m “Dolje nataMibsni: pedis Boa
i ' besavesna. kritika! Dolje besvesna a
ž a X. pai ja! | | :
= Preživesmo Oolgatu doživesmo Vas.
= krsenje Mi smo najsretniji naraštaj na-
 šega naroda. Kad smo videli ovo, za-
služilo je živeti. Kad se oživotvorilo
ovo što je pred fama — la Ži-
oveti. |

“ Proslavimo narodni a Diu
E odišnicu Jugoslavije, veliki naš Dan
Ujedinjenja, jednom nepokolebljivom
odlukom da sazidamo silne, snažne,
neoborive temelje našoj državi.

Primili smo od svojih pregja testa-
menat sa tri mrtve države i bezbroj
 pergameva , državnopravnih“, a: po-

živu, slobodnu i ujedinjenu, moćnu i
veliku, našu Jugoslaviju.

ti f

Stari i novi Dubrovnik

VIč. Don N. Gjivanović održao je prošle:
subote predavanje, koje se svojom  sadr-
žinom odvojilo od ostalih priregjenih  je-
senas. Konferensijer_je osvježio nekoliko
uspomena na stari Dubrovnik, i pobudio
kod mnogo prisutnih osjećaj tuge za mi-
nulim vremenima, kada je smisao za umjet-
nost i ljepotu bio ovdje toliko razvijen.
Mnogi je osjetio i bol radi grijeha onih,
koji u minulim decenijima počiniše toliko
zla, uništavajući drage uspomene i dok:
naše prošlosti i kulture. Gdjekojii
nas zacijelo sa takovim Qg
i udaljio se sa 5 dia
loženje mora a rajno kod svakoga, koji
zna dai osjeća ! kGliko | je tradicije i ljepote na
ovom kom madiću dubrovačke zemlje. One
Yečeri čuli za nekoliko slučajeva,

"Izmegju
šećajem i došao
, jer takovo raspo-

starine i u njetnosti,, "a: Takat.
idi nehaja i nerazumjevanja, “Dubroy-:
| nika i danas sve više nestaje, budi u
M nama ogor;:nje.
Treva konstatovati: Dubrovnik, onaj
pravi stari Dubrovnik, propada, gubi se,
isčezava, a mjesto ovoga kalupi se nešto
novo, = bezbojno i šablonsko. Gradske
ulice gube dnevno svoju klasičnu fiziono-
miju, probijanjem i izmijenjivanjem  vra-
tija i prozora raznih oblika i veličina
i neukusnim bastardiranjem fasade pojedi-
nih zgrada. Gradske zidine postaju  plije-
nom brštana, tragičnog pratioca i neumo-

tomstvu našem ostavimo u baštinstvo

be >zobzi MokA unir|_,.

| jivog tirana viki gragjevina što Spopada iki
je mirno i nesmetano potkopava i i temelje |
' rubove, zakriljujući varavim zelenilom. |

svoje razorno djelovanje. |
U tom žalosnom procesu NaZIel rina

KI propadanja fizionomija grada pričinja se

tragičnijom na pogled novih zgrada, koje
se u zadnje doba nagomilaše oko grada
bez reda i ukusa. Spomenimo ih nekoliko:

nedovršena kuća Gjivovića, Banac, razni

Marien i Luisenhofi,
; Roma,

iznad Boninova, Villa
režija duhana, zgrade tramvaja,

| vila Odilon i čitava ostala hrpa većih ili

manjih grdesija raznih ,baumajstora“, sa
cementnim štukaturama i sivim i olovnastim
krovovima, što se izazovno koče prama
mirnim i otučenim fasadama starih dubro-
vačkih dvoraca i palača.

U divni Lapad uvukoše se pred pe-
koliko godina nekoji inače marljivi otočani,
koji nesvijesni svoje zlokobne rabote, sve
više devastiraju šume, gaje i_maslinjake
oko Lapada i  Montovjemne, pretvarajući

nebrojio jan
Dubrovački pejsaž, šao je raskošna

ljepota prirode slavila zajedničkn pobjedu

"Trajan boravak megju ovolikom  lje-
potom uzrokom je da smo je zaboravili
cijeniti «a names upliv postale nam
je ukus.

U doba kada duh obnove prilazi či-
tavom našem životu red je da se mladi
Dubrovnik probudi, da shvati svoj poziv,
da se sabere i pripremi, da ponovno po-
radi na realizovanju i sačuvanju ljepote,

veoma prolaznih, vrednota.

To zahtjeva pjetet prama
budućnost Dubrovnika i osjećaj dužnosti
i odgovornosti mladih.

' Pod ovim naslovom donosi ,Ob-
nova“ od 22. o. mj. jedno pismo dič-
nog našeg zemljaka i rodoljuba g. Roka
Bradanovića, veletršca u Pragu, uprav-
ljeno našem drugu u obnovnom radu
g. Rudoliu Qiuniu, koji je, kako je
poznato, u najkritičnijem momentu rata,
u lagjici prebjegao u Italiju da ponese
Jugoslovenskom Odboru važne planove
O papino Pa: (3. Bradano-
vić imao &ijunia_ upozna

predratnom pokretu, a naročito na po-
gibeljnom radu za naše oslobogjenje i
ujedinjenje u tajnom revolucionarnom
udruženju u Pragu. G. Roka Bradano-
vića pozna sva praška omladina dvaju
Pile ne doe smo ga maavai

E. što je zaista Tagova KA
SNLS. U EIASR+ i

Neka ovaj čestiti moi Tadnik
bude uzorom mnogobrojnim imućnim
ljudima po Jugoslaviji, koji još neće
da shvate da su i njihova bogastva u
pogibli kad u zemlji nema rada i reda.
Njihovom pomoću mogla bi se da po-
vede akcija u' većem stilu, koja bi dala
mogućnosti da se naši mladi ljudi, sprem-
ni i voljni, posvete cijelim životom ob-
novi naše zemlje. Bez materijalnih sred-

ugi niz ag u omladinskom“

+ ija. .tvoja

»Praški jugoslovenski rodoljub za Narodnu DRE“

stava ogroman broj. sposobnih ljudi ne
učestvuje u radu na javnim poljima.

cijativa može kudikamo više — jer će
stajati daleko od stranaka i strančarstva.

Donosimo nekoliko redaka iz pisma
našega gospara Roka; jer govore snaž-
nije od naše pisanije:

,»Pročitao sam vašu osnovu orga-
nizacije pokreta za obnovu Jugosla-
vije. Sa vašom. zamišljenom akcijom ja
“sam potpuno sporazuman i pozdravljam
je iskrenim zanosom. |

Vaša je zamisao plemenita, da ple-
menitija u današnje doba ne može da
bude. Ali od zamisli do njezinog oži-
votvorenja dug je i trnovit put, pun
odricanja a i češćeg razočaranja. Ener-

i tvojih prijatelja u Zagrebu:

onaj. j čarobni eh M omAdtenil, krajinu.
kakvog primorskog vinogradarskog sela.
Sjekire. i mašklini ugroziše. tišinu i samog ,
a » Mihajla“ it njegovih O. . ko bi. sve

a ne da se ograniči na stvaranje prolaznih, |

starima,

sa harmonijom estetskog duha starih Du- |-
brovčana, biva svaki dan sve više ugrožen.

| od 300.000 K., da je upotrijebite za

Ne čekajmo sve od vlade. Privatna ini- | ;

e 5 Kojelpio,

s
KZ

Zboo "pomanjkanja prostora m mi smo: pri
morani ispustiti | nekoliko  pasusa,
obećanje da ćemo raditi, kao i do Mi
za ono što on u svom pismu zagovara

Da nebi sve ostalo samo na »lije-
pim riječima“, pismo ovako završava: 1]

Da Vas u tom. Vašem | pregnuću i

pomognem, pripravan sam se upisat
u Vaše društvo kao član dobrotvor

sa iznosom od 10.000 dinara 7 upi- |

sati za vaše nakladno društvo svotu

propagandu jugo slovensko-česke uza-
jamnosti“. |

ovu stvar urediš“.

» Prepuštam tebi da po uvidj: ivnosti

dt

Ovako eto govore i rade ljudi KOT

side — preko ,mira od grada“.

A nama ovdje, kad pitamo za oglas
=> 6. skupo je; kad tražimo pretplatu

no os ili , Rada“ — tako ti
be krunu!

Zbog toga, eto, teško se obnavlja“
»radi“ — ovdje, u Dubrovniku. Zbog

kad se kupuje.

losa eto, jedan po jedan sele iz Du-.

brovnika nacionalni radnici koji bi vili

Dubrovnika“. Megjutim,

voljni da nešto urade i za ,Obnovu
dok kod nas |

nema ,rada i reda“ — vrijednost kruni |

pada, a nezadovoljstvo raste. Ako bes-
poslica opća urodi ozbiljnim nemirima |

u zemlji — hoće li onda kapitalisti | |

moći da očuvaju svoje kapitale ?

Bar u interesu svome bilo bi pamet |

no da podupru i — akcije od općedi

narodnog interesa.

GQ. Roko Bradanović valjda neće

ostati osamljen u uje ovovenstvu.

\ Marjanovića, Leontića, te ovih u Pragu,

| Mame mi, da ćete ozbiljno i ustrajno

pregnuti, da ostvarite onaj. veliki pro-
gram koji sebi sami postaviste.

Što ste zamislili sve mi se svidjelo,
sve je lijepo, rodoljubno i plemenito.

Ali jedno me se je osobito dojmilo,
a to je, da nijeste zaboravili na pro-
pagandu slovenske uzajamnosti“.

Ovdje plemeniti g. Roko Bradano-
vić govori sada o neprocijenivoj  važ-

nosti rada na slovenskoj uzajamnosti.

Pod ovim. naslovom donosi zagre-

bačka ,Obnova“ od dne 22. novem.
jedno objašnjenje u ime svih članova
našeg obnovnog pokreta.

»Od nekoliko mjeseci djeluje u Sa-
rajevu klub naprednih Hrvata mladje
generacije, koji je sebi dao ime , Obno-

va“, a sada je počela ta grupa da ulazi.

i u širu političku akciju medju bosansko- >
hercegovačkim Hrvatima, te izdaje polu- |

poneki »rirvatska Obnova“.

H J

A. Haler.

. novijoj jugoslovenskoj književnosti.

(Kjiževnost srpsko-hrvatska.) *)

Prije nego progovorim o novijoj srp-
sko-hrvatskoj literaturi, htio bih reći ne-
koliko riječi o važnoj ulozi književnosti
u duševnom životu ljudskom i o njenoj
ogromnoj kulturnoj vrijednosti.

Sto je uopće književnost? Je li ona,

kako su mnogi mislili, odušak nagomila-

nih vitalnih energija, je li ona igračka
* odraslih i sredstvo, kojim bogati besposli-

čari gledaju utući nekoliko dosadnih časova?

— Žalibože ovakovo shvatanje prevladava

kod većine naše inteligencije i čovjek,
| koji sastavlja ,pjesmice“ ili piše ,pripovi-
g zada ojesli,“ pa bile i najbolje, izaziva ironičan
i | smiješak na usnama tobože ozbiljnih ljudi,
Ko drže ga egzaltiranim i neozbiljnim članom
= čovječje zajednice. — I baš u ovome gradu,
: koji je dao toliko pjesnika i umnika i kroz
. | čiju se povijest provlači kao zlatna nit
daa. težnja za prosvjetom i za duševnim ži-
votom, u ovome gradu, velim, danas je
, smisao za intelektualne potrebe sveden
ž gotovo na ništicu. Stoga mi se je učinilo
zgodnim da progovorim večeras u tome
smislu, obraćajući se u prvome redu na
omladinu, da barem ona shvati važnost
lijepe knjige, koja se toliko kod nas pot-
cjenjuje, ali bez koje nema, a i one može
da bude civilizovanog naroda.

#) Predavanje priregjeno od ,Jugoslov. . akad
Kluba“. Predavač je, radi ograničenog vremena,
obradio * samo o dio naše književnosti.

U

Na gornje upite odgovaram, da knji-
ževnost nije ni igra ni sredstvo za razo-
nodjenje ni luksusni privilegij bogataša,
već je ona, kao što i umjetnost, izraz
emocijonalnog života čovjekova, dakle
jednoga od najesencijalnijih elemenata ljud-
skoga duha. Dok bude čovjeka, ovaj će i
osjećati: on će ljubiti i mrziti, smijat će
se i plakati, nadat će se i očajavati,
radovat će se i suncu i mjesecu; zapa-
njivat će ga Zvjezdana nebesa i tajinstve-
nost morske pučine ; ljubit će ženu, djecu,
roditelje, domovinu; opajat će se životnim
radostima i strepit će pred otajstvo

smrti, koja će neizbježivo doći. — Eto, tu.

je vas naš život, tu je gotovo naše cijelo
biće. A gdje davamo izraza svim ovim

čuvstima ? Jedino u književnosti i u umjet-
nosti.
sciplina, nijedna druga znanost ne stoji
tako blizu ljudskoj duši kao što književnost.
Sve gine i propada, carstva se ruše, ||

Te prema tome nijedna druga di-

moć i snaga pojedinih naroda iščezava u

» S v S . x ve . di "di
nepovrat, ali duša pojedinaca živi Jos 1
danas u njihovim književnim djelima : i
preko književnosti mi čujemo i danas,

iza dvije hiljade godina, Safin glas ustrep-
tao od čežnje; preko književnesti kroz

stoljeća i stoljeća dopro je do nas plač
Katulov, koji plače svoju izgubljenu ljubav; 4

a Horac nas poziva sa smirenim i rezi«

| gnovanim smiješkom mudraca na užitak,

jer je život kratak, a smrt neizbježiva.

.
| Književnost nam omogućuje da zavirimo

u bezazlenu i djetinju dušu homerskog
čovjeka, gdje su -pod_uplivom prozirnog
zraka blagoslovene zemlje i u modrini
neba i mora, nicale plastične slike bogova
i boginja neizrecive krasote, kao što nam
je književnost otkrila dušu kagnije Grčke,
zrelije i tmurnije, jer ju je, već nagrizenu
zubom spoznaje, zahvatio mračni užas
pred sudbinom. Strah i strepnja pred
otajstvenom i neumitnom Ananke odjekuje
nakon dvije hiljade godina u teškim i tje-
skobnim horskim ritmima grčkih tragičara.
Slava grčka i sila rimskog carstva
ne žive nego u književnosti i po njoj.
Zaludu bi Miltijad i Temistoklo bili skršili
perzijsku hidru, zaludu bi Aleksandar
Veliki drmao krunama i prijestoljima, uza-
lud bi gotovo cijelo ondašnje čovječanstvo
klečalo na koljenima pred oholim Rimlja-
ninom : njihova slava živi jedino u dje-
lima njihovih pisaca.
Savremena Italija, najprije rasparčana
u državice, a kasnije ujedinjenja, ali pot-

sa slabim državnicima i slabom vojskom,
žive još uvijek od stare slave svoga Danta

i Evropa joj se klanja kao civilizovanom

narodu prvoga reda, (premda njen Kala- |

brez, Abručanin ili Apulac, kulturno zao-

staje iza našeg Župljanina, Konavljanina
ili srpskog seljaka), dok nas Smatra bar-
barima i GV Jama

#9

kapana neprestanim nutarnjim trzavicama,
današnja Italija, neplodna i komedijantska,

i Petrarke, svoga Raffaella i Michel- -Angela |

divljaci, a kojima jedan medju

ćemo da dostojno udje
ovanih naroda.

Maleni skandinavski narodi zauzimaju 3
jedno od najvažnijih mjesta u kulturi

evropskoj radi svoga Ibsena,

svijetu štovanja svojom prostranošću i Ogr0O-

mnošću, koliko svojim Tolstojem, Dostojev-.

skim, Gogoljem, Turgenjevom, Gorkim.
Eto, tako je velika kulturna snaga
umjetnosti i književnosti. Nama, malenim

i
prezrenim, nama, kojima je jedan D' An-
nunzio rekao, da Smo za tri

četvrtine
d
anašnjim francuskim Piscima poriče svako
a na Rijeku radi tobožnjeg divl;
i barbarstva, nama, kažem, ne ost
nego da se u prvome redu
kulturnog rada. |
Izvest ćemo državu iz Ovog
podignut ćemo se ekonomski,
ćemo
. , izvažat ćemo, gradit ćemo mostove,
Jezniće i tvornice, ali sve će
malo koristiti, ako se ne podignem
ako ne podi&gnemo našu knjiž
tnost i nauku. Samo

aštva
aje drugo,

produkovat
nam

evnost.
na taj način

a oK) mi se oprosti Ovaj nešto
SKI uvod, ali sam sve A
onima, koji se smij

ževnicima i koji Sva
Smatraju nečim djetinjas
A kako sam Već gore re
rijetki baš u Ovome Gr
dulića i Boškovića

morao

tim i neozbiljnim.
kao, takovi nijesu

E ga. će st

sESONA

najvećim

prihvatimo |

a kaosa,

to |
o kulturno, |
ume“
moći |
mo u kolo civilizo- |

peda-.
reći
Ju pjesnicima i koji
ki posao oko knjige.

adu, koljevci Gun- |

zo o
zik Geo

| Žičrnsena i
Strindberga, a Rusija nije toliko ulijevala

e

A