dika Kk a. ž si g 2% K sE bi ; pa Fra aki pra a ja ći arm ej ae dna EDE da NE RR TEL ko “ 4 Ž SO Kol, Koe A ak ivi , iu či ' đ H E Miadje 4 Do usko 2 & Ž “> iš E. Fi * > 3 X oi * . dg u . a usižusutnsšiikohe eng go Krem #7 jee rodi u onom času kad “da uvažimo i to da su mnogi * primorani da rade protiv svoga uvjere- na <Q novijoj jugoslovenskoj knjizevnosti noće, postala | Života. S njom, kao i s nešto ranijom, cu pustoš. ed našoj. jb A u oko ra. raboti. tko je više podupro Austriju Sve, sve smo mi to znali, i doli “toga. ne htjedosmo_ da diramo u bolne. dho još uvijek. nezacijeljene rane. Nadali smo | p ) ose i vjerovali, eto uzalud, da. će vrijeme gg to izllječiti. Htjeli smo, iskreno smo .htjeli, da damo prilike i mogućnosti. da: se re- _habilituju pred narodom i i oni članovi naše narodne zajednice, koje je velikodušno poštedio taj naš divni, naš plemeniti na- je on konačno postao u svojoj kući svoj gospodar i kada je mogao da pravedno sudi i da izviši strogu osudu nad njegovim mučiteljima i. izdajicama. Mi nijesmo tražili kaznu, mi ne tražimo osvetu ni sada — ma da zna. mo, čvrsto smo o tom uvjereni, da bi se »nepraznovjerni“ klerikalci fanatički ja- gmili za parčetom konopca o koji bi nas = bili s ekstatičkim užitkom objesili austrij- ski dželati — da smo im onda samo pali u grabežljive ruke. Ne, mi ne tražimo da narodna osveta padne na te bijedne i sičušne glave, jer se bojimo da bi u toj hekatombi pravu i pravdi mogao da nastrada i po koji. pra- vednik ili neodgovorni kukavac. Ne, mi nijesmo tražili i ne tražimo ni kaznu ni osvetu, jer nemamo ništa proliv onih koji su griješili pa se poka- jaše, iskreno pokajaše, i _ koji istinski hoće da poprave počinjeno zlo. Mi smo toliko kršćani, mi smo toliko humani, pa hoćemo slabići bili nastojali da ublaže zlo i da pomognu nastradalim, okrivljenim i osugjenim. Uvjereni smo da ima i veliki broj plemenitih katoličkih svećenika koji su protiv pogubnog rada klerikalaca, jer misle i osjećaju zdravo i pošteno, jer ljube nja, da su mnogi jednako i katolički i pravoslavni dio na- šega naroda, jer vole ovu zajedničku do- imovinu Slovenaca, Hrvata, Srba, jer vide oda je Spas. Naš Samo u narodnom _jedin- IB] 1aIč: l hura L dd | rikalaca iz njihovih. listova ?| ke o ,plemenskoj | dište epidemičkih miazmi. I svakom broju njihovih. noćnih. glas- nika: vi ćete naći po nokoliko kratkih vi- jesti, reštampavajući. iz drugih novina i po- prativši ih : zajedljivim glosama 1), a. uistinu. saboterskom rafinovanosti, turaju u narod, infiltrirajući pošast nepovjerenja u državu pe jopasniji su. Mone vizma. naa. kao 0 4 ei kloake: pajppeibeljnije rasa | koje oni tobože, naivno | (redovito i jed bratoubilačke srbožderske mržnje, dok zmijski. hipokritski. maskiraju svoj makja- velistički sistem. da skriju tragove i. ten- denciju svoga barbarskog razaranja ara uvodnim člancima, koje. narod, razumije | se, ne čita, a koji su redovno gr oprezno i uvijek dvosmisleno stilizovani. Mi pratimo te njihove novine i lovimo isprepletene niti koje ovi pauci nečujno pletu po tamnim ulicama gradskim i po zabitnim selima i izvan kontrole društvene | E: državne. Često. smo puta čutke prešli preko. madaih takovih -,sitnica“*, misleći uvijek, dajnike“ terima“? Kakva je austri | vala one koji su pomagali | m h ma“ i. »dezerterima 2 kao pošteni ljudi koji vole otvorenu riječ. i frontalnu borbu, da Se tu radi samo osjetljivosti“ i da je po srijedi neosnovani strah pred ,posrbljiva- njem“, i tobožnjim ,prekrštavanjem“. Ali jedna nas je stvar konačno upozorila da je tu čftav sislem i da se po tom sistemu radi punom parom na sve, strane, u dr- žavi i izvan njenih granica. Mi pozivamo sve svijesne Jugoslovene da se postave na budnu stražu. Maske dolje! Otkrite karte! Da li je poznato našoj javnosti da Gracu i u Beču postoji agencija izdržavana od Talijana i da ju vode talijanski plaće- nici: Gagliardi, Klobučarić i — Dr. Frank? Da li je poznato našoj javnosti da je ta agencija proširila vijesti da je ,Jugo- slavija na rubu raspada i propasti“, da hrvatski, slovenski i —— dalmatinski teri- toriji teže za nezavisnošću od Srbije ? Da li je poznato našoj javnosti da je zbog toga ke našoj zagrebačkoj banci otkazan veliki kredil 2 mame inatef rijala Za 7 ša + o dvžava moć upereni i ne 1 i Taka. Na ove nijesu smiju da padnu naši udarci —— jer se | oni sami bune protiv klerikalizma, jer 1 oni sami znadu i uvigjaju da je djelovanje klerikalaca, kao što 1. pr. onih oko »Narodne Svijesti“, pogibeljno za sve ka- toličke svećenike i pogubno za religiju kršćansku i Kristov moral, kojima bi, bar svi kršteni svećenici, morali u prvom redu da služe. Ono jezuitsko i hipokritsko, - demoralizatorno i destruktivno djelovanje klerikalaca oko ,Narodne Svijesti“ i njima sličnih, po Dalmaciji, po Bosni, po Hrvat- skoj, po Slavoniji, stvara već takovo ras- položenje u masama, da prijeti ozbiljna pogibao da se u našoj državi potlačeni slojevi uskomešaju i obore _ se raspojasa- nim terorom na sve i svakoga, u komu i u čemu vide uzročnika i uzrok svome ne- promet i životnih namirnica ? Da li je poznato našoj javnosti da su Stipica Radić & Comp. zatvoreni zbog Sum- njivih veza sa Italijom koje su vješto po- hvatane od naše pogranične policije ? Da li je poznato našoj javnosti da su neki katolički popovi iz Amerike (Krm- potić i drugovi) brzojavili Wilsonu, u naj- kritičnijem momentu riješavanja jadranskog pitanja, da su Hrvati protiv — Jugoslavije, a da je isti Radića i drugova stigao na mirovnu kon- ferenciju — iz Zagreba, preko talijanske vojne misije ? Da li je jasno našoj javnosti, sada, da se tu radi o jednom veleizdajničkom kom- plotu protiv sigurnosti našeg nacionalnog života, protiv opstanku naše države ? Pročitajte sada, ako ste s prezirom prešli, pročitajte prošle brojeve ,Narodne takav telegram potpisan od | \ Dubrovnika. za Ju, lje. Za ilirizma Dubrovnik De Ipak tradicije su bile jače od jednog * Kako. je. Ruj kažnjavala 2 Kako je Austrija: A ovako pisanje Narodne | Svijesti“ otkriva cijeli IRE uzgajaju veleizdajnici i dezerteri. program, cijeli sistem, kojim "Tko je moralno odgovoran za one koji nastradaše u Konavlima i po nekim osam- ljenim okr ; rikalci, separatiste i. njihovi listovi ajevima na. koje vrše uticaj kle- ,veleiz- |i sudila. ,dezer- - ijska kazna stiza- | ugo veleizdajnici“ dubi goji osjećaj narodnog jedinstva“ ( (m ise: pa Srba i Hrvata Sl Rušeći državni auktoritet, nastojeći da (j omalovaže svakog zvaničnika, zavaravajući i podžižući i ovaj naš od Austrije zanemareni puk, prikazujući mu krivo da ovo zlo u našoj zemlji nije ostavila Austrija nego da ga je unijela Srbija, a da ga podržavaju o oni koji su iskreni Jugosloveni, eto, na ovaj. način, ,Narodna Svijest“ i njoj listovi tjeraju ponovno u nesreću neupu- ćenog seljaka, isto onako kao što su ga tjerali na austrijsko bojište u — smrt, Dokle ćemo trpjeti ovaj rastočni po- gani čir na našem tijelu ma "Mi s veseljem gledamo na jednog katoličkog biskupa orden pravo- slavnog Sv. Save, jer hoćemo da vidimo mantiji | povij“ upre slični ja | vnog pretenstva, MI kia ičke biskupije dk je veći dio ka klera uvijek nastojao da se una su ći A 1), ali bi htjeli da vidimo ad toga 0 l konačno, mo ne višega klera čujemo jednu snažni som a od sl M elanicama, m jenu. onim svećenicima jekojinra sa la Narodna Svijest“, odgovorni za ove ,»Sitne popiće“ “šo panski truju naš narod onakim lag Ički ć listovima, mi ćemo morati da stn nant sve, i više i niže, u isti kotao, o | da voreno, dosljedni našim principima. riješujući se o društveni more 1, udaž. pošteno i. junački proti ovom pri: nom zlu koje podgriza žile “našem dnom i državnom Životu. —————— S _ Dubrovnik ima svoju misiju u Jugo- slavenstvu. Njeno je opravdanje u utlica- koji je Dubrovnik dosada vršio. Kon- stantno vršio. Klasicizam u staroj književ- nosti nije jedino ni zadnje, čim je Du- brovnik obogatio Jugoslavenstvo. Stari je Dubrovnik jedno svijetlo poglavlje naše istorije, novi Dubrovnik nije nikad prestao da bude produženje staroga. Usprkos uli- kulturni razvitak usko, le. vezan uz BDu- brovnik. Od narodnog preporoda do stva- ranja države. šundulić je Gajevo evande- Dubrovnik je simbol naše slobode, naše kulture, našeg Bitne AK a A abrovnik. DO- niženja i uvrede. | stvaranje nije prestalo. Svestrano stvaranje. Literatura je u ki ode n ije dekadenci, ali ne izumire. Drže je Vodo-- pić, Pucić, Kazali i družina. A dubrovački genije zasja još jednom u Vojnoviću. Ivo je Vojnović prvi naš dramatik. — Smisao nauku dokumentira obav- ljeni rad. Dovoljno je nabrajanje imena. Budmani, Zore, Rešetar, Bogišić, nović. Bogišić stvara naš građanski zako- nik. L. Vojnović daje novi ton našoj isto- riografiji. — Naša publicistika zahvaljuje Dubrovniku dobre svoje prestavnike. Među starijom Frana Supila, Jovana Đaju i An- tuna- Fabrisa. U umjetnosti je Dubro- vnik nadahnuće. Ne samo Dubrovčanima Bukovcu, Muratu, Medoviću, nego velikom: dijelu naših umjetnika. — U političkom L.. Voj-| jevanja depresije, usprkos prigušivanja, usprkos razapinjanja«duša. Naš politički i Narodna universita TN držne samostalnosti: ngoi i visokoj umjet ič u Dubrovniku | plazna. momenta. Preporod Dalmacije: K. Vojnović, Pucići, jedinstva: Pero Čingrija, tri Klat, nod stvaranje A Dubrovnik još nije rekao svoju zad. nju riječ. Njegovo vrijeme dolazi. Dubrove Jednom iza velike nikhoće da se obnovi. trel ije uskrse u novom sjaju. Opet će mi skinuti. U. državnoj samostalnosti | na- rodom jedinstvu, u općoj obnovi pred govene E onom a dijeli nižega i. | politika nar 0 g See a Frano Supilo. 0 njajit će kao uvijek »Dubrovnik Obnov.. lje“ | Dubrovnik treba da bude jedan od. celi (ara kulturnog i umjetničkog rada 1 sui »ranja u Jugoslaviji. ičkoj školi. Pod Una kojem će Mi etnost i historija. k#i neizbrisane, sidu, Sla biblioteke, starine, 51 Bogate tradici ije, historički muzej, , Matica | 66 ska“ to su temelji za veliko djelo. pd pr duh Dubrovčana u pomorstvu i trgovini, SM batacija Popova polja i 0st.) bit će ga- [9 ? 3 u ija za nesmetani kulturni vi Du: bi Ivnika. | Ovo je Dubrovnik sutrašnjice. pda ga što Prije omogućimo. V 1 Se SE si Obnovni je rad širok, ne sina skup intelektualaca, | \6kolo sve slojeve. dilo, ali je dugo i te Vdenje traži izvje On hvata u svo- Veliko je obnovno ško. Za uspjelo pro- edina, a se obnavlja, mora bit ia djela popravljenom stanju i nesnosnom strada- | Svijesti“, proučite u predzadnjem broju | razvitku nije uloga Dubrovnika manje zna- nju. tako, ove ,crne sotnije“, ovi zagu- | onu vijest O — Stipici Radiću! * čajna, nego u kulturnom. Karakterišu je | k: A. Haler. | može se izići slobodno pred koju se hoće | vjesti književnosti, da su svi perijodi, koji | (Kjiževnost Pasko: -hrvatska.). < Novija. naša | “književnost. počinje de- vetstotih godina. Kakova je ta književnost a znači li napredak. prama starijim knji-. ževnim. generacijama ? Opće je mišljenje, oda je ovaj književni perijod daleko pokro- a GI; prama prijašnjim. N. pr. g. Pavle _Po- pović u svojem najnovijem djelu : ,»Jugo- slavenska književnost“ kaže : »Što se tiče oba književne radnje, oma beleži velike uspjehe. Izvesni književni radovi znatno | zo se podigli. Napredak je počeo krajem prošlog veka, pa je u ovom veku došao do punog izraza. Razvoj je pravilan i obi- lat. — U poeziji se javlja izvesna plejada > modernih pesnika. Lepota, otmenost, ŽI- vopisnošt i rečitost njihove | poezije nisu se u nas dosada videle. Vopšte, poezija: je u nas jako napredovala. Postala je mnogo jedrija i bogatija, dobila više fi- izraz mnogo modernijeg publiku, bez zazora i sa sigurnošću uspeha.“ Ima mnogo istine u ovim riječima, ali ih ne smijemo uzet u smislu g. Popovića. Naša književnost, a osobito poezija. zbilja se je profinila, postala je zbilja izraz | modernog života i bez sumnje možemo bez straha s njom izaći pred svaki sa- vremeni kulturni narod: u jednu riječ bitna značajka naše književnosti kroz. ovo posljednjih dvadeset godina je ta, da se je ona evropeisala. Ali sada se nameće drugo pitanje. Znači li to _evropeisanje i ozbiljni napredak prama prijašnoj književ- nosti i je li tim zbilja dobila što se je »profinila“, kako kaže &. Popović. Eto baš ova riječ sintetiše najbolje estetsko shva- tanje naših kritičara i estetičara, a i knji ževnih teoretičara savremene Evrope. Vr- hunac umjetničkog stvaranja leži za njih u ,finoći“ a ta se sastoji u ukusnoj, ele-. gantnoj i blještavoj vanjskoj formi. Ali nikad niko nije još do sada dokazao, da u tome treba tražiti bitne alemente umjet- ničkog stvaranja. Dapače znamo iz po- od duševnog sadržaja, ukrasa, osobito metafore i antiteze, su smatrali —,finoću“ bitnom oznakom umjetnosti, značili opadanje, značili su dekadansu. To se je dogodilo osobito za aleksandriskog perijoda | u grčkoj književ- nosti i za seicenta u Italiji. I zbilja, savremene evropske književ- nosti, sličnosti sa zloglasnim seicentom. Karak- teristike su seicentizmu : pomanjkanje zlouporaba vanjskih cijoznost i uopće blještavilo vanjske toke. Motivi, koji obradjuju književnici, nijesu srasli sa njihovim: duševnim životom, nijesu krv njihove krvi, oni su samo tu; da na njima književnik i umjetnik okuša svoju vidimo i u modernim literaturama, nom samo razlikom, što su MEA i Poli nikakvih motiva, barem osobito romanske, pokazuju mnogo pre- s jed- | U diet odabirali stare motive, s kojim r nijesu imali nikakove duševne veze, te su ih. cifrali, rezuckali i kitili sa svim kaprisama svoje. nemirne fantazije, dok moderni književnici Pjisvijesna stanja, dakle stanja, koj 14 noći ninaa io nik et i konkretnih, ler. obr adjuju tako zvana Pi =rs iču svakoj kontroli Svijesti i akara tazije. To su obnormalna provedenih u orgiji, WIraženi alkoholom proizv Ilnom sistemu nesuvisle, kad živci adjaju u cere- ispreki lane sl čiaane P fantastične i 1 nakazne. Ako ie umjet E izraz naše i naime ei U 4 er . : zi S nocijonalnog fanta- | tehničku virtuoznost. Gotovo sve ove o id ikog života, a to Sigur lementi mogu da na na isaca i ko i umjetnika, onda moderna: ša mora da znači dekadansu, |er e izraz emocijonalnog. života, jet dierav >p I d.qa periferiji jormalno po draž | Uzmite kojega našega ha i novijega . I ćete naći u njemu “ong bI E iavikli tražiti kod naših omiljelih : pjesnika. Vi ne znate, tu bi ili o IO sretan _ ili nesretan : d i njegove suze nijesu i : ne, Papirnate ; vi ne zna < Cc j otu ko smrti : ata Svijet l “čovjek io jest, jer jedino Zenom moze u. pje- A njegove | te, što mislile Vi he znate, kako | a, li LI I Umjetničkom do- s jesto je a IL. m se predavati niše »vnosl| ni spomenici, u labol približavanja kcatoličkog 1 a koji su < tako Lo vigjeni kod svojih pred e ljenih. koa imo 2 e preduzme li se a ništa u. tom X agL od strane onih viših koji“ sumo“ z gdje svaki kaman šapće oO kult uri, lie kdlomski razvitak erada (a taj osigurava , gruška luka, promet stranaca, ek« | Zurimo ' ograničuje | SNo raspoloženje kao | Piijedicu izvjesnog shvaćanja. . Sr domašaju u. raspoloženja: | što (1 je lion u" “& | 4 ć HRPE jeka Pata | : i | S djeluju kod sta- 21 već“ nerava 1 u KR S Bik ao g IE REL E BSK AA PERZ EEE V. Ka A stinskć već ; ubi ud ga ili mrzi |