s “i . ODGOVORNI UREDNIK : | D* LJUBO LEONTIĆ VLASNIK IZDA VAČ endo — === UPRAVA 1 pse Ertvom pro gona Stiirghova fežima“ heumoljivom rukoni napisaše na strani- kaljanu ruku i so DUBROVNIK. ži RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 832. a NEZAVISAN OBNO VNI GLASNIK POJEDINI BROJ L KRUNU - IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA : ČETVRT GODINE 14 K MESEČNO . . . 5 K OGLASI PO POSEB. CENIKU. noći. svemoćni zaštitnici izdajica naroda, bušitelji čistog narodnog osjećanja, trgovei koblja među narodnim inasama, krvnici i Giželati najboljih, najsvjetlijih, kinova naroda našeg ! najčestitijih i oni su strepili, oni, koji su ,4 zem- Vama bivše monarhije Habstagčojola bili i Khuenova *//*) Vijekovi svoiom info doći i j ] "ama svjetske historije, na stranicama, zvanim crnim i neizbrisivim mrljama ljud- skog roda, riječi zap&čaćene iskustvom : Klerikalizam je laž, klevetu, podmetanje | osvetu uzdigao na dogme svoga morala. Dvaj je moral nešto zasebna, tako pdurna, da se ljudski rod zegraža i na sa- mu pomisao njegova živinstva. Samo drs- kost, samo klerikalni moral može da gazi najsvetija etička načela, najčišće estetske psjećaje, najočitije istine, utvrđene činje- nicama, dokumentima, svjedočanstvima. U oči svjedocima, živim tužiteljima njegovim, u oči cijelom našem narodu diže kierikalac svoju ruku, kojom je. vi- ao zastavu habsburških krvnika i -vijući lanas narodnu zastavu kliče: Evo, za tako slobodu i čast njenu borah se narode ! Diže danas svoju krvlju vlastite braće ee S IVE e ruka čista 1 SRA a e Diže danas. svoju KES e. i ubiv- štvima svetih žrtava uprljanu ruku i kliče : vo, ovom rukom branih sinove, žene, štarce, djecu naroda našeg !| Diže danas onu ruku, kojom je po- razivao, da je naš neprijateli i zlotvor ta- no preko Drine, tamo, gdje se diže srp- iki osvetnik, kralj Petar Karagjorgjević i jarod Šumadije, tamo, odakle rudi zora obode, spasa, uskrsnuća ; Onu ruku, ko- om je upirao u krvnikov Beč, gdje je \jegova duša nalazila oslona, pohvale, pri nanja, potpore, nagrade. I klerikalac, ,,žr- va progona Stiirghova i Khuenova ra- čima“, u narodu našem ovako trpljaše sa sudbinu naše junačke i svete Srbije, naše psloboditeljice i spasiteljke : - Na dan proglašenja rata Srbiji sko- ćiše na noge lagane, otkriše oltare, oki- E Ovako se je usmjelio splitski ,Jadran“, da: iše krvavo vrijegjajući svu poštenu našu javnost. zatvoriše knjige tužiteljke, denuncijantstva i špijunstva, osuđenih“ žrtava, < erne crne knjige crne knjige knjige tamnica, strijeljanja i vješanja. | u svetom ushić enju Svome strepil su i oni Otvoriše crkve i stmpiše na siplju na Habsburge blagoslove, “na + gjorgje kletve, da pred licem Boga Veli- koga i dobrotom Golemosa navode braću na ubijanje srpske braće, na paljenje nii- hovih domova, na klanje njihove djece, na gušenje njihovih žena, na vješanje nji- hovih djedova i otaca. 1 ovi | sotone u ljudskoj spodobi, posvećeni krv- nici naroda našeg, stupiše na propovje- <laonice, da pod zaštitom božjeg hrangk uzdignu gromki glas : ša g da Blagoslovljene o vi žene — majke, koje svojim mlijekom zadojiste naše ju nak što preko Drine*eone srpskog raz- bojnika Blagoslovljene O vi žene, drugarice vijerne, koje svojom ljubavlju posvetiste one ruke, koje tamo preko Drine ubijaju Srbe zlotvore. Blagoslovljene o vi zaruč- nice, koje ćete jednog dana vezati svoju . sudbiny uz one,- koji tamo- preko_ Sim Ke < odoše, da sairu. srpski, izmet, s | Por vati sek Blagoslovljena ivi mob ie Troi pa ćete se do vijeka ponositi očevima vašim, jer od ubojice srpskog obraniše svijetli prijestol našeg preuzvišenog cara i kralja. Sinjani, Oni vrli građani ove poštene narodne varoši i-nijemi svedoci ove gro- zote, stisnuše svoja srca i progutaše suze svoje uz utjehu, da će prokletstvo pasti na one, koji proklinju narod naš preko Drine krvave. sb sk s KV Njihova se zločinstva šire širom Dal- macije naše. Komu su strepili +. 1914. god. okupi se vrla četa još vr- lijih junaka i profanirajući hrvatsku za- stavu stupa ponosno pod njom noseći sli- ke Franje Ferdinanda i Sofije, da se zau- stavi na Botićevoj poljani. Dižu se sve uzor ljudi, onda vrli Hrvati, danas gorljivi Jugoslaveni, i pale iza gromovilog govora . oltare, '* da pred lićemi Boga Pravednoga i Istinoga, ,, E | | | sati Popovića, zlerikalci,. sramotne, JILCBAC P ko S premalo žriuva. > Ku ši gstvo ovog ko biser čistog grada, zatomiše gao0aj: Svoj nad sramotom i uvrijedom nji- “ovu Splitu i gorku kap sa svoga srca oslediše u dnu duše u vjeri, da će pobje- Ait Sloboda proti Ropstvu. ži “> «la e "> e A kad bi se otvorili grobovi Onisima Srzentića i Hadžije i obješenih i strijeljanih mučenika, potresla bi se zemlja i problijedila bi i proplakala cijela oslobeđena domovina od straha pred onNjihovim pravednim prokletstvom, što na- * rodni ubice, - slobodnoj Jugoslaviji slave slavlje svoje zlotvori i zločinci danas u izdajničke rabote. Ba . > "i 2 Neka vaš sveti pepeo počiva u miru OVnisime Popoviću i Vi svi mučenici i žrtve narodnih dželata. Neka Vaš duh ne proklinje narod vaš, jer vjerujte pravda će da đode i zločinci će da odgovaraju Y-a pred njezinom nesmiljenošću ložiše na dla svojih s božderstva“ i ,Smrti i doni su strepili od straha zra ne bi pobijedila Srbija i oslobodila braću svoju pokraj Drine. Damirov (Split). Dubrovački Dvor za naš muzej U broju 4. ,Rada“ V. Tavridski obja- vie je članak ,Dubrovački Dvor“ i zastu- pao mišljenje da se u Dvor ne prenese naš muzej. Razlozi, koje navagja g. pisac, po mom mišljenju, nijesu dovoljno oprav- dani, naprotiv, kad bi se uvažilo ono što &. pisac traži, onda bi baš Dvor uistinu postao — groblje. Dubrovački Dvor, to najbolje naše djelo istorijske i arhitektonske vrijednosti, ne smije da ostane za uvijek svakome za- tvoren i nepristupačan. Danas uporegji- vati Dvor sa duždevom palatom u Mleci- ma, u koliko se unutrašnjosti tiče, to je nemoguće. Dok se u duždevoj palati di- vite Tizianu, Tintoretu, ml. Palmi, Vero- £L bezbroj. i gnje-“ 2 Miše [=] Godina it. Dubrovnik, dt marta 1920. Broj 18. I = —=—=— =—=— ====—=—=—————=——=———————— a. x. e o .x S: ž Si e * : * = v > PR Rand. . .v . aa . . ić \ ] oni su strepili ' tiše manastire, obaviše kuće, zapjevaše srpsku zastavu uz. histeričke poklike ,Do- nese-u, starome namještaju i t. d, u na-- e... . av : : < : A : se Ž - os Šo : ; iš EK S : | | himne, odaslaše brzojavke, prirediše gozbe, lje Srbija“ i ,Slava Ferdinandu i Sofiji.“ šem Dvoru imate »dAvije porcelanske bečke | oni su strepili, i oni, sinovi mraka rastvoriše podrume, otključaše blagajne i Splićani, oni mučenici za jugoslaven- peći, parkete i klakom omaštene zidove“ Austrija je pretvorila ovaj divan spome- nik slave i veličine starog Dubrovnika u kancelarije i urede za razne spijune, de- tektive i štrebere — a na veću sramotu, u avliji Dvora. kojekakovi ,poglavari“ hranili su i kokoši! Sada, kada smo se oslobodili austrijskog ropstva, moramo Dvoru posvetiti veću pažnju, nego su mu posvećivali e. k. profesori, koje bi bečka vaga postavljala kao rina“. Sada kad ima svak prava da reče svoju, Tavridski misli, da je najbolje da Dvor ostane za N. V. Regenta Aleksandra i da mu se u tu svrhu restaurira unu- trašnjost. Kada bi se to ostvarilo, zgrada bi ostala zatvorena, a bojimo se da bi restauriranje moglo da nagrdi ovu zgradu koja je već jednom bila žrtvom restaura- tera. Zar nije bolje da se našemu Regentu sagradi moderna villa na _moru, a da se Dvor upotrebi kao muzej ? Danas vojnici stražare pred vratima Dvora. Češće ču- jemo sviranje frule i mješnica. To nas više podsjeća na vojničku kasarnu nego li na Dvor. Razumijemo da se to ne bi dešavalo kad bi u dvoru stanovao N. V. Regent; ali njegov boravak u Dubrovniku biće uvijek kratkotrajan, jer ga državni po- slovi zadržavaju u prest6nici. Zašto dakle da Dvor ostaje pust dok se i naš muzej za- pušta ?* Nije li mnogo zgodnije da _se u arhiv“ Dvoru smijeste * “u prvome katu (koji će ovih dana dopremiti prof. Reše- tar!), u drugome katu muzej, a u avliji lapidarium, vrijednosti, i naši topovi, koji “će stići skupa sa bistom Miha Pracata. | drugi narodi u historijske zgrada smiještaju mu-_ zeje. Pa i u Mlecima (koje Tavridski to liko spominje !) u duždevoj palati ima ar heološki muzej, jer ,sala dei busti“, ,sala dei bronzi“, da što su drugoako ne muzej. U Mlecima je dvor toliko velik, da u njemu može da bude i muzej i dvorane sa sta- vinskim namještajem, ali u našemu, jedva bi stao i muzej, kad bi ga se _ baš htjelo urediti kako treba. Lujo Vojnović, u svo- jem ,Dubrovnik, jedna istorijska šetnja“, (koju citira i Tavridski!) mišljenja je, da se u Dvor prenese istorijski dio našega muzeja (str. 91). Kad bi se već prenijelo istorijski, najbolje bi bilo, bar privremeno, i aaa. a Milica Janković : 1 ljubavi prama otadžbini (Predavanje. ,J. A. Ka) Da se ne nadamo mnogo u tuđu pra- ičnost, već da se čvrsto držimo u zajed- ici, da budemo jaki fizički i moralno, pa iam onda niko ništa ne može. Grešili su se o nas tuđinci, grešili smo se i sami b sebe. Pogrešaka je bilo i loš će ih biti ; iko ih bude sve manje, znači idemo na- Dred. Treba da priznamo sami sebi svoje mane i da ih lečimo. Ne smemo dopu- titi da nep, rijatelj. kao dosada kuje sebi tajbolje oružje baš od tih naših zajednič- fih mana. Nesloga je nama mnogo zla. činila, ali je sloga jača od nesloge : ga je stvorila Jugoslaviju, ona će je držati i podići, | | Sa svima slovenskim našodima treba la živimo u Prijateljstvu i ljubavi, pa će- po biti silni u otporu protiv neprijatelja, ričao mi je jedan naš stari pedagog da nekada u Jeni, ili Berlinu, sad ne znam Rično, slušao predavanje velikog nemač- jog naučnika i profesora | univerziteta. a Tome predavanju je prisustvovao i Viljem, na sreću čovečanstva sada ne više car. Mudri profesor je proricao veliku buduć- nost germanstvu i kazao da će Rusija 1 svi mali slovenski narodi biti dubre koje će nagnojiti nemačku zemlju da bude plodna i bogata. Kada je svršio, Viljem ie prišao i čestitao mu srdačno. Taj Viljem nije više ništa i Nemačka izgleda slomljena. Ali ko nama jamči da ona neće ponovo pokušavati da prodre na istok? Ko nam jamči, ako je zmiji ostala glava, da joj otkinut rep neće ponovo da naraste ? Dr-- Čehoslovacima i Po- žati se sa_ Rusima, ljacima, a najviše držati se čvrsto među sobom, to nam je najbolje jamstvo za mirni kulturni razvitak. | : Mi imamo mana koje nam mnogo smetaju, ali imamo i retkih osobina koje treba svestrano razvijati. Ko hoće. veliku Srbiju ili zasebnu Hrvatsku, taj nehotice ili hotimice radi u korist neprijatelja. Ve- lika Srbija, velika Hrvatska i velika Slo- venačka mogu postojati samo ik; velikoj Jugoslaviji. s Miji smo das svadalice i pomalo leni, . ; Mei PI i Sa do KR: Eva : pe Pe ik: pina “im eee NARODNA REPUEL IKA. PR A rasna "NA Bi ali mi smo daroviti, mi smo pravični, mi smo i u ropstvu bili deca: slobode, i pod pepelom zagušljive tudištine sačuvali va- tru slobode koja je zabuktala i zapalila. ceo svet, i mi imamo jednu osobinu koja nas jednom može usrećiti: mi smo uvek sposobni da se oduševimo dobrim velikim i lepim. Narodne pesme su kroz vekove ropstva sačuvale tradiciju-i nadu na oslo- \ bođenje. Cime ? Lepotom i istinom svojom. Služimo i mi lepotom i istinom svojoj otadžbini. Koji se narod može pohvaliti da ima takve narodne pesme kao što su naše ? Čija se umetnička poezija ne bi ponosila lepotom takvih stihova kao. što su naši narodni : Dva su bora naporedo rasla, Medu njima tankovrha jela. To ne bila dva bora zelena, “Ni međ' njima “tankovrha jela, | Već to bila dva brata rođena; Među njima sestrica Jelica. l onda, što znate, dolazi snaja da za- vadi braću i sestru. Koliko s. mu- drosti ima u toj lepoj strašnoj | > Filter Yi E,» mir nasi < * na : 3 > suse RA A8 ii zi ,. £ £. 1 # kr ai i bolnoj “pesmi. T kako. go narod tu našu svada- lačku osobinučumeo izlečiti u drugoj div- noj po. ideji i punoj poezije pesmi : Mesec kara zvijezdu Danicu : Đe si bila, zvijezdo Danice ? Đe si bila, de si dangubila, Dangubila. tri bijela dana ? Danica se njemu odgovara : | Ja sam bila, ja sam dangubila Više bjela grada Biograda, Gledajući čuda velikoga Đe dijele braća očevinu. Neka jugoslavenska žena bude i da- nas ona plemenita Jakšićeva ljuba i neka nežnošću i ljubavlju svojom miri zavađe- nu braću koja se i danas kadkad svađaju ,da oko šta veće ni oko šta: oko vrana konja i sokola.“ Neka ih lepom rečju iz srca miri da ne dele očevinu svoju, već- da je zajednički čuvaju i obrađuju i deci u nasleđe preporođenoj ostave, Meni se čini da, noj državi, ne može biti sreće bez: uza- | iamne ljubavi i bez poštovanja, bez pot- | punog poznavanja duša, bez uzajamnog popuštanja i bez soje da poučimo: i da x nas Porsa, Ri. ke ba stari spomenici arhitektonske. kao u braku i u. ak jednoj porodici, tako i u našoj ujedinje- | »Konservatore sta- i