= SLASNIKIZDAVAČ :— : _ ODGOVORNI UREDNIK : pe EJ UB ZOLEONTI KI UREDNIŠTVO F RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 339. BEE 7 S DUBROVNIK. < šoL | k Mudina Hi ni Kudo" 6 Kome k Italija likuje ! Vatikan je učinio gole- mu uslugu talijanskom imperijalizmu -— > pašuoči riješenja Jadranskog Pitanja. , Dik- = tatoru“ D/Annunziu došao je u odsudnom času u pomoć apoštolski vikar msgr. Celso Constantini, imenovan od strane Svete = Stolice, da preduzme svu crkovnu vlast E rad riječkom župom, dakle da de facto : odijeli Rijeku od senjske biskupije — stva- rajući tim teški precedens na našu štetu prije nego li konferencija naših i talijan- skih delegata u Pallanzi dogje do zaključ- ka u pitanju političke pripadnosti grada Rijeke, de iure. U isto vrijeme, a bez sum- nje iu vezi stim, pada i akcija »Pučke Stranke“, Pirišto popolare italiano, u talijan- skom parlamentu, koja (koketirajući sa ko- munistima, ,za obsjenu prostote“, da osvoji radničke _ mase!) obara provizorno Nitti-a — uistinu da ugodi italijanskim naciona- listima i militaristima, i opet ga diže (izvo- jevavši prije toga priznanje t. zv. ,bijelih organizacija*!) ... da mu osnaženom pomogne do pobjede u definitivnim pre- govorima sa jugoslovenskim delegatima. Ovakom dvoličnom igrom intrigantske ško- le staromodne diplomacije, u vanjskoj i u nutarnjoj politici, talijanski klerikali, pod direktivom jezuitskih šefova ,crne (bijele) internacionale“, nastoje da se rehabilituju ultaliji, ne bi li nadoknadili gubitak koji su pretrpjeli padom klerikalne Austrije. Nužno je ovaj vatikanski ,trik“ protiv nas povezati ne samo sa aferama bisku- pa Karlina u Trstu i Akšamovića u Gjako- vu, nego i sa djelovanjem klerikala u Fran- “ciji, Belgiji, Austriji, Madžarskoj, Poljskoj it. d., da se vidi kako je klerikalni Rim, koji je onako nemoralnim neutralitetom lavirao u svojoj internacionalnoj politici za vrijeme rata, sada upro sve svoje sile da organizuje reakciju u svim katoličkim dr- žavama, da se podigne nad prijestolja i da u staroj zapadnoj Evropi dogje opet do sredovječne vlasti. »Bijele organizacije“, koje sistematski provagja internacionalna ,pučka stranka“ Vatikanski blagoslov: mae 1, ( Apoštolski imperijalizam) .navskoj monarhiji“ NEZAVISAN OBNOVNI GLASNIK djes die sou sajz es Fr Pa KE FA : a] KA Ž NEEE oni 2 POJEDI INI B ROJ 2 PEAS a E DPEEE TV 2 ho či RR VOA IZLAZI SVA KE. SUBOTE PRET PLATA: : : ČETVRT GODINE 90 K MESEČNO . ŠK 2 KRUNE — OGLASI PO POSEB. CENIKU. | No Dubrovnik, 29. maja a ime proti ,crvenoj internacionali“, a koje se u izazvanim gragjanskim ratovima preko noći pretvaraju u ,bijele garde“, i u našoj su krvlju natopljenoj zemlji uspješno počele da hvataju korjen. Ne varajmo se, te ,erne. ma sotnije“ imaju svoj odregjeni cilj da su maskirane ,orlovskim“ programima, uniformisane nedužnim veteranskim ruhom i snabdjevenć zaštitnim znakovima, deko- racijama — Srca Isusova. Pod furtimaškom religijoznom firmom, | reda, svemoćni ,crni papa“, okuplja svoju internacionalnu vojsku na nove križarske vojne: Cilj vatikanske politike u mladim dr- žavama, osnovanim na području bivše Au- stro-Ugarske, ide na to, da Habsburgovce što prije uspostavi na madžarsko prijesto- lje, da ondaovi, u rekonstruisanoj ,podu- , razviju svoj stari apo- štolski imperijalizam, da podjarme balkanske narode na jugu do Carigrada, a skupa sa Polj- skom da preduzmu prekinuti njemački »Drang nach Osten“ protiv ,šizmatičke“ Rusije. Ma koliko ovaj golem plan izgle- dao u prvi čas fantastičan — smioni jezu- itski vogje, u svojem posljednjem otporu u očajnoj borbi za opstanak, ne ustručđvaju se da pregju iz utopističke fantazmagorije na polje praktičkog ostvarivanja. " Francija, Koja je uspostavila odnose sa Vatikanom, i Vatikan, koji je proglasio svetom onu istu Djevicu Orleansku koju su klerikalci kao ,vješticu“ stratili, ta dva stara neprijatelja; ,vječni“ Vatikan i ,be- smrtna“ Francija (nekadanja saveznica Ru- sije!) danas ,viribus unitis“ podupiru polj- sku ofenzivu protiv Rusije, dok u sporu izmegju ,vijerne“ Poljske i reformističke Českoslovačke Vatikan svim svojim taj- nim uticajima radi protiv ove posljednje u korist prve. Politika Vatikana, kao što je bila uvi- jek, i sada je izrazito antislovenska, a i u koliko ona podupire privremeno jednu slovensku državu — to je uvijek samo iŠie te dai. gjeneral jezuitskog | »arobrod brodskog prostora, a mogao je nositi te- A. Haler: uvis 0 ,,Knjizi radosti“ Sibe Miličića (svršetak) Sve ove slike, koje sam nabrojio (a od ovakovih je sastavljena, više ili manje, cijela zbirka) nijesu nastale nužno iz pje- snikova duševnog raspoloženja. One su tražene i hotimične. Ja vrlo dobro znam, da ovakovo sugjenje umjetničkih djela mlagji nazivaju dogmatizmom i pedante- rijom. Pogledajmo, ukoliko je taj prigovor opravdan. Bez obzira na ikakve saukcio- nisane estetske teorije, jedna se elementar- na istina ne da poreći, a ta je, da nam pjesnici hoće da saopće svoja stanovita . duševna stanja. Osjećaj ne može da na drugi način bude izražen nego samo pro- jekcijom u nužne slike, u vizije. Ove treba da pjesnik zbilja doživi i vidi u svojoj fanta- ziji i da fakove saopći čitatelju Tako će na- stati u čitatelju psihični doživljaj sličan pje“ snikovu. Ali to treba naglasiti i to je glavno ; slike ne smiju da budu minuciozno birane radi svoje ,ljepote“ (što se dogagja u ar- tizmu). One treba da nastanu spontano iz stanovitog duševnog raspoloženja. Je- dino tako može čitatelj da reprodukuje | pjesnikov. duševni. doživljaj. Slike, koje sam gore naveo, takove su, da njihova reprodukcija ne budi duševnih raspolo- ženja, o kojima pjesnik priča. Ni groteskno putovanje otoka u Okean, ni srce, koje raznose osjećaji kao jastrebi nijesu nam sugerisali beskrajni pjesnikova delirij, o kojem on tako pompozno pripovijeda ; kao što ni slika o zvijezdama, koje se pozdrav- ljaju kao lagje na pučini, nijesu nam ulile u dušu tjeskobni osjećaj otajstvenog bes- kraja, koji doživljavamo, gledajući zvijezde. Da bolje ilustrišem svoje +- tvrdnje, navodim ovdje dva mjesta iz Leopardia, u kojima ovaj doživljuje slično. duševno stanje: ,I[ kada gledam, gdje zvijezde plarate na nebu, kažem u sebi zamišljen : Šta će tolike luči ? Šta je ovaj beskrajni zrak i ona duboka, beskrajna. modrina ? I što sam ja?“ Ovdje nema nikakvih naprava : bez zvučnih epiteta, bez ,lijepih“ riječi, bez vanjskih sredstava, sa dva pro- sta pridjeva ,duboka, beskrajna“ sugeriše nam sliku bezmjernog prostora. U onom pak konačnom upitu: ,Išto sam ja ?* sa- držana je sva ustreptalost sitnoga čovjeka pred neizmjernošću svemira i tjeskobno | traženje životnog smisla. Na drugom mjestu, zagledajući se u horizonat, zamišlja Leo- pardi iza njega: ,beskonačne prostore, nadljudske šutnje i. preduboki mir, gdje | mu se srce Ko0o prepada.“ Sama ova riječ ,si spaura“ je, da sugeriše strahovitost bezmjernosti i ne Ovdje se pjesnik mj igrao (prepada se) dostatna o zato da čađi razdor izmegju katoličkog i pravoslavnog Slovenstva, da se ne bi izgladile razmirice megju Slo- vVenima i da ne bi, u toj velikoj federaciji slovenskih država, mnogobrojni pravoslav- ni elemenat. došao do uticaja i u zapad- noj Evropi. Ovaj strah Zapada pred Isto- kom, ova vjekovna borba, koja je u akut- nom stadiju nosila biljeg borbe o prven- stvo izmegju Rima i Carigrada, danas o- Det manifestuje svoje opasne predznake kojima treba na vrijeme da posveti svu nužnu pažnju naročito vlada one države čiji je narod, na raskršju izmegju Istoka i Zapada, na mostu izmegju Azije i Evrope, bio baš tim sukobima spriječavan u svom razvitku i baš takovim oprečnim kulturnim uticajima još i danas onemogućavan u pro- vagjanju svoga ujedinjavanja. Zapaze li Jugosloveni svu pogibao koju im naviještaju simptomi ove strahotne recidive, a budu li u stanju da odbiju od svojih granica i uguše u svojoj otadžbini svaki pokušaj da se našu državu ponovno is- koristikao ,antemurale- Ecclesiae Catholicae Romanae“, naša država neće biti ,no man iand“, poprište krvavih ratova, nego mo- zbog straha Broj 28. numentalni most historije koja našem na- rodu ponovno nugja veliku ulogu pomire- nja izmegju dva svijeta. Naprotiv, dopu- stimo li da klerikalna internacionaina pro- paganda zarobi zapadni dio našeg naroda, mi ne samo da nećemo izvršiti tu veliku historičku misiji na sreću preporogjenog Slovenstva i izmirenog čovječanstva, nego: ćemo i opet pasti žrtvom tugjih uticaja, svoju narodnu cjelinu ponovno rastrgati i svoju narodnu kulturu za uvijek zakopati, a konačno i svoju slobodu izgubiti nemi- novnim gragjanskim ratom. *. 1 . v ; e. \ Neka se ne pomisli ni za čas da je ovakovo upozoravanje samo agitatorsko alarmiranje. Neka se ne podcjenjuju rafino- vane manovre vatikanske makjavelističke politike. Što prosto oko ne vidi — otkriva mikroskopska leća. Bakterije. prouzrokuju katastrofu organizma. Jezuitske bakterije redovno nose smrt i jakom organizmu — a naš je SHS tek nejako novorogjenče. Naša politika prema Vatikanu i preveć je komplicirana, a da bi se mi mogli da zadovoljimo ,poklonstvima“ naših biskupa, vatikanskih poslanika, i — blagoslovom Sv. Oca našem Regentu. Dubrovačka Parobrodarska Plovidba, d. d. u Dubrovniku Dubrovačka Parobrodarska Plovidba osnovana je g. 1880, kad je bio zgrađen osDubrovnik“ sa 219 reg. -[. reta 136 tona, te je imao efekt od 50 H-P (ii da se stručno izrazimo za isti parobrod bilo bi 219146 H-P 90.) Tekom vremena društvo se je pove- ćavalo kupnjom .daljnjih parobroda, koje bi ovdje nabrojiti bilo odviše dugo. Treba spomenuti samo, da su kroz ovo vrijeme udjeli družinara bili u karatima, odnosno u dijelovima karata, kao n. pr. 1/4 5/8 1/46 "1100 — it. d. karata (svaki se naime parobrod dijelio u 24 karata, a svaki karat opet u dijeloveR G. 1909. društvo je, koje se kupnjom daljnih parobroda povećalo, bilo pretvo- reno u dioničarsko društvo ; a_ g. 1918. društvo je kupnjom udjela (karata) dru- žinara parobrodarskih društava ,Unione“ i »Naprijed* deseglo do današnje veličine, kojom se kao malo koji grad Jugoslavije može da ponosi naš starodrevni Dubrovnik. Sadašnja je svrha ovog dosta velikog društva prevoz trgovine i putnika u Ev- ropi i prevoz trgovine izvan nje. Dionička glavnica iwnosi sada 15,200.000 K. sa 30.400 dionica a 500 kruna nominelne vrijednosti, koje glase na donosioca, a kod glasovanja na skupštinama svaka po- jedina dionica imade glas. Društvo je u raznim svojim fazama svake godine družinarima dosta dobru dividendu, a u nekim godinama dividenda znala je doseći 30% -— 35%, Za go- * = Da i Šo vlibo oprotinvške š : 1 ni riječima ni slikama, ovdje je doživljaj istinit i neposredno saopćen. Dogod ovakav. način izražavanja bude kadar da nam saopći neposredno pjesni- kove osjećaje, treba da smatramo ova- kovu poeziju pravom i jedinom. Treba da u njoj naučimo jednostavnu istinu, da u artificioznosti, kićenosti i traženostima, ne leži umjetnički učinak. Treba da naučimo, da se prava poezija ne opaja zvučnim riječima, “ritihima i ,lijepim“ slikama : forma i sadržina (osjećaj i plastični ele- .menat) te vanjska izražajna sredstva me- gjusobno su povezana u takovoj umjet- nosti u nerazdruživu, organsku cjelinu. Upravo ovo jedinstvo dava im životnu puizaciju i vječnu ljepotu. Nije sve do otoga ;kako se nešto kaže“ (Dučić), već što se kaže. To je jedna od glavnih umjet- ničkih norma, jer znamo, da su književni periodi, u kojima se je gledalo, kako će se nešto da kaže, davali. literarne pro- dukte mrtve i bez duše. | Takav je period prevalila | nadivno i .naša literatdra, -period artizma, u kojemu “nije bilo pozitivnih duševnih sadržina, u kojemu se je turpijala samo mehanička strana umjetnine i u kojem su se Zražile »lijepe“ , raskošne i originalne slike i upo- redbe. Mi smo gore konstatovali kod Mi- ličića nekoliko upravo tipičnih artističkih figura. Takove su slike tu radi svoje neo- bičnosti i pjesnik polaže svijesno mnogo na njih, opajajući se njihovom ,ljepotom“. Inspiracija, ukoliko je zbilja opstojala, ohladila se je i iščezla, a pjesnikov se duh samodopadno dalje igra šarenim i blještavim sitnicama, kao dijete šarenim kamenčićima, i ne opažajući, da ne stvara u impulsu nadahnuća. Ekspresionizam je htio, da umjetnost spiritualizuje i, riješivši je mrtve artističke ukočenosti, da joj dade dinamike i pokreta. Kako je to svišilo, gore smo vidjeli. Miličić nam je dao pri- mjer takove poezije puiivanjn: dalmatin- skih otoka. Miličić nije postigao svoga cilja : nije | stvorio ništa originalno ni osobito. Njegove se pjesme ne odvajaju u ničemu od naše sa- vremene poezije. U njima se odsijevaju dapače sve mane naših (ine samo naših !) novijih pjesnika. Originalnost se ne po- stizava vanjskim efektima : nosi u svojoj duši, ako se radi o pravom pjesniku. A Miličić izgleda da to jest, sus“ deći po nekim sretnijim mjestima u nje- | govoj zbirci (kao pjesma: ,Odjednom, iz grudiju mojih ka zvezdama se otela duša“). Karakteristično je za našu kritiku, da: su Miličićeve pjesme bile većinom prim- ljene kao neobičan dogogjaj u našoj knji- | ževnosti. razvoja davala nju pjesnik j M i = = = MA kdac Tra, i A TR ža <