IZLAZI SVAKE SUBOTE omar, = UPRAVA I UREDNIŠTVO KOVAČKA ULICA Br. 339. DUBROVNIK Rukopisi Se ne vraćaju —__ S] mil Godina li. JEO vOR U SANTA MARGHERITA DI LIGURE. 1) jugoslovensko- talijanskom sporu naš narod, od prvog asa, nikad ne puštaše iz vida. značenje megjusobnog sporazuma i njegovu korist blagotvornu po oba susjeda. lu yremenu, kad se na nama kroz pune dvije godine vr- šila teška nepravda i ljuto nasilje, dok sinovi jednog dijela naše zemlje bijahu gonjeni, imtićeni i zatvarani, sa jugoslovenske se strane neprestano čuo trijezan“ glas: sporazum je uzajamni interes, a pravda mu je temelj. | Ž Glasovi, koji nam jučer i prekjučer stigoše, ruše nam i posljednje nadi koje u to polagasmo.. U Santa Margherita di Ligure započeše u ponedjeljak pre- govori delegata Jugoslavije (Vesnić, Trumbić, Stojanović) sa delegatima italije Da Bonomi. rana a u Borau uspija Gakki sok odnošaja. fa can i “Italijom imao bi se osnivati na poniženju Ba dasa nacijeg : koja bi se morala odreći prostranih dijelova svojega teritorija, nastanjenog na i vijesnijim. jugoslavenskim življem. Pod talijanskim jarmom treba da ostane. ona stotine hiljada jugoslovenskih sinova. Po uvjetima, koje je Italija koristeći se momentalnom situacijom nametla našoj “državi, Jugoslavija gubi cijelu Istru, kote Alpa sa Sniježnikom, otoke La- 2 Cres. i Lošinj. Italija dobija. suverenitet nad Zadrom. Rijeka postaje 2 bodna država, sa suhozemnom granicom prama taliji. | Jasno je, da. sporazum postignut na ovakoj bazi, ne znači mir i cijela E naš nacija, d duboko. povregjena, kriknut će Nikada! Non possumus > so ag 8 rm po u Jugoslavija se ne odriče svoje“ Rijeke, . edje je potlačeni jigoslovciski vojnik. bez DE aston grana. dikosvij se odriče Trsta, Gorice i okolnih mjesta, u kojim. vlada naša riječ, naša misao, jedna ljubav, jedna vjera. Jugoslavija se ne. odriče mile Istre, m najboje mezimice i u teško vrijeme skupnog. robo- qa GRM je ink jednodušna : naša delegacija može potpisati mi- REI Sa a: rovni. govor, ali jugoslovenski se narod nikad se ne će pomiriti ovim stanjem. oue bi morale gledati na ulicu, na baštu, ili ka onoj strani, gdje sunce izhodi i o- dakle najviše vazduha i svjetlosti pridolazi. A te sobe bi bile: spavaća soba, i soba za rad a i. kuhinja. Ostale sobe, kao sa- loni za primanje i za manje potrebe kuće i doma mogle bi uživati i manje pažnje i ako često uživaju više časti! * Eto, kakav je naš moderni salon za primanje? On je najljepša, najveća i naj- svjetlija soba, njemu se posvećuje svaka počast i razni privilegiji. Dotle. muž sa djecom, slušajući hirove i samov olju žene i AEG spava u kakvoj maloj sobi, koja uživa“ vidik na dvorište. Da, djeca i ro- ditelji će se zadovoljiti i sobama bez svje- tlosti, vazduha i prostora samo_ "nek' se tuđi dla naužije ljepote i nagleda se ,kućnog sjaja“. Dan-danas mi svi govorimo o nekoj udobnosti a mislimo, da ugodno živjeti i slatko jesti i u besmislenom sjaju blistati ge, da je to ,željkovana udobnost“. Iz ta- kog pojimanja je razumljivo, da naše majke imaju više srca za strance, naše žene za kućnog prijatelja a cijela kuća za gosta nego za sebe, za svoj dom i rod, za svoje ma- lišane, koji mršave i blijede i napokon venu po malim sobama. Zračenje je soba danas nedovoljno i preko dana i preko noći. Pro- salsmraćma za vanimn Dr. Ivo Petković. kav geta su je! Pa Cu PAVAPII Higijena novih stanova Z 2 S stišica stanova prisiliće države da grad što višeali malih stanova. U manjim | varošima može se graditi u maleno prema : praktičnoj: osnovi Howardovih ,varoši-ba- > šta“ . Ali za to treba zakupiti zemljišta prazna, slobodna, (koja bi za to morali biti jeftina) i ne udaljena mnogo od same va- oroši. . Na tom se zemljištu onda ozidaju u svemu higijenski | i praktični, a posve jef- tini stanovi, čiji niz bi bio vezan sa ko- Ke L zajedničkim gazdinstvom i sa ec iničkim guabdjesanjem. Tako bi se za- BIGA a m E 2 x 2 Nia R.- E: Bi Za E * LE ser ue-> ma " ob varoši. Zidanje bi moglo biti po ratteronom sistemu sa armirano-beton- skim bloskovima, koji se brzo i jeftino slažu | : jedan na drugi. Najvažnije je da građevni | g red. najstrože zabrani građenje kuća sa k samo. jednom sobom. | d Mali, praktični, potpuno zdravi stanovi kao uzor bi stajali pred starim gradskim |“ zgradama. U tim »uzor-zgradami“ trebalo bi da bude ne samo okolo kuće već i u \, > domu dovoljno prostora, svjetlosti i toplote. ž Barem bi one sobe u kojima se najviše živi radi nreko. dana morale biti dovoljno " . Qat_ 2 elika aaa kiš oz Dubrovnik. 13. novembra 1920. Osakaćena Jugoslavija | “nog istupa ,vanstr, obrazložio zaključak, u cjelini, dan pljeskanjem i odobravanjem. Iza g. — halizmn. dog b k 2 ši Na A a % uu ene rina 8 ' e $ vk s s ena u. .. a ; tovo tg ' ša 2 j i m in on »Jugoslovensko Vanstranačko Udru- Ženje“ u Dubrovniku održalo je u nedjelju na 7. ov. mj. javnu skupštinu u Bondinu teatru. Poziv na skupštinu potpisao je ve- lik broj građanstva, što dokazuje snagu Ovog udruženja u našem gradu. — Skup- štinu je otvorio _Dr. Filip Smolčić, pred- sjednik udruženja, te pozdravivši prisutno mnoštvo, podijelio je riječ g. A. Ćurlinu. G. Curlin prikazao je značenje samostal- udr.“ na izbore, te je da se kandidatura povjeri g. Dr. Melku Čingriji. Istaknuo je, da je Dubrovnik, dosljedan svojim veli- kim tradicijama, dužan da u ovom času “ista «ne čovjeka, koji je čitav svoj rad po- osvetio narodnom ujedinjenju, pa zbog toga ju od austrijskih vlasti bio proganjan i za- tvaran. Građani Dubrovnika, sada kad po prvi put davaju povjerenje svojom slo- bodnom voljom, odužit će se ovom prvom građaninu za sve ono što je pretrpio u radu za svoj program, koji je ujedno i i njihov program. Na ove riječi nastao je aplauz, a g. dr. Smolčić pozvao je gosp. Dr. Melka Cingriju, da razvije svoj izborni program. Ovaj govor, kojeg niže donosimo bio je na mnogo mjesta preki- Dr. Čingrije govorili su još gg. D. N. Gji- . vanović, Gj. Petrović-Njeguš i J, Milosla- “vić, koji su evi. odobrili. vans'ranački po- okret. — Iza skupštine održan je sastanak sa prijateljima iz okolice, na kojem se spo- razumilo o daljnjem radu. Govor Dr. Melka Čingrije Hvala gg. na pljesku, hvala na pouz- danju, što mi iskazaste, ponudivši mi kan- didaturu. Ja se kandidature primam, ali ako dobro uočite prilike u kojima se naš politički život razvija, mislim da me ne ćete prekoriti ni banalnošću ni neiskre- nošću, kada Vam kažem da se ne laka « Srca primam. Prihvativši kandidaturu dužnost mi je da iznesem naše stanovište. da kažem što kratko vrjeme, jer u ovom vijeku još na- žalost vlada mišljenje o nekim prehladama. Iz svih ovih navoda se vidi, da su kuće zidane i protiv higijene i najelementarnije fiziologije i čak protiv zdravog razuma. Pariška općina je dočim. počela voditi ra- čuna i o tome koliko vrata i prozora ima svaki od građana. Naša pljuća- a i tijelo propadaju tako, željni ljeti hladnog vazdu- ha a zimi toplog, a najviše blagotvorne Svjetlosti! Gdje sunce dopire, u nekoliko sati klice tuberkoloze propadaju. U osla- bljenim plućima najlakše će se ugnjezditi i zaleći kobna tuberkuloza. Pošto se je mo- derna medicina uvjerila, da je sunčano svje- tlo i njegova toplota najbolji lijek za jača- nje organizma i sredstvo za ubijanje za- raznih klica, to je logično, da budući si- stem građenja domova treba na sve mo- guće načine iskoristi tu blagodat nebesku u unutarnjim i vanjskim prostorijama doma. Naročito treba u varošima paziti na pro- stranost i bezprikornu prikladnost vanjskih prostorija, jer bi se tako prisililo varoško građanstvo da živi više u slobodnom va“ zduhu i da ga znade cijeniti kao najbolji ljek u eventualnoj zadobivenoj tuberkulozi. Udobnost jednog sprata ne smije smračiti niže spratove, kojima je baš sunčana svje- tost najpotrebnija. Ako želimo voditi borbu protiv alko- mi marama haš etvariti nrivlačna. pomongon S —= POJEDINI BROJ 2 KRUNE >. man zmopaio ogs sv [zo s: PRETPLATA : za . Jugoštiika ČETVRT GODINE 20 K za inozemstvo: Godišnje K 160. OGLASI PO POSEB. CENIKU, Vanstranačka izborna skupština bi htjeli, a što ne bi htjeli, da razvijem program. Ali prije nego na to pređem, do- zvolite mi da se i ja sa nekoliko riječi dotaknem pitanja zašto vanstranačka grupa samostalno istupa na izbore, i da se osvr« nem na neke prigovore, što su, osobito u ovo zadnje doba, protiv te grupe pali. Zašto istupamo samostalno na izbore, a zašto se ne svrstamo u koju od posto- jećih stranaka, pitaju neki. Odgovor je gg. jednostavan : jer nijesmo sporazumni sa radom današnjih stranaka, koje, da se blago izrazim, previše posvećuju brige stranačkim interesima, a premalo državnim; nijesmo zadovoljni sa radom današnjih stranaka, u kojima se je partajska strast tako raz- mahala, da je ona postala gotovo jedini kriterij po kome se kod nas politika vodi. Ali, kaže se, stranke su potrebite. To je istina i to mi znamo. U parlamentarnom životu stranke su potrebne, ali je istina također, da razvoj stranački može da u- grozi parlamentarni život. Ko je pratio naše prilike zna, da mi sami nijesmo od toga bili daleko. Općenito se primjećuje da stranke degeneriraju, i da pomalo, hote ili nehote, zamjenjuju sredovječne privilego- vane stalaže — čovjek tvoje stranke ne može da griješi, čovjek tvoje stranke radi dobro, ma kako radio, čovjek tvoje stran- ke sposoban je za sve, ma kako malo spo- soban bio, i svako pitanje šia ga život na- meće prosuđuje se najprvo sa stanovišta partijskog interesa, Svi ti poroci stranački izbijaju osobitom jačinom kod nas, pa to i činjenica da stojimo pred zidanjem svoje države, pred konstituamtom, gdje mora da se izmire razne težnje, a izglade razne opreke, da smo u času kad nam se name- će toliko važnih upravnih i ekonomskih problema, da ih tek sređena energija sve- ukupnog našeg naroda može povoljno da riješi, onda nije čudo što se dolazi u očaj- no stanje, stanje u kome smo. Ne ću da zađem u demagogiju, pa ću iskreno priznati da mnogoj i mnogoj ne- daći što nas bije, velikom dijelu nezado- Na —_——_ m ze. mp zdrave i udobne stanove za radničku klasu, koju kod nas najviše i neumoreno pije. Kad radnik bude našao odmora, svježine, čistoće i razbibrige u svome domu, ljubav će mu za birtiju brzo mimoići. Nastojmo zidati zdrave i higijenske stanove pa bili oni i manji, onda nam nije potrebno tro- šiti za gradnju sanatorija, kojih imamo i onako premalo. m3 Napokon treba voditi računa o preno- ćištima osobito po varošima, u kojima kakva žena nesavjesno i nemilosno, nečisto i gnus- no ukonačuje strance u neprovjetrenim, ne- prosunčanim sobicama na nepresvučenim posteljama. Zar treba da dođe kakvi veliki književnik da opiše i prikaže potanko i zorno te ljudske jazbine e da se jednom sanitetsko-policijska pravila preinače ? A kakvu su pak noćišta domaće i javne po- sluge (sluga, sobarica, sluškinja, kđiner& i šegrta?) Kakav se noćni odmor pruža toj sirotinji poslije nego su cijeli dan radili za nas, nabranili nas i učinili sve da nam ži- vot bude ugodniji ? Mi ih puštamo da bijed- na i jadna prenoći u nekom podrumu, u suterenu ili na vijavici pod krovom na malo slame ili na nekoj gnusnoj, nečistoj, mas- noj slamnjači. Ako im je hladno dobiće | neke dronjke ili konjsko ćebe za pokriva- nje. Često po više osoba zajedno spavaju no nrastorn nunn vlage i hnuđa. zidava er-