Kskj akt nakozat. #2 IZLAZI SVAKE SUBOTE o + 3. a. mm s omonamodo UPRAVA I UREDNIŠTVO KOVAČKA ULICA Br. 339. DUBROVNIK. Rukopisi se ne vraćaju. . a a_ ---- : odio so map mesne umna — vo og rame a o mana. U nedjelju će po prvi put izaći građani slobodne Jugoslavije, da svo- jom voljom udare pravac budućem = razvitku svoje države. U jedan dan o osvi Jugosloveni u cijeloj Jugoslaviji o opristupit će, prvi put u jugosloven- skoj istoriji, da izvrše jedan akt, koji je i po svom značenju, te po načinu kojim se obavlja, najslobodniji izra- žaj osjećaja, koji nas prožimlju i shva- ćanja, koja nas pokreću. = Veliko je značenje ovih izbora. Njima se, pred samu treću obljetni- cu našeg ujedinjenja, pred cijelim svijetom manifestuje jednim izrazitim načinom, da je ova država nastala voljom naroda i da na toj volji po- čiva. Misao jedinstva, do jučer ideal- na težnja, danas je stvarnost. Jugo- slavija je gotov čin — to je prvo značenje nedjelnih izbora. Strani svi- jet, u koliko je možda s nepovjere- njem ili s malo povjerenja gledao id stvaranje ove države, dobit će ko- . načan sud o zdravoj podlozi na kojoj je naša država građena, a ovaj. vanj-. -.a. «+ 1 _ LI m di, 2 | | E i a | 1 si : a h Ja f > iZ o aegadne smrti x ž Ia (da Ex a Proricati rezultat sa stranačkog gledišta. nema značenja. | Jedno Je mnogo važnije. M već danas; prije nego su izbori obavljeni, možemo pozitivno da ustvrdimo, kako njihov 1 ispad sa državnog gledišta nije za u nikoga tamna neizvjesnost, pa s pu: nim pouzdanjem možemo da očeku- hoće ovu državu, i to kao jednu, je- dinstvenu, jaku. državu. 2. Zadaća je konstituante, da državi udari temeljni zakon, da joj dade u- stav. Kolikogod će u detaljima tog zakona, kojem je svrha da odredi organizaciju države, biti možda dosta različitih niansa u pogledu na manje bitna pitanja, u temeljnim principi- ma velika većina izabranih poslanika predstavljat će jednodušnu volju na: roda, koje glasi: Jugoslavija treba da bude jedna jedinstvena država jed- nog naroda. z književno > nagječje i njegovi novi protivnici, (Nakladom pisca _ Dubrovnik 1920). g., pok. J. Skerlić otvorio je, u ,Srpskom Knjlževnom Glasniku“ anketu za istočno ili južno narječje u našoj književnosti. . Anketa nije mogla da bude dovršena radi e | .nenaknadivog = Skerlića. Raspravljanje o tome pitanju bilo je. one- = omogućeno zbog rata. Posle našega ujedi- njenja mnogi su se vratili na ta) nae da ga, svaki na svoj način, rešavaju. 3. > Medini je nesumnjivo onaj koji se do sada “eigavernije dotakao toga pitanja. Iutere- najsavesnije dotak 08 p Qlravlića pr MPa) pts = PRVI IZBORI jedinstva, ane gi go evnuadjo jagubila, jemo pobjedu onih nastojanja, koja Posle balkanskih ratova, krajem 1913. - je, na primer, | Poštarina plaćena u gotovom. 2. ms »Nesporno je, da je narodriosi vrlo važan činilac u stvaranju drža- ve, ali to ne smeta da i država bu- da vrlo važan činilac u stvaranju na- rodnosti. Država i narodnost izaziva- ju jedno drugo. Ono što je isprva samo jedan narod, postoje u toku vre- mena jedne narodnost“. (Sl. Jovano- vić). Novim stanjem stvara se novi pravac razvitku naše nacije. Padaju podjele nastale historijskim posebnim razvjikom i različitim kulturnim ut cajima. Jedinstvo naše nacije dobija najrealniju bazu: državu. Zatirući sve što nas dijeli, a potenicirajući sve što nas spaja država će biti odlučan fak- tor u procesu stapljanja, izjednača- vanja i nivelisanja na bolje, a vas naš život, nutarniji i vanjski, duhov- ni i materijalni, krenut. će. novom" kolotečinom, i to uvijek jednom i samo jednom. q Ovu težnju ne mogu da potisnu ili paralizuju osjetljivosti lokalnih ili plemenskih tradicija. Pred značanjem jednosti, kad im je izvor često tu- dinski, a shvatanje sređovjećno. — Nedjelni izbori bit će sankcija ci: jeloga naroda. djelu ujedinjenja. A konstituanta treba da iz toga povuće | sve _konsekvencije. Jugoslavija ne sa- > mo treba da bude. nego jedino što može da bude to je: jedna država. = Mi demokrate hoćemo Jugoslavi- ju demokratsku, ali pre toga hoćemo Jugoslaviju životnu. Nama je demo- kratija vrhovni cilj, ali spas države i naroda je preči, jer punu demoki a- tiju ćemo postići prije ili docnije, ali ako ponovno izgubimo slobodu Z je- dinstvo, mučno ih. više dobismo : Mi hoćemo da uklonimo. obzirno . ali kuražno, pažljivo ali bez koleba- nja, sve ono što nas dijeli u plemen. ske ili historijske tabore, a da stvori: mo pogodbe koje će poduprijeti i us- koriti punu duhovnu unifikaciju ovog za jedinstvo stvorenog naroda jugo venskog. | s : (iz proglasa dem. stranke.) — ud o - samosvesti 0 svojoj lepoj | nebi ska: i jednu iluzornu jakru novog živo > je grad ijekavski centar par. exce . zato je razumljivo kad se on buni : ši ekavštine koju mu, u ostalom, niko će ; naš je grad Sia ast gradova : zato pravom se? vaškom uhu ne smeta ona) lepi i čisti sA zik Vuka Karadžića Bogdana Popox : koji se čuje na našemu »stradumi ne našim kafanama i našim salonima >, «BRO dozvoljeno da se u jednoj brošuri koja je pisana književnim skokia (jer ih mislim ovde na Pikado sk koliko: desetina provincijalizama, lo a poi ma i zastarelih reči koje danas ga književne — "m P- veće (više) pos ia šunuti, manikaki, pomnjiti (pojmiti), inim, , i A do RE e o E it. dd. ““ Dubrovnik, 25. partajskih ciljeva radije najtradicionalniji od vembra 1920. tani o * pe. e . . Smatramo dužnošću svakog jugosla- venskog gragjanina, da, u koliko može i kako bolje zna, sudjeluje u političkom ži- votu našeg troimenog naroda, osobito to danas, kad se do malo vremena imaju bi- rati ljudi, koji će da odrede plan zajed- ni ke kuće triju naših bratskih plemena M ačin kako će se u njoj upravljati: da li će ta kuća naime biti gragjena sa mrač- nim kakovim izbama ili će biti to kuća prozračna i puna sunčana svijetla, u kojoj će se sva tri naša plemena moći Svugdje u njoj megjusobno slobodno kre- tati i uoči gledati — dakle, bez ikakovih zakulisnih mjesta, bez ikakovih ,schambre separe-a“ ,., | Unutarnji politički život naše mlade države bio je od prevrata do danas pro- žet u glavnome oštrom borbu dviju ideja: centralizma i decentralizma. U koliko smo mogli opaziti o federativnom pak uregje- nju države nije bilo do pred nekoliko da- na nigdje sa nikoje strane ozbiljnog i otvorenog govora, pa tako ni sa strane Hrvatske Zajednice, dok ova nije odjed- nom, uprav kao iza busije, prasnula u svom izbornom programu za takovo ure- gjenje državno i time, što je posve na- ravno, ošinula srpsku radikalnu stranku gagvim nenadno po obrazu, sa kojom je «inaša tada da jati obala oiedila. Tlalijad “"gju ove dvije stranke oštra polemike DN, sve logično, jer smo : mi uvjereni, da bi stranka bila i svakoj za «udovoljenje svojih utekla, a najmatije potražila zato suradnju sa zajedničarima, kad bi ovi bili od prvog dana zbliženja pram nje pokazali više iskrenosti i ispo- vjedali u svoj svojoj cijelim onaj program, sa kojim su tik pred izbore za konstitu- antu tako žestoko istupili pred javnost. ge arpska radikalna drugoj mogućnosti : . .“ * . . , id * Ali su zajedničari i sami ver znali da lo ne bi bilo po ćudi srpskoj radikalnoj stranci pa su o tome potpuno šućeli, držeći želju za federativno uregjenje države svojom osobitom uredovnom tajnom a to opet sve iz prevelike nužde kooperacije sa radika- lima. e da im njihovom pomoću uspije postići čim širi upliv u Hrvatskoj, što im je za svoj konačni. postojan cilj imalo 080- bito u prilog doći. Time je od njih po počinjen. rekli i smo, najprvi potez svog atrateškog političkog plana, koji je imao, kako vigjesino, za svrhu ž lederativno uregjenje države! Imajući naime što većma vlasti u svojim rukama na području hr- vatskog plemena bilo je time za njih po- stignuto još jedno vrlo važno orugje za ukus*ne buni, dok bi se, s druge strane, svaka ijekavska savest revoltirala na sami pokušaj da reč lijep napiše ,lep“- [, razume se, kad bi se neko usudio da bez učešća Dubrovčana, ili pro- tivu njihova veta. reševa 1 reši pitanje narječja u našem književnom jezika, na- pravio bi vrlo nedelikatan, samovoljan i nekulturan gest. Ali Dubrovnik nema čega da se boji: Snaga, veličina i kai nost proizvoda njegove moderne 3 aki mene književnosti predstavlja siguran | protiv ekavštine + GEN Mi napisao je svoju knjigu . mnogo razumevanja u posao, sA peko okretnosti i veštine stilske i sa sig u tenzivne pedantnosti. Ali, u filologili, P* dantnost nipošto nije : tičara. S druge izrazitija odlika filologa grama ut ge ževno - jezični af zika dk Gi vile DRE Ta 0 e E Protiv federalizma mana : ona je naj. ki dti Si: rio — POJEDINI BROJ 2 KRUNE PRETPLATA : za Jugoslaviju ČETVRT GODINE 20 K za inozemstvo: Godišnje K 160. OGLASI PO POSEB. CENIKU. ; m) “ Se . m. ag _- a > Sama _ > ame <-um : = < : >= - _ —_ suzbijanje svih zdravih elemenata u Hr- vatskog, koji su svojim radom išli za što većim nivelisanjem plemenskih razlika i koji u Srbima nijesu gledali kao oni tako golema strašila (bar svakako manja, nego li su nam bili nekoć Beč i Pešta) i time na koncu za stapanjem triju plemena bez ikakovih osobitih ograda u jednu i jedin- stvenu državu u jugoslovenskom duhu! Stupovima, tačnije zakulisnim stupovima Hrvatske Zajednica ovakovi su elementi bili naravno na putu svog plana. Ipočelo se sa njihove strane, u koliko je bilo sa- mo moguće, megju hrvatskim redovima u svome odregjenom pravcu raditi: počelo se kao da to nije njihov posao, priprav- ljati teren na kojem je imala svom sna- gom da razbuja i potprime uzori misao — federalizma, Moramo na žalost ovdje kazati, da su i druge stranke sa svojom rgjavom rabotom i ne sluteć išle zajedni- čarima vrlo dobro na ruku i kadikad za- lijevale taj teren, e da ovaj dragocjeni cvijet zajedničarske politike čim ljepše procavti. Šire naime mase jednog dobrog dijela hrvatskog naroda, koje su očito i potajno već trpjela od jake doze mržnje pram Srbu, koja im je bila još za vrije- me Austrije tako solidno i često uštrea- vana, primale su i upijale kao gužra s uehitom svaki i najmanji prigovor. svojih u tome se mio pozemonili..-koia tobože šlo da se Beograd — horibila dictu s uporegjivao ništa manje nego sa Bečom : Peštom, a politički život u Hrvatskoj go“ im od onog, koji je nekoć vladao pod zloglasnim Hederwaryjem. Masa, koja je uvijek nesvjestna svojih čina, skoro uvijek glijepi objekt u rukama svojih vogja, pa iko oni bili, slušala ih je i prerado, koji su još znali tako vješto da kade i koji su tako proračunano i spretno pogodovali nje- nim osjećajima. Gotovo bi rekli — MEU: skopski se istraživao svaki i najsitniji por hleur, koji je bio počinjen negdje kojem hrvatskom seljaku sa strane vlasti, € da bi se moglo, ako i megju redcima: poka- zati. kako je svemu tome bilo direktno bilo indirektno kriv Beograd i opet samo Beograd, koji eto hoće, a pose ono što osjeća za hrvatstvo. Svo ono pak dobra i velika što su nam Srbi pružili, nije se dotičnom dijelu Hrvata sa ia takovih vogja nikad htjelo, da smjelo a. pratom. Ako se to u kojoj prigodi nije . . =* .. či- ikako mimoići, to se opet nije moglo nik hr: it koja ih je ilo odvažnom i dobrom voljom, ra pod potiskom velike istine, moj - —a_ osi dogmatizam, ona je prepuna > jen nih mišljenja (koja, u ostalom, nisu e dosljedna) u odbranu njegove teze, i ke da čovek zbilja mora da malo . | pred imenima naših ponajboljih ti 0 m: Karadžića, Daničića, Miklošića, pa I . žuranića, Jagića, Budmanija, t.d. Sto : radi čovek ? Mora li priznati da su svi ovi naučnici pametniji od njega ! da : oni svojim auktoritetom pretvaraju u me i pepeo ? Mora. A mora li isti taj s. padajući pred njima, da kaže : Vi ma = gma, Vi ste aksiom, Vi ste nepogrešiv . Vi ste neprikosnovest, Vi ste dea : : ste apsolutnost filološka 2 Ne rim ore ne mora to reći nego i ne sme ps | 8 hove smrti dogodilo se mnogo na kojima mi danas treba dia nona: na primer, nigu krivi da je . : književna štokavština reprezen ov _—_—_