2 o VLASNIKIZDAVAČ =. ODGOVORNI UREDNIK: = DE LJUBO LEONTIĆ |. >. UPRAVA I UREDNIŠTVO = RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 332. DUBROVNIK. re Ma sloma, Soka smo napokon vidjeli j RO davne Želje našega naroda, bilo 2 24 časova, kad se je srce pravih rodoljuba + E njato tjeskobnim osjećajem. Toliko EE rećenja toliko predrasuda, toliko na- tražnjaštva, a žalibože, toliko zloće i per- fidije počelo potkopavati temelje naše dr- žave već u zametku, da se je u čovjeku mračnim časovima oduševnoga klonuća, katkada javljalo pitanje: ,Kamo sve to odi“. Mulj i talog austrijske kloake bio se je slegao na takav. način u dušama, i se je nametala sumnja, hoće li ijesleni pogubni miazmi iščeznuti iz srdaca, očekivanja, kao u priči, dogodilo se čudo. Sve razmirice, sve trzavice, sve sitničavo- sti i zloće kao da su se rasplinule i išče- zle netragom, kao na udar šipke čarobnija- kove. Pojavio se je mladi i junački Kra- oljević i sva srca poletješe zanosno k Nje- mu i nagjoše se u Njemu sjedinjena. S ra- došću možemo sada konstatovati, da otrov, koji je zločinačka tuđinska ruka pomalo uštrcavala u naš narodni organizam, Tie osu životvorne kle u njemu hhlieo i nogo jače bile, koje su na jednom buj- jetnim snom u usnulom i čikarom zara- lom dvoru. l ona otvara oči, smiješi se, Pegčniog boravak u Zagrebu, a ka- ije u Ljubljani pravi je triumf ideje na- dnoga jedinstva, U spontanom deliriju dosti, u or i ružama, u frenatičnom b našega imo nija je čvrstoću naj- Psnije “kevno veze naših triju plemena uše i pameti. I najednom preko svakog NEZAVISAN. OBNOVNI | ojpi sE Beograda u Zagreb. Sva su sela ravne Sla-- vonije pohrlila do. obližnje stanice, da poz- drave svoga Kraljevića. Odigrali su se dir- dliivi prizori. Toga dana osvanuo je Zagreb u naj- svečanijem ruhu. Izašao je cio Zagreb, a računa se, da je bilo 100.000 iz okolice. Vladalo je oduševljenje, kakvog Zagreb nikad nije doživio. Kad je uvečer prispio . regentov vlak, iz tisuće i tisuće grla zao- rio se samo jedan poklik : ,Živio naš Kra- ljević!“ U 10 sati je bila priregjena bak- ljada na Markovu trgu. Ori se zvuk glaz- be, dižu se poklici, vlada pravi delirij ve- selja i zanosa. Najednom zavlada mrtva tišina, sve oči su uprte u jednu tačku: u simpatični lik našega Regenta, koji je i- zašao na balkon. I s onoga mjesta, s ko- jega Zagreb nije bio vičan ništa dobra- čuo je zahvalu svoga Vladara na, slušati, divnom prijemu. Burnim pljeskanjem i aklamiranjem popratilo je gragjanstvo prve Regentove zo i zavlada opet tišina. Pun_ganuća_ nastavio je Regent uzbugjenim glasom : »Primite moj pozdrav i ponesite svojim kućama uvjerenje, da sam spravan braniti naša prava, pa ma proti kome bilo. Nas tri brata zajedno možemo čuda napraviti. Još jednom pozdravljam viteški hrvatski dio našeg naroda“. Kakvo je oduševlje- nje zavladalo iza ovih značajnih riječi, ne da se opisati. | Regent je ostao do 26. pr. mj. Kroz to vrijeme posjetio je mnoge, zavode i pri- mio razne deputacije. 23. u 9 sati posjetio je pravoslavnu crkvu. Nakon svečanog ,Te Deum-a“ položio je vijenac na lijes Zrin- “ljeviću ne kažu: Dubrovnik, 3. jula 1920. U skog i Frankopana. Iza toga se povratio o" Konak, gdje su mu bile predstavlene sve vlasti. Poslije. podne posjetio je grob PBa ! naših narodni preporoditelja na Mirogoju i- oi sti položio srebrni iovor-vijenae. m je sve Dne 22. pr.'mj. krenuo je naš Regent i. slavio: se nekoliko časaka. U 8!'/, P u večer bila je svečana večera, na koju su obila pozvana i dva seljaka iz Gračana. -Intimnost, koja je na večeri vladala, oso- bilo je ugodno djelovala na seljake, koji nijesu mogli sreu odoljeti, a da svom Kra- »O tome će naša djeca i unučad govoriti, kako smo kao seljaci od našega narodnoga vladara bili počašćeni, s njime za istim stolom sjedili, jeli i pili i razgovarali. Hvala Vam, Kraljeviću, za ovu počast, koju iskazaste nama, ne će Vam Gračani nikad zaboraviti“. Na večeri je Regent izrekao govor, Koji ima veliko značenje za našu država a i daleko preko njezinih granica. Dono- simo tamo glavne stavke: ,Po mome du- bokome uvjerenju u ovaj mah su s nama onesamo svi naši, pa i najudaljeniji kraje- vi, nego _ su tu oko nas i sva naša poko- ljenja. Ovo što smo mi najposlije postigli, njihovo je i naše zajedničko djelo. Što još od djela narodnoga oslobogjenja i ujedi- njenja reostaje, ležat će na nama i na ima što za nama budu dolazili. T na na- ma je, da ovima pripremimo i olakšamo ostvarenje toga preostatka“. Naš seljak ne će više imati, da se bori kao u Hrvatskoj šesnaest stoljeća za stare pravice“, pošto ćemo mu mi zajamčiti i bolje i savreme- svaki naš radnik može ra- nije od ovih ; čunati na potporu i zaštitu u svome radu ; svaki naš gragjanin, bez obzira na njego- vo pleme ili vjeru, zna, da su sva njego- va politička prava jednom za svagda za- jamčena i da opšta ravnopravnost postaje Vas usto našim političkim Vjeruju, a ja ime . POJEDINI BROJ 3 KRUNE IZLAZI SVAKE SUBOTA | = >. a E TE PRETPLATA : ČETVRT GODINE 20 K MESEČNO. ak OGLASI PO POSEB. CENIKU. = mogu uvjeriti, da već danas Kralj Srba, | Hrvata i Slovenaca goji iste osjećaje bla- govoljenja prama svim našim državljanima“. 24. ujutro posjetio je Regent pravo-. slavnu crkvu, a iza službe božje bila je velika parada vojske na Jelačićevu trgu. Jedan od najveličanstvenijeh prizora či- tavog regentovog boravka u Zagrebu bio je, kad se naš Kraljević pojavio na bijel- cu konju. Reget se postavio na sjevernu stranu Jelačićeva . spomenika, <a -onda- je slijedio mimohod vojske. Sve se natjecalo, ko će dati bolji izgled snage, reda i zdrav lju. Iza mimohoda posjetio je Regent vo- jarnu svoga imena, gdje se zadržao dulje vremena. Poslije podne posjetio je Jugosloven- sku Akademiju Znanosti i Umjetnosti, gdie ga je sa svim članovima Akademije do- čekao pokrovitelj akademije, nadbiskup Dr. Ante Bauer i oslovio lijepim govorom. U svom odgovoru Regent je istakao rad Akademije za narodno jedinstvo i nagla- sijo zasluge Štrosmajera i Račkoga. Iz Akademije odvezao se na Universitet. Sva zagrebačka mladež od pučkih škola do U- niversita bila je okupljena na ulicama, kuda je prolazio. Sav ganut -poklicima na- še uzdanice stupio je Regent u aulu Uni-, oversiteta, gdje ga je pozdravio u 4iič pr fesora rektor _ Dr. Ladislav Polić, a u studenata student prava U odgovoru je posvetio osobitu paž nju omladini, koju potiče na kultv:<n sad, u kojemu ne smije zaboraviti svoga naroda. »Za taj rad ima omladina dosta poleta i rada, samo ueka taj polet sačuva i za budućnost“. S universiteta otišao je Re- gent pješke u Sokolanu, gdje su Sokoli i Sokolice izveli precizno nekoliko vježba. Pohvalio je rad Sokola i zaželio im ubu- duće uspjeh i ustrajnost u radu. Zatim se povratio u Konak praćen svim ulicama klicanjem. 25. posjetio je etnografski mu- zej i trgovačku komoru. Poslije podne prisustvovao je pučkoj svečanosti u Mak- - Dum Niko Gjivanović. De dan u ja: 1 :, ŽaAčenjA. Misao Vidovdansku — mi- sao Kosovsku..... Izgubljena: otadžbina + ia još. uvijek. živi u djeci njezinoj; pre“ _gaženo carstvo ono još uvijek živi u duši “narodnoj. I doglegod u srcu gori vjera u ustajanje, sve dotle otadžbina postoji, sve dotle carstvo nije — ,mrtvo“ carstvo. I E oglegod narod radi, da ga ponovo po- propasti, nije propalo, ne može propasti. Kosovski Vidovdan od g. 1389. ostade koban u našem narodu, kobniji nego fran- iskom narodu dan Waterloa, kobniji nego = Za ovaj. govor upotrebljena je ova li« teratura ; 1) Miloš Gjurić : Vidovdan. misao Senkama Kosovskih junaka), 2) Ideja Vi- dovdanskog_ Hrama — Sam Meštrović o ideji hrama, 3) — dr —: Osvećivanje Ko- Sova — Srpske patnje i slava, 4) Milan . Marjanović : oVidovski misterij 9) Dr. Ma- oLisičar: 1. Vojnovića ,Smrt majke ovića“ (uzagr. , Savremeniku“ g. 1907.), KF. Lupis - Vukić: Vidovdan — Dečji a Beogradu 1919., 7) Drag. Mihajlo- DB. ni K Java, no Bran. e. Krava ta kt. irs sebe, ovjera u obnovu snage, u potonje digne, doglegod ga se ne odrekne, ono ne ruskomu dan Kijeva i kobniji nego dani Mugdena. Kosovo — ko što lijepo reče genijalni stvoritelj Vidovdanskog Hrama — Kosovo je trnova kruna u stradanju jugoslavenskog naroda, i u njemu je na- rod simbolizovao sve svoje teške muke na svom mučeničkom putu kroz tolike vijekove. U cijelom jugoslavenskom .na- rodu, kad se spomene Kosovo, svakome prođe jeza kroz tijelo, legne mu neka_du- boka tuga na srce, a ujedno mu neko uz- višeno čuvstvo siđe u dušu, koje ga blaži i spaja s nebom. Turčin je nakon Kosov- ske katastrofe divljački zasadio Muhia- medov barjak i na crkvi Visokih Dečana, tome navećem spomeniku kršćanske kul- ture u srpskoj državi, a to je omogućilo Turčinu, da stvori na Balkanu odnose, koji su doveli i do Vidovdana god. 1914. Narod naš vjeruje, da je kobnoga Vi- dovdana na Kosovu polju ispio bio naj- gorčiju čašu za slobodu i za ljubav vječ- nog Boga svijetla i pravde. koji ne zabo- ravlja prevelike njegove žrtve i čuje va- paj potlačene sirotinje, ride roblja i uvrijeđene pravde. Na Kosovu naš narod nije baš izgu- “bio svu svoju slobodu. On je imao svoja dva Kosova i prije toga, onamo gdje naše svijetle krune potamnješe i u prah popa- daše: u Petrovoj gori, gdje pogibe hrvatski kralj Petar Svačić pa na rijeci mai BH , gdje EI * značenje : Kosovo bilo pod Jajcem u Bosni, kad pogi- be Stjepan Tomašević. Ali sve ove grozne katastrofe ostale su bljeđe pored kosovske katastrofe, kad izgibe silna vojska srpska s carem Lazarom na čelu (Uz srpsku bilo je nešto vojske i hrvatske 1). Ovaj dogo- daj bio je za narod naš najveći i po svo- joj veličini i po posljedicama, najznačaj- niji dan u istoriji našeg naroda Episko- pu, filozofu i propovjedniku D.ru Nikolaju “Velimiroviću Vidovdan je jedna ogromna visina, sa koje se da pregledati sva naša. istorija, unazad i unapred. Taj je doga- đaj, najsvečaniji gest čestitog Cara Lazara, bio i proročki događaj za naš narodni život i za naše narodno oslobođenje. Vidovdanstvu srpske vojske i srpskog naroda g. Stojan Novaković dao je ovo » Kosovski boj Srbi. su materi- jalno izgubili, ali je u duhovnom životu srpskog naroda Kosovski boj moralna po- beda, silnija, trajnija i rodnija nego mno- ge prave materijalne pobede. Duhovni ži- | vot toga događaja alem je kamen u du- hovnom životn naroda srpskoga“. 1 velika je filozofija vidovdanskog događaja. Ona znači pretpostavljanje nebeskih vrijednosti. zemaljskima, znači vrijednost muškog sa- gorijevanja i junačke smrti radi džinov- skog vaskrsenja, vrijednost pojedinačkog prijegora radi pitanja bolje sreće općenite, potrebu mučeništva radi gori bijelih, što ćo potomstvu svanuti ; volješe carstvu ne rada, PoE: | nost žrtve i smislenost stradanja radi ruža, što će cvasti poznijim naraštajima. Tu vidovdansku životnu filozofiju predstavlja misao ona izražena u svetim riječima če- stitog cara Lazara, što postade narodni svetac, jer se ,privolio carstvu nebesko- me, a ruže zemaljskome“. Svi Kosovski junaci, od težaka do kneza, svi se pri- nebeskome, gdje vlada vječna pravda, te _ vedre glave i smjela srca pođoše u nejednaku borbu s turci- ma, s tvrdom vjerom u veliki smisao svo- lih napora i cijenu svojih žrtava. Ta po- nosita im žrtva, zanijelo je i zanašalo je dušu srpskog i uopće jugoslavenskog seljaka jače nego sve pređašnje i potonje njegove pobjede. Slavne dane u svojoj istoriji naš se- ljak nije mario da proslavi, jer da po- bjede lakše se zaboravljaju nego dani po- raza. Porazi i žalosti ostavljaju duboke bore na licu narodne duše. Kosovskim porazom narodu se duša proširila. Iz go- riva vidovdanskog bola izbijao je nepre- stano plamen vjere u narodno vaskršenje. Bol nakon Vidovdana uz vjeru go- ruću — to imađaše mnogo proročanskoga bješe cijelo jedno veliko proro- očanstvo, koje je kao narazrušiv most ap 2 jalo naraštaje jedne sa drugima, Boiivjera svježe, kao. da je jučer. u sebi, — to bješe vazda bio onaj Kosovski Vidovdan. Bol i- vjera bjehu vazda jase i svježe u Begini = Broj 33. x iki Subasuw=—- to stradanje plemenito ZL