f A : VLASNIK-IZDAVAČ. :-: ODGOVORNI UREDNIK :- DR. LJUBO LEONTIC POST. 1 a ADRESA: — RAD - DUBROVNIK — [m]_ooo fa] Godina Ii. Bess = POJEDINI BROJ 1 KRUNU | IZLAZI SVAKE SUBOTE > PRETPLATA DO KONCA . .. GODINE 5 K. > OGLASI PO POSEBNOM GENIKU Nova Godina Napred, ratnici slobode! Za nama nanizano godina. Krvava je naša slava. Kad stignemo žugjenom < cilju ljubavi i mira, prolistaćemo stranice prošlosti — da znamo raditi u sadašnjici za bo- | lju budućnost sretnih potomaka. Napred, borci za pravo, pravdu i (istinu! Ne gledajte unatrag, da se ne | ukočite kao Lotova žena. Za nama su | ruševine sodomskog nasilja i laži. Još krvare rane na našemu tijelu. Kad | stvorimo uslove za bolji život čovjeku, \Ć vidaćemo ranjene i zakopati mrtve. | Napred, sinovi Novog Doba! Ne stoj pred zaprekom. Ne podilazi kao « podli crv ili slinavi gmaz. Ako možeš 3 — preskoči; ako znaš —- obigji; ali k ako moraš — kidaj, krši, satari. Smjelo, "bez straha, junački. I kaži samo: Tako , je moralo biti. Napred! Ise oda smo etnički dodi veoma E Miu. ali Mkaa ipak još nijesmo jedno. Nije čudo. O [Inama su stranci — osim izuzetaka — sa- nali nešto pobliže tek u vrijeme pe ME amo strancima toliko toga ana već j ima dobar broj naših izobraženih ljudi, “koji nijesu posve na čistu u tako važnom l il ko mišljenje o jugoslovenskoj narodnosti lu fluktuaciji. Stvar je posve razumljiva, “kad znamo, da smo do nazad malo vre- : ;, ena živjeli odijeljenim životom, pače dje- lomice i u neprijateljskim odnosima. Do ; učer se je jedan dio naroda nazivao ,srp- ska nacija“, drugi, ,hrvatski narod“, treći T slovenski narod“. Danas zna svako, da je nemoguće trojstvo, u kojem bi tri naroda | J e sad govori i piše ,pleme“ za pojedine sa- Di stavne dijelove. g Je li pak ispravno, da smo mi tri ple- oMmena jednog naroda? Sto znači plemen- su ruševine tamnice. Mnogo je crnih i pitanju, pa je i to razlogom, da je vanj- zbila jedan narod, pa se mješte ,narod“. ska razlika? Očito je, da se tu misli za dtžio ah obo loške razlike dem Srba i DA manju razliku negoli postoji između naro-. , Hipvata. Bio je to anatom prof. Holl u Gra- da i naroda, ali ipak na neku etničku ra- dit On je. nazad petnaestak godina među: našim. daštvom kraniometrički proučavao zliku. Prilike, u kojima smo dosad po ne- sreći živjeli, ucijepile su nam u mozak, | da smo nešto različito, pa smo se eto kla- *" sifikovali različitim plemenima — ne mi- > sleći na to, da su sve razlike, koje bi 'se_ pripisivale dijelovima našeg naroda, tek. je nam od < je sekundarnog izvora, nametnute promjenu mogu proizvesti takove razlike, | ako je kraj njih narodna duša ostala ne- taknuta, kao što se jasno to vidi po nje. zinim izražajima: po narodnim običajima» | pjesmama i po onom što je bitna oznaka narodnosti, po jeziku ? Davno je tome, da je Jagić negdje u prvim sveskama svog Arhiva za sloven- sku filologiju pokazao, kako južni Sloveni ž. nijesu nikako odijeljeni dialektima, koji bi : se po svom rasprostiranju dali vezati uz ba, kako neopazice prelaze govori CENA u drugi bez određenih granica od Drave ' pa sve do Egejskog i Crnog mora. Slo- venci, Hrvati, Srbi i Bugari na taj način sačinjavaju jednu jezičnu cjelinu. Sto se ooza sarena nije mogla odrediti pripa- i ša jek g bugorskornu di i ou san O Mrelažnini dialektu, koji ima oznake ZA- jedničke jeziku Srba i Bugara. Neka ne “vanjskih prilika. Ali koju etničku, rasnu < * ika, bude začudno što se i Bugari računaju u Jugoslovene. Oni to jesu po ioziku, a oni će to biti jednom i politički, ali tek onda, kad se osvijeste i kad se oslobode od svoje partikularističke zablude. Ali, mislit će kogod, zajednički jezik ne dokazuje bezuvjetno i krvno srodstvo. Neromani po krvi, kao stari Daki, His- panci, Galo-Kelti poprimiše romanski jezik od svojih kulturno premoćnih gospodara. Tomu pak treba dodati, da su uza sve to — a baš stoga, što krvna podloga nije bila romanska — stvorili i posebne naro- dnosti. Ali u tom pogledu mi možemo bi- ti mirni: nema kod nas ničega u historiji, što bi pokazalo da je kojigod dio Jugo- slovena današnjeg | područja poprimio je- zik od drugih. Ni antropologija ne može tu ništa da dokaže, otkad :znamo da nema nijedne rase u Evropi, koja ne bi poka- zivala variaćija u tjelesnom ustroju. Spo- minjem kao kuriozum, da je ipak neko Gali došli do franačkog imena, svih naroda, ovo ili ono ime. Dokazao je kao čudnu č čla njenicu, koja ne odgovara priči o naselji vanju Balkana po Slovenima u razno do-“#" ife ćirilica' uzdržala u svezi s grčkom kul- ca. Rima. Slično je s pismom : te klip rate i Srbe, pa je o tom držao preda- wi anje“ Svojim kolegama. Naravski, nije mu WSpjelo da nađe nikakvih karaktarističnih u izlika. Indogermanist prof. Meringer mu poslije predavanja zgodno opazio : Lo e isto, kao da ste išli mjeriti glave gra- dačkih liberala i klerikala !“ Priznavajući, da nema krvne razlike među nama, “like u vjeri i u pismu. Ako se uzme u obzir da širenje vjere i pisma zavisi od Slučajnih kulturnih uticaja, te da ove po- Jave uopće nijesu vezane s pojmom narod- bosti, padaju takovi argumenti, Pravoslav- na se vjeroispovjest uzdržala ondje, gdje je jače bilo kulturno djelovanje Bizanta, pa i imaju i Grci i Rusi, a rimsko-katolička ije osobina samih Hrvata i Slovenaca, već na koje je bio pretežan uti- ni ni jezične ni e. U Š ž će x /kprimljena sa zapadnom kulturom, dok "urom. Samo je jedno, što zadava glavnu poteš- Koću u shvatanju našeg jedinstva, a to su ra- zličita imena dijelova jugoslovenskog na- roda. Ta ić poteškoća odatle, što se drži oda je zaista narodno ime vezano uz onu J u, koju, zovemo, na narodom. "a 4 > ničkaj ik še pak pretpostavka ne može održati. U historiji imamo mnoštvo primjera, koji po- kazuju kako su narodi poprimali razna i- imena. Tako su stanovnici Dakije primili ime svojih gospodara romanskih, tako su tako su se &jeveroistočni Sloveni prozvali Rusima. Pa zar smo se mi možda jednom zvali druk- čije ? Možda jesmo. Možda smo i mi po- primili svoja različita imena za pojedine česti naroda historijskim činjenicama, koje su i drugdje proizvele promjenu naziva. U starom Dubrovniku nalazimo kao oznake našeg roda i jezika riječ ,slovin- Ski“. To je ikavski oblik riječi ,slovenski“, koju nalazimo u imenu Slovenec i u pri- Ojevu slovenski. Tu je po svoj prilici sa- čuvan naš iskonski zajednički naziv. Naša braća Slovenci po tom nijesu ni mijenja- li imena. Kako je bilo s Bugarima, pozna- to je. Oni su morali primiti ime od svo- iih mongolskih gospodara. Ostaju loš ime- na Hrvata i Srba. | O tom je pitanju napisao zanimljivu saspravu poznati sociolog Poljak Gumplo- ističu neki raz- Rusiju, Bugara osnovalo Bugarsku. Ova sociolo- latinica je. (=) 1 Broj 7. : wicz. Sve su Pan kojima po kistoriji i =. znamo postanak, nastale time, što je bo- ojovna horda tuđeg plemena zagospodovala | brojnijim ratarskim pučanstvom pomoću ——— oružja. Gospodari su tako postali vlastelom, . a podložuo pučanstvo kmetovima. U kratko su vrijeme gospodari morali poprimiti jezik mnogo brojnijega pučanstva, tako da se je plemenska razlika izbrisala, ali su: oni; >) 7-9 često svoje ime nametnuli tom puku. Tako jenormansko pleme Franaka osnovalo fran- cusku državu nad poromanjenim Galima, tako je skandinavsko pleme Rosa nosili tako je finsko-mongolsko pleme ška spoznaja, veli Gumplowicz, može slu- žiti da objasni i postanak onih država, ko- jima početak nije historijski jasan. Poziv- ljući se na spomenutu radnju Jagićevu tvrdi poljski učenjak da je pučanstvo ci- jelog područja, što ga nastavaju južni Slo- | veni, homogeno, tako da se ne može uzeti = da je jedan njegov dio doseljen tek u 7. < stoljeću, dok i inače postoje dokazi, da se | Sloveni nalaze u onim krajevima već prije, | pod avarskim gospodstvom. Pita se sada: koji su to Hrvati i Srbi, koji su na poziv ' bizantskog cara došli preko Karpata na jug, da tu osnuju svoje države ? Imenom srpskim i hrvatskim nazivalo se slovensko pučanstvo, nad kojim su Goti zavladali pošle nego su dai potučeni zak hn ee a dimašitt) Lužici i DEHAIŠKO od nje u za- | padnoj Galiciji. U Lužici se stanovnici i danas zovu Srbima, a zapadna se je Ga- licija zvala Biala Chrobacya, tako je i za- bilježeno na historijskim mapama Galicije. To je dakle ona Porfirogenetova Bijela Hrvatska, o kojoj se kod nas toliko pisalo. Da se je gotsko ime u tim krajevima dugo uzdržalo, dokazuje i grobni napis Boleslava Hrabroga u Krakovu, gdje se taj vladar zove ,rex Polonorum seu Gothorum“. U dva vijeka su se gotski plemići poslavenili i prozvali su se imenom svoje zemlje. Oni su svojim vojskama došli u pomoć Bizantu proti Avarima i osnovali nove države nad balkanskim Slovenima prenijevši na jug “imena Srbi i Hrvati. To se potkrepljuje i time, što ima analogon epitafiju Boleslava : Hrabroga u povijesti Solina od arhidiakona Tome (iz .12. stoljeća), gdje se Hrvati na više mjesta zovu ,Chroati vel Gothi“ ili samo Gothi. Ovako Gumplowicez tumači . Porfirogenetovo pripovijedanje o dolasku Srba i Hrvata na Balkan, a ovo tumače- | nje objašnjuje potpuno, kako ja naše pu- *“ ( | A : | = onom : PE di psoki > rana RK m4 M : A. Haler: predmetom svojih pjesama potpuno odvaja ieajnih stvari. Kod Korolije, koji ie- Dal- Borislav . Stanković, snažan talenat, sf od njih. Ne traži neobične i profinjene satinac, neugodno se doima previdje upiiv nI = (Književnost srpsko-hrvatska) Sd = (svršetak) sE | o O Milanu Rakiću neko je rekao, da | lije osjećajan kao Dučić, da je hiadan i očen. Bez sumnje, Rakić traži otmenu “Prmu te je osobito skrupolozan u izboru BE običnu rima, a često u ljubavnim nie- fovim pjesmama razum igra veću ulogu ego li je osjećaj, ali opet u mnogim pje- he ama ima prave emocije i sadržaja. N. E . Ovi stihovi: O sklopi usne, ne govori, ćuti ! Ostavi dušu, nek' spokojno sneva —- Dok kraj nas lišće na drveću žuti I laste lete put toplih krajeva . .. pere od istinskog ganuća, kakova ne azimo kod Dučića. Pjesme pak: ,Na- uštena crkva“, »Jetimija“ ito su doživljene i proćućene. | Aleksa Šantić srodan je sa prvom aha E novijoj jugoslovenskoi književnosti i neke druge motive : inspiriše se u svojoj okolini i na svojoj zemlji. On je pjesnik svoje rodne grude, svoga Mostara i svojih seljaka. . Retoričnost i napravljenost naše poetske dikcije svladava često toplinom osjećaja teutom slučaju djeluje iskreno i neposredno. Drže ga slabijim od Dučića i Rakića, jer nije onakav umjetnik kao ona dvojica. Nije zbilja pjesnik prvoga reda, ali ne stoga, što nije briljantan umjetnik stiha kao ona dvojica, već stoga, što mu često fali snaga personalnog izražaja. Uostalom, njegovo ,Pretprazničko veče“ ide medju najbolje pjesme, što su se kod nas napi- sale u posljednje vrijeme. Poezija mladjih pjesnika, naročito Bo- Jia i Korolije, kreće se u istom. pravcu i u istom duhu. Velika je šteta, što je Bojić poginuo u ratu, jer kako je bio osebujan i jak talenat, sudeći po nekim i znakovima, bio bi se, po svoj prilici, oslo- > bodio svojih uzora i bio bi dao jakih: g * i Ke 1 E “ f 4 Kiod aan Ja ga Do Ri RA E a J saa PLA I Annunziev. * Interesantan je sold: Milona Ćur- va tina i Sime Pandurovića da se otmu uko- čenom i okamenjenom, jednolično intonova- nom jedanaestercu i dvan: qestercu Duči- cevu te da dadu ritmu više gipkosti i života, prilagodjujući ga osjećaju. To im uvijek ne uspijeva. Traženost i očitost toga na- ostojanja odveć je velika. Stih je nerijetko odveć slomljen i bez ritma, jer ovim pje- snicima često manjka pravo pjesničko ganuće. Pandurović je inače napisao par dobrih pjesama, u kojima j je prilično snažno izraženo moralno klonuće i skepsa savre-: menog čovjeka. | Zanimiva je. pojava medju mladjim pjesnicima Vojislav Ilić mladji. Nekoliko “njegovih pjesama, što mu ih je inspirisala doživjela ljubavna“ katastrofa, ostat | će“ irajno u našoj poeziji. ga e Srpski noviji. roman 1 novela. puniji 9, SM Mk Je “Suka ku NARODNA. REPU eli KA H BMATSKA. he ao s bi ševi Ni. EI, m Njegovi junaci sjećaju mnogo na karaktere | | bez ravnoteže hrvatskih pripovjedača. Odli- i srpskim pripovjedačima. najaktivnije. dvije Za A osu i na vasoj“ visini diko li kod Hrvata. | ŠI KA Ka sag AR ša + o. t zada . 3 k Ž $ bat dk : X 2 : Paka , . L opisuje većinum svoje rodno mjesto Vranje. Znao je da svoja djela neodoljivo prožme > orjentalnom bujnošću i da stvori nekoliko karaktera, punih neobuzdane vitalnosti i. a sladostrasnosti. Čulna je ljubav takodjer najglavnija osebina radova Dalmatinca /va Cipika (pokušao je unijeti i socijalnih ele- menata, ali ovi ostaju po strani). Osobito 2 rado opisuje primorski život i more, snažno > i sugestivno. | | Milutin Uskoković, koji je tragično | poginuo prilično mlad u svjetskom ratu, dao je dva romana iz beogradskog života. kovao se je intimnim načinom pričanja, a punim tople lirike. — Od mladjih pisaca | napisali su još dosta dobrih stvari: Sve- Pa tozar Corović, Petar Koćić i Veljko Mili Pos čević. i e raterosnjihao je, da su add medju < š pao S KLARA Ju LA žene. . Književni. ben Milice. Janković, o