2 = vLASNIKĆ IZDAVAČ
: . ODGOVORNI UREDNIK: :
DS LJUBO BMK

———
—————=j

UPRAVA [ UREDNIŠTVO
| “RADNIČKI DOM, Kovačka_ ulica br. 332.
<: DUBROVNIK.

*
—__
.

-..-—.

[tal

Godina li.

Separatizam je mrtav.
Valjda će još jednom da rukne razorna
= nakaza, ali to će samo biti posljedni očajni
krik separatizma u agoniji.
Aleksandar pobjednik, kao simbolički

zmaju u okrutno sree

od pobjedničke jeke u mladoj našoj državi.
DAnnunzio i Horty, mahniti pustolovi i
ihove bande, pretrpjeli su poraz. Jugo-
sloveni su izvojevali slavno i posljednu,
odlučnu bitku. Triumfatorske trublje navi-
estile su svijetu da je osnovana Jugoslavija.
ooIniko valjda nije slutio da će se ova
; posljedna bitka izvojštiti bez prolijevanja
krvi. Ne samo tugjina, nego ni mi sami
nijesmo to znali do jučer, jer, ne samo ne-
| “prijatelj, nego ni mi nijesmo poznavali našu
narodnu dušu, nijesmo poznavali sebe, ni-
jesmo otkrili sebe.

= Triumfatorski pohod regenta  Ale-
 ksandra krož Hrvatsku i Sloveniju otkrio
e jednu nama do tada nepoznatu istinu,
la je naime cio naš narod, pa se on na-
 zivao Hrvatom, Sloveneem ili Srbom, pa
spovijedao on religiju jednu ili drugu ili tre-
u, sav bez razlike klasa, jednako oduševljen
a narodno i državno jedinstvo, sav spre-

sti. Ova otkrivena istina, ovo uvjerenje o
jedinstvenosti misli i osjećaja naše nacije,
probudila je u svima nama jaku, silnu vjeru
oubolju našu budućnosti i jedno nepokoleb-
ljivo pouzdanje u svoju snagu.

Značenje svečanosti koje su održane
Zagrebu iu Ljubljani, onog oduševljenja
oje je onako spontano provalilo iz duše
sa rodne, osgoieo je i neopisivo. To je

prine iz drevne priče, zabo je ubojno koplje |

Sva je dosskvija kliktala u deliriju

. prikazuju . . ., ma čujte ljudi,
ništa manje

nan da radi za dobro i napredak zajedni- 2
čke otadžbine, sav. gotov da“y poluši na gra
ice na obranu njene slobode i nezavisno- '

stranka“, *sje

aan

za

Dubrovnik, 10. jula 1920.

Mi smo presretni da smo doživjeli ove
dane naše jugoslovenske slave. Okrećući se

unatrag da odamo još jednom dužnu poštu

neumrlim herojima koji su sazdali osnovice
Jugoslavije, mi pozdravljamo velikog Vožda
naše pobjedonosne vojske i slavnog pred-
stavnika naše pobjedničke nacije.

Mi, sada i oslobogjeni i ujedinjeni, gle-
damo smjelo i pai vjere u našu veliku
budućnost.

Kulmen drskosti!

U ,Ne. Svijesti“
rovatan članak | :
Svaki je komentar suvišan. Mi preštam-
pavamo samo nekoliko rečenica, jer je čla-

je izišao jedan nevje-

onak i preveć dug za preštampavanje, ali

i po ovim citatima čitatelji će moći da kon-

struišu cjelinu i da vide tendenciju kleri- -

kalne pisanije, koja, kao lopov kad bježi
i viče ,dršte lopova“, danas eto već op-
tužuje jugoslovenske nacionalne radnike
da su bili — ,austrijski špijuni“, a sebe
ako Boga
znate! ... sebe prikazuju,
nego mučenicima jugoslovenske misli.

Članak ,Ne Svijesti“,
1. srpnja 0. g. počimlje :
Otvorite našu povjest...

Čitajući u ,Narodu“ od 18. ov. mi.

br. 20.

za eteh 1: faloboda Slovenaca, Hrvata

članak: »Stojan Protić i radikalna.
—g9 pokreta: kat svećenstva

Pa

br. 27. od. dne.

sticusa
devetstoosamnajeste !) u jednom dopisu u

ćajući se kući poslije prevrata sa punim

džepovima (mi pocrtali op. ur.) i sav ostali

čopor novih apostola i velikih mučenika u
borbi za trgovinom i izvoznitama pod pa-
tentom patriotizma, koji ste se srušili ne-
milostivo na kat. svećenstvo, da ga rastr-
gnete, da ga uništite, jer, da je erno-žuto,

protudržavno i natražno, a Vi pravi patri-
ote 1 napredni, za sebe 1, a to _ sve samo

zato, što svećenstvo zna, što hoće, i što
ima uvijek snage, da provede ono, što vodi
dobru naroda i države, — svi Vi, otvorite
našu povjest!

U ono vrijeme rata, zatvora, vješala i

strijeljanja, kad ste Vi, neki se , skrivali, 1 neki

u službi austrijskoj bili, neki - bijegali pre-.

oko da glavu spasite bojeći se fronte s ove

strane, te bijegali i od protu fronte s dru-

ge strane, jer glava Vaša bijaše Vam sve,

a narodna stvar posljednja briga, kat. sve-

ćenstvo bilo je u pokretu za jedinstvo i
slobodu Srba, Hrvata i Slovenaca | (mi
pocrtali, op. ur.)

A onda nastavlja citatima nekog ,Ru-
*, koji je 23. svibnja 1918. (slovom:

splitskom zloglasnom ,Danu“ izjavio da su

i klerikalci za jedinstvo Srba, Hrvata i

Slovenaca.

i Srba, da danas i mi možemo doviknuti

širom domovine i širom svijeta :

Vi, koji ste nekada, do ne davno, plju-
vali na jugoslavensku misao; Vi, kojima
je narodno ujedinjenje bilo posljednja bri-
ga; Vi, bivši austrijski špijuni, i bivši ,po-
uzdanici“, prijatelji austrijskih ulizica, i
bivši činovnici austrijski; Vi, koji ste lu-
tali po Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i
Engleškoj, možda i u službi austrijskih
špijuna, noseći razdor i praveći neprilike
narodnoj stvari; 1 Vi, koji ste daleko od
ironta vrzali se po Americi deklamujući
sentimentalno o narodnom jedinstvu i vra-

o Io se naziva junačkim djelom | Kad

je. već Austrija bila na rubu propasti i

kad je Karlo, videći se wi opasnosti od re-
volucije, dopustio da i kukavice dignu glave,

onda eto javljaju se i ovi naši ,revolucio-

narci“, u koje, kako je očito, spada i pi-
sac ovih redaka ,Ne. Svijesti“, jer on
ovako nastavlja: |

»Po tamnicama su i nas vukli i naše

su domove pretraživali, po ulicama nas

gonili i slušali smo psovke i poruke onih, za

čiju smo se slobodu borili, pa što nam bi ?“

(mi počrtamo, op. ur.).

Ne bi li g. pseudonim ,jedan za svih“
mogao da izigje svojim punim imenom,
da vidimo kakva je njegova legitimacija

| POJEDINI BROJ 2 KRUNE |

IZLAZI SVAKE SUBOTE:

a
o

PRETPLATA :

ČETVRT GODINE 20 K

MESEČNO .. .8K a
OGLASI PO. POSEB. CENIKU.

Boj 34.

kad se on ovako junački razmahao —

pod anonimskom zaštitom ?

Ali on veli zajedno sa ,Rusticusom“* ;
i opet jednim bezimenim herojem : -

»Mi ne tražimo slavu, ne išćemo po-.

pulariteta. Borimo se za istinu i pravo i
čista savjest nama je najbolja nagrada !
Mi smo kidali okove sužnjevima, a oni su

nas šakama tukli, al mi smo volili te šake

nego li okove na: našim i fjegovim ru--

kama.“

Dajte, klerikalna gospodo, istupite s
imenima, da vidimo već jednom kakva ste
to junaštva počinili i ko vas je to tukao
sakama.

Ali, evo niže u članku, ovaj klerika-
lac govori o njihovim junačkim djelima.
Gledajte i čujte:

»A mi? Mi smo i u prevratu se istakli,

narodnu svijest budili, narod oduševlja-
vali i za jedinstvo i slobodu radili. Mi smo

plebiscit širom domovine glavnim dijelom
proveli. Mi smo na 15./X. 1918. poslali
memorandum u Francusku crkvenom  do-
stojanstveniku, “za francuskog ministra

vanjskih posala. Mi smo na 3/XI 1918.

memorandum poslali Wilsonu, Clemenseau
i Lloyd Georgu. Mi smo putovali u Rim

ne samo za crkvena, već i za narodna

pitanja. Mi smo putovali i u Pariz za na-
rodnu stvar. Mi smo zatvarani, deporti-

rani i progonjeni bili radi našeg rada za

jedinstvo: i slobodu Jugoslavije.“ (mi po-
crtali, op. ur.).

E se non ridi! — Ovo su dakle ta
herojstva. Oni su putovali..... Kad ste
već ovo naveli, gospodine ,jedan za svih“,
bilo bi zgodno da nabrojite i koliko vas
je to bilo obješenih i deportiranih. Imena,
imena, imena — a ne ,jedan za svih“1
a vidimo ko ste, što ste i u čije ime
govorite !

Da, gospodin ,jedan za svih“, koji se
kiti tugjim... vješalima, ne perjem, ova-

ko prijeti na koneu svoga članka :

orasi vo

a Dum Niko Gjivanović:
Li odan - Dješji. dan u Dubrovniku
P edavanje u Bondinu teatru 27. VI. 1 920).

Jaki narod srpski, mučen

aa  eljanje masakriranjem, vješa-
jem, sječenjem,  obeščašćivanjem, palje-
dem, rušenjem, plačkanjem. I moralo je
oći do strašnog. odstupanja vojske srpske
aroda preko mosta nad Drinom — toga

skog mosta. »uzdisajA“ na rastanku sa

2 vrleti, močvara albanskih. Ovaj odlomak
alvarijskog puta srbijanskog, koji nam je
nako vješto i «dirljivo prikazao čuveni i
Vrlo omiljeli naš junak — pjesnik g. pot-
S kovnik D. Mihajlović u crtici »Toje On“,

Ratnički or div-narod, noj

.e a = eo;

=: izmučen

milom. domajom, pa preko krša, stijenja,

edna: je od. najveličajnijih epoha svjetske |

rođenu grudu i ide kroz klance jadikovce,
zašto ? — zato jer vjeruje u budućnost, u
pobjedu ; čvrsto vjeruje u osvećenje Ko-
sova i tužnog Vidovdana od g. 1389 —

vjeruje u vaskrsenje cijelog jednorodnog i

jednokrvnog plemena Srba, Hrvata i Slo-
venac. I ovakovi sokolovi, taj junački na-

rod izazva u to vrijeme divljenje i pošto-

vanje cijelog svijeta, skupo plaćajući slo-
bodu svoju skupocjenom krvlju svojom,
nadčovječanskim mukama. Sve dadoše što
smrtni čovjek može dati za slobodu roda svo-
ga. Tim zlatom svojim otkupiše zavjet svoj,
zavjet svojih pređa, Kosovski zavjet, do-
stojni oci Kosovskih starih junaka. Milijun
i 330.000 srpskog naroda — ništa manje!
platilo je naše ujedinjenje i oslobođenje.
I iz krvi njihove niknulo je za djecu im
sirotnu, za jugoslavenski podmladak, za

cijeli troimeni narod naš najnježnije i naj-

mirisavije cvijeće- ideala njihovih: Sloboda
— ona Gjivom Gundulićem zamišljena i
opjevana lijepa, draga, slatka Sloboda.
Dar, u kom sva blaga Višnji nam je
Bog -d0. =
Djeca zemlje naše . .. djeca junaka
naših . . . djeca sirotna.. . . rađujmo se

s njimal... Naše pleme izginuti ne će...

ra 4

ostalo je ptića ždralovića!...
I njihov je danas dan . . . veseli su,

a la sretni .#. Blažen onaj, koji je

izumio:  Dječi dan — reći ću sa g. E F.

Lupisom-Vukićem ... Njegove su misli i

utisci i ovi koji slijede, utisci njegovi od

lanjskog Vidovdana — Dječjeg dana u
Beogradu... Zanijele su me ove mile i
tople njegove riječi, pa će i vas, poštovano
slušateljstvo, posve sam uvjeren ...: Bla-
žen onaj, koji je izumio Dječji Dan! Koji
je izumio način, da učini djecu sretnom, da

srećom njihovom apeliše na naša srca za

bijedu i nesreću njihovu. Jer ona sti i sre-
tna i nesretna. Vrpolje se, klikću, smiju
se, ali i nose napise, kojima ti govore:

»Nemamo majke, dajte nam majku“. Ili te.

podsjećaju da nemaju oca i zašto ga ne-
maju; ,Ne zaboravi dijete, čiji je otac dao
život za tebe“. Prolaze te srsi, boli te srce,

o savjest ti viče u uho: ,Pogledaj, otac 0o-

onoga djeteta dao je život za te; zdrav si,

odjeven si, nijesi gladan, slobodan si —
što si ti dao njegovu djetetu ?“

A ona Lupisova slika kako živo go-

voril <
»Gospodine, uzmite koju dopisnicu !“
»Daj, dete I“
»Koliko 2 |
»Daj pet, na, daj deset — daj petnaest...“
»Nemam petnaest, samo deset“.

sti i proze“ — zar je potrebno kupovati
dopisnice, da ti pomognem, siroto oca, koji
je pao za me? = Daj, dete, samo dve, a

re

evo ti isto .. .“ Dijete nije vidjelo, kako
me je oblio stid...

Drugi prizor...

Dvoje djece u bijelim ,amerikanskim,

opancima i kapama od domestika drže na-

pis: ,Usvojte nas — sirote !“

A gdje ste vi, koji sredstava imate a
djece nemate ? — Gdje ste vi, koji ste blago
zgrćali zato samo, zato jer su ovoj djeci
oci umirali ? Zar vi nemate osjećaja ? Zar
vam ova djeca poštena imena ne dođu na

i pustopašna uživanja ? E
Zašto su dobri ljudi redom više manje
siromašni ? Povorka se uputila od Kalimeg-
dana k Slaviji. Na čelu povorke vije se
golema amerikanska zastava ,zvijezdama
osuti stijeg“. Pravo je. Ovo je dan Slobode

i Milosrđa. Ta zastava baš lijepo sastupa
ta dva najveća uresa ljudskoga roda . ..

Bezbrojne zastavice lepršaju u rukama dece.
Ko nema zastave, ima cvijeća. Povorka
velika prolazi. Cini ti se da ih ima deset

hiljada i srce ti se rastapa od miline gle- ——
dajući u toj djeci budućnost svoga slobod- |
nog naroda . . . Samo da je više osječaja
dužnosti prema njima ... Na svečanosti
popodne i uvečer članovi i članice , »Crve“
»Ah, sjetih se Nekrasovljeve prošlo: :

og krsta“ sa smješkom na licu sve spre-
maju i uređuju . . . Vole oni srpsku djecu,

od ći

A dobri Amerikanci cijeli su posao svoj

strpljivo i uz najbolje raspoloženje vršili... |

EF

pamet, kada sipljete na šampanjac, Dve

Meku