m “Dolje nataMibsni: pedis Boa i ' besavesna. kritika! Dolje besvesna a ž a X. pai ja! | | : = Preživesmo Oolgatu doživesmo Vas. = krsenje Mi smo najsretniji naraštaj na- šega naroda. Kad smo videli ovo, za- služilo je živeti. Kad se oživotvorilo ovo što je pred fama — la Ži- oveti. | “ Proslavimo narodni a Diu E odišnicu Jugoslavije, veliki naš Dan Ujedinjenja, jednom nepokolebljivom odlukom da sazidamo silne, snažne, neoborive temelje našoj državi. Primili smo od svojih pregja testa- menat sa tri mrtve države i bezbroj pergameva , državnopravnih“, a: po- živu, slobodnu i ujedinjenu, moćnu i veliku, našu Jugoslaviju. ti f Stari i novi Dubrovnik VIč. Don N. Gjivanović održao je prošle: subote predavanje, koje se svojom sadr- žinom odvojilo od ostalih priregjenih je- senas. Konferensijer_je osvježio nekoliko uspomena na stari Dubrovnik, i pobudio kod mnogo prisutnih osjećaj tuge za mi- nulim vremenima, kada je smisao za umjet- nost i ljepotu bio ovdje toliko razvijen. Mnogi je osjetio i bol radi grijeha onih, koji u minulim decenijima počiniše toliko zla, uništavajući drage uspomene i dok: naše prošlosti i kulture. Gdjekojii nas zacijelo sa takovim Qg i udaljio se sa 5 dia loženje mora a rajno kod svakoga, koji zna dai osjeća ! kGliko | je tradicije i ljepote na ovom kom madiću dubrovačke zemlje. One Yečeri čuli za nekoliko slučajeva, "Izmegju šećajem i došao , jer takovo raspo- starine i u njetnosti,, "a: Takat. idi nehaja i nerazumjevanja, “Dubroy-: | nika i danas sve više nestaje, budi u M nama ogor;:nje. Treva konstatovati: Dubrovnik, onaj pravi stari Dubrovnik, propada, gubi se, isčezava, a mjesto ovoga kalupi se nešto novo, = bezbojno i šablonsko. Gradske ulice gube dnevno svoju klasičnu fiziono- miju, probijanjem i izmijenjivanjem vra- tija i prozora raznih oblika i veličina i neukusnim bastardiranjem fasade pojedi- nih zgrada. Gradske zidine postaju plije- nom brštana, tragičnog pratioca i neumo- tomstvu našem ostavimo u baštinstvo be >zobzi MokA unir|_,. | jivog tirana viki gragjevina što Spopada iki je mirno i nesmetano potkopava i i temelje | ' rubove, zakriljujući varavim zelenilom. | svoje razorno djelovanje. | U tom žalosnom procesu NaZIel rina KI propadanja fizionomija grada pričinja se tragičnijom na pogled novih zgrada, koje se u zadnje doba nagomilaše oko grada bez reda i ukusa. Spomenimo ih nekoliko: nedovršena kuća Gjivovića, Banac, razni Marien i Luisenhofi, ; Roma, iznad Boninova, Villa režija duhana, zgrade tramvaja, | vila Odilon i čitava ostala hrpa većih ili manjih grdesija raznih ,baumajstora“, sa cementnim štukaturama i sivim i olovnastim krovovima, što se izazovno koče prama mirnim i otučenim fasadama starih dubro- vačkih dvoraca i palača. U divni Lapad uvukoše se pred pe- koliko godina nekoji inače marljivi otočani, koji nesvijesni svoje zlokobne rabote, sve više devastiraju šume, gaje i_maslinjake oko Lapada i Montovjemne, pretvarajući nebrojio jan Dubrovački pejsaž, šao je raskošna ljepota prirode slavila zajedničkn pobjedu "Trajan boravak megju ovolikom lje- potom uzrokom je da smo je zaboravili cijeniti «a names upliv postale nam je ukus. U doba kada duh obnove prilazi či- tavom našem životu red je da se mladi Dubrovnik probudi, da shvati svoj poziv, da se sabere i pripremi, da ponovno po- radi na realizovanju i sačuvanju ljepote, veoma prolaznih, vrednota. To zahtjeva pjetet prama budućnost Dubrovnika i osjećaj dužnosti i odgovornosti mladih. ' Pod ovim naslovom donosi ,Ob- nova“ od 22. o. mj. jedno pismo dič- nog našeg zemljaka i rodoljuba g. Roka Bradanovića, veletršca u Pragu, uprav- ljeno našem drugu u obnovnom radu g. Rudoliu Qiuniu, koji je, kako je poznato, u najkritičnijem momentu rata, u lagjici prebjegao u Italiju da ponese Jugoslovenskom Odboru važne planove O papino Pa: (3. Bradano- vić imao &ijunia_ upozna predratnom pokretu, a naročito na po- gibeljnom radu za naše oslobogjenje i ujedinjenje u tajnom revolucionarnom udruženju u Pragu. G. Roka Bradano- vića pozna sva praška omladina dvaju Pile ne doe smo ga maavai E. što je zaista Tagova KA SNLS. U EIASR+ i Neka ovaj čestiti moi Tadnik bude uzorom mnogobrojnim imućnim ljudima po Jugoslaviji, koji još neće da shvate da su i njihova bogastva u pogibli kad u zemlji nema rada i reda. Njihovom pomoću mogla bi se da po- vede akcija u' većem stilu, koja bi dala mogućnosti da se naši mladi ljudi, sprem- ni i voljni, posvete cijelim životom ob- novi naše zemlje. Bez materijalnih sred- ugi niz ag u omladinskom“ + ija. .tvoja »Praški jugoslovenski rodoljub za Narodnu DRE“ stava ogroman broj. sposobnih ljudi ne učestvuje u radu na javnim poljima. cijativa može kudikamo više — jer će stajati daleko od stranaka i strančarstva. Donosimo nekoliko redaka iz pisma našega gospara Roka; jer govore snaž- nije od naše pisanije: ,»Pročitao sam vašu osnovu orga- nizacije pokreta za obnovu Jugosla- vije. Sa vašom. zamišljenom akcijom ja “sam potpuno sporazuman i pozdravljam je iskrenim zanosom. | Vaša je zamisao plemenita, da ple- menitija u današnje doba ne može da bude. Ali od zamisli do njezinog oži- votvorenja dug je i trnovit put, pun odricanja a i češćeg razočaranja. Ener- i tvojih prijatelja u Zagrebu: onaj. j čarobni eh M omAdtenil, krajinu. kakvog primorskog vinogradarskog sela. Sjekire. i mašklini ugroziše. tišinu i samog , a » Mihajla“ it njegovih O. . ko bi. sve a ne da se ograniči na stvaranje prolaznih, | starima, sa harmonijom estetskog duha starih Du- |- brovčana, biva svaki dan sve više ugrožen. | od 300.000 K., da je upotrijebite za Ne čekajmo sve od vlade. Privatna ini- | ; e 5 Kojelpio, s KZ Zboo "pomanjkanja prostora m mi smo: pri morani ispustiti | nekoliko pasusa, obećanje da ćemo raditi, kao i do Mi za ono što on u svom pismu zagovara Da nebi sve ostalo samo na »lije- pim riječima“, pismo ovako završava: 1] Da Vas u tom. Vašem | pregnuću i pomognem, pripravan sam se upisat u Vaše društvo kao član dobrotvor sa iznosom od 10.000 dinara 7 upi- | sati za vaše nakladno društvo svotu propagandu jugo slovensko-česke uza- jamnosti“. | ovu stvar urediš“. » Prepuštam tebi da po uvidj: ivnosti dt Ovako eto govore i rade ljudi KOT side — preko ,mira od grada“. A nama ovdje, kad pitamo za oglas => 6. skupo je; kad tražimo pretplatu no os ili , Rada“ — tako ti be krunu! Zbog toga, eto, teško se obnavlja“ »radi“ — ovdje, u Dubrovniku. Zbog kad se kupuje. losa eto, jedan po jedan sele iz Du-. brovnika nacionalni radnici koji bi vili Dubrovnika“. Megjutim, voljni da nešto urade i za ,Obnovu dok kod nas | nema ,rada i reda“ — vrijednost kruni | pada, a nezadovoljstvo raste. Ako bes- poslica opća urodi ozbiljnim nemirima | u zemlji — hoće li onda kapitalisti | | moći da očuvaju svoje kapitale ? Bar u interesu svome bilo bi pamet | no da podupru i — akcije od općedi narodnog interesa. GQ. Roko Bradanović valjda neće ostati osamljen u uje ovovenstvu. \ Marjanovića, Leontića, te ovih u Pragu, | Mame mi, da ćete ozbiljno i ustrajno pregnuti, da ostvarite onaj. veliki pro- gram koji sebi sami postaviste. Što ste zamislili sve mi se svidjelo, sve je lijepo, rodoljubno i plemenito. Ali jedno me se je osobito dojmilo, a to je, da nijeste zaboravili na pro- pagandu slovenske uzajamnosti“. Ovdje plemeniti g. Roko Bradano- vić govori sada o neprocijenivoj važ- nosti rada na slovenskoj uzajamnosti. Pod ovim. naslovom donosi zagre- bačka ,Obnova“ od dne 22. novem. jedno objašnjenje u ime svih članova našeg obnovnog pokreta. »Od nekoliko mjeseci djeluje u Sa- rajevu klub naprednih Hrvata mladje generacije, koji je sebi dao ime , Obno- va“, a sada je počela ta grupa da ulazi. i u širu političku akciju medju bosansko- > hercegovačkim Hrvatima, te izdaje polu- | poneki »rirvatska Obnova“. H J A. Haler. . novijoj jugoslovenskoj književnosti. (Kjiževnost srpsko-hrvatska.) *) Prije nego progovorim o novijoj srp- sko-hrvatskoj literaturi, htio bih reći ne- koliko riječi o važnoj ulozi književnosti u duševnom životu ljudskom i o njenoj ogromnoj kulturnoj vrijednosti. Sto je uopće književnost? Je li ona, kako su mnogi mislili, odušak nagomila- nih vitalnih energija, je li ona igračka * odraslih i sredstvo, kojim bogati besposli- čari gledaju utući nekoliko dosadnih časova? — Žalibože ovakovo shvatanje prevladava kod većine naše inteligencije i čovjek, | koji sastavlja ,pjesmice“ ili piše ,pripovi- g zada ojesli,“ pa bile i najbolje, izaziva ironičan i | smiješak na usnama tobože ozbiljnih ljudi, Ko drže ga egzaltiranim i neozbiljnim članom = čovječje zajednice. — I baš u ovome gradu, : koji je dao toliko pjesnika i umnika i kroz . | čiju se povijest provlači kao zlatna nit daa. težnja za prosvjetom i za duševnim ži- votom, u ovome gradu, velim, danas je , smisao za intelektualne potrebe sveden ž gotovo na ništicu. Stoga mi se je učinilo zgodnim da progovorim večeras u tome smislu, obraćajući se u prvome redu na omladinu, da barem ona shvati važnost lijepe knjige, koja se toliko kod nas pot- cjenjuje, ali bez koje nema, a i one može da bude civilizovanog naroda. #) Predavanje priregjeno od ,Jugoslov. . akad Kluba“. Predavač je, radi ograničenog vremena, obradio * samo o dio naše književnosti. U Na gornje upite odgovaram, da knji- ževnost nije ni igra ni sredstvo za razo- nodjenje ni luksusni privilegij bogataša, već je ona, kao što i umjetnost, izraz emocijonalnog života čovjekova, dakle jednoga od najesencijalnijih elemenata ljud- skoga duha. Dok bude čovjeka, ovaj će i osjećati: on će ljubiti i mrziti, smijat će se i plakati, nadat će se i očajavati, radovat će se i suncu i mjesecu; zapa- njivat će ga Zvjezdana nebesa i tajinstve- nost morske pučine ; ljubit će ženu, djecu, roditelje, domovinu; opajat će se životnim radostima i strepit će pred otajstvo smrti, koja će neizbježivo doći. — Eto, tu. je vas naš život, tu je gotovo naše cijelo biće. A gdje davamo izraza svim ovim čuvstima ? Jedino u književnosti i u umjet- nosti. sciplina, nijedna druga znanost ne stoji tako blizu ljudskoj duši kao što književnost. Sve gine i propada, carstva se ruše, || Te prema tome nijedna druga di- moć i snaga pojedinih naroda iščezava u » S v S . x ve . di "di nepovrat, ali duša pojedinaca živi Jos 1 danas u njihovim književnim djelima : i preko književnosti mi čujemo i danas, iza dvije hiljade godina, Safin glas ustrep- tao od čežnje; preko književnesti kroz stoljeća i stoljeća dopro je do nas plač Katulov, koji plače svoju izgubljenu ljubav; 4 a Horac nas poziva sa smirenim i rezi« | gnovanim smiješkom mudraca na užitak, jer je život kratak, a smrt neizbježiva. . | Književnost nam omogućuje da zavirimo u bezazlenu i djetinju dušu homerskog čovjeka, gdje su -pod_uplivom prozirnog zraka blagoslovene zemlje i u modrini neba i mora, nicale plastične slike bogova i boginja neizrecive krasote, kao što nam je književnost otkrila dušu kagnije Grčke, zrelije i tmurnije, jer ju je, već nagrizenu zubom spoznaje, zahvatio mračni užas pred sudbinom. Strah i strepnja pred otajstvenom i neumitnom Ananke odjekuje nakon dvije hiljade godina u teškim i tje- skobnim horskim ritmima grčkih tragičara. Slava grčka i sila rimskog carstva ne žive nego u književnosti i po njoj. Zaludu bi Miltijad i Temistoklo bili skršili perzijsku hidru, zaludu bi Aleksandar Veliki drmao krunama i prijestoljima, uza- lud bi gotovo cijelo ondašnje čovječanstvo klečalo na koljenima pred oholim Rimlja- ninom : njihova slava živi jedino u dje- lima njihovih pisaca. Savremena Italija, najprije rasparčana u državice, a kasnije ujedinjenja, ali pot- sa slabim državnicima i slabom vojskom, žive još uvijek od stare slave svoga Danta i Evropa joj se klanja kao civilizovanom narodu prvoga reda, (premda njen Kala- | brez, Abručanin ili Apulac, kulturno zao- staje iza našeg Župljanina, Konavljanina ili srpskog seljaka), dok nas Smatra bar- barima i GV Jama #9 kapana neprestanim nutarnjim trzavicama, današnja Italija, neplodna i komedijantska, i Petrarke, svoga Raffaella i Michel- -Angela | divljaci, a kojima jedan medju ćemo da dostojno udje ovanih naroda. Maleni skandinavski narodi zauzimaju 3 jedno od najvažnijih mjesta u kulturi evropskoj radi svoga Ibsena, svijetu štovanja svojom prostranošću i Ogr0O- mnošću, koliko svojim Tolstojem, Dostojev-. skim, Gogoljem, Turgenjevom, Gorkim. Eto, tako je velika kulturna snaga umjetnosti i književnosti. Nama, malenim i prezrenim, nama, kojima je jedan D' An- nunzio rekao, da Smo za tri četvrtine d anašnjim francuskim Piscima poriče svako a na Rijeku radi tobožnjeg divl; i barbarstva, nama, kažem, ne ost nego da se u prvome redu kulturnog rada. | Izvest ćemo državu iz Ovog podignut ćemo se ekonomski, ćemo . , izvažat ćemo, gradit ćemo mostove, Jezniće i tvornice, ali sve će malo koristiti, ako se ne podignem ako ne podi&gnemo našu knjiž tnost i nauku. Samo aštva aje drugo, produkovat nam evnost. na taj način a oK) mi se oprosti Ovaj nešto SKI uvod, ali sam sve A onima, koji se smij ževnicima i koji Sva Smatraju nečim djetinjas A kako sam Već gore re rijetki baš u Ovome Gr dulića i Boškovića morao tim i neozbiljnim. kao, takovi nijesu E ga. će st sESONA najvećim prihvatimo | a kaosa, to | o kulturno, | ume“ moći | mo u kolo civilizo- | peda-. reći Ju pjesnicima i koji ki posao oko knjige. adu, koljevci Gun- | zo o zik Geo | Žičrnsena i Strindberga, a Rusija nije toliko ulijevala e A