Poštarina plaćena u gotovom. i

o Hana3u_cBaku Merak y jyrpo.

Hperanara: 3a /ly6Gposuux,
€ NOHAILIAI6REM Y Kyhy 84 nuu.
Ha rojuuy. IlowrTom 3a Jly6poa-
HuK Hu uujeny /IpxaBy 96 nun.
Ha FOliHHY, HA NO FOjuHe u Ha
-; mjeceu cpa3smjepno. :=1
o Ilojenunu 6poj 1.50 nunap.
fMinaTuBo u yryauBo y JlyGpoBuuxy.

YEPOBHHK

BnacuuKk u u3naBareb: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE Y NYJBPOBHHKY.

OnwoBopiu ypenuuk: HBO XEPIIO

UMJEHE OTNACHKMA:

1 um.
jenuor crynua 5 naa. fTipa-
onheiba, 34XBaJIe 4 OTFJACuK

y TeKCTy 6 nunapa. Crag-
HUM OFJIACHBAYHMA NONYCT.

pr

fy6posHHK, 4 Maja 1923.

Fon. ii.

Kriza demokratije.

S one strane Jadrana, veliki broj
ljudi vjeruje, da je slobođa luksus,
koji je dozvoljen samo velikim, snaž-
nim, mirnim i bogatim narodima. U
zemlji fašizma misli se da je disci-
plina sve i da je sloboda napast za
narode, koje je rat stavio u težak
položaj.

Ma kako izvesni rezultati išli u
prilog te teze, ni ne možemo da je
primimo, jer diktatura je protivna ne
samo našim kasice; dao i našim

instinktima.

Ubi solituđdinem faciunt, pacem
appellant... To je suština neižbježni
rezultat diktature. Demokratija je, na-
protiv, živa, bujna, burna. Ona je
previranje; ona je, u svojim rezulta-
tima, sinteza svih napora, svih pra-
VAGA.

Ali demokratija nije isto što i anar-

hija. Smisao prve je u saradnji svih

elemenata na zajedničkom zadatku ;
smisao druge je u rasulu. Nema ni
jednog režima, koji je tako osnovno
oprečan anarhiji, kao što je demo-
kratija. |

KJ
; »DEe a

Naša demokratija,-u ovom trenut-
ku, preživljava opasnu krizu. U na-
šoj zemlji, gdje velik dio građana
nije bio naviknut da sam upravlja

svojom sudbinom, osjeća se danas,

u svim manifestacijama našeg kolek-
tivnog života, izvjesna raspojasanost,
koja dobre i konstruktivne elemente
dovodi do ozbiljne zabrinutosti. Pod
maskom napretka i demokratizma, u
našu kuću uvlači se demon inata,
nediscipline, rasula. Služeći se naj-
zvučnijim frazama iz demokratske ter-

minologije, reakcija istupa protiv naše

slobode, u kojoj smo svi pozvani da
zidamo, da radimo, da stvaramo svo-
ju sopstvenu sreću.

Nesavjesni ljudi uspjeli su da u-
vjere nesvjesne elemente, da su slo-

boda i nedisciplina u tako uskoj vezi,

da se jedna bez druge ne da ni za-
misliti. Tu, u toj, vješto maskiranoj,
obmami leži jedina i najveća opas-
nost za našu demokratiju, koju mi
želimo da očuvamo, kao jednu od
najdragocjenijih tekovina duge i muč-
ne borbe. |

Radikalna stranka prestavlja da-
nas brojnu, kvalitativnu i moralnu
snagu,
zemlji. Samo sporazum raznorodnih
elemenata, koji za sebe nemaju nego
broj, mogao bi da osujeti ostvarenje
programa Radikalne Stranke. Ali mi
smo i u našoj sopstvenoj zemlji imali
prilike da vidimo, šta znači »Spora-
zum“ elemenata, koje ne veže ni je-
dinstvo pogleda, ni jedinstvo težnja.

Radikalna i i demokratska stranka bile

su mnogo bliže jedna drugoj, nego
što su danas pojedine opozione gru-
pe, pa ipak plodna rada nije moglo
da bude u toj, vještački stvorenoi,

kojoj nema ravne u našoj.

zajednici. To je neumoljivi revanš
demokratije protiv svih onih, koji
misle da je ona režim, u kome po-

sljednju riječ ima broj a ne kvalitet.

A ko ima i _broj i kvalitet za sebe,
kao što je to slučaj s Radikalnom
Strankom, taj, na kraju, mora da
pobjedi.
Mi ne osjećamo zadovoljstvo samo
zato što možemo matematičkom  si-
gurnošću da prorečemo pobjedu pro-
grama, oko koga se mi kupimo. Mi
ćemo biti zadovoljni onoga dana, kad
zavedeni elementi budu progledali
i kad budu vidjeli, da smo mi jedini
bili u stanju da im kažemo istinu.
A dok do toga rezultata stignemo,
treba rada, treba strpljenja, treba dis-
cipline i požrtvovanja u našim sop-
stvenim redovima; treba prije svega

poznavati prirodu zla.
X

Nemile pojave, od kojih naš na-

rod trpi, imaju svoje porijeklo dalje
i dublje, nego što je razmimoilaženje
u pogledima na našu političku orga-
nizaćiju. U pitanju nije ni monarhija
ni republika, ni centralizam ni fede-

racija. U pitanju je sam naš opsta-

nak kao naroda, | kao jedne, neraz-

dvojne etničke i političke zemlje. Mi

ne prisustvujemo političkoj borbi. Mi
smo, na žalost, još uvijek svjedoci 1a-
cionalne borbe.

Jasno je, utvrđeno je u bezbroj
prilika, da smo mi ostvarenje našeg
nacionalnog ideala dočekali nespre-
mni. Kad kažemo: 7mi, izvjesno je da
pretjerujemo. Ne mi, nego ozi, jer,
u ostalom, pitanje se upravo i postav-
lja između nas i njih.

Nećemo time da kažemo, da van
pristalica programa Radikalne Stran-
ke nema nikoga ko je želio naše uje-
dinjenje. I ako je naše uvjerenje da

- Radikalna Stranka ima jedina pravil-

ne i precizne poglede na zadatke, koji

nam se u novom stanju stvari na-|

meću, mi bismo bili nepravedni kad
bismo izvjesnim našim protivnicima
osporili čak i narodnu svijest. Ali
dok nas od njih dijeli poliička svi-
jest, dotle nas od ostalih dijeli za-
cionalna svijest. Je li potrebno da
preciziramo? Svak pogaća na koga
ciljamo.

Radićevština je organizovana re-
akcija protiv naše nacionalne misli.
Sada, kad je ona, protiv njihove vo-
lje, došla do ostvarenja, kad počinje
da uzima sve savršenije oblike stvar-
nosti, Radićevština, blagodareći na-
šoj tolerantnosti, pridiže glavu u or-
ganizuje otpor. Ali kad toj čudnoj
pojavi pravo u lice zagledamo, mi ras-
poznajemo fizionomiju jedne utučene
nemani, koja se u njoj nadživljuje;
mi prepoznajemo Austriju u svoj nje-
noj gnjusobi. To je Radićevština, to
su radićevci. Sve ono što je bilo pla-
ćenik, izmećar, denuncijant za vrijeme
i za račun Austrije, sve se je to sle-
glo u redove ,seljačke republikanske
stranke“, razvijajući svoju snažnu

akciju pod okriljem naše demokrati-
je, pod zaštitom naše države. Treba
li za to dokaza? Neka se svak, u
svojoj sredini okrene oko sebe, neka
potrudi svoje pamćenje  nedalekim
uspomenama; one će mu dati naj-
bolji odgovor.

Na nama je da tome zlu tražimo
i nađemo lijeka. Energičnost. mira
treba da odgovora veličini zla. Ako

je ono nacionalne, a i političke pri-

rode, lijek mu nije u tolerantnosti.
Mi treba da ostanemo tolerantni pre-
ma svima onim elementima, koji nisu
naši politički istomišljenici, ali koji
imaju ljubavi i dobrih želja za ovu
zemlju. Sve ostale treba smatrati ne
kao- protivnike, nego kao neprijatelje.
Onaj, ko produžuje borbu, ne smatra
se pobjeđenim. Poslije vojnog sloma
Austrije, ostali su njeni izmećari u
našoj zemlji, da produže borbu, slu-
žeći se lukavijim sredstvima. Kao
takve treba ili tretirati. '
Spas naše zemlje treba da je pre-

či od svega. A tek onoga dana kad

i posljednji odjeci borbe s našim vje-
kovnim neprijateljem budu predati

istoriji, moći. ćemo mirne duše da ka-

s žemo, da smo p Pm odi
i demokratiji. ij
Videant consules! 4

Sedmični pregled.
Talijansko - austrijsko “ trgovački ugovor, —

iz Rima javljaju da je potpisan trgovinski
ugovor i konvencija povlašćenja trgovine

i prometa austrijskog preko Trsta. Ovo je ,

prvi ugovor te vrsti koji je Italija potpi-
sala poslije rata.
lja ugovor sa Italijom a i italijanska štam-
pa piše o njemu dosta simpatično.

Konferencija u Lausanni. — Dok se u Lau-
sanni pretresa dosta delikatno, pomalo o-
pasno a donekle i neugodno pitanje bli-
žeg i daljeg Istoka, te dok se ovoj konfe-
renciji pripisuje i mogućnost konačnog ri-
ješenja ovog pitanja, dotle s druge strane

iskaču neki predznakovi, po kojima ne samo

da ova konferencija neće postići uspjeha,
već bi ona mogla vrlo lako da bude povod
novih komplikacija u istočnom pitanju a
nikako da to pitanje i riješi. Naročito rđavu
stranu ove konferencije pokazuju odnosi
između Turske i Francuske, koji su se baš
za vrijeme konferencije vrlo zategli. Sa
francuske se strane tvrdi, da baš sada
Turska pokazuje svoje krajnje namjere, i
da u Siriji i Ciliciji koncetriše svoje trupe
protiv francuskih trupa. Ovakovo držanje
sa turske strane shvaćaju Francuzi i kao
provokaciju i kao neku presiju koju bi
htjeli na konferenciji u Lausanni da izve-
du. Stoga Francuska misli da pošalje od-

mah pojačanja u te strane i da bude pri-

premna za svaku eventualnost.
Svakako rad konferencije u Lausanni
ne vodi se pod najboljim auspicijama.

Poljaci i Mala Antanta. — Prama vijesti-
ma iz českog izvora, na konferenciji polj-
skih i čeških socijal-demokrata u Tješinu,
primljena je rezolucija u kojoj se ističe
potreba da Poljska stupi u Malu Antantu.
Poljski socijal-demokrate podnijeće Parla-
mentu predlog o ovome.

Češko-mađarski sukob. Zbog pograničnih
incidenata provociranih i izvršenih sa stra-
ne mađarske na češko-mađarskoj granici,

Bečka štampa pozdrav-

češka vlada je bila odmah poduzela jače
mjere, da se ovome stane na kraj. Kona-
čno je sastavljena jedna mješoviia_ komi-
sija, koja je doista utvrdila, da su sukobi
izvršeni po Mađarima. Misli se, da će ma-
đarska vlada još ovo dana morati dati češ-
koj zadovoljštinu.

Engleska osveta. — Poznato je, da se
prošli i nedavni grčko-turski rat više sma-
trao kao englesko-francuska borba, u kojoj
liju krv Grci i Turci, i kojoj borbi podle-
goše Grci odnosno Englezi, jer je Tursku
pomagala Francuska. Sada nastaju između
Turske i Francuske neki odnosi koji od
njih stvaraju otvorene neprijatelje. Pitanje
Lirije moglo bi ove dvije države da do-
vede u otvorenu i krvavu borbu.
| Mnoge više političke i književne fran-
cuske ličnosti upravljaju Turskoj poziv, u
kojem ju savjetuju da se zbog francuske
Sirije ne svađaju sa Francuskom, jer tu
svađu želi Engleska, da se osveti Francu-
skoj za prošli grčko-turski rat.

Pitanje reparacija. — Prama vijestima iz
Pariza, tamo su iščekivali u političkim kru-
govima, da će Njemačka još do jučer po-

slati notu sa novim predlozima za riješe- |

nje reparacijonog pitanja. Misli se, da će
i berlinski listovi objaviti tekst note, čim
bude poslana u Pariz.

Većina francuske štampe gli

ne vjeruje u: oi njemački“ usb VB

2. A iki:

Nouno najawe |

Hu jenaH noJuTHuKu roBop r. PaguheB
Huje Ouo BHIIE M XKHB.bE HANANAH HETO OHAj
on 17. mm. Taj roBop r. Cr. Panaha Bp/to

je zoGpo No3sHaT H 3eMJeH H HHOCTPAHCTBY.
OH je saucra Guo jena KOMIIIETAH IOJIH- |
ruuKH nporpaM r. Cr. Panuha u iberoBe .
napruje. OH je poe TOJIHKO aTaJIHo KOM- |

o r. PanuheBumM Nore ;uMa Ha yiYrpatinsy
curyauujy, yHyTapive ypeljetbe 4 YVHYTAPIby
NOJIHTHKy NpaBe, Hero je y ibemy OMio
peuu MH O nornenuMa r. Cr. Papguha Ha
CNOJ6HY CHTyauHjy H HA CNOJBHY IIOJIHTHKY
Hame npxaBe. Y TOME H jecre Heka Bajua

KOMIJIETHOCT. y r. PanuheBoM roBopy ox
17. OB. ME€c.

 YBpene, Koje je Fr. CT. Panuh uaHeo *.
TOME CBOME FOBOpy NojeuHHM JIHUHOCTHMA |

u3 PajuKajiHe CTpPAHKE, HAHLIJIE CY HA TIpO-
TECT CBHX HAIIHX KYJITYPHHX H NOJIHTHUKHX
Ioynu. Mu CMO TIPeKO ibHX NPELIIH Ca TIpe-
3peieM, cMarpajyhu na Hucy_Hu nocrojie
HHKAKBOF OJOBOPA. Azu Te yBpene, Koje
jer. Cr. Pajuh HaHeo y ToMe CBOM TOBOpy
Cp6uju u i>eHuM PACHHM H 34C/IVXKHHM TIPEA-
CTABHHIIHMA, HAHLIJIH Cy KHBY HA PeAKUHjy HE
CAaMO OJI CTPAHE IGJTOKYTIH€ PAJLHKAJIHE LITAM-
Ne y 3eM/6H HETO H OZ HEJOKYTIH€ IITAMNE
y 3eM/ibH y OrmiuTe. HeMa CYMib€, OH€ CY
Hac cBe pašupaxuje u 3aGomene u OHe cy
Guje OL npecyiHor 3Hauaja 3a  JaHAllibe
ONUITE  IIOJIHTHUKO PACIIOJIOKEILE TIPEMA T.
Cr. Panuhy y uemoj Hanioj 3€MJbH.

CpGuja je y HamemM cpuy jean cBeTu
KyaT, jenuo npejae, jena pesiuruja 360r
KOje CMO IIET CTOTHHA — M, HKO XoheTe,
u XHMJbAJLY TOJIHHA KPB JIMU HA DaliKAHY.
Cp6uja je 34 Hac 3Haumla HM OHa 34 HaC
H JAHJAHAC 3HAUH: HE3ZABHCHOCT, CNOGOJA,
neMokpaTuja, oniure Garocrame, 0c1060-
kete u yjemiewe noruireHe 6pahe.....
Ona HuKaj 34 Hac Huje 3HauH/1a H&KY ,HA-
roi6y“ noBoJeuy 3a maju 6poj, Koju je
saksbyuyje, oma uuje snama 34 ,HaroJ6e“,
Ona nukan Huje Guma ce6nuHa, oma To
uukaji uuje xrena Guru. Ko TO HHje MOFAO
uju 'uuje xTe0 y oj pa3symMeTu, Taj je
MOpao a ce Ce/u H3 Ibe, MJIH Ja CBOJOM
KPB/by raTu cBojy 34671y1y. Hu rnaBe €yB€-

BHCHH€ Y IHpHHH