d =E | la mazi SVAKE SUBOTE m “UPRAVA I UREDNIŠTVO | | gApNIČKI DOM, Kovačka ulica br. 332. DUBROVNIK. + ,.—. 2 Rukopisi se ne vraćaju. = Dubrovnik, 11. septembra 1920. Žica nam beogradska javlja da je gent pri polasku za Pariz potpisao iz- ni zakon; a da je vlada, vršeći kra- gsku vlast u Regentovoj odsutnosti, ipisala ukaz o raspisanju izbora za usta- otvornu skupštinu. U ,Službenim Noi ama“ već je oštampan ukaz, po kome izbori imaju da izvrše dne 28. novem- m0. g. S ooDakle konačno ipak — naše slavno givremeno narodno predstavništvo odlu- \Islo se je da počini samoubistvo u korist joda. To je najveća politička žrtva i Jimjveće kulturno djelo koje su današnji shaeski predstavnici izveli od 1. decem- ; ra 1918. Hvala _njihovome ,radu“, naše | državno predstavništvo 28. novembra E , promijeniti svoju fizionomiju. | Ma da nam rezultati do sada prove- enih općinskih izbora ne mogu da budu ikalna podloga za prosugjivanje i prori- ene rezultata izbora za konstituantu — ler općinski izbori nijesu još provedeni i svim provingijama i jer pitanja lokalnog nteresa imaju odlučni uticaj pri općinskim izborima — ipak se može, sa dosta vje- pvatnosti, da naslute promjene u stran- ma ik: licima, koja će ući u naše zako- pdavno tijelo da \preuzmu | sudbinu dr- lave u svoje ruke. Prije svega, očito je, već sada, da će reakcionarni elemenat iz predratnih stranaka izaći znatno oslabljen sa poprišta na _ kojem se odigrava za nj posljedna bitka; a onda, nema sumnje, da će nezadovoljne narodne mase pri glasanju iz- jaciti na površinu krupan broj svojih pred- avnika okupljenih u soc. partijama, na des- nicii na lijevici. Već sama pojava većeg bro- jakomunista unijeće novu notu u partijski koncerat u našem novom parlamentu. Nji- hov nastup pognaće ostale stranke da revidiraju socialnu stranu svojih programa i da socialnom pitanju u našoj zemlji po- vete veću pažnju. 1, ne izazove li to još ( u zbrku u. negativnom poslovanju na- eg predstavništva, ovo učestvovanje ko- Besko grupe u našoj draatna moglo iv. o maanak: ddnosie, novi > parlamenat manje spoticati o ,histo- ičke tradicije“ i, nadajmo se, sretno ,pre- aziti na dnevni red“ preko onih »pitanja“ kojima su se, i naše impotenino pri- emeno narodno predstavništvo i vlade iz i takovog predstavništva, najviše zau- avljale, a sa jedinim uspjehom da su a ta ,sudbonosna“, pitanja ostala i dalje sa svojim upitnikom u repu, čekajući da im ustavotvorna skupština udari pravu interpunkciju. O vanjskoj politici, bilo bi sada preuranjeno pronosticirati gledišta ko- a će zauzeti konstituanta i vlade iz ijene sredine, kad se riješi pitanje ustava kad parlamenat produži svoj obični zako- o komprozitoveriim X. dresa -- osim ove Posijednje, koja se je bar — sjetila da mi sebi ne možemo “dopustiti engleski asus jednog ,splendide isolation“ i da se : jen da: mladjo vazalskim od- Ne irižnjieći ge idalje: u nacečjanjati itekujući:odmovo izabranih otaca domo- i * bogzna < kolike historičke preokrete, U, Modni život. i noise | i danas, još ipak toliki: optimisti, | usugjujemo nadati Me će. se' akeh izbora i u našoj mladoj državi — početi da živi; gledamo, to su samo ruševine i ostaci o- stataka, ne samo Austro-Ugarske države nego i svega onoga što nas je prije 1914. Spriječavalo da dogjemo do oslobogjenjai ujedinjenja. — Takovih će ruševina i lje- ševa, ostataka za muzeje i arhive, iza iz \ 9 bora, biti još i više. Golema će biti zadaća novih upravnika da uklone te balvane s puta našeg progresa, da se provjetri ova zagušljiva atmosfera. Da dahnemo već jed- nom, da kročimo dalje, dalje i naprijed, u novi život. | C. h. S. treba da se oslobodi i veli- kosrpskog ekskluzivizma, i sitnohrvatskog državnopravnog dogmatizma, i deželsko- slovenačkog separatizma. Živa svijest o ravnopravnosti i jednakosti, sva tri pleme- na SHS, brisaće i stanke itačke koje, još i danas, ,troimeni“ narod dijele. Onda će tek naša država biti ono što smo mi htje- li, za što su izgarale najbolje i najljepše naše duhovne snage i za što su pale ju- goslovenske najplemenitije i najsvetije na- še glave. S.H.S. treba da bude Jugoslavija. A onda, SHS -- B, k preporodu čita- vog Slovenstva. Jedino tada mi ćemo ispuniti veliku misiju u historiji Slovenstva, Evrope i či- tavog svijeta. Mi smo ne ratni ,antemurale“ nego most mira izmegju Istoka i Zapada. I taj most treba da je nepokolebljivo čvrst. Jedinstven i silan. zavisan. 1 naš. L. Zborovanje bosanskih demokrata Sarajevo, 6. 1X. 1520. U nedjelju je održan zemaljski zbor jugoslovenske demokratske stranke u Sa- rajevu. Uz glavnog sekretara stranke, biv. ministra Lj. Davidovića te ministre g. Stojanovića i g. Henrika Krizmana, na- đoše se na okupu gotovo svi bosanski de-' mokr. nar. poslanici, te brojni delegati iz zemlje. Uz znatan broj seljaka, od kojih | su mnogi bili prestavnici pokrajivskih or- ganizacija, upadao je u oko velik broj in- teligencije, koja i u ovoj, kao i u ostalim pokrajinama sačinjava glavni stup demo- kratske stranke. Sam je zbor protekao uz veliko oduševljenje, a završen je, lijepim uspjehom. To mu daje i znatnu političku , važnost, osobito u sadašnjem času kad sto- iimo neposredno pred izborima, a tim više što je ova sredina rastrovana plemenskim i vjerskim borbama. . Ministri i ostali prvaci izložiše pravac | politike demokratske stranke, !/G. Ljuba Davidović istaknuo je kao temelj demokr. stranke, koja se osniva na najširim demo- kratskim principima, načelo da narod sam rješava o svojoj sudbini. Naša nova dr- žava mora da bude jedinstvena i slobodna i u njoj moraju da budu u svemu jednaka sva plemena i sve vjere, svi gradjani bez razlike. Protiv argumentacije separatista govornik ističe, da nema veće Velike Sr- bije, nego što je ona od Triglava do Var- dara, ni veće Velike Hrvatske, nego — ako se ide obrnutim redom — one od Vardara do Triglava i od Timoka pa do mora Uz jedinstvo države temeljni je princip u radu demokratske stranke i pra- vedno riješenje agrarnoga pitanja. U Sr biji je narod pravo shvatio značaj i pro- gram demokratske stranke, te je ona kod općin. izbora iznijela, mada je nova stranka, pobjedu i dobila većinu opć. uprava, u svoje ruke. Nijedna stranka, koja sudje- duje u akevoj koalicionoj vladi; ne može - d ž | jer _ ovo, što mi oko sebe danas | Slobodan ine odmah da provede u taučine svoj pro- gram, ali su demokrate svojim dosadanjim radom dokozali, što hoće i što mogu. Uz povik ,Živjela demokracija“ završio je g. Ljuba Davidović svoj govor, koji je bio burno pozdravljen i popraćen općenitim odobravanjem. : | Ministar finaacija g. Kosta Stojanović u svomu govoru istakao je strašne poslje- dice rata, u Srbiji i u cijeloj Evropi. Rat je uništio oko 20 milijuna ljudi direktno, “a daljnja 20 milijuna indirektno. Produk- Cija je zaostala, a potrošnja se strahovito povećala te su iscrpljene sve zalihe. Kod nas, u agrarnoj zemlji, problem skupoće je uvjetovan /ošim komunikacijonim veza- ma. Za pasivne krajeve treba u nas 10.000 vagona žita, a imamo i 10 do 15 puta to- oko na raspolaganje. Za to i treba dati Slobodan izvoz jer bi seljak inače bio o- štećen za kojih 35 miljarda. U pitanju dr- .žavnih tereta i poreza g. Stojanović je is- takao, da je u nas svaki gragjanin opte- rećen s najviše 260—270. dinara, dok u Francuskoj pada na glavu 1000 dinara. Problem skupoće tiče se u nas najteže či- onovnika, kojima država treba u svakom Slučaju da pomogne. Ministar za agr. re- formu dr. Henrik Krizman prikazao je a- grarni problem i kako je bio riješen u Sr-“ biji. Austrougarska monarhija je zadrža- vala riješenje kmetskoga pitanja, jer nije htjela narodne slobode. Protivnici obje- dinju demokrate, da su boljševici, jer ho- će da mijenjaju dosadašnje državne ured- be i društveni poredak. Medjutim te su u- redbe stvorene. silom tudje i nasilne vlasti. Govori dalje o pitanju begluka i promje- nama 6. i 7. člana 'beglučke uredbe, koje je donijela druga Protićeva vlada. Oduzi- manje zemlje veleposjednišima, koji je ne obradjuju već decenije, provedeno je bilo i u drugim zemljama. Čehoslovačka je ta- kođer dala zemlju onima, koji je obrađu- ju i nije je ostavila vlasnicima, da uživa- ju rentu, a ne rade. Isto se učinilo i u Ru- munjskoj, pa će i kod nas. Demokrate do- sada nijesu mogli provesti svoje namjere, ali su osujetili njihovo osujećenje. Pravno ne pripada veleposjednicima nikakova od- šteta, može se priznati samo renta onima, koji bez nje ne bi mogli živjeti. Na koncu dr. Krizman istakao nekoliko momenata iz prakse kod provadjanja agrarne reforme i rezultate, do kojih je dosada dovela ko- lonizacija dobrovoljaca. Govor ministra dr. Krizmana bio je prekidan burnim odobra- vanjem. i Zborovanje je završeno prihvatom" re- zolucije, u kojoj su izneseni glavni zahtje- vi demokrata. Mk. w o * w e o Cinovničko pitanje Iz redova mjesnih činovnika upozore- ni smo na jedan članak o odnošaju države prama javnim namještenicima, koji je iza- šao. u činovničkom listu. Prenoseći ga u cjelini, hoćemo da i ovaj put istaknemo, da je koliko naš list od svog postanka, to- liko dubrovačko »Jugoslav. Vanstranačko Udruženje“ zastupalo uvijek stanovište, da udovoljenje pravednim činovničkim zahtje- vima odgovara dobro shvaćenim državnim | interesima, i stoga ćemo razloga uvijek po- _ dupirati naše činovništvo u ovom pitanju čije je riješenje u najvećoj mjeri i hitno i važno, Aa »Jedan od temeljnih sljeme alein politike glasi : radna. sposobnost uvećava se u upravnom razmjeru sa povišivanjem naplate : rad j , io oo posato padje, gdje REPUBLIKA HRVATSKA moon“ š NARODNA. : NAUČNA BIBLOTEKA, DUSPOVNIK A E Pi vase POJEDINI BROJ 2 KRUNE \ === PRETPLATA : za Jugoslaviju ČETVRT GODINE 20 K za inozemstvo: Godišnje K 160. | OGLASI PO: POSEB. CENIKU. m ši Broj 43. su plaćeni najviše. — Žalosno je i pre- karno, da smo bezutješnim položajem na- ših javnih namještenika prisiljeni ovako očevidnu i jednostavnu istinu tumačiti onim krugovima, od kojih bi se moglo zahtije- vati ne samo potrebnu mjeru znanja, nego i oka genijalnosti. No oni kao da ne pamte i aksiome državne politike, koji ne go- eda o činovništvu kao o teretu države, nego kao o neophodnoj nuždi, koja se na- plaćuje iz samog dobitka što ga unosi obavljeni ured. Računa se, pretežna polovica: državne djelatnosti otpada na ubiranje poreza na upisivanje i kontroliranje raznih vrela, iz kojih se crpe državni prihodi, te na spre- ćavanje i kažnjavanje prevara i zatajivanje imovine na štetu države. Ostali dio kom- pliciranog državnog aparata otpada na ču- vanje reda, uzdržavanje sudstva, nastave i vojske. Na čiju bi dakle izravnu korist bio činovnik, ako ne na korist države ? On je to, medjutim, u punom opsegu samo onda, kad je dobro plaćen za svoj rad, što ujedno služi dokazom, da se dr- žavna i socijalna politika nikada nesmije medjusobno pobijati. Radenik, koji bude imao više udjela u dobitku države, više će i raditi: činovnik, kojega će dovoljna pla- ća lišiti najponizujućih briga i straha pred materijalnom katastrofom, osjetit će ljubav za državu, koja mu obezbijedjuje opsta- nak, te će gledati, da svoj rad (svrsishod- no) ujednostavi i ubrza. Jer visoka plaća ne znači samo ukinuće bijeđe, ona znači i ponos, energiju, volju za rad, samopou- zdanje i spremu. Da je tome tako može nas uvjeriti za- razna klonulost duhova u činovničkim re- redovima diljem naše zemlje. Čovjek nije stroj, koji može obaviti stanoviti dio posla dalje više ništa. Fizička snaga nije u njega bog zna kakova, ali pokretač njegove dje- latnosti i nije mišica nego duh. On, ako hoće, može desetorostruko više nego ako mora. Ludo je, dakle, tražiti silom ono, ' što se slobodom mnogo lagje postizava, a što čini vlada ? Ona činovnika danas politički i gospodarski prignjetava. Ništa ni jetako gorko, kao raditi samo zato, da se zasluži ono najpotrebnije za samouzdržanje. Jer svatko ima pravo na imalo bezbrižne dokolice, u kojoj se mogu razvijati njegove lične sposobnosti i da- rovitost. Dvostruko pravo ima na to onaj, kojemu prijeti opasnost, da mu pod željez- nim maljem monotonog uredskog rada za-. hire sve njegove bolje duševne sposobno- ti. Svako bi državno vodstvo moralo imati toliko počitanja prema ljudskom dostojan- stvu, da iz rada slobodnih muževa ne učini rad robova, od kojih ljudsko društvo nema više nikakove koristi. Ideal starih, apso- lutističkih državnika bio je taj, da činov- nik ima samo raditi ovo, što mu se za“ povjeda; kad nema Pe — zapovijedi, nema ni posla. — Ideal demokratske ere smjera znanstveno i metodički osposoblje- nom činovniku dati unutarnju slobodu i zadaće, za koje se on mora sav založiti. "To je bez sumnje daleko dostojniji cilj od prvotnog kadaverskog posluha, no svatko . znade, da su svi viši ciljevi luksus, dok nisu namireni zahtjevi želudca. Jer samo u sredjenim okolnostima može um podu- pirati ruku. Javni namještenik sjedi danas u uredu : rasijanih misli. On nema čestita odijela, nema dobre obuće, nema cijelog rublja, ne- ma zdravog stana, nema dovoljno hrane, nema više novaca, ni stališkog ugleda. Ni- je nje njemu rad zazoran, ali mu je za- zorno to, što vidi, da mu i rad ne so F2, š j aa LOEU , 7 je Med ij “ ša * pi. S a m 1 “aš Padeti : Pa m % zrEpeea