n 1 1 i ; pd ' 1 Pu ! koa oh * A K AJE. , kh onički i u svakom event. sukobu jedne od njih s nama. Naročito se treba čuvati opasnog približavanja Rumunjskoj pri ak- cijama — protiv Bugarske. Pag Podržavanje veza sa Ukrajinom i Ru-- sijom dobro će nam doći, u miru i u ratu. Grčka ? — Ma koliko bila upućena na nasa mi na nju, i ma koliko nas talijan- ska ekspanzija u Albaniji silila da stvara- mo zajednički front prema Otrantu, Grčka: je ipak nepouzdan sused. Mi smo u ovom ratu, a i u balkanskom, iskusili svu gor- činu ,savezničkog izdajstva“. Mi bi trebali da budemo jednako oprezni prema Grčkoj vrednog Venizelosa kao što smo morali da budemo prema Konstantinovoj. Ružan je pečat ,graeca fides“ na svim diplomatskim aktima — I prema tim aktima dobro je biti. nepoverljiv kao i prema importiranim krunama sumnjivo žigosanim. Albanija je za nas vrlo važna tačka. U strategiji, za vrijeme rata, kao što i u < politici, u mirno doba. Malena je, ali je ona za nas važna jednako kao što je Crna Gora bila za Austriju i kao što je danas za Italiju. Korisnije nam je arnautsko pri- jateljstvo nego li grčki — savez. Preostaje nam još Bugarska. Ne prelazimo preko nje sa pokretom užasa nad zverstvima još ne. zaboravlje- nim i sa grimasom bola od rana još neza- celenih. Užas je veći što mi fizički ne mo- žemo da rešimo pitanje s Bugarskom o- nako kako smo razračunali sa Turskom. Bol je još veća što mi psihički ne može- mo da uspostavimo odnose sa Bugarima onako kako nam interesi zajednički diktuju odavna. Mi nemamo više zajedničkih gra- nica s Turskom (i to je najveće historičko delo Kraljevine Srbije !); ali osugjeni smo da s Bugarima ostanemo u susedstvu »do smrti naše jal njihove“ ili — do oživo- tvorenja zajedničkih državnih granica (i to bi bilo najveće historičko djelo Jugosla- vije!). Da li je moguće Živeti sa susedom u večnom klanju i krvarenju ? Ili bolje, da li je razumno živeti u takovom odnosu? U politici neka je vodićem razum. Osećaj neka se razvije u pravcu koji razum dik- tuje. Bugarska je za nas jedno veliko, ak- tuelno pitanje. Rešenje toga pitanja mi = možemo odgagjati danas, ali mi ćemo ga morati rešavati sutra. I rešiti ga radikalno. S Bugarskom je potpisan mir; ali mi ne možemo živeti s Bugarskom u privid- nom miru kao sa Rumunijom ili Grčkom. Bugarin ne miruje. Bugarska neće 0- stati neutralnom ni u jednom sukobu iz-- megju nas — i bilo kogagod. Bugarska je već sada podmukla, a doskora će biti i otvorena, saveznica Italije. Ona je još nemi saveznik Nemačke. Ona će biti saveznik i Madžarske i Austrije i Rumunije, i — svih i svakoga koji krene protiv Jugoslavije. Da li mi možemo da satremo tu zmiju ? Ratom ? — Ne. Ekonomski ? — Ne. Da li ju uopšte možemo da uništimo, i kad bi to i bio slučaj, da li bi mudro bilo da ju uništimo ? o To su pitanja koja nam se nameću u času kad osećamo da smo sa svih strana opasani neprijateljima tradicionalnim, ras- nim, ekonomskim, od kojih mi ni sa jednim nećemo postati prijatelji — nikada . .. osim oživotvorenjem ,lige naroda“ u koju je teško verovati danas. . š Bisa Lj š a , : ša sk. X š ka Ng E . is ČARI et st ad sraz te do ; Ž TE uje Pa e Seta: x jaca iki dea 3. 0% Ja E E bo 44 KRS a ' ; a A O e Bu POPA SEVE. Ea BK e , A . MJ e DJ 0288 aa Va Matei . Wa? road arik, 1EM OAKA š ta if k s t k Fa ! : Kio RT Zg hk dai: Pa PE £ j i e ND RE E DAJ oN) do : + | rata: 20: | A eo 4 + i + , A : * f “ \ Da 4 . 4 u A Dubrovački Dvor | Sa našim oslobogjenjem i ujedinjenjem pravo je i sasvim prirodno da se i naj- lepša i najveličanstvenija zgrada Dubrov- nika, simbolički spomenik njegove kulture | i slave — Dvor dubrovački — oslododi poniženja u koje ga je mrska ugnjetačica Austrija bacila smestivši unj < kancelarije svog Bezirkshauptmanschafta. Sada kada se tisućletnji uzdasi i čežnje ostvaruju, kada simboli iščezavaju pred radosnom realnošću, on je opet ono na što su ga slavni naši oci namenili, ono i mnogo više, najviše što je mogao biti, on je dvor kralja svih Srba, Hrvata i Slovenaca, dvor kralja slovin- skoga! Ostvarilo se je ono što je Dživo Gundulić sanjao kad je, sedeći ispod O- nofrijevih svodova, gledao ,Dubravku“, | slušao svoju pesmu Slobodi. IXyor naš čeka da u zlatu sunca, u moru ,slovinskih“ barjaka, u treperenju naših srdaca primi Onoga koji je celom rodu slovinskome do- neo ,blagu, milu i slatku slobodu“. Ima i protivnog mišljenja ovome. Ne- koji tvrde da bi Dvor imao biti muzej. Oni koji su tako shvatanje zastupali mislili su da za to imaju primer u duždevoj palači u Mlecima. Čini nam se to «mišljenje ne- razložito, jer. duždeva palača nije pretvo- rena u muzej, nego je ona sačuvana onaka kakva je bila, i otvorena je za svakoga ko hoće da gleda, uživa i proučava mno- štvo umetničkih dela koja su u njoj od vajkada. Dužd je izašao, kralj je otišao u druge dvore — njih ima dovoljno u Mle- cima! — i pustio slobodan pristup celome svetu ka velikim delima genija venecijan- skoga. Slično ne može da bude sa dubrovač- kim Dvorom, jer cela njegova lepota sa- mo je spoljašna, arhitektonska. ,Sale na- šega su Dvora . . . puste i prazne. Nema ni Tintoretta, Tiziana, ni Palma. Sve dije- lom unište požari i trešnje, dijelom raz- grabe Francuzi. Zlatni tavani i bogati afre- ski koji resijahu dvorane od XIV do XVII vijeka nisu nego nejasan i tužan spomen“. (L. Vojnović, Dubrovnik.) Šta bi tu imali da gledaju posetioci ? Nove parkete i dve najnovije bečke porcelanske peći! Ali i nezavisno od duždeve palate, dubrovački Dvor ne sme se pretvoriti u muzej iz prostog razloga što umetnička dela nisu stvorena za to da se pretvaraju. Crkva nije zidana da _ bude pozorište, po- zorište da bude kafana i slično... Pa kad bi čak i bilo dozvoljeno takvo metamorfoziranje, voleo bih da se naš Dvor pretvori u nešta boljega, živoga, a ne u nešta što se po nevolji stvara: u muzej — u groblje. Svako delo, a napose svako umet- nič. delo, ima da izražava, i suština je svakog arhitektonskog dela u tome da ono služi ono- me čemu je namenjeno — a ne drugome če- mu. Dubrovački Dvor kao eminentno umet- ničko delo treba da bude ono za što je stvo- ren, ono za što ga je zamišljao genij Ono- frija i Michellozza i za što ga je gradio Gjuro Matajević, da bude ono što je bio i ono što jest: Dvor. Vešt arhitekat dekorater urediće po- stepeno unutrašnjost Dvora tako da i ona odgovara svojoj pravoj nameni. U samome Dubrovniku ima dosta podsticaja i ugleda si posao koji g a očekuj e. I tako sačuvan “od poniženja i propasti, povraćen najve- ćem poštovanju, obasjan sjajem koji najsvetlije krune odseva, po slavne prošlosti naše — dubrovački kralja: jugoslovenskog — biće jamac | sreće i veličine Dubrovnika. Naš Dvor na“ šemu Kralju ! V. Tavnridski. Dvor nove a Domovina Vlada i opozicija. Sukobi u Privre- menom Narodnom Predstavništvu urodili su teškim posljedicama. Nakon dvomjesečne bezizlazne krize, Regent je povjerio i na- dalje vladu ,demokratskoj zajednici i so- cijalistima“. Opozicija je prijetila opstruk- cijom. Daljnje zasjedanje Privremenog Narodnog Predstavništva bilo je tim one- mogućeno. Demokratsko-socijalistički blok odlučio se je zbog toga da odgodi Privre- meni Parlamenat, a da Vlada raspiše iz- bore. Opozicija nije tim zadovoljna. Ona traži da Privremeno Narodno Predstavniš- tvo ,ostane na okupu i da radi“. Mi smo već prošli kroz teške kušnje. Vidjeli smo »radnu sposobnost“ narodnog predstav- ništva koje nije izabrao narod. Zašto da se dalje prave eksperimenti koji mogu da ugroze život naše države ? U privremeno Narodno Predstavništvo ušli su ljudi koji su sami sebe izabrali. Nije se zato pitalo narod. Kako da se u ime naroda stvaraju zakoni i vlada drža- vom, kad ni u Parlamentu ni na Vladi ne stoje ljudi izabrani od naroda ? Kako da narod dopusti da mu sudbinu kroje ljudi koji ne uživaju njegovo povjerenje ? Mi se nalazimo u teškoj situaciji: prijeti nam vanjski i nutarnji neprijatelj. Tište nas teška pitanja života i smrti. Talijanska opasnost, valuta, saobraćaj, sku- poća, agrarno pitanje, korupcija u državnim uredima, demoralizacija u svim granama javnog života it. d, ite d. Sva ta pitanja nije ni ozbiljno shvatilo niti je umjelo pametno da riješava sakato t. zv. Narodno Predstavništvo. sa častan spomenik | gtvar zauzme, te razvidi na kome je | Obraćamo se starijoj Vlasti, d : BORU bodo =a b 2 BEAT + a ge vica zbog nereda, jer ovo nije prvi, da smo zapostavljeni, već ovako " po | Grad i okolica Dvobroj ,Rada“ izaće na B, nji dan sa osam strana. Mnogo g diva, članaka, dopisa i ,raznog“ nije glo ući u ovaj broj. Dopisnici neka oprog U idućem dvobroju sve će biti objavlje, | Pretplatnici koji nijesu primili i administracija će se urediti na Nema dakle drugog izlaza nego izbori. Neka se čisti! Ono što ne valja — napolje. Ljudi koji nijesu bili voljni ni kadri* da zaborave svoje lične prepirke i da rade u korist naroda ne smiju da sjede ni na Vladi ni u narodnom parlamentu. Dolje apsolutizam i tiranija. Ovo je slo- bodna država / | Na izbore! Narod neka progovori ! din Dopisi Vitaljina. Kod naše aprovizacije vladaju gore prilike nego u vrijeme Austrije i u doba načelnikovanja Maguda. Mi, koji spadamo .pod razdavalište na Grudi, u svemu smo zapostavljeni. Dok se u Čilipima i u Cav- tatu živežne namirnice dijele redovito, kod nas uvijek zakasne razdiobom, a kat- što ih uopće niti ne primimo. Kako nam je poznato, u Čilipima su za prošli mjesec primili po 11. petrolja na obitelj, a na 1. po '» l.na svakog člana obitelji, dočim mi nijesmo primili ništa. Također su do- bili i šećer za prosinac, a mi nijesmo. Rovere -Nješava. ra — Dubrovnik. | 0] , e o PE i ' zA ,Rad“ će sada imati Svoje prostor broj, neka se obrate na: Upravu ,Rai Na 23 FS voljstvo pretplatnika. — UREDNIŠTVO Difficile est satyram non sa bere. Pod ovim otrcanim 1 neduhovii primijenjenim latinskim naslovom izišu | je u ,Pravoj“ — ,Narodnoj Svijesti“ | dan neuspjeli i savršeno nepismeni pok šaj odgovora na naš članak, kojim opli žujemo ovo reakcionarno glasilo da saboli našu narodnu državu u korist neprijatelj naročito Talijana koji traže da izazo nemire u našoj zemlji i da odijele Sl vence i Hrvate od Srba, a onda od tal rascijepane Jugoslavije da otkinu lak naše luke, obale i otoke. ; Na sve te naše optužbe odgovorilaj »Narodna Svijest“ vrlo značajnim — mi kom. | i Svoj kukavni odgovor završila | » Prava“ ovim frankovačkim stilom : Tak stojimo prsa o prsa, čelo o čelo, a javnosti napose ozbiljnom elementu prepuštamo da sudi obojici“. Pocrtali smo ove dij posljednje riječi, jer je to baš ono za čin ide ova furtimaška — satira“. o Da javnost sudi, — obojici. Jok, kle rikalna gospodo ! Prozirna je vaša namjeni Nije nama mjesto — na optuženičkoj klupi Gle, kako je ,crna sotnija“ rafinovanon manovrom prihvatila taktiku zločinca koj & | na sudu traži da se. sa tužiteljem stval »Rad* će da iznosi nove i nove Oj tužbe, da žigoše, da skida lažne obrazint sa starih austrijskih sumnjivih lica, a narod će da sudi optuženim koji ne mogu (di navedu ni ciglu jednu riječ u svoju obranu Oni neka budu ,veselo raspoloženi“ ..4 »Rad“ će im u drugom broju servirati | drugu porciju, za uzdarje na njihov fari zejski ,dodatak“. Milodari za siromašne gjake početi će da sakupljaju gimnazijalci i nau otikaši u društvu svojih profesora. A kciju za osnivanje jedne studentske inense u Du. brovniku nije uspjela, pa su mjesni giil primorani tražiti drugi put. Preporuča mo najtoplije našim zavodima i oragjan stvu da. pomognu naše siromašne gjit ke koji teško stradaju u ovoj zimi zbor skupoće. | Predavanje ,,Jugoslov. Akad. Kluba“ biće u četvrtak, 18 ov. mj. Na dvanaestoj javnoj konferenciji ovog radi. nog kluba predavaće g. Porod Zee. m suplenat o temi : Hemija i medicina, Pid četak na 19 ura. Ulaznina kao obično. | A. Haler. 0 novijoj jugoslovenskoj književnosti. ' (Književnost srpsko-hrvatska.) (Nastavak.) | U hrvatskom dijelu našega naroda najnoviji književni perijod počinje 90 tijeh godina. Očitovao se je u interesantnoj borbi, koju je onda Hranilović vodio u » Vijencu“ proti ,mladim“, kako se je nazivala gru- pa mladjih književnika, što se je bila oku- pila oko modernističke revije ,Života“. Mladi nijesu s pravom bili zadovoljni sa književnim shvatanjem i stvaranjem sta- rije generacije. 1 zbilja, onaj duševni sa- držaj, koji smo gore konstatovali kod starijih pisaca, grupa oko ,Vijenca“ je neprestano dalje mrcevarila i natezala. Sa ukočenim i mrtvim kalupima mlagja ge- neracija, naravno, nije se. mogla zadovo- | ljiti i ona je tražila nešto _ novo i svježe. Obratila se je na evropsku književnost i umjetnost, i kako su mnogi od njih učili u Beču baš u vrijeme bečke secesije, do- nijeli su u domovinu sve ekstravagantnosti toga nastranog umjetničkog pravca, koji nije ništa drugo nego bečka karikatura francuskog dekadentizma i simbolizma te nordijske mistike. Neki književnici, koji osu po dobi pripadali starijoj književnoj generaciji, kao Djalski, Kranjčević i Voj- nović, pridružili su se _mladjima, premda ona dva prva ne spadaju po svojoj men- talnosti potpuno megju mladju generaciju, već sačinjavaju prelazno doba izmedju mladjih i starijih. j dk Ksaver Šandor Djalski sa svojim cr- ticama, punim treptave lirike, izražava čuvstva misaonog, modernog Evropljanina. Patriotski osjećaj je još kod njega roman- tičan i to ga vezuje sa starijom genera- cijom, ali je izražen toplo i neposredno. se u osjećaj. Dubok je. pesimist. Prir U nekoliko romana bavi se faustovskim problemima, koji muče nemirnu i skep- tičnu dušu modernoga čovjeka ; ali još u njegovoj duši ne prevladava skepsa, on je pobjedjuje i smiruje se na »rodjenoj grudi“. Djalski ima još zdravlja starijih generacija: moderno duševno neravno- vjesje samo se je površno dotaklo njegove duševnosti. | ba Silvije Kranjčević je donekle pjesnički pendant Djalskoga. Patriotsko je osjećanje i kod njega živo. I ako sa romantičkim natruhama, izraženo je Originalno i Svježe. On je inače pjesnik filozof. Kod njega ge dogagja onaj vrlo rijetki proces, koji je privilegij samo najodabranijih, da filozof- , ska misao gubi svoju apstraktnost i obraća oda ih mo čini mu je zla majka, što radja djecu, da kasnije uništi. Raskošna je, divna, ali sa zato, da ljude bolje primami i da ih u kriva badura Menčetića i Dr samo vanjštinu talij ko TR IR IK OTA stoo OLI BRINI RI Sead Ak ČE i RR iti 2 | nesretnijima. Osjeća | a živo disharmoniju izmedju sna i jave. | >dju sn Buntovan je, nemiran. sa izvjesnim socijalističkim | Dale momentima. a nije postao | ' pjesnikom prvoga preda. I mu je prevelika akcentovanost mu: Zikalne strane na štetu pl | Kod ove dvojice in Ovaj je dapače deran. o» š š i astične. > ima još sadržaji savremen, evropski, mo "dne sooo već duboko u pa Mi end dje je počeo pisati je dao Gina. Kod njega već sadržaj uzmiči pred vanjskom formom. Sve karakteristikt savremene evropske knjiž vaju se u ovom pise | 1 odgojem, uz vanjs Vojnović je kao n dubrovačke književ evnosti odsije: u. Dubrovčanin rodoli ke aristokratske allure itko prožet estetizmon nosti. Ova je, od tru žića do baroknog tistička. Uhvatila | anske književnosti, na Đordića, potpuno ar _