pi : “ ' VERE. 1 S tam EE KA ms at to Paka E ko mrene e ši dk A ne» : NR ask > RA o o A E E oi gre “ a dno Poe E ACRE Bia die sika KK E E OVE RA RE nd i iša om < ; s. i E pi sE je E ps e eo e pje PTO jen sjetit iak ii sh oš na E K 4 k k Y S Poštarina plaćena u gotovom. (| IZLAZI SVAKE SUBOTE (ff ia, : aos £$ ja UPRAVA I UREDNISTVO rizi dagd. Ć bra KOVAČKA ULICA Br. 332. DUBROVNIK. Rukopisi se ne vraćaju. IRA mil 4 i [=] E # ik. *% BI sao : Godina ii. g. a a POJEDINI BROJ 2 KRUNE T PRETPLATA : za Jugoslaviju : ČETVRT GODINE 20 K za inozemstvo: Godišnje K 160. OGLASI PO POSEB. >. <: =) Dubrovnik, 18. decembra 1920. ; Broj 57. Historijski spomenici u Dubrovniku ; | Značenje spomenika i agende ministarstva prosvjete druge; jedina kojoj se za u tom pravcu | Poznati talijanski publicista Julije | de Frenzi, u svome članku ,La rivale odi Venezia“, oglašenu god. 1910. u novinama ,Qiornale d Italija“, šetajući po Dubrovniku, te opijen svom njego- vom draži pita najednom sama sebe: »Nije li dakle ovo Italija, koja u jednom te i istom posmjehu neba i mora, daje ljubljenu sliku domovine ?“ .— ,Ne nije Italija“ — odgovara od- mah uzneseni umjetnik - ,i nije zapravo nikada bila, jer zaboravljajući za čas na ono za stotine vjekova uzdržano tak- imičenje ovoga grada s Mlecima, dosta mi je doći pred spomenik Gundulića, gdje je uklesana sama jedna riječ: ,Na- | rod“. Narod, bez ikakvog pobližeg o- | značenja, posve anomnimo, iliti velika / porodica Jugoslovena, razdjeljenih da- ljinom, prepirkama, udešenom zlobom . evropejske diplomacije, ali sdruženih | u zajedničkom porijeklu historijskog u- ik desa, što u jednom dubrovačkom sinu > Ivanu Gunduliću prikazuje simbol 3il- > nog i smionog ponosa cijele svoje ra- zaključuje de Frenzi, — ovdje se je ovjekovječila i ovdje će se nadalje ovjekovječiti“. Sve je ostalo iluzija, pa bilo za kogagod. Ovako je taj silni i smioni ponos jugoslavenskog roda, sakupljen iz svi- ju krajeva, od slobodnih plemena pa do svih podjarmijenih, u vrijeme kad je moćna Austrijska Imperija držala pod svojom pandžom Dubrovnik, ponavljao god. 1893 sred malog ukusnog dubro- vačkog trga zakletvu vijernosti svojoj velikoj porodici i proklamovao već ta- da svoj program jugoslavenstva, u jed- nom samom imenu, a bez ikakve raz- like. glede plemena. ao Dubrovnik je lišen ropstva, Du- brovnik je sada u srcu one države, čiji su svi podanici jednog lijepog lje- tnog dana godine 1898. na ovim su- rim hridinama, razdragani plavetnilom neba, a opojeni snagom punog ljetnog sunca, ponovili zakleivu i jedinstvo svo- joj, samo jednoj porodici, a međutim historijski spomenici, koji su ponos Ci- jele te porodice, još ne znaju koja li oće biti njihova sudbina, da li ona hi- “storijskih spomenika u Fiorenci ili Mle- cima, ili naprotiv ona palača Tuduzića u Cavtatu, o kojoj tako finom 1romi > jom priča Ivo Vojnović u svojoj Tri- K. logiji. RE k i Znamo da je većina ovih spome- = nika sagrađena isključivo prinosom i = žrtvama starih Dubrovčana; znamo ko- je li je divljenje samom caru Dušanu izazvao samostan Sv. Klare (današnji arsenal), kad mu je u ime dara udje- lio monopol soli, te odredio da še dje- vojke iz roda srpskih knezova šalju tu 4% skupa s Dubrovkinjama na odgajanje; znamo kako je samo putem nasilja Au- strija prisvojila te zgrade, te im udari- rila karakter vojničkih objekata, eda tako odmah s prvog početka zapriječi kult civilizacije i ubije u Dubrovčani- ma svaki domorodni osjećaj; znamo sve to, ali sada ne znamo najglavnije, biva kako će zastupnici onog Naroda, koji se je zakleo na dubrovačkom trgu god. 1893, a koji su sakupljeni u mi- nistarskom savjetu, odlučiti o sudbini njihovoj. | Općina je dubrovačka zauzela ispra- vno slanovište, kad je memorandumom prikazanim na minist: Savjet u martu ove godine, zatražila, da se njoj izruče neki od tih spomenika, izlučivši Dvor, za koji joj je osobito drago, a i čast, da će biti najstarija, najotmenija i najharmoničnija polača prvom jugosla- venskom kraljeviću. Niko bolje od općine da ih sačuva, a neke građevine baš su i potrebite za razvitak grada (na pr. lazareti). Njezinu legitimaciju ijete : ne: daje se tako. potezom pera odbiti, se je rodila jugoslavenska jer nijeđatdrugi viši grad u Jugosla“ oviji nema iz prošlosti tako jakih prav- nih razloga za vlasnički preuzam tih građevina kao dubrovačka općina, pa se po tome njezin zahtjev ne smije nikako ocjeniti kao kakav prejudicijalni slučaj po ostale gradove, jer Dubrovnik je bio država za sebe. Nego zbio se je ovih dana slučaj, da dok memorandum općine očekuje riješenje, vojna vlast daje u zakup te stare građevine, pa se je već počelo s davanjem u zakup privatnicima na lidžbi građevina Luže, Lovrijenca i t. d. Da nije bilo ljubavi u gosp. općinskog upravitelja "za umjetnost i estetiku, te da se nije svojski zauzeo, da nadležnim vlastima predoči na vrijeme osjećaje građanstva, moglo se je lako dogodili, da se u Luži jednog dana otvori pro- daja slanine, u vratima od grada me- sarnica, a s Lovrijenca da se puca u slavu rođendana, imendana ili krsnog. imena prvog pridošlog zakupnika. , Mal: paga“ stenjali su nekada mletački mor- nari kad su plovili mimo Lovrijenac, jer im je Republika bila snizila plaće kad nijesu uspjeli da tu suru, vrletnu hridinu otmu maloj jugoslavenskoj dr- žavici. | kosa Prijeka je dakle potreba, da Mini- starski Savet svijeća o zahtjevu općine, a da se vojne vlasti ne izlaže raznim davanjima u zakup, što mogu postati nehotice komične. Završiti ćemo s Ruskinom tim sve- ćenikom ljepote, kojega je Carlyle nae Ruskin : , Odgajajud zivao eterični ukus odgajamo karaktere. Historija sva- kog velikog naroda dijeli svojim auto- graliju u tri knjige: u onu svojih djela, u onu svojih riječi i onu svoje: života gotovo nestaj d;, : uijetnosti. Ne razumjeva se nijedna od ovih knjiga, ako se ne pročitaju a dalju prošlost može dati potpuna vjera, to je zadnja knjiga“. (Ruskin : Počinak Sv- Marka) — Ne zaboravimo da se naj- veća sadržina dvaju zadnjih knjiga za jugoslavenstvo nalazi u Dubrovniku. Miadi & Mladoj državi trebaju mladi ljadi, jer mladu državu ne mogu graditi stari lju- di. U koliko je potrebno iskustvo starih u toliko treba ti stari da budu neistro- šeni u politici i novi. Mlađoj državi s dakle trebaju, mladi i novi ljudi. BOGDAN POPOVIĆ U velikom dijelu naši stari političari nie samo što ne uzeše udjela u građenju naše državne zgrade, nego šta više oni bijahu glavni oslon i najbolji stup svega onoga rada i nastojanja, kojemu bijaše cilj da onemogući ovo djelo, da prepriječi nje- govo ostvaranje. | Velikom dijelu naših starih političara jednako kao nacionalne težnje i socijalne notrebe, interesi i shvatanja širih slojeva naroda, bijahu daleki i tuđi, te narod bi- jaše bez veze s njima, a oni bez oslona u narodu. = Veliki dio starih političara ipak i nakon promjene starog stanja, te iza do- vršenog djela oslobođenja; osobitom spret- nošću zadržasvojučpolitičku poziciju, i uđe- u'novo doba, da nastavi stari rad u drug- čijem: ruhu, a: jednakom svrhom. Destruktivan uticaj starih političara odrazio se u cijelom našem javnom životu. Prelazilo ge preko pitanja, koje nabacivaše | život naroda, potrebe širokih slojeva, a na- bacivanjem problema, tuđih narodu, zausta- vljajuć razvitak sprečavaše se osjetljiva potreba brze konsolidacije novostvorenog stanja. Na izborima za konstituantu nezado- voljstvo naroda, bez obzira na kolotečinu u koju je bilo svraćeno, došlo je do izra- žaja i u previše upadnoj mjeri, pa se ovaj pojav može zaista smatrati prvim korakom ozdravljenja našeg javnog života u tome pogledu. Prvo izabrano prestavništvo.našeg na- roda daje nam novu sliku. Stare političke veličine ostatoše nekandidovane, ili, u ko- Jiko su kandidovane, propadoše. Nekoliko starih političkih grupacija danas ne postoji, ili, u koliko postoje, toliko su snažne da su bez važnosti. Dakako, proces radikalnog čišćenja tek je djelomično gotov, 070 je tek početak, pa kao takav često s osjetlji- vim manama, a k tome u jatu novih lica vidi se i po koje staro, koje najmanje amo spada, ali to ne može da mijenja općeni- tog utiska, tim prije što je za većinu ta- kovih ovo prvi i posljednji nastup u iza- branom prestavništvu našega naroda u ovoj državi. : Srbiia, politički najzrelija, kazala je ovaj put, kao uvijek dosada, pravae, kojim treba da se pođe. Podijeljena u glavnom na dvije velike stranke, u koliko nije htjela ili nije mogla, da preko njih pređe zbog njihova oslonca u narodu, stala je da 1 njima čisti i to mnogo uspjelije, nego bi izvan njih mogla da učini. Stranačka vodstva za: bezeknuše se, saopštenja glavnog odbora nijesu pomagala, ne samo što se nije br ralo, ali nije sć ni kandidovalo stare mje: šine. U Srbiji ni jedna stranka nije stupila pred izbornihe gotovim kandidatskim listi- nama i kazala: glasujte. U Srbiji svaka kandidatska lista prošla je kroz rešeto stra- načkih pristaša, i oni su kandidovali koga su htjeli. Takovim načinom iz političkog | & starih imena. Od 166 _kao_baš ovdje wu Dalmaciji, i možda Bigdje i novi starih poslanika u srbijanskoj skupštini, ovaj ih je put izabrano samo 26. U demo- kratskoj strani (a njena je glavna'snaga u Srbiji) od 95 poslanika ima oko 70 novih imena, novih ljudi. U Bosni je zabilježen isti- pojav, ali dakako za sada još u zametku. Među srp- skim izbornicima (a to je uajzdraviji dio Bosne) šovenska gesla “ostala su izigrana. Imena, sa kojim su skopčane tolike tradi- cije, često zaista svijetle i slavne, morala su da ustupaju i jedva se održaše pred novim ljudima, koji su došli sa novim pro- gramima. U bosanskim varošima vrcale su islamske, velikosrpske i samohrvatske kri-. latice, u bosanskom selu već ovaj put to nije više palilo. Nova vremena -- novi ljudi. Proces je dakle u punom toku. I ako se njegov utjecaj odrazio po svim kra,e- vima naše države, Dalmacija je od njega ovaj put ostala — pošteđena. ima za to mnogo (i vanskih i nutarnijih) uzrok ho ra mi ih sada ne ispitujemo, nego samo & stantujemo tu činjenicu. A možda miš nijesu mladi ljudi tako snažno zadrli s nije se lakše preko njih prešlo kao u Dalmaciji. Primorska. omladina # je još prije balkanskog rata (a to je bito značajno !) barjak jugoslavenski uji dinjenja, pa dok je velik dio (ne kližem: svi) starije naše javnosti prolazio s faze, prvo zanešenja za balkanske Ki ' ne“ (kad sei ,Smotra* bila oduševit ) ze. tim deprimiranja 1914. god., podi ća a 1915 (stoprva tada stvara se ,J. Odbor? pa + to u — emigraciji!) i nakon toga vrdajući: od majske deklaracije do zagrebačke si države i ženevskog ugovora, jedva i ne- kako kao zaskočen uletio u 4 decembra. kao nešto nikad neslućeno, primotska omladina bijaše predvodnik u jednom po- kretu, koji bijaše prožet jakom svijesti i dubokom vjerom u ono, što se (i njego- vim udjelom) ostvarilo i moralo da ostvari. | po dva puta iza oslobođenja slala je Dal- macija svoje ljude u narodno prestavništvo slobodne Jugoslavije, a koga je od mladii ljudi poslala 2 — Ni jednoga! Ali što nije bilo, bit će. Što se kod posljednjih izbora odigralo u.pojedinim kra- jevima, na dojdućim izborima ponovit će se po cijeloj zemlji. Drugčije prilike pružit da i naše primorje udari novom će zgode, stazom. Vodstvo naroda treba da uzmu novi ljudi, mladi ljudi, IZ EMIGRACIJE Š Počevši od prve svečane političke iz- jave Prestolonasljednika pred članovima oba doma britanskog Parlamenta, pocet hom 1916 u Londonu, pa preko svih mo- gućih pakta i sporazuma, govori i dekla- racija (ubrajajući tu i krisku i onu u Rimu), sve do Pariške Konferencije, — svuda i u svemu davali su ne samo policaj naši prijatelji, nego su većim dijelom oni izvo: dili stvar i do kraja, de rezultata i do sa mih tekstova koji su se imali objaviti.“ M. Curčih: oo a