dika

Kk a. ž si g 2% K sE bi
; pa Fra aki pra a ja ći arm ej

ae dna EDE da NE RR TEL ko

“ 4 Ž SO Kol, Koe A ak
ivi , iu či
' đ H E Miadje 4 Do usko 2

& Ž “> iš E. Fi * > 3 X oi *
. dg u . a

usižusutnsšiikohe

eng go
Krem

#7 jee

rodi u onom času kad

“da uvažimo i to da su mnogi
* primorani da rade protiv svoga uvjere-

na

<Q novijoj jugoslovenskoj knjizevnosti

noće, postala |
Života. S njom, kao i s nešto ranijom,

cu pustoš. ed našoj. jb A u oko ra.
raboti. tko je više podupro Austriju

Sve, sve smo mi to znali, i doli

“toga. ne htjedosmo_ da diramo u bolne. dho
još uvijek. nezacijeljene rane. Nadali smo | p )

ose i vjerovali, eto uzalud, da. će vrijeme gg
to izllječiti. Htjeli smo, iskreno smo .htjeli,
da damo prilike i mogućnosti. da: se re-
_habilituju pred narodom i i oni članovi naše
narodne zajednice, koje je velikodušno
poštedio taj naš divni, naš plemeniti na-
je on konačno
postao u svojoj kući svoj gospodar i kada
je mogao da pravedno sudi i da izviši
strogu osudu nad njegovim mučiteljima i.
izdajicama. Mi nijesmo tražili kaznu, mi
ne tražimo osvetu ni sada — ma da zna.

mo, čvrsto smo o tom uvjereni, da bi se

»nepraznovjerni“  klerikalci fanatički  ja-
gmili za parčetom konopca o koji bi nas

= bili s ekstatičkim užitkom objesili austrij-

ski dželati — da smo im onda samo pali

u grabežljive ruke.

Ne, mi ne tražimo da narodna osveta
padne na te bijedne i sičušne glave, jer
se bojimo da bi u toj hekatombi pravu i
pravdi mogao da nastrada i po koji. pra-
vednik ili neodgovorni kukavac.

Ne, mi nijesmo tražili i ne tražimo
ni kaznu ni osvetu, jer nemamo ništa
proliv onih koji su griješili pa se poka-
jaše, iskreno pokajaše, i _ koji istinski hoće
da poprave počinjeno zlo. Mi smo toliko
kršćani, mi smo toliko humani, pa hoćemo
slabići bili

nastojali da ublaže zlo
i da pomognu nastradalim, okrivljenim i
osugjenim. Uvjereni smo da ima i veliki
broj plemenitih katoličkih svećenika koji
su protiv pogubnog rada klerikalaca, jer
misle i osjećaju zdravo i pošteno, jer ljube

nja, da su mnogi

jednako i katolički i pravoslavni dio na-
šega naroda, jer vole ovu zajedničku do-
imovinu Slovenaca, Hrvata, Srba, jer vide

oda je Spas. Naš Samo u narodnom _jedin-

IB] 1aIč: l hura

L dd | rikalaca iz njihovih. listova ?| ke

o ,plemenskoj

| dište epidemičkih miazmi.
I svakom broju njihovih. noćnih. glas-

nika: vi ćete naći po nokoliko kratkih vi-
jesti,

reštampavajući. iz drugih novina i po-

prativši ih : zajedljivim glosama 1), a. uistinu.
saboterskom rafinovanosti, turaju u narod,

infiltrirajući pošast nepovjerenja u državu

pe jopasniji su.
Mone vizma. naa. kao 0 4
ei kloake: pajppeibeljnije rasa |

koje oni tobože, naivno | (redovito

i jed bratoubilačke srbožderske mržnje, dok

zmijski. hipokritski. maskiraju svoj makja-

velistički sistem. da skriju tragove i. ten-
denciju svoga barbarskog razaranja ara

uvodnim člancima, koje. narod, razumije |

se, ne čita, a koji su redovno gr oprezno
i uvijek dvosmisleno stilizovani.

Mi pratimo te njihove novine i lovimo
isprepletene niti koje ovi pauci nečujno

pletu po tamnim ulicama gradskim i po
zabitnim selima i izvan kontrole društvene | E:

državne.

Često. smo puta čutke prešli preko.

madaih takovih -,sitnica“*, misleći uvijek,

 dajnike“
terima“? Kakva je austri

| vala one koji su pomagali | m
h ma“ i. »dezerterima 2

kao pošteni ljudi koji vole otvorenu riječ.

i frontalnu borbu, da Se tu radi samo
osjetljivosti“ i da je po
srijedi neosnovani strah pred ,posrbljiva-
njem“, i tobožnjim ,prekrštavanjem“. Ali

jedna nas je stvar konačno upozorila da

je tu čftav sislem i da se po tom sistemu
radi punom parom na sve, strane, u dr-
žavi i izvan njenih granica.

Mi pozivamo sve svijesne Jugoslovene
da se postave na budnu stražu.

Maske dolje! Otkrite karte!

Da li je poznato našoj javnosti da
Gracu i u Beču postoji agencija izdržavana
od Talijana i da ju vode talijanski plaće-
nici: Gagliardi, Klobučarić i — Dr. Frank?

Da li je poznato našoj javnosti da je

ta agencija proširila vijesti da je ,Jugo-
slavija na rubu raspada i propasti“, da
hrvatski, slovenski i —— dalmatinski teri-
toriji teže za nezavisnošću od Srbije ?
Da li je poznato našoj javnosti da je
zbog toga ke našoj zagrebačkoj banci

otkazan veliki kredil 2
mame inatef rijala Za

7 ša + o

dvžava moć
upereni i ne

1
i Taka. Na ove nijesu
smiju da padnu naši udarci —— jer se |
oni sami bune protiv klerikalizma, jer 1
oni sami znadu i uvigjaju da je djelovanje
klerikalaca, kao što 1. pr. onih oko
»Narodne Svijesti“, pogibeljno za sve ka-
toličke svećenike i pogubno za religiju
kršćansku i Kristov moral, kojima bi, bar
svi kršteni svećenici, morali u prvom
redu da služe. Ono jezuitsko i hipokritsko,

- demoralizatorno i destruktivno djelovanje

klerikalaca oko ,Narodne Svijesti“ i njima
sličnih, po Dalmaciji, po Bosni, po Hrvat-
skoj, po Slavoniji, stvara već takovo ras-
položenje u masama, da prijeti ozbiljna
pogibao da se u našoj državi potlačeni
slojevi uskomešaju i obore _ se raspojasa-
nim terorom na sve i svakoga, u komu i

u čemu vide uzročnika i uzrok svome ne-

promet i životnih namirnica ?
Da li je poznato našoj javnosti da su

Stipica Radić & Comp. zatvoreni zbog Sum-

njivih veza sa Italijom koje su vješto po-
hvatane od naše pogranične policije ?

Da li je poznato našoj javnosti da su
neki katolički popovi iz Amerike (Krm-
potić i drugovi) brzojavili Wilsonu, u naj-
kritičnijem momentu riješavanja jadranskog
pitanja, da su Hrvati protiv — Jugoslavije,
a da je isti
Radića i drugova stigao na mirovnu kon-
ferenciju — iz Zagreba, preko talijanske

vojne misije ?

Da li je jasno našoj javnosti, sada, da
se tu radi o jednom veleizdajničkom kom-
plotu protiv sigurnosti našeg nacionalnog
života, protiv opstanku naše države ?

Pročitajte sada, ako ste s prezirom
prešli, pročitajte prošle brojeve ,Narodne

takav telegram potpisan od

|

\ Dubrovnika. za

Ju,

lje. Za ilirizma

Dubrovnik De
Ipak tradicije su bile jače od jednog

* Kako. je. Ruj kažnjavala

2 Kako je Austrija:

A ovako pisanje Narodne | Svijesti“

otkriva cijeli

IRE uzgajaju veleizdajnici i dezerteri.

program, cijeli sistem, kojim

"Tko je moralno odgovoran za one koji
nastradaše u Konavlima i po nekim osam-

ljenim okr ;
rikalci, separatiste i. njihovi listovi

ajevima na. koje vrše uticaj kle-

,veleiz- |i
sudila. ,dezer- -
ijska kazna stiza- | ugo
veleizdajnici“ dubi

goji osjećaj narodnog jedinstva“ ( (m
ise: pa Srba i Hrvata Sl

 Rušeći državni auktoritet, nastojeći da (j

omalovaže svakog zvaničnika, zavaravajući
i podžižući i ovaj naš od Austrije zanemareni
puk, prikazujući mu krivo da ovo zlo u

našoj zemlji nije ostavila Austrija nego da

ga je unijela Srbija, a da ga podržavaju o

oni koji su iskreni Jugosloveni, eto, na ovaj.

način, ,Narodna Svijest“ i njoj
listovi tjeraju ponovno u nesreću neupu-

ćenog seljaka, isto onako kao što su ga

tjerali na austrijsko bojište u — smrt,
Dokle ćemo trpjeti ovaj rastočni po-
gani čir na našem tijelu ma
"Mi s veseljem gledamo na
jednog katoličkog biskupa orden pravo-

slavnog Sv. Save, jer hoćemo da vidimo

mantiji

| povij“

upre

slični ja

| vnog pretenstva, MI kia

ičke biskupije dk je veći dio ka
klera uvijek nastojao da se una

su ći A

1), ali bi htjeli da vidimo ad
toga 0 l konačno, mo
ne višega klera čujemo jednu snažni

som a

od sl

M elanicama, m
jenu. onim svećenicima jekojinra

sa la Narodna Svijest“,

odgovorni za ove ,»Sitne popiće“ “šo
panski truju naš narod onakim lag
Ički ć listovima, mi ćemo morati da stn
nant sve, i više i niže, u isti kotao, o |
da voreno, dosljedni našim principima.
riješujući se o društveni more 1, udaž.
pošteno i. junački proti ovom pri:
nom zlu koje podgriza žile “našem
dnom i državnom Životu. —————— S

_

Dubrovnik ima svoju misiju u Jugo-
slavenstvu. Njeno je opravdanje u utlica-
koji je Dubrovnik dosada vršio. Kon-
stantno vršio. Klasicizam u staroj književ-
nosti nije jedino ni zadnje, čim je Du-
brovnik obogatio Jugoslavenstvo. Stari je
Dubrovnik jedno svijetlo poglavlje naše
istorije, novi Dubrovnik nije nikad prestao
da bude produženje staroga. Usprkos uli-

kulturni razvitak usko, le. vezan uz BDu-
brovnik. Od narodnog preporoda do stva-
ranja države. šundulić je Gajevo evande-
Dubrovnik je simbol naše

slobode, naše kulture, našeg Bitne AK

a A

abrovnik.
DO-
niženja i uvrede. | stvaranje nije prestalo.
Svestrano stvaranje. Literatura je u

ki ode n ije

dekadenci, ali ne izumire. Drže je Vodo--

pić, Pucić, Kazali i družina. A dubrovački
genije zasja još jednom u Vojnoviću. Ivo
je Vojnović prvi naš dramatik. — Smisao
nauku dokumentira obav-
ljeni rad. Dovoljno je nabrajanje imena.
Budmani, Zore, Rešetar, Bogišić,
nović. Bogišić stvara naš građanski zako-
nik. L. Vojnović daje novi ton našoj isto-
riografiji. — Naša publicistika zahvaljuje
Dubrovniku dobre svoje prestavnike. Među
starijom Frana Supila, Jovana Đaju i An-
tuna- Fabrisa. U umjetnosti je Dubro-

vnik nadahnuće. Ne samo Dubrovčanima
Bukovcu, Muratu, Medoviću, nego velikom:

dijelu naših umjetnika. — U političkom

L.. Voj-|

jevanja depresije, usprkos  prigušivanja,
usprkos razapinjanja«duša. Naš politički i

Narodna universita

TN

držne samostalnosti:

ngoi i visokoj umjet ič

u Dubrovniku |
plazna. momenta. Preporod Dalmacije:

K. Vojnović, Pucići,
jedinstva: Pero  Čingrija,

tri
Klat,
nod

stvaranje

A Dubrovnik još nije rekao svoju zad.
nju riječ. Njegovo vrijeme dolazi. Dubrove
Jednom iza velike

nikhoće da se obnovi.
trel ije uskrse u novom sjaju. Opet će mi
skinuti. U. državnoj samostalnosti | na-

rodom jedinstvu, u općoj obnovi pred

govene E onom a dijeli nižega i. |

politika nar 0 g

See a

Frano Supilo. 0

njajit će kao uvijek »Dubrovnik Obnov..

lje“
| Dubrovnik treba da bude jedan od.
celi (ara kulturnog i umjetničkog rada 1

sui »ranja u Jugoslaviji.
ičkoj školi.

Pod

Una kojem će
Mi etnost i historija.
k#i neizbrisane,
sidu,
Sla biblioteke, starine,
51

Bogate tradici ije,
historički

muzej, , Matica |
66
ska“ to su temelji za veliko djelo.

pd pr duh Dubrovčana u pomorstvu i
trgovini,

SM batacija Popova polja i 0st.) bit će ga-

[9 ? 3

u ija za nesmetani kulturni vi Du:
bi Ivnika. |

Ovo je Dubrovnik sutrašnjice.
pda ga što Prije omogućimo.

V
1

Se

SE
si

Obnovni je rad širok, ne
sina skup intelektualaca, |
\6kolo sve slojeve.

dilo, ali je dugo i te
Vdenje traži izvje

On hvata u svo-
Veliko je obnovno
ško. Za uspjelo pro-

edina,

a se obnavlja, mora bit ia djela

popravljenom stanju i nesnosnom  strada- | Svijesti“, proučite u predzadnjem broju | razvitku nije uloga Dubrovnika manje zna-
nju. tako, ove ,crne sotnije“, ovi zagu- | onu vijest O — Stipici Radiću!  * čajna, nego u kulturnom. Karakterišu je | k:
A. Haler. | može se izići slobodno pred koju se hoće | vjesti književnosti, da su svi perijodi, koji

| (Kjiževnost Pasko: -hrvatska.).

< Novija. naša | “književnost. počinje de-

vetstotih godina. Kakova je ta književnost
a znači li napredak. prama starijim knji-.

 ževnim. generacijama ? Opće je mišljenje,
oda je ovaj književni perijod daleko pokro-

a GI; prama prijašnjim. N. pr. g. Pavle _Po-

 pović u svojem najnovijem djelu : ,»Jugo-
slavenska književnost“ kaže : »Što se tiče

oba književne radnje, oma beleži velike

uspjehe. Izvesni književni radovi znatno |

zo se podigli. Napredak je počeo krajem

prošlog veka, pa je u ovom veku došao
do punog izraza. Razvoj je pravilan i obi-
lat. — U poeziji se javlja izvesna plejada

> modernih pesnika. Lepota, otmenost, ŽI-
vopisnošt i rečitost njihove | poezije nisu
se u nas dosada videle. Vopšte, poezija:

je u nas jako napredovala. Postala je
mnogo jedrija i bogatija, dobila više fi-
izraz mnogo modernijeg

publiku, bez zazora i sa sigurnošću uspeha.“
Ima mnogo istine u ovim riječima,
ali ih ne smijemo uzet u smislu g. Popovića.

Naša književnost, a osobito poezija.

zbilja se je profinila, postala je zbilja izraz |

modernog života i bez sumnje možemo
bez straha s njom izaći pred svaki sa-
vremeni kulturni narod: u jednu riječ
bitna značajka naše književnosti kroz. ovo
posljednjih dvadeset godina je ta, da se
je ona evropeisala. Ali sada se nameće
drugo pitanje. Znači li to _evropeisanje i
ozbiljni napredak prama prijašnoj književ-
nosti i je li tim zbilja dobila što se je

»profinila“, kako kaže &. Popović. Eto baš

ova riječ sintetiše najbolje estetsko shva-

tanje naših kritičara i estetičara, a i knji

ževnih teoretičara savremene Evrope. Vr-
hunac umjetničkog stvaranja leži za njih

u ,finoći“ a ta se sastoji u ukusnoj, ele-.

gantnoj i blještavoj vanjskoj formi. Ali
nikad niko nije još do sada dokazao, da
u tome treba tražiti bitne alemente umjet-

ničkog stvaranja. Dapače znamo iz po-

od

duševnog sadržaja,
ukrasa, osobito metafore i antiteze,

su smatrali —,finoću“ bitnom oznakom
umjetnosti, značili opadanje, značili su
dekadansu. To se je dogodilo osobito za

aleksandriskog perijoda | u grčkoj književ-

nosti i za seicenta u Italiji.

I zbilja, savremene evropske književ-
nosti,
sličnosti sa zloglasnim  seicentom. Karak-
teristike su  seicentizmu : pomanjkanje
zlouporaba vanjskih

cijoznost i uopće blještavilo vanjske toke.

Motivi, koji obradjuju književnici, nijesu

srasli sa njihovim: duševnim životom, nijesu

krv njihove krvi, oni su samo tu; da na
njima književnik i umjetnik okuša svoju

vidimo i u modernim literaturama,
nom samo razlikom, što su

MEA i Poli nikakvih motiva, barem

osobito romanske, pokazuju mnogo

pre-

s jed- |
U

diet

odabirali stare motive, s kojim r nijesu imali

nikakove duševne veze, te su ih. cifrali,
rezuckali i kitili sa svim kaprisama svoje.
nemirne fantazije, dok moderni književnici

Pjisvijesna stanja, dakle stanja, koj

14 noći

ninaa

io

nik et i
konkretnih, ler. obr adjuju tako zvana

Pi =rs
iču svakoj kontroli Svijesti i akara
tazije. To su obnormalna
provedenih u orgiji,
WIraženi alkoholom proizv
Ilnom sistemu nesuvisle,

kad živci
adjaju u cere-

ispreki lane
sl čiaane
P fantastične i 1 nakazne. Ako ie umjet
E izraz naše i naime ei U
4 er . :
zi S nocijonalnog fanta-

| tehničku virtuoznost. Gotovo sve ove o id

ikog života, a to Sigur
lementi mogu da na na
isaca i
ko i umjetnika, onda moderna:
ša mora da znači dekadansu, |er
e izraz emocijonalnog. života, jet
dierav >p
I d.qa periferiji
jormalno po draž
| Uzmite kojega našega
ha i novijega
. I ćete naći u njemu “ong
bI

E iavikli tražiti kod naših omiljelih
: pjesnika. Vi ne znate,
tu bi ili
o IO sretan _ ili nesretan :
d i njegove suze nijesu i
: ne, Papirnate ; vi ne zna
< Cc
j otu ko smrti :

ata Svijet l “čovjek

io jest, jer jedino

Zenom moze u.

pje-

A

njegove

| te, što mislile
Vi he znate, kako |
a, li

LI

I

Umjetničkom  do-
s jesto je

a IL. m
se predavati niše »vnosl|
ni
spomenici, u

labol približavanja kcatoličkog 1

a koji su <
tako Lo vigjeni kod svojih pred e
ljenih. koa imo 2
e preduzme li se a ništa u. tom X
agL od strane onih viših koji“ sumo“ z

gdje svaki kaman šapće oO kult uri,

lie
kdlomski razvitak erada (a taj osigurava ,

gruška luka, promet stranaca, ek« |

Zurimo '

ograničuje

| SNo raspoloženje kao |
Piijedicu izvjesnog shvaćanja. . Sr

domašaju u.
raspoloženja: |

što (1

je lion u"

“&

|
4

ć

HRPE

jeka Pata

|
:
i
|

S djeluju kod sta- 21

već“
nerava 1 u

KR S Bik ao g IE REL E BSK AA PERZ EEE

V.

Ka
A

stinskć već ;

ubi ud ga ili mrzi |