Si VLASI NIK-14D AVAČ S ojdovonsi saso č . ---— be S inji X doe UPRAVA 1 UREDNIŠTVO | o RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 332. ==: > DUBROVNIK. > === Godina it. 4 im) 2 ps LJUBO LEONTIĆ | === : _ - e 30. Travnja 1671. ž. Puna dva i Do Si oljeća minuše od dan: je a u B ečkoru nika Boki Puka Zrinskog osa a igaba niku os pore je. samo Busi ira +3 < , u najnevoljniji: n i najbjednijim granicama. j Hto, to je “položaj. s geta. Bezdi duši ni, štveni eli .me Pe krv, Peoocinia ujući mu i najčedniji život |n (a x tome ga gledaju preko ramena i savremenog inteli- igo ni gpporalijk | najniži dru- / islćavaju * gaki SM nu: IZLAZI SVAKE ns a “PRETPLATA : ČETVRT GOD INE 20 K ——— OGLASI PO itošun, Ovi. š Više sam nego uvjeren, da me je g. »Rad* i nje- S vremena i dodano ooo ovde metode — omalovaži moj članak. Ali baš, mk Svati ali dobro mu je došla | ako ni na jednomu polju, a ono barem u Krsta Frankopana. * Tirani naroda hoće krvlju kla ugu- pljuvaju na nj!),_đok se na obzorju nago- | milavaju novi erni oblaci, prijeteći novim dam (pogotovo pak jedinih ostataka viktorom. | mi smo mu ovih dana osjetili slave i umne veličine jednog ogranka na- še vječni plamen čežnje za debla lirani misle da se ubijanjem vogja ubija i borbeni besmrtni ddh potlače s08 naroda. | < Tirani i remena pokušavali su materijalnom - om da unište moralnu snagu negobje-' s i pobiedonosne vječne: pravde: - 1 uvijek, u nistoriji svih narod na“ svili Vremena, narodni mno bio tirani bili st poraženi. ' .# S dekot i dvijeslotinete trdese osam. go- ok prenesete E avodobjino, kosti ss“. krvnici svih ndtoda. S | ke: cija, bez obzira: na stepene, svili “Sučenjaka;i književnika do najskromnijeg/ prve udare: i2 daljine. furnim zemljana : inteligen- od najve U svim radnika na duševnom polju, organizoval se je u čvrstu falangu, brinući se. za teli >ktualne i moralne potrebe Svo ih <ž č i. Splitsko »Novo Doba“ po će ovih re a na sličnu akciju i. kod nas. Najskraje. ž niji je čas, da se s tim započne. Sve. je. nov organizovano, sve klase stiskaju svoje ne > jedi osvrtati.“ doše, poprimajući bojni slav, a razred koji je par excellence nositel a nepomućena vedrina s oćeg]> “do zaključka koji bi bio plod samo sve- ko pr vjetarijata / tutnji i roda, o čiju se kulturti oslanja sav rod “ južnih Slavena) traži. se sva objektivnost da se može doći strano 'izobraženog uma, “prožeta božan- skim dahom etike i estetike, koja ix po- g PRAVanJja umjetnosti izvire. Iz članka u ,Narodđu“ jasno se može + zaključiti, da anonimni g. pisac ne trpi ničije kritike, kad u nekom diktatorskom tonu veli, da se na moj članak ,ne vri- Prepuštavajući to ukusu g. pisca, spomenuću mu samo ovo: kad su “nazad godišta htjeli rušiti staru biskupsku Broj 24. ni du ili Radićeva palača u Gružu ili toliki drugi slični rasuti dvorci od Pila do Gruža. I (=. Sud o objektivnosti moga mišljenja | E prepuštam javnosti i s ovim svršavam. - A. Benussi. edu a š polemika oko. »Dubrovačkog Dora Ee: O pitanju, »Dubrovačkog Dvora“ objav- = ljena sudo sada u ,Radu“ tri članka, i to: u br.4.g. V. Tavridski otvara_ovo pi- tanje i traži da se Dvor odredi za kra- jeg konak, a u br. 18. g. A.B.i u br. 22. g. M. Rešetar zagovaraju mišljenje da se: a ro smjesti, uz arhiv, i muzej sta- rog Dubrovnika. »Rad* je sva ta tri- članka objavio | bez ikakva komentara od strane opravdavaju svoja stanovništa, a javnosti opet da sama stvara svoj sud,na osnovu argumenata iznesenih u tako otvorenoj uredni- a štva, koje je i u drugim pitanjima javnog interesa postupilo jednako objektivno, pre- - puštajući piscima- da slobodno iznose i * sa ke. “Nik Ri h ti ši disku iji E, O O . .« = sna naših | mučenik iz razoi rene«auštrijske "napretka, “bulji pasivno preda . Akcija“, palaču u Splitu, pitalo se je i željelo, da ji, og F4 bo sa da eia P iaio «ša može 208 tamnice, hovu slobodni otadžbinu. goliče ieSplita 1 to nasajegil i. Poticaj Mi sva: . odano mišljenje (styorila se je čak a najmanje bi to smio-d čini — e ALA 129. loga grada, koji. je medju najaktivnijim i i | anketa sa. Don Franom Buli m na čelu) ko E e dska že knj za Rade“ čio ra M a najidealističkijim u Jugos viji, najljepša + tako, oda še je gra janstvo u: Splitu bilo + ; ers kto bi eda , Si pristojno ustu : ia Ki dora “pobjedu na nad Habzb! + nam je garancija za ozbiljmost pothvata. poda u dva tabora. A o našem Dvoru, mid E že pe 9 ou da otvori tu ras ae pi wi Mi očekujemo. ta. "preduzeće s najvećom ne sniije eto. niko ni da uno. Anonimnog Re. .: na E e pa zidaoseanhra LOBD a take N4sd ia S neustpliivošću“ i S najljepšim nadama =- A pisea. -» Naroda“. : .moj-je. č lanak. , »izr jena: D ii KS sro stanovnici skladnog iO 1 % ao je “Dubrovnika imiamo — skih eg vatski dio našega ke. odaslao je “a dio Pavo Miš NenjE sa Dvoru. SE rovni mo -—“osim muzijs svoje predstavnike da se pridruže srp- skim i slovenačkim, da svečano pro-. klamiraju svijetu ujedinjenje Srba-Hrva- ta-Slovenaca i osnivanje njiove narod- ne nezavisne jedinstvene države Ju- goslavije. > Neumrli duh svih jugoslovenskih. mučenika iebdio je u tom času nad zišek Gradom obasjanim suncem. - Dovršeno je njihovo Veliko Djelo. : Slava! 0 sadašnjem položaju inteligencije Medju najtežim i najaktuelnijim ano- ilija koje je za sobom ostavio dugo- godišnji svjetski rat, možemo da bez sum- nje ubrojimo i položaj, u koji je dospio pripadnik inteligentnog staleža. Kažemo medju najtežim, ali možda je to najakut- nija i najozbiljnija, a j najkarakterističnija od svih drugih, jer se u njoj, kao u ni- jednoj drugoj, odr: izuje sva neduhovnost sadanjega vremena, koja je inače. nemi- novna u svim historijskim kataklizmima. Ono, što se dogadja u prirodnim olu- jama, isto se zbiva i u povjesnim : ptice pjevačice preplašeno zanijeme, dok pod crnim nebom zakriješte glasoxi ptičurina gladnih leševa, a iz podzemnih duplja 1z- gmižu nebrojene povorke kreketavih i ljigavih nakaza. Duševno izradjeni intelek- tualac gleda zaprepašteno, gdje se cijela zgrada njegovih moralnih zasada i ubije- .djenja ruši, dok smrad najnižih instinkata, kao gnusna, žuta vodurina, što nabujava iza povodnja. dZ pozemnih kloaka, okužuje = BOJNE miazmima drušivenu atmosferu. Da budemo konkre tniji, sabrat ćemo sve u jednu; činjenicu : danas intelektualac ode razlike, od. najvišega do najnižega), . dakle jedina klasa, “koja raprezentiše du- lavli: napredak, jednostavno. nema prava ire PA Kars pa "ad ža VE ss živ hm ee none 1 Dubrovački Dvor U broju 18. ,Rad-a“ objavljen je moj članak ,Dubrovački Dvor za naš muzej“ pod šifrom A. B. Tu sam iznio mišljenje, da se u naš Dvor prenese dubrovački muzej, protivno predlogu g. Tavridskog, koji, u 4. broju istog lista, traži, bude stan našega kralja, kad on dogje u Dubrovnik, jer bi inače, Dvor skao muzej, postao tobože groblje. Ja sam odgovorio, kad bi-se uvažilo mišljenje g. Tavridskog, da bi Dvor u istinu postao“ groblje, jer - kako iz istoga članka proizlazi, ostao bi uvijek zatvoren i nepristupačan. Naš kralj, kako je svakome poznato, ne može naime češće da pohagja Dubrovnik, jer ga po- slovi zadržavaju u prijestonici, pa stoga njegov boravak u Dubrovniku može da se ograniči samo na par dana. Naravno da je ove moje riječi svak morao jedine ovako shvatiti i nikako drukčije. To se još bolje razabire iz članka, pod istim na- slovom, g. prof. M. Rešetara. On doslovce piše: ,Dogodilo bi se, da bi 360 dana na. godinu bio pust i prazan, pa tako ne imao ništa od njega ni vladar ni Dubrov- nik“ U 17. broju“ mjesnog lista, Narod“. izašo je č daha pod istim naslovom — bez potpisa. Prelazim pi eko toga, što se pisac toga članka može ne osvrtati na Sheozbilj= nost mojih predpostavaka i zaključaka“, jer tim namah otkriva lošu stranu svoga postupanja u pitanju, biva, da sebe: ističe ao neki nepogriješsivi at toritet, koji u opće zabranjuje da se ova stvar javno pretrese — sine ira et studio. Ma da moje | predpostavke i zaključci: u (stvari mogu biti omalovaženi od visokog auktoritela, ipak nijesam očekivao, da taj «visoki auk- toritet može tako daleko zastraniti, da me » čak radi moga suda i objedi. Time je zlo- sretno, taj visoki -auktoritet odmah lišio. svoj sud one vedrine i čiste objektivnosli, kojom u opće auktoriteti trektiraju slična | pitanja. Riječ. ,groblje“ anonimni je pisac objesio o veliko zvono, pa s oglasio i — veleizdajnikom, “ LI 2 ' 1 \ : dt A Ž i ' ' da Dvor ' - prema cijelom ujedinjenom narodu.“ DB | da je on ,auktoritet isključivo u stvarima našega jezika i istorije književnosti, a ni- kako u pitanjima koja su najviše estetska i kulturno istorijska“. Dakle zaključak je jednostavan : Niko nije kompetentan, već jedino anonimni g. pisac! Da ne počini, dakle, kogod isti grijeh kao i ja, neka je unaprijed obaviješten da mi u gradu imamo, valjada uslijed reinkarnacije, opet -oživjelovog novog Petroniusa ili - Aretina, a nema nade da se može postići ietra njegovu blagonaklonost ili ga barem ga- “nuti nae da ti dopusti da mu rečeš : »Ma stani, čovječe, pa prije nego me : osudiši baciš u prašinu, ded pogledaj, da li i moj cilj ne krije jednako pleme- onitu svrhu kao i tvoj, a baš na očuvanje pijeteta i oplemenjivanja novijih naraštaja u simbolu dubro vačkog Dvora stare i vjerne ljubavi prama gradu, a kroza nj Sve lunčeve i soare-e na »čudnim taracama Minčete, Bokara, Sv. Ivana“ iz- gledale bi anahronizam Barrčsu, pjesniku .mrtvijeh stvari, 1 Rodenbachu »Bruges la morte.“ Svi moderni ,arhitekti, slikari i vajari“ samo bi diranjem alterirali karak- ter te divne Onofrijeve i" Miehelozzi-jeve gragjevine, koja samo može da odgovara današnjoj svrsi duždeve palače u Mle- cima ili Palazzo Pitti u Firenci. U ostalom, i ako ,skorojević“, mogu osloniti svoj sud i na mnijenje što ga je zastupao Lujo Voj-<. »Dvor po- vraćen gradu Dubrovniku kao narodni: dr nović u Epilogu svoga ,Pada*: žavni spomenik. Državni arhiv, sa diplo- matičkom salom, muzej dubrovačkijeh sta- rina, po ugledu vlasovitoga Museo Correr, sporedno. muzej prirodnijeh nauka (bez | »Narodove“ neukusne ironije bijelog med- vjeda, morskog psa, ispunjena mačka i par monstruma u spiritisu (op. člankopisca) i najzad velika municipalna knjižnica“. , Za stanovanje “ našega Kralja - oslo- boditelja, koliko. sa strane estetske, toliko oro me pro- *uHd s one. higijenske, mnogo je podesniji div- činkvečento-dvorac Gjorgjića u Lapa+ NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA mag ELE, “ostalo, biva na sami projekt, da se u du- ispunjena mačka i par monstruma u spi- ritusu“ — i živih monstruma koji su ne samo kadri da svaku političku diskusiju gurnu u kloaku, da u kritici društvene mo- rale kleveću nedužne, da u raspravama o klerikalizmu blate religiju, nego eto, da i u jednoj polemici, koja bi trebala da se kreće u nekim višim sferama etike i este- tike, padnu u nizine štreberske denunci- jacije. To su odista nevjerovatne stvari — — i za dokaz nužno je uzeti u ruke mjesni ,Narod“, br. 17. od 28. a. m, Lel“ jednom anonimnom članku pod nasiovom »Dubrovački Dvor“ pročitati ovaj doslovni stavak : i »Poznajući republikanske urednika ,Rada“, liko začudili ni članku, ni ideji, o- kojoj se u njem razlaže, koliko ovim riječima (ne znam, kako bi ih nazvao !), te se tu čitaju: ,Kad bi se uvažilo ono što g. pi- | sac traži (biva, da naš Dvor ostane za | našega Kralja. Primj. Uredn. ,N. “), onda bi Dvor uistinu postao groolje.“ Ostavljajući, da o ovakom načinu pisanja izreku svoj koji ikoliko poznaju prave ginove Dubrovnika, kao i sve časne pri = sud svi oni, osjećaje S zapravo se nijesmo to- došlice, te u njemu žive, mi prelazimo na. i | brovački Dvor smjeste muzeji i biblioteke. ikad Ovdje dakle, anonimni pisac, odgova-. zoo Bia rajući &.-univ. prof. Dr. Milanu Rešetaru. Ige Antoniju Benussi- -u, koji su svoje &lan- ke i potpisali, nalazi za shodno ne samo da izvrne smisao rečenice g. Benussi-a, neso i, na osnovu takove. mistifikacije, P& A x kušava da denuncira urednika »Rada*. koli u toj polemici nema a ma baš nikak e vog učešća. ase = Prepuštajući javnosti (kojoj Narod“ i onako duguje dokaze \za premnoge | sv tvrdnje i opravdanje za svoje bijedno žanje i šurovanje sa klerikaleima u b r do istrage ,sa krvopijama: malog. naro _ i njihovim braniteljima“) prepuštajući poštenoj dubrovačkoj javnosti da sudi 0 koja se. oj peti ovom načinu borbe | aš: i njegova Krdnish oak. / ć : : &s\ *