f A
: VLASNIK-IZDAVAČ. :-:
ODGOVORNI UREDNIK :-

DR. LJUBO LEONTIC
POST. 1 a ADRESA:
— RAD - DUBROVNIK —
[m]_ooo fa]

Godina Ii.

Bess

= POJEDINI BROJ 1 KRUNU |

IZLAZI SVAKE SUBOTE

> PRETPLATA DO KONCA .
.. GODINE 5 K. > OGLASI
PO POSEBNOM GENIKU

Nova Godina
Napred, ratnici slobode! Za nama

nanizano godina. Krvava je naša slava.
Kad stignemo žugjenom < cilju ljubavi
i mira, prolistaćemo stranice prošlosti
— da znamo raditi u sadašnjici za bo-
| lju budućnost sretnih potomaka.
Napred, borci za pravo, pravdu i
(istinu! Ne gledajte unatrag, da se ne
| ukočite kao Lotova žena. Za nama su
| ruševine sodomskog nasilja i laži. Još
krvare rane na našemu tijelu. Kad
| stvorimo uslove za bolji život čovjeku,
\Ć vidaćemo ranjene i zakopati mrtve.

| Napred, sinovi Novog Doba! Ne
stoj pred zaprekom. Ne podilazi kao
« podli crv ili slinavi gmaz. Ako možeš
3 — preskoči; ako znaš —- obigji; ali
k ako moraš — kidaj, krši, satari. Smjelo,
"bez straha, junački. I kaži samo: Tako
, je moralo biti. Napred!

Ise oda smo etnički dodi veoma E Miu. ali
Mkaa ipak još nijesmo jedno. Nije čudo. O
[Inama su stranci — osim izuzetaka — sa-
nali nešto pobliže tek u vrijeme pe

ME amo strancima toliko toga ana već
j ima dobar broj naših izobraženih ljudi,
“koji nijesu posve na čistu u tako važnom

l

il ko mišljenje o jugoslovenskoj narodnosti
lu fluktuaciji. Stvar je posve razumljiva,
“kad znamo, da smo do nazad malo vre-
: ;, ena živjeli odijeljenim životom, pače dje-

lomice i u neprijateljskim odnosima. Do
; učer se je jedan dio naroda nazivao ,srp-
ska nacija“, drugi, ,hrvatski narod“, treći
T slovenski narod“. Danas zna svako, da je
nemoguće trojstvo, u kojem bi tri naroda

|
J

e sad govori i piše ,pleme“ za pojedine sa-
Di stavne dijelove.
g Je li pak ispravno, da smo mi tri ple-

oMmena jednog naroda? Sto znači plemen-

su ruševine tamnice. Mnogo je crnih

i pitanju, pa je i to razlogom, da je vanj-

zbila jedan narod, pa se mješte ,narod“.

ska razlika? Očito je, da se tu misli za

dtžio ah obo loške razlike dem Srba i

DA

manju razliku negoli postoji između naro-. , Hipvata. Bio je to anatom prof. Holl u Gra-

da i naroda, ali ipak na neku etničku ra- dit On je. nazad petnaestak godina među:
našim. daštvom kraniometrički proučavao

zliku. Prilike, u kojima smo dosad po ne-
sreći živjeli, ucijepile su nam u mozak, |

da smo nešto različito, pa smo se eto kla- *"
sifikovali različitim plemenima — ne mi- >

sleći na to, da su sve razlike, koje bi 'se_

pripisivale dijelovima našeg naroda, tek. je
nam od < je

sekundarnog izvora, nametnute

promjenu mogu proizvesti takove razlike, |

ako je kraj njih narodna duša ostala ne-

taknuta, kao što se jasno to vidi po nje.

zinim izražajima: po narodnim običajima» |

pjesmama i po onom što je bitna oznaka

narodnosti, po jeziku ?

Davno je tome, da je Jagić negdje u

prvim sveskama svog Arhiva za sloven-

sku filologiju pokazao, kako južni Sloveni ž.
nijesu nikako odijeljeni dialektima, koji bi :

se po svom rasprostiranju dali vezati uz

ba, kako neopazice prelaze govori CENA

u drugi bez određenih granica od Drave '

pa sve do Egejskog i Crnog mora. Slo-
venci, Hrvati, Srbi i Bugari na taj način
sačinjavaju jednu jezičnu cjelinu. Sto se

ooza sarena nije mogla odrediti pripa-
i ša jek g bugorskornu di

i ou san

O Mrelažnini dialektu, koji ima oznake ZA-
jedničke jeziku Srba i Bugara. Neka ne

“vanjskih prilika. Ali koju etničku, rasnu <

*

ika,

bude začudno što se i Bugari računaju u

Jugoslovene. Oni to jesu po ioziku, a oni
će to biti jednom i politički, ali tek onda,
kad se osvijeste i kad se oslobode od
svoje partikularističke zablude.

Ali, mislit će kogod, zajednički jezik

ne dokazuje bezuvjetno i krvno srodstvo.
Neromani po krvi, kao stari Daki, His-

panci, Galo-Kelti poprimiše romanski jezik

od svojih kulturno premoćnih gospodara.
Tomu pak treba dodati, da su uza sve to
— a baš stoga, što krvna podloga nije
bila romanska — stvorili i posebne naro-
dnosti. Ali u tom pogledu mi možemo bi-
ti mirni: nema kod nas ničega u historiji,
što bi pokazalo da je kojigod dio Jugo-
slovena današnjeg | područja poprimio je-
zik od drugih. Ni antropologija ne može
tu ništa da dokaže, otkad :znamo da nema
nijedne rase u Evropi, koja ne bi poka-
zivala variaćija u tjelesnom ustroju. Spo-

minjem kao kuriozum, da je ipak neko

Gali došli do franačkog imena,

svih naroda,
ovo ili ono ime. Dokazao je kao čudnu č čla

njenicu, koja ne odgovara priči o naselji

vanju Balkana po Slovenima u razno do-“#"
ife ćirilica' uzdržala u svezi s grčkom kul-

ca. Rima. Slično je s pismom :

te

klip rate i Srbe, pa je o tom držao preda-
wi anje“ Svojim kolegama. Naravski, nije mu
 WSpjelo da nađe nikakvih karaktarističnih
u izlika. Indogermanist prof. Meringer mu
poslije predavanja zgodno opazio : Lo

e isto, kao da ste išli mjeriti glave gra-
dačkih liberala i klerikala !“

Priznavajući, da nema
krvne razlike među nama,

“like u vjeri i u pismu. Ako se uzme u
obzir da širenje vjere i pisma zavisi od
Slučajnih kulturnih uticaja, te da ove po-
Jave uopće nijesu vezane s pojmom narod-
bosti, padaju takovi argumenti, Pravoslav-
na se vjeroispovjest uzdržala ondje, gdje je
jače bilo kulturno djelovanje Bizanta, pa
i imaju i Grci i Rusi, a rimsko-katolička
ije osobina samih Hrvata i Slovenaca, već
na koje je bio pretežan uti-

ni

ni jezične ni

e. U Š ž će x
/kprimljena sa zapadnom kulturom, dok

"urom.

Samo je jedno, što zadava glavnu poteš-
Koću u shvatanju našeg jedinstva, a to su ra-
zličita imena dijelova jugoslovenskog na-
roda. Ta ić poteškoća odatle, što se drži

oda je zaista narodno ime vezano uz onu
J u, koju, zovemo, na narodom. "a 4

> ničkaj ik
še pak pretpostavka ne može održati. U
historiji imamo mnoštvo primjera, koji po-
kazuju kako su narodi poprimali razna i-
imena. Tako su stanovnici Dakije primili
ime svojih gospodara romanskih, tako su
tako su se
&jeveroistočni Sloveni prozvali Rusima. Pa
zar smo se mi možda jednom zvali druk-
čije ? Možda jesmo. Možda smo i mi po-
primili svoja različita imena za pojedine
česti naroda historijskim činjenicama, koje
su i drugdje proizvele promjenu naziva.
U starom Dubrovniku nalazimo kao
oznake našeg roda i jezika riječ ,slovin-
Ski“. To je ikavski oblik riječi ,slovenski“,
koju nalazimo u imenu Slovenec i u pri-
Ojevu slovenski. Tu je po svoj prilici sa-
čuvan naš iskonski zajednički naziv. Naša
braća Slovenci po tom nijesu ni mijenja-
li imena. Kako je bilo s Bugarima, pozna-
to je. Oni su morali primiti ime od svo-
iih mongolskih gospodara. Ostaju loš ime-
na Hrvata i Srba.
| O tom je pitanju napisao zanimljivu
saspravu poznati sociolog Poljak Gumplo-

ističu neki raz-
Rusiju,
Bugara osnovalo Bugarsku. Ova sociolo-

latinica je.

(=) 1
Broj 7. :
wicz. Sve su Pan kojima po kistoriji i =.

znamo postanak, nastale time, što je bo-
ojovna horda tuđeg plemena zagospodovala |

brojnijim ratarskim pučanstvom pomoću ———
oružja. Gospodari su tako postali vlastelom, .
a podložuo pučanstvo kmetovima. U kratko
su vrijeme gospodari morali poprimiti jezik

mnogo brojnijega pučanstva, tako da se

je plemenska razlika izbrisala, ali su: oni; >) 7-9
često svoje ime nametnuli tom puku. Tako

jenormansko pleme Franaka osnovalo fran-
cusku državu nad poromanjenim Galima,

tako je skandinavsko pleme Rosa nosili
tako je finsko-mongolsko pleme

ška spoznaja, veli Gumplowicz, može slu-
žiti da objasni i postanak onih država, ko-
jima početak nije historijski jasan. Poziv-
ljući se na spomenutu radnju Jagićevu
tvrdi poljski učenjak da je pučanstvo  ci-
jelog područja, što ga nastavaju južni Slo- |
veni, homogeno, tako da se ne može uzeti =
da je jedan njegov dio doseljen tek u 7. <
stoljeću, dok i inače postoje dokazi, da se |
Sloveni nalaze u onim krajevima već prije, |
pod avarskim gospodstvom. Pita se sada:
koji su to Hrvati i Srbi, koji su na poziv '
bizantskog cara došli preko Karpata na
jug, da tu osnuju svoje države ? Imenom
srpskim i hrvatskim nazivalo se slovensko

pučanstvo, nad kojim su Goti zavladali
pošle nego su dai potučeni zak hn ee a

dimašitt) Lužici i DEHAIŠKO od nje u za- |
padnoj Galiciji. U Lužici se stanovnici i
danas zovu Srbima, a zapadna se je Ga-
licija zvala Biala Chrobacya, tako je i za-
bilježeno na historijskim mapama Galicije.
To je dakle ona Porfirogenetova Bijela
Hrvatska, o kojoj se kod nas toliko pisalo.
Da se je gotsko ime u tim krajevima dugo
uzdržalo, dokazuje i grobni napis Boleslava
Hrabroga u Krakovu, gdje se taj vladar
zove ,rex Polonorum seu Gothorum“. U
dva vijeka su se gotski plemići poslavenili
i prozvali su se imenom svoje zemlje. Oni
su svojim vojskama došli u pomoć Bizantu
proti Avarima i osnovali nove države nad
balkanskim Slovenima prenijevši na jug

“imena Srbi i Hrvati. To se potkrepljuje i

time, što ima analogon epitafiju Boleslava :
Hrabroga u povijesti Solina od arhidiakona
Tome (iz .12. stoljeća), gdje se Hrvati na

više mjesta zovu ,Chroati vel Gothi“ ili

samo  Gothi. Ovako Gumplowicez tumači .
Porfirogenetovo pripovijedanje o dolasku
Srba i Hrvata na Balkan, a ovo tumače- |
nje objašnjuje potpuno, kako ja naše pu-  *“

( | A : | = onom : PE di psoki > rana RK m4
M : A. Haler: predmetom svojih pjesama potpuno odvaja ieajnih stvari. Kod Korolije, koji ie- Dal- Borislav . Stanković, snažan talenat,
sf od njih. Ne traži neobične i profinjene satinac, neugodno se doima previdje upiiv

nI = (Književnost srpsko-hrvatska)

Sd = (svršetak)

sE

| o O Milanu Rakiću neko je rekao, da
| lije osjećajan kao Dučić, da je hiadan i

očen. Bez sumnje, Rakić traži otmenu
“Prmu te je osobito skrupolozan u izboru
BE običnu rima, a često u ljubavnim nie-
fovim pjesmama razum igra veću ulogu
ego li je osjećaj, ali opet u mnogim pje-
he ama ima prave emocije i sadržaja. N.
E . Ovi stihovi:
O sklopi usne, ne govori, ćuti !
Ostavi dušu, nek' spokojno sneva —-
Dok kraj nas lišće na drveću žuti
I laste lete put toplih krajeva . ..
pere od istinskog ganuća, kakova ne
azimo kod Dučića. Pjesme pak: ,Na-
uštena crkva“, »Jetimija“
ito su doživljene i proćućene. |
Aleksa Šantić srodan je sa prvom

aha
E

novijoj jugoslovenskoi književnosti

i neke druge

motive : inspiriše se u svojoj okolini i na

svojoj zemlji. On je pjesnik svoje rodne

grude, svoga Mostara i svojih seljaka.

. Retoričnost i napravljenost naše poetske

dikcije svladava često toplinom osjećaja
teutom slučaju djeluje iskreno i neposredno.
Drže ga slabijim od Dučića i Rakića, jer
nije onakav umjetnik kao ona dvojica.
Nije zbilja pjesnik prvoga reda, ali ne
stoga, što nije briljantan umjetnik stiha

kao ona dvojica, već stoga, što mu često

fali snaga personalnog izražaja. Uostalom,
njegovo ,Pretprazničko veče“ ide medju
najbolje pjesme, što su se kod nas napi-

sale u posljednje vrijeme.

Poezija mladjih pjesnika, naročito Bo-
Jia i Korolije, kreće se u istom. pravcu
i u istom duhu. Velika je šteta, što je
Bojić poginuo u ratu, jer kako je bio

osebujan i jak talenat, sudeći po nekim i
znakovima, bio bi se, po svoj prilici, oslo- >

bodio svojih uzora i bio bi dao jakih: g

* i Ke 1 E “ f

4 Kiod aan Ja ga
Do Ri RA E a
J saa PLA

I Annunziev.

*  Interesantan je sold: Milona Ćur-
va

tina i Sime Pandurovića da se otmu uko-

čenom i okamenjenom, jednolično intonova-

nom jedanaestercu i dvan: qestercu Duči-
cevu te da dadu ritmu više gipkosti i života,
prilagodjujući ga osjećaju. To im uvijek
ne uspijeva. Traženost i očitost toga na-

ostojanja odveć je velika. Stih je nerijetko

odveć slomljen i bez ritma, jer ovim pje-

snicima često manjka pravo pjesničko
ganuće. Pandurović je inače napisao par
dobrih pjesama, u kojima j je prilično snažno
izraženo moralno klonuće i skepsa savre-:
menog čovjeka. |

Zanimiva je. pojava medju mladjim
pjesnicima Vojislav Ilić mladji. Nekoliko

“njegovih pjesama, što mu ih je inspirisala
doživjela ljubavna“ katastrofa, ostat | će“

irajno u našoj poeziji. ga e
Srpski noviji. roman 1 novela. puniji

9,
SM

Mk Je
“Suka ku

NARODNA. REPU eli KA H BMATSKA.

he ao s bi ševi Ni. EI, m

Njegovi junaci sjećaju mnogo na karaktere | |
bez ravnoteže hrvatskih pripovjedača. Odli-

i srpskim pripovjedačima. najaktivnije. dvije Za A
osu i na vasoj“ visini diko li kod Hrvata. |

ŠI KA Ka sag
AR

ša + o. t zada . 3 k Ž $
bat dk : X 2 : Paka
, . L

opisuje većinum svoje rodno mjesto Vranje.
Znao je da svoja djela neodoljivo prožme >
orjentalnom bujnošću i da stvori nekoliko
karaktera, punih neobuzdane vitalnosti i. a
sladostrasnosti. Čulna je ljubav takodjer
najglavnija osebina radova Dalmatinca /va
Cipika (pokušao je unijeti i socijalnih ele-
menata, ali ovi ostaju po strani). Osobito 2
rado opisuje primorski život i more, snažno >
i sugestivno. | |
Milutin Uskoković, koji je tragično |
poginuo prilično mlad u svjetskom ratu,
dao je dva romana iz beogradskog života.

kovao se je intimnim načinom pričanja, a
punim tople lirike. — Od mladjih pisaca |
napisali su još dosta dobrih stvari: Sve- Pa
tozar Corović, Petar Koćić i Veljko Mili Pos
čević. i e

raterosnjihao je, da su add medju

<

š pao S

KLARA
Ju LA

žene. . Književni. ben Milice. Janković, o