, i pokaže ljubav srca svoga. Kako je ,Karađorđe“ plo- Vio punom parom i nemoguće ga bilo uputiti u luku to je na dati signal prišla jedna torpiljarka iz prat- nje na koju se je Nj. V. ukrcalo i za tren oka ušlo u pristanište. Ne- moguće je upisati oduševljenje ko- jim su Rabljani pozdravili svoju Kra- ljicu. Dovoljno je kazati da je u mo- mentu rastanka na mnogim licima zablistala suza radosnica puna zahvale za ovu posjetu. Kroz zadarski zaliv. »Karađorđe“ je u zadarski zaliv stupio lagano i veličanstveno sredi- nom između zadarske obale i ostrva ispred Zadra. U onom času kad se ,Karađorđe“ pojavio nastala je jedna božanstvena muzika bezbroja crlkve- nih zvona. Lađe neprestano izbijahu iz mora, a ono veličanstveno kao ni" kada odjekivaše urnebesnim : ,Živjela Kraljica! Živio Karađorđev Dom!“. Vis-a-vis Zadra, s onu stranu na ostrvu bila je toliko velika zastava, da su .se njene boje čak i na zadarskoj »Novoj obali“ lijepo raspoznavale. Kroz cio zaliv ,Karađorđa“ je pra- tilo pucanje prangija i pobožni zvon zvona sa katoličkih crkava. U Šibeniku. U Srijedu poslije podne oko pet sati ušao je ,Karađorđe“ u Šibensku luku da prenoći. Svi parobrodi koji su se našli u luci okićeni zastavama izašli su u susret Kraljici. Na njih se ukrcalo djaštvo i građanstvo. Grad sav okićen zastavama, ali prazan, upustio, jer se cio, bukvalno cio Ši- benik slegao na prostoru između obale i Tomaseo-vog spomenika. U veče su Njihova Veličanstva, da udo- volje želji svih Šibenčana, izašla na kraj. Narod je bio čisto lud od ra- dosti, a grad i okolna brda i otoci odjekivahu urnebesnim ,Živjela Kra- ljica ! Živio Kralj!“ I grad i okolna brda na kopnu pretvorena u more svjetlosti, koja obasjavaše sretan narod i radosnu i razdraganu njegovu Kraljicu u sre- dini njegovoj — svoju pravu narodnu majku, koja umorna od zanosa, umor- na od radosti i veselja na sve strane narod pozdravljaše. Na Šubićevcu plamsaše u električnim žaruljama ve- liki monogram ,M“. Narod se nije mogao da naraduje. Uz sviranje mu- zike praćene veličanstvenom baklja- dom veselio se i manifestirao Kra- ljici do kasno u noć. RIMORJE — KARAĐORĐEVOM DOMU. Sutra dan — 19. o. mj. — jutrom rano ostavio je ,Karađorđe“ Šiben- sku luku, praćen lađama i pozdrav- ljen iz hiljada grla sa , Živjela Kra- ljica“ / Narod se nije mogao dosta da nagleda svoje mile 4 lijepe Kra- ljice — pozdravljao ju je želeći joj sretan put, ali sa silnom čežnjom do novog viđenja! Split kao Split. Ma da u programu puta nije ušao Split u kombinaciju, ipak je čitavi Split: tvrdo vjerovao da će ga Kraljica po- hoditi. I Split se spremao. Čitavu noć su se kitile kuće i grad je osvanuo sav u najsvečanijem ruhu. Kad je pred podne stigla vijest da se ,Kara- đorđe“ primiče, kao električna struja preletjela je ona preko svih domova i gotovo čitav Split pohrlio na obalu da pozdravi svoju Kraljicu i preko nje svog omiljenog Kralja. Osim što se narod skupio u nepreglednim i neprobojnim masama na obali, napu- nio je i sve parobrode koji okićeni ' čekahu dolazak ,Karađorđev“ i svijet - se bojao da se parobrodi ne prevrnu od silna svijeta koji se na njima sja- tio. Iza pozdravnih govora na ,Kara- đorđu“, Njezino_je Veličanstvo Kra-, ljica sama sišla na obalu među svoj narod koji je pozdravljaše takovim klicanjem kakovo se može samo u Splitu čuti. Narod je nagrnuo sa svih strana, ni policija ni žandarmerija ni- jesu pomagale — sam je g. general Hadžić morao da pravi red. Ali uza- lud. Masa je bila tako elektrizovana i egzaltirana da je u jedan mah pje- vala, klicala, vriskala i plakala. Čuli su se i povici iz gomile: ,dignite je da je vidimo!“ I Kraljica se morala povući na brod. Na jednom nasta | tajac a s broda se ču mili i ljupki Kraljičin glas: ,fZvala Vam moji mili Splićani!“ To je bio najimpozantniji momenat. Klicanju i plakanju nije bilo kraja, a u svemu tome moru radosti isticali su se i nebo prolamali pokli- ci: Živjela Kraljica, Živio Kralj, Živio Karađorđev Dom !“ A ,Kara- đorđe“ se polagano udaljivao u pra- tnji ,Gusara“ koji ga je podignutih vesala u znak pozdrava ispratio do njegovog isčeznuća sa horizonta, a iz hiljade grla gromko je odjekivalo morem i obalom ,Živjela Kraljica“! Dirljiv prizor sa staricom na ostrvu Hvaru. Poslije Splita zaustavio se ,Kara- đorđe“ na ostrvu Hvaru. Spontano kao i svuđe pohrlio je narod u nepre- glednim masama i urbenesno , Zivjela Kraljica! Živio Kralj!“ zagrilo se i ovim našim ostrvom. Njihova -Veli- čanstva nijesu mogla da odole srcu a da ne pozdrave i ovo svoje ostrvo. Izašla su na kopno i praćena morem radosti naših otočana posjetila su pr- vostonu crkvu. Veličanstven i ujedno