Poštarina plaćena u gotovom. i o Hana3u_cBaku Merak y jyrpo. Hperanara: 3a /ly6Gposuux, € NOHAILIAI6REM Y Kyhy 84 nuu. Ha rojuuy. IlowrTom 3a Jly6poa- HuK Hu uujeny /IpxaBy 96 nun. Ha FOliHHY, HA NO FOjuHe u Ha -; mjeceu cpa3smjepno. :=1 o Ilojenunu 6poj 1.50 nunap. fMinaTuBo u yryauBo y JlyGpoBuuxy. YEPOBHHK BnacuuKk u u3naBareb: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Y NYJBPOBHHKY. OnwoBopiu ypenuuk: HBO XEPIIO UMJEHE OTNACHKMA: 1 um. jenuor crynua 5 naa. fTipa- onheiba, 34XBaJIe 4 OTFJACuK y TeKCTy 6 nunapa. Crag- HUM OFJIACHBAYHMA NONYCT. pr fy6posHHK, 4 Maja 1923. Fon. ii. Kriza demokratije. S one strane Jadrana, veliki broj ljudi vjeruje, da je slobođa luksus, koji je dozvoljen samo velikim, snaž- nim, mirnim i bogatim narodima. U zemlji fašizma misli se da je disci- plina sve i da je sloboda napast za narode, koje je rat stavio u težak položaj. Ma kako izvesni rezultati išli u prilog te teze, ni ne možemo da je primimo, jer diktatura je protivna ne samo našim kasice; dao i našim instinktima. Ubi solituđdinem faciunt, pacem appellant... To je suština neižbježni rezultat diktature. Demokratija je, na- protiv, živa, bujna, burna. Ona je previranje; ona je, u svojim rezulta- tima, sinteza svih napora, svih pra- VAGA. Ali demokratija nije isto što i anar- hija. Smisao prve je u saradnji svih elemenata na zajedničkom zadatku ; smisao druge je u rasulu. Nema ni jednog režima, koji je tako osnovno oprečan anarhiji, kao što je demo- kratija. | KJ ; »DEe a Naša demokratija,-u ovom trenut- ku, preživljava opasnu krizu. U na- šoj zemlji, gdje velik dio građana nije bio naviknut da sam upravlja svojom sudbinom, osjeća se danas, u svim manifestacijama našeg kolek- tivnog života, izvjesna raspojasanost, koja dobre i konstruktivne elemente dovodi do ozbiljne zabrinutosti. Pod maskom napretka i demokratizma, u našu kuću uvlači se demon inata, nediscipline, rasula. Služeći se naj- zvučnijim frazama iz demokratske ter- minologije, reakcija istupa protiv naše slobode, u kojoj smo svi pozvani da zidamo, da radimo, da stvaramo svo- ju sopstvenu sreću. Nesavjesni ljudi uspjeli su da u- vjere nesvjesne elemente, da su slo- boda i nedisciplina u tako uskoj vezi, da se jedna bez druge ne da ni za- misliti. Tu, u toj, vješto maskiranoj, obmami leži jedina i najveća opas- nost za našu demokratiju, koju mi želimo da očuvamo, kao jednu od najdragocjenijih tekovina duge i muč- ne borbe. | Radikalna stranka prestavlja da- nas brojnu, kvalitativnu i moralnu snagu, zemlji. Samo sporazum raznorodnih elemenata, koji za sebe nemaju nego broj, mogao bi da osujeti ostvarenje programa Radikalne Stranke. Ali mi smo i u našoj sopstvenoj zemlji imali prilike da vidimo, šta znači »Spora- zum“ elemenata, koje ne veže ni je- dinstvo pogleda, ni jedinstvo težnja. Radikalna i i demokratska stranka bile su mnogo bliže jedna drugoj, nego što su danas pojedine opozione gru- pe, pa ipak plodna rada nije moglo da bude u toj, vještački stvorenoi, kojoj nema ravne u našoj. zajednici. To je neumoljivi revanš demokratije protiv svih onih, koji misle da je ona režim, u kome po- sljednju riječ ima broj a ne kvalitet. A ko ima i _broj i kvalitet za sebe, kao što je to slučaj s Radikalnom Strankom, taj, na kraju, mora da pobjedi. Mi ne osjećamo zadovoljstvo samo zato što možemo matematičkom si- gurnošću da prorečemo pobjedu pro- grama, oko koga se mi kupimo. Mi ćemo biti zadovoljni onoga dana, kad zavedeni elementi budu progledali i kad budu vidjeli, da smo mi jedini bili u stanju da im kažemo istinu. A dok do toga rezultata stignemo, treba rada, treba strpljenja, treba dis- cipline i požrtvovanja u našim sop- stvenim redovima; treba prije svega poznavati prirodu zla. X Nemile pojave, od kojih naš na- rod trpi, imaju svoje porijeklo dalje i dublje, nego što je razmimoilaženje u pogledima na našu političku orga- nizaćiju. U pitanju nije ni monarhija ni republika, ni centralizam ni fede- racija. U pitanju je sam naš opsta- nak kao naroda, | kao jedne, neraz- dvojne etničke i političke zemlje. Mi ne prisustvujemo političkoj borbi. Mi smo, na žalost, još uvijek svjedoci 1a- cionalne borbe. Jasno je, utvrđeno je u bezbroj prilika, da smo mi ostvarenje našeg nacionalnog ideala dočekali nespre- mni. Kad kažemo: 7mi, izvjesno je da pretjerujemo. Ne mi, nego ozi, jer, u ostalom, pitanje se upravo i postav- lja između nas i njih. Nećemo time da kažemo, da van pristalica programa Radikalne Stran- ke nema nikoga ko je želio naše uje- dinjenje. I ako je naše uvjerenje da - Radikalna Stranka ima jedina pravil- ne i precizne poglede na zadatke, koji nam se u novom stanju stvari na-| meću, mi bismo bili nepravedni kad bismo izvjesnim našim protivnicima osporili čak i narodnu svijest. Ali dok nas od njih dijeli poliička svi- jest, dotle nas od ostalih dijeli za- cionalna svijest. Je li potrebno da preciziramo? Svak pogaća na koga ciljamo. Radićevština je organizovana re- akcija protiv naše nacionalne misli. Sada, kad je ona, protiv njihove vo- lje, došla do ostvarenja, kad počinje da uzima sve savršenije oblike stvar- nosti, Radićevština, blagodareći na- šoj tolerantnosti, pridiže glavu u or- ganizuje otpor. Ali kad toj čudnoj pojavi pravo u lice zagledamo, mi ras- poznajemo fizionomiju jedne utučene nemani, koja se u njoj nadživljuje; mi prepoznajemo Austriju u svoj nje- noj gnjusobi. To je Radićevština, to su radićevci. Sve ono što je bilo pla- ćenik, izmećar, denuncijant za vrijeme i za račun Austrije, sve se je to sle- glo u redove ,seljačke republikanske stranke“, razvijajući svoju snažnu akciju pod okriljem naše demokrati- je, pod zaštitom naše države. Treba li za to dokaza? Neka se svak, u svojoj sredini okrene oko sebe, neka potrudi svoje pamćenje nedalekim uspomenama; one će mu dati naj- bolji odgovor. Na nama je da tome zlu tražimo i nađemo lijeka. Energičnost. mira treba da odgovora veličini zla. Ako je ono nacionalne, a i političke pri- rode, lijek mu nije u tolerantnosti. Mi treba da ostanemo tolerantni pre- ma svima onim elementima, koji nisu naši politički istomišljenici, ali koji imaju ljubavi i dobrih želja za ovu zemlju. Sve ostale treba smatrati ne kao- protivnike, nego kao neprijatelje. Onaj, ko produžuje borbu, ne smatra se pobjeđenim. Poslije vojnog sloma Austrije, ostali su njeni izmećari u našoj zemlji, da produže borbu, slu- žeći se lukavijim sredstvima. Kao takve treba ili tretirati. ' Spas naše zemlje treba da je pre- či od svega. A tek onoga dana kad i posljednji odjeci borbe s našim vje- kovnim neprijateljem budu predati istoriji, moći. ćemo mirne duše da ka- s žemo, da smo p Pm odi i demokratiji. ij Videant consules! 4 Sedmični pregled. Talijansko - austrijsko “ trgovački ugovor, — iz Rima javljaju da je potpisan trgovinski ugovor i konvencija povlašćenja trgovine i prometa austrijskog preko Trsta. Ovo je , prvi ugovor te vrsti koji je Italija potpi- sala poslije rata. lja ugovor sa Italijom a i italijanska štam- pa piše o njemu dosta simpatično. Konferencija u Lausanni. — Dok se u Lau- sanni pretresa dosta delikatno, pomalo o- pasno a donekle i neugodno pitanje bli- žeg i daljeg Istoka, te dok se ovoj konfe- renciji pripisuje i mogućnost konačnog ri- ješenja ovog pitanja, dotle s druge strane iskaču neki predznakovi, po kojima ne samo da ova konferencija neće postići uspjeha, već bi ona mogla vrlo lako da bude povod novih komplikacija u istočnom pitanju a nikako da to pitanje i riješi. Naročito rđavu stranu ove konferencije pokazuju odnosi između Turske i Francuske, koji su se baš za vrijeme konferencije vrlo zategli. Sa francuske se strane tvrdi, da baš sada Turska pokazuje svoje krajnje namjere, i da u Siriji i Ciliciji koncetriše svoje trupe protiv francuskih trupa. Ovakovo držanje sa turske strane shvaćaju Francuzi i kao provokaciju i kao neku presiju koju bi htjeli na konferenciji u Lausanni da izve- du. Stoga Francuska misli da pošalje od- mah pojačanja u te strane i da bude pri- premna za svaku eventualnost. Svakako rad konferencije u Lausanni ne vodi se pod najboljim auspicijama. Poljaci i Mala Antanta. — Prama vijesti- ma iz českog izvora, na konferenciji polj- skih i čeških socijal-demokrata u Tješinu, primljena je rezolucija u kojoj se ističe potreba da Poljska stupi u Malu Antantu. Poljski socijal-demokrate podnijeće Parla- mentu predlog o ovome. Češko-mađarski sukob. Zbog pograničnih incidenata provociranih i izvršenih sa stra- ne mađarske na češko-mađarskoj granici, Bečka štampa pozdrav- češka vlada je bila odmah poduzela jače mjere, da se ovome stane na kraj. Kona- čno je sastavljena jedna mješoviia_ komi- sija, koja je doista utvrdila, da su sukobi izvršeni po Mađarima. Misli se, da će ma- đarska vlada još ovo dana morati dati češ- koj zadovoljštinu. Engleska osveta. — Poznato je, da se prošli i nedavni grčko-turski rat više sma- trao kao englesko-francuska borba, u kojoj liju krv Grci i Turci, i kojoj borbi podle- goše Grci odnosno Englezi, jer je Tursku pomagala Francuska. Sada nastaju između Turske i Francuske neki odnosi koji od njih stvaraju otvorene neprijatelje. Pitanje Lirije moglo bi ove dvije države da do- vede u otvorenu i krvavu borbu. | Mnoge više političke i književne fran- cuske ličnosti upravljaju Turskoj poziv, u kojem ju savjetuju da se zbog francuske Sirije ne svađaju sa Francuskom, jer tu svađu želi Engleska, da se osveti Francu- skoj za prošli grčko-turski rat. Pitanje reparacija. — Prama vijestima iz Pariza, tamo su iščekivali u političkim kru- govima, da će Njemačka još do jučer po- slati notu sa novim predlozima za riješe- | nje reparacijonog pitanja. Misli se, da će i berlinski listovi objaviti tekst note, čim bude poslana u Pariz. Većina francuske štampe gli ne vjeruje u: oi njemački“ usb VB 2. A iki: Nouno najawe | Hu jenaH noJuTHuKu roBop r. PaguheB Huje Ouo BHIIE M XKHB.bE HANANAH HETO OHAj on 17. mm. Taj roBop r. Cr. Panaha Bp/to je zoGpo No3sHaT H 3eMJeH H HHOCTPAHCTBY. OH je saucra Guo jena KOMIIIETAH IOJIH- | ruuKH nporpaM r. Cr. Panuha u iberoBe . napruje. OH je poe TOJIHKO aTaJIHo KOM- | o r. PanuheBumM Nore ;uMa Ha yiYrpatinsy curyauujy, yHyTapive ypeljetbe 4 YVHYTAPIby NOJIHTHKy NpaBe, Hero je y ibemy OMio peuu MH O nornenuMa r. Cr. Papguha Ha CNOJ6HY CHTyauHjy H HA CNOJBHY IIOJIHTHKY Hame npxaBe. Y TOME H jecre Heka Bajua KOMIJIETHOCT. y r. PanuheBoM roBopy ox 17. OB. ME€c. YBpene, Koje je Fr. CT. Panuh uaHeo *. TOME CBOME FOBOpy NojeuHHM JIHUHOCTHMA | u3 PajuKajiHe CTpPAHKE, HAHLIJIE CY HA TIpO- TECT CBHX HAIIHX KYJITYPHHX H NOJIHTHUKHX Ioynu. Mu CMO TIPeKO ibHX NPELIIH Ca TIpe- 3peieM, cMarpajyhu na Hucy_Hu nocrojie HHKAKBOF OJOBOPA. Azu Te yBpene, Koje jer. Cr. Pajuh HaHeo y ToMe CBOM TOBOpy Cp6uju u i>eHuM PACHHM H 34C/IVXKHHM TIPEA- CTABHHIIHMA, HAHLIJIH Cy KHBY HA PeAKUHjy HE CAaMO OJI CTPAHE IGJTOKYTIH€ PAJLHKAJIHE LITAM- Ne y 3eM/6H HETO H OZ HEJOKYTIH€ IITAMNE y 3eM/ibH y OrmiuTe. HeMa CYMib€, OH€ CY Hac cBe pašupaxuje u 3aGomene u OHe cy Guje OL npecyiHor 3Hauaja 3a JaHAllibe ONUITE IIOJIHTHUKO PACIIOJIOKEILE TIPEMA T. Cr. Panuhy y uemoj Hanioj 3€MJbH. CpGuja je y HamemM cpuy jean cBeTu KyaT, jenuo npejae, jena pesiuruja 360r KOje CMO IIET CTOTHHA — M, HKO XoheTe, u XHMJbAJLY TOJIHHA KPB JIMU HA DaliKAHY. Cp6uja je 34 Hac 3Haumla HM OHa 34 HaC H JAHJAHAC 3HAUH: HE3ZABHCHOCT, CNOGOJA, neMokpaTuja, oniure Garocrame, 0c1060- kete u yjemiewe noruireHe 6pahe..... Ona HuKaj 34 Hac Huje 3HauH/1a H&KY ,HA- roi6y“ noBoJeuy 3a maju 6poj, Koju je saksbyuyje, oma uuje snama 34 ,HaroJ6e“, Ona nukan Huje Guma ce6nuHa, oma To uukaji uuje xrena Guru. Ko TO HHje MOFAO uju 'uuje xTe0 y oj pa3symMeTu, Taj je MOpao a ce Ce/u H3 Ibe, MJIH Ja CBOJOM KPB/by raTu cBojy 34671y1y. Hu rnaBe €yB€- BHCHH€ Y IHpHHH