s

“i . ODGOVORNI UREDNIK :
| D* LJUBO LEONTIĆ

VLASNIK IZDA VAČ endo

 —
===

UPRAVA 1 pse

Ertvom pro gona  Stiirghova
fežima“
heumoljivom rukoni napisaše na strani-

kaljanu ruku i so

DUBROVNIK. ži

RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 832. a

NEZAVISAN

OBNO VNI GLASNIK

POJEDINI BROJ L KRUNU -

IZLAZI SVAKE SUBOTE

PRETPLATA :

ČETVRT GODINE 14 K
MESEČNO . . . 5 K

OGLASI PO POSEB. CENIKU.

noći. svemoćni zaštitnici izdajica naroda,

bušitelji čistog narodnog osjećanja, trgovei
koblja među narodnim inasama, krvnici i
Giželati najboljih, najsvjetlijih,
kinova naroda našeg !

najčestitijih

i oni su strepili, oni, koji su ,4 zem-

Vama bivše monarhije Habstagčojola bili

i Khuenova
*//*) Vijekovi svoiom info doći i
j ]

"ama svjetske historije, na stranicama,
zvanim crnim i neizbrisivim mrljama ljud-
skog roda, riječi zap&čaćene iskustvom :
Klerikalizam je laž, klevetu, podmetanje
| osvetu uzdigao na dogme svoga morala.
Dvaj je moral nešto zasebna, tako
pdurna, da se ljudski rod zegraža i na sa-
mu pomisao njegova živinstva. Samo drs-
kost, samo klerikalni moral može da gazi
najsvetija etička načela, najčišće estetske
psjećaje, najočitije istine, utvrđene  činje-
nicama, dokumentima, svjedočanstvima.

U oči svjedocima, živim tužiteljima
njegovim, u oči cijelom našem narodu
diže kierikalac svoju ruku, kojom je. vi-
ao zastavu habsburških krvnika i -vijući
lanas narodnu zastavu kliče: Evo, za

tako

slobodu i čast njenu borah se narode !

Diže danas svoju krvlju vlastite braće
ee S IVE

e ruka čista 1 SRA a e
Diže danas. svoju KES e. i ubiv-

štvima svetih žrtava uprljanu ruku i kliče :

vo, ovom rukom branih sinove, žene,

štarce, djecu naroda našeg !|

Diže danas onu ruku, kojom je po-
razivao, da je naš neprijateli i zlotvor ta-
no preko Drine, tamo, gdje se diže srp-
iki osvetnik, kralj Petar Karagjorgjević i
jarod Šumadije, tamo, odakle rudi zora
obode, spasa, uskrsnuća ; Onu ruku, ko-
om je upirao u krvnikov Beč, gdje je
\jegova duša nalazila oslona, pohvale, pri
nanja, potpore, nagrade. I klerikalac, ,,žr-
va progona Stiirghova i Khuenova  ra-
čima“, u narodu našem ovako trpljaše sa
sudbinu naše junačke i svete Srbije, naše
psloboditeljice i spasiteljke :  -

Na dan proglašenja rata Srbiji sko-
ćiše na noge lagane, otkriše oltare, oki-

E Ovako se je usmjelio splitski ,Jadran“, da:
iše krvavo vrijegjajući svu poštenu našu javnost.

zatvoriše knjige  tužiteljke,
denuncijantstva i špijunstva,
osuđenih“ žrtava, < erne

crne knjige
crne knjige
knjige tamnica,

strijeljanja i vješanja.

| u svetom ushić enju Svome strepil

su i oni
Otvoriše crkve i stmpiše na
siplju na Habsburge blagoslove, “na +
gjorgje kletve, da pred licem Boga  Veli-
koga i dobrotom Golemosa navode braću
na ubijanje srpske braće, na paljenje nii-
hovih domova, na klanje njihove djece,
na gušenje njihovih žena, na vješanje nji-
hovih djedova i otaca. 1 ovi |
sotone u ljudskoj spodobi, posvećeni krv-

nici naroda našeg, stupiše na propovje-
<laonice, da pod zaštitom božjeg hrangk
uzdignu gromki glas : ša g da

Blagoslovljene o vi žene — majke,

koje svojim mlijekom zadojiste naše ju

nak što preko Drine*eone srpskog raz-

bojnika

Blagoslovljene O vi žene, drugarice
vijerne, koje svojom ljubavlju posvetiste
one ruke, koje tamo preko Drine ubijaju
Srbe zlotvore. Blagoslovljene o vi zaruč-
nice, koje ćete jednog dana vezati svoju

. sudbiny uz one,- koji tamo- preko_ Sim
Ke < odoše, da sairu. srpski, izmet, s |

Por vati
sek

Blagoslovljena ivi mob ie Troi pa
ćete se do vijeka ponositi očevima vašim,
jer od ubojice srpskog obraniše svijetli
prijestol našeg preuzvišenog cara i kralja.

Sinjani, Oni vrli građani ove poštene
narodne varoši i-nijemi svedoci ove gro-
zote, stisnuše svoja srca i progutaše suze
svoje uz utjehu, da će prokletstvo pasti
na one, koji proklinju narod naš preko
Drine krvave.

sb
sk
s KV

Njihova se zločinstva šire širom Dal-

macije naše.

Komu su strepili +.

1914. god. okupi se vrla četa još vr-
lijih junaka i profanirajući hrvatsku za-
stavu stupa ponosno pod njom noseći sli-
ke Franje Ferdinanda i Sofije, da se zau-
stavi na Botićevoj poljani. Dižu se sve
uzor ljudi, onda vrli Hrvati, danas gorljivi
Jugoslaveni, i pale iza gromovilog govora

.

oltare, '*

da pred lićemi Boga Pravednoga i Istinoga, ,, E
| | | sati Popovića,

zlerikalci,.

sramotne, JILCBAC
P ko

S premalo žriuva. >

Ku
ši

gstvo ovog ko biser čistog grada, zatomiše
gao0aj: Svoj nad sramotom i uvrijedom nji-
“ovu Splitu i gorku kap sa svoga srca

oslediše u dnu duše u vjeri, da će pobje-

Ait Sloboda proti Ropstvu.

ži
“> «la e
"> e

A kad bi se otvorili grobovi Onisima
Srzentića i Hadžije i
obješenih i strijeljanih mučenika, potresla
bi se zemlja i problijedila bi i proplakala
cijela oslobeđena domovina od straha pred

onNjihovim pravednim prokletstvom, što na-
* rodni ubice,
- slobodnoj Jugoslaviji slave slavlje svoje

zlotvori i zločinci danas u

izdajničke rabote.

Ba . >
"i 2

Neka vaš sveti pepeo počiva u miru
OVnisime Popoviću i Vi svi mučenici i
žrtve narodnih dželata. Neka Vaš duh ne

proklinje narod vaš, jer vjerujte pravda
će da đode i zločinci će da odgovaraju

Y-a

pred njezinom nesmiljenošću

ložiše na dla svojih s
božderstva“ i ,Smrti i

doni su strepili od straha zra ne bi
pobijedila Srbija i oslobodila braću svoju
pokraj Drine. Damirov (Split).

Dubrovački Dvor za naš muzej

U broju 4. ,Rada“ V. Tavridski obja-
vie je članak ,Dubrovački Dvor“ i zastu-
pao mišljenje da se u Dvor ne prenese
naš muzej. Razlozi, koje navagja g. pisac,
po mom mišljenju, nijesu dovoljno oprav-
dani, naprotiv, kad bi se uvažilo ono što
&. pisac traži, onda bi baš Dvor uistinu
postao — groblje.

Dubrovački Dvor, to najbolje naše djelo
istorijske i arhitektonske vrijednosti, ne
smije da ostane za uvijek svakome  za-
tvoren i nepristupačan. Danas uporegji-
vati Dvor sa duždevom palatom u Mleci-
ma, u koliko se unutrašnjosti tiče, to je
nemoguće. Dok se u duždevoj palati di-
vite Tizianu, Tintoretu, ml. Palmi, Vero-

£L

bezbroj.

i gnje-“

2 Miše [=]
Godina it. Dubrovnik, dt marta 1920. Broj 18.

I = —=—=— =—=— ====—=—=—————=——=———————— a.

x. e o .x S: ž Si e * : * = v > PR Rand. . .v . aa . . ić \

] oni su strepili ' tiše manastire, obaviše kuće, zapjevaše srpsku zastavu uz. histeričke poklike ,Do- nese-u, starome namještaju i t. d, u na--

e... . av : : < : A : se Ž - os Šo : ; iš EK S :

| | himne, odaslaše brzojavke, prirediše gozbe, lje Srbija“ i ,Slava Ferdinandu i Sofiji.“ šem Dvoru imate »dAvije porcelanske bečke

| oni su strepili, i oni, sinovi mraka  rastvoriše podrume, otključaše blagajne i Splićani, oni mučenici za jugoslaven- peći, parkete i klakom omaštene zidove“

Austrija je pretvorila ovaj divan spome-
nik slave i veličine starog Dubrovnika u
kancelarije i urede za razne spijune, de-
tektive i štrebere — a na veću sramotu,
u avliji Dvora. kojekakovi  ,poglavari“
hranili su i kokoši! Sada, kada smo se
oslobodili austrijskog ropstva, moramo
Dvoru posvetiti veću pažnju, nego su mu
posvećivali e. k. profesori, koje bi bečka
vaga postavljala kao
rina“. Sada kad ima svak prava da reče
svoju, Tavridski misli, da je najbolje da
Dvor ostane za N. V. Regenta Aleksandra
i da mu se u tu svrhu restaurira unu-
trašnjost. Kada bi se to ostvarilo, zgrada
bi ostala zatvorena, a bojimo se da bi
restauriranje moglo da nagrdi ovu zgradu
koja je već jednom bila žrtvom restaura-
tera. Zar nije bolje da se našemu Regentu
sagradi moderna villa na _moru, a da se
Dvor upotrebi kao muzej ? Danas vojnici
stražare pred vratima Dvora. Češće ču-
jemo sviranje frule i mješnica. To nas
više podsjeća na vojničku kasarnu nego
li na Dvor. Razumijemo da se to ne bi
dešavalo kad bi u dvoru stanovao N. V.
Regent; ali njegov boravak u Dubrovniku
biće uvijek kratkotrajan, jer ga državni po-
slovi zadržavaju u prest6nici. Zašto dakle da
Dvor ostaje pust dok se i naš muzej za-

pušta ?* Nije li mnogo zgodnije da _se u
arhiv“

Dvoru smijeste * “u prvome katu
(koji će ovih dana dopremiti prof. Reše-
tar!), u drugome katu muzej, a u avliji
lapidarium,
vrijednosti, i naši topovi, koji “će stići
skupa sa bistom Miha Pracata. | drugi

narodi u historijske zgrada smiještaju mu-_

zeje. Pa i u Mlecima (koje Tavridski to
liko spominje !) u duždevoj palati ima ar
heološki muzej, jer ,sala dei busti“, ,sala
dei bronzi“, da što su drugoako ne muzej. U
Mlecima je dvor toliko velik, da u njemu
može da bude i muzej i dvorane sa  sta-
vinskim namještajem, ali u našemu, jedva
bi stao i muzej, kad bi ga se _ baš htjelo
urediti kako treba. Lujo Vojnović, u svo-
jem ,Dubrovnik, jedna  istorijska šetnja“,
(koju citira i Tavridski!) mišljenja je, da
se u Dvor prenese istorijski dio našega
muzeja (str. 91). Kad bi se već prenijelo
istorijski, najbolje bi bilo, bar privremeno,

i aaa.

a

Milica Janković :

1 ljubavi prama otadžbini
(Predavanje. ,J. A. Ka)

Da se ne nadamo mnogo u tuđu pra-
ičnost, već da se čvrsto držimo u zajed-
ici, da budemo jaki fizički i moralno, pa
iam onda niko ništa ne može. Grešili su
se o nas tuđinci, grešili smo se i sami
b sebe. Pogrešaka je bilo i loš će ih biti ;
iko ih bude sve manje, znači idemo na-
Dred. Treba da priznamo sami sebi svoje
mane i da ih lečimo. Ne smemo dopu-
titi da nep, rijatelj. kao dosada kuje sebi
tajbolje oružje baš od tih naših zajednič-
fih mana. Nesloga je nama mnogo zla.
činila, ali je sloga jača od nesloge :
ga je stvorila Jugoslaviju, ona će je
držati i podići, | |

Sa svima slovenskim našodima treba

la živimo u Prijateljstvu i ljubavi, pa će-
po biti silni u otporu protiv neprijatelja,

ričao mi je jedan naš stari pedagog da
nekada u Jeni, ili Berlinu, sad ne znam
Rično, slušao predavanje velikog nemač-
jog naučnika i profesora | univerziteta.

a

Tome predavanju je prisustvovao i Viljem,
na sreću čovečanstva sada ne više car.
Mudri profesor je proricao veliku buduć-
nost germanstvu i kazao da će Rusija 1
svi mali slovenski narodi biti dubre koje
će nagnojiti nemačku zemlju da bude
plodna i bogata. Kada je svršio, Viljem
ie prišao i čestitao mu srdačno. Taj Viljem

nije više ništa i Nemačka izgleda slomljena.

Ali ko nama jamči da ona neće ponovo
pokušavati da prodre na istok? Ko nam
jamči, ako je zmiji ostala glava, da joj

otkinut rep neće ponovo da naraste ? Dr--
Čehoslovacima i Po-

žati se sa_ Rusima,
ljacima, a najviše držati se čvrsto među
sobom, to nam je najbolje jamstvo za
mirni kulturni razvitak. | :

Mi imamo mana koje nam mnogo
smetaju, ali imamo i retkih osobina koje
treba svestrano razvijati. Ko hoće. veliku
Srbiju ili zasebnu Hrvatsku, taj nehotice
ili hotimice radi u korist neprijatelja. Ve-

lika Srbija, velika Hrvatska i velika Slo-

venačka mogu postojati samo ik; velikoj

Jugoslaviji. s
Miji smo das svadalice i pomalo leni,

. ;

Mei PI
i Sa do KR: Eva :

pe
Pe ik:

pina

“im

eee

NARODNA REPUEL IKA. PR A rasna
"NA Bi

ali mi smo daroviti, mi smo pravični, mi
smo i u ropstvu bili deca: slobode, i pod
pepelom zagušljive tudištine sačuvali va-

tru slobode koja je zabuktala i zapalila.

ceo svet, i mi imamo jednu osobinu koja
nas jednom može usrećiti: mi smo uvek
sposobni da se oduševimo dobrim velikim
i lepim. Narodne pesme su kroz vekove
ropstva sačuvale tradiciju-i nadu na oslo-

\ bođenje. Cime ? Lepotom i istinom svojom.

Služimo i mi lepotom i istinom svojoj
otadžbini. Koji se narod može pohvaliti
da ima takve narodne pesme kao što su
naše ? Čija se umetnička poezija ne bi
ponosila lepotom takvih stihova kao. što
su naši narodni :

Dva su bora naporedo rasla,

Medu njima tankovrha jela.

To ne bila dva bora zelena,

“Ni međ' njima “tankovrha jela, |

Već to bila dva brata rođena;
Među njima sestrica Jelica.
l onda, što znate, dolazi snaja da za-
vadi braću i sestru. Koliko s. mu-
drosti ima u toj lepoj strašnoj |

> Filter Yi E,» mir nasi <
* na : 3 > suse RA A8 ii zi
,. £ £. 1 # kr ai

i bolnoj
“pesmi. T kako. go narod tu našu svada-

lačku osobinučumeo izlečiti u drugoj div-
noj po. ideji i punoj poezije pesmi :
Mesec kara zvijezdu Danicu :
Đe si bila, zvijezdo Danice ?
Đe si bila, de si dangubila,
Dangubila. tri bijela dana ?
Danica se njemu odgovara : |
Ja sam bila, ja sam dangubila
Više bjela grada Biograda,
Gledajući čuda velikoga
Đe dijele braća očevinu.

Neka jugoslavenska žena bude i da-
nas ona plemenita Jakšićeva ljuba i neka
nežnošću i ljubavlju svojom miri zavađe-
nu braću koja se i danas kadkad svađaju
,da oko šta veće ni oko šta: oko vrana

konja i sokola.“ Neka ih lepom rečju iz

srca miri da ne dele očevinu svoju, već-
da je zajednički čuvaju i obrađuju i deci
u nasleđe preporođenoj ostave,

Meni se čini da,

noj državi, ne može biti sreće bez: uza- |

iamne ljubavi i bez poštovanja, bez pot- |

punog poznavanja duša, bez uzajamnog

popuštanja i bez soje da poučimo: i da x

nas Porsa, Ri.

ke
ba

stari spomenici arhitektonske.

kao u braku i u. ak
jednoj porodici, tako i u našoj ujedinje- |

»Konservatore sta- i