pi

: “ ' VERE. 1 S tam EE KA ms at to Paka E ko
mrene e ši dk A ne» : NR ask > RA o o A E E
oi gre “ a dno Poe E ACRE Bia die sika KK E E OVE RA RE nd i iša om
< ; s. i E pi sE je E ps e eo e pje PTO jen sjetit iak ii sh oš
na E K 4 k k Y S

Poštarina plaćena u gotovom.

(| IZLAZI SVAKE SUBOTE (ff
ia, : aos £$
ja UPRAVA I UREDNISTVO

rizi
 dagd.
Ć bra

KOVAČKA ULICA Br. 332.
DUBROVNIK.

Rukopisi se ne vraćaju.

IRA mil
4 i [=]
E #
ik.
*%

BI sao :

Godina ii.

g. a

a

POJEDINI BROJ 2 KRUNE

T

PRETPLATA : za Jugoslaviju :
ČETVRT GODINE 20 K

za inozemstvo: Godišnje K 160.

OGLASI PO POSEB. >. <:

=)

Dubrovnik, 18. decembra 1920.

;

Broj 57.

Historijski spomenici u Dubrovniku

; | Značenje spomenika i agende ministarstva prosvjete druge; jedina kojoj se za

u tom pravcu

| Poznati talijanski publicista Julije
| de Frenzi, u svome članku ,La rivale
odi Venezia“, oglašenu god. 1910. u
novinama ,Qiornale d Italija“, šetajući
po Dubrovniku, te opijen svom njego-

vom draži pita najednom sama sebe:
»Nije li dakle ovo Italija, koja u
jednom te i istom posmjehu neba i
mora, daje ljubljenu sliku domovine ?“
.— ,Ne nije Italija“ — odgovara od-
mah uzneseni umjetnik - ,i nije zapravo
nikada bila, jer zaboravljajući za čas na
ono za stotine vjekova uzdržano  tak-
imičenje ovoga grada s Mlecima, dosta
mi je doći pred spomenik Gundulića,
gdje je uklesana sama jedna riječ: ,Na-
| rod“. Narod, bez ikakvog pobližeg o-
| značenja, posve anomnimo, iliti velika
/ porodica Jugoslovena, razdjeljenih da-

ljinom, prepirkama, udešenom zlobom .
evropejske diplomacije, ali sdruženih |

u zajedničkom porijeklu historijskog u-

ik desa, što u jednom dubrovačkom sinu

> Ivanu Gunduliću prikazuje simbol 3il-
> nog i smionog ponosa cijele svoje ra-

zaključuje de Frenzi, — ovdje se

je ovjekovječila i ovdje će se nadalje
ovjekovječiti“. Sve je ostalo iluzija, pa
bilo za kogagod.

Ovako je taj silni i smioni ponos
jugoslavenskog roda, sakupljen iz svi-
ju krajeva, od slobodnih plemena pa
do svih podjarmijenih, u vrijeme kad
je moćna Austrijska Imperija držala pod
svojom pandžom Dubrovnik, ponavljao
god. 1893 sred malog ukusnog dubro-
vačkog trga zakletvu vijernosti svojoj
velikoj porodici i proklamovao već ta-
da svoj program jugoslavenstva, u jed-
nom samom imenu, a bez ikakve raz-

like. glede plemena. ao

Dubrovnik je lišen ropstva, Du-
brovnik je sada u srcu one države,
čiji su svi podanici jednog lijepog lje-
tnog dana godine 1898. na ovim su-
rim hridinama, razdragani plavetnilom
neba, a opojeni snagom punog ljetnog
sunca, ponovili zakleivu i jedinstvo svo-
joj, samo jednoj porodici, a međutim
historijski spomenici, koji su ponos Ci-
jele te porodice, još ne znaju koja li
oće biti njihova sudbina, da li ona hi-
“storijskih spomenika u Fiorenci ili Mle-

cima, ili naprotiv ona palača Tuduzića
u Cavtatu, o kojoj tako finom  1romi

> jom priča Ivo Vojnović u svojoj Tri-
K. logiji. RE

k i Znamo da je većina ovih spome-
= nika sagrađena isključivo prinosom i
= žrtvama starih Dubrovčana; znamo ko-
je li je divljenje samom caru Dušanu
izazvao samostan Sv. Klare (današnji
arsenal), kad mu je u ime dara udje-
lio monopol soli, te odredio da še dje-
vojke iz roda srpskih knezova šalju tu

4% skupa s Dubrovkinjama na odgajanje;

znamo kako je samo putem nasilja Au-
strija prisvojila te zgrade, te im udari-
rila karakter vojničkih objekata, eda
tako odmah s prvog početka zapriječi
kult civilizacije i ubije u Dubrovčani-
ma svaki domorodni osjećaj; znamo
sve to, ali sada ne znamo najglavnije,
biva kako će zastupnici onog Naroda,
koji se je zakleo na dubrovačkom trgu
god. 1893, a koji su sakupljeni u mi-
nistarskom savjetu, odlučiti o sudbini
njihovoj. |

Općina je dubrovačka zauzela ispra-
vno slanovište, kad je memorandumom
prikazanim na minist: Savjet u martu
ove godine, zatražila, da se njoj izruče
neki od tih spomenika, izlučivši Dvor,
za koji joj je osobito drago, a i čast,
da će biti najstarija, najotmenija i
najharmoničnija polača prvom jugosla-
venskom  kraljeviću. Niko bolje od
općine da ih sačuva, a neke građevine
baš su i potrebite za razvitak grada
(na pr. lazareti). Njezinu legitimaciju

ijete : ne: daje se tako. potezom pera odbiti,
se je rodila jugoslavenska jer nijeđatdrugi viši grad u Jugosla“
oviji nema iz prošlosti tako jakih prav-

nih razloga za vlasnički preuzam tih
građevina kao dubrovačka općina, pa
se po tome njezin zahtjev ne smije
nikako ocjeniti kao kakav prejudicijalni

slučaj po ostale gradove, jer Dubrovnik

je bio država za sebe.
Nego zbio se je ovih dana slučaj,
da dok memorandum općine očekuje

riješenje, vojna vlast daje u zakup te

stare građevine, pa se je već počelo s
davanjem u zakup privatnicima na lidžbi
građevina Luže, Lovrijenca i t. d. Da
nije bilo ljubavi u gosp. općinskog
upravitelja "za umjetnost i estetiku, te
da se nije svojski zauzeo, da nadležnim
vlastima predoči na vrijeme osjećaje
građanstva, moglo se je lako dogodili,
da se u Luži jednog dana otvori pro-
daja slanine, u vratima od grada me-
sarnica, a s Lovrijenca da se puca u

slavu rođendana, imendana ili krsnog.

imena prvog pridošlog zakupnika. , Mal:
paga“ stenjali su nekada mletački mor-
nari kad su plovili mimo Lovrijenac,
jer im je Republika bila snizila plaće
kad nijesu uspjeli da tu suru, vrletnu
hridinu otmu maloj jugoslavenskoj dr-
žavici. | kosa

Prijeka je dakle potreba, da Mini-
starski Savet svijeća o zahtjevu općine,
a da se vojne vlasti ne izlaže raznim
davanjima u zakup, što mogu postati
nehotice komične.

Završiti ćemo s Ruskinom tim sve-

ćenikom ljepote, kojega je Carlyle nae
Ruskin : , Odgajajud

zivao eterični
ukus odgajamo karaktere. Historija sva-
kog velikog naroda dijeli svojim auto-
graliju u tri knjige: u onu svojih

djela, u onu svojih riječi i onu svoje: života gotovo nestaj
d;, :

uijetnosti. Ne razumjeva se nijedna
od ovih knjiga, ako se ne pročitaju
a dalju

prošlost može dati potpuna vjera, to

je zadnja knjiga“. (Ruskin : Počinak Sv-
Marka) — Ne zaboravimo da se naj-

veća sadržina dvaju zadnjih knjiga za
jugoslavenstvo nalazi u Dubrovniku.

Miadi

& Mladoj državi trebaju mladi ljadi, jer
mladu državu ne mogu graditi stari lju-
di. U koliko je potrebno iskustvo starih
u toliko treba ti stari da budu neistro-
šeni u politici i novi. Mlađoj državi
s dakle trebaju, mladi i novi ljudi.
BOGDAN POPOVIĆ

U velikom dijelu naši stari političari
nie samo što ne uzeše udjela u građenju
naše državne zgrade, nego šta više oni
bijahu glavni oslon i najbolji stup svega
onoga rada i nastojanja, kojemu bijaše cilj
da onemogući ovo djelo, da prepriječi nje-
govo ostvaranje.

| Velikom dijelu naših starih političara
jednako kao nacionalne težnje i socijalne
notrebe, interesi i shvatanja širih slojeva
naroda, bijahu daleki i tuđi, te narod bi-
jaše bez veze s njima, a oni bez oslona
u narodu.

= Veliki dio starih političara ipak i
nakon promjene starog stanja, te iza do-
vršenog djela oslobođenja; osobitom spret-

nošću zadržasvojučpolitičku poziciju, i uđe-

u'novo doba, da nastavi stari rad u drug-
čijem: ruhu, a: jednakom svrhom.
Destruktivan uticaj starih političara

odrazio se u cijelom našem javnom životu.
Prelazilo ge preko pitanja, koje nabacivaše |

život naroda, potrebe širokih slojeva, a na-
bacivanjem problema, tuđih narodu, zausta-
vljajuć razvitak sprečavaše se osjetljiva
potreba brze konsolidacije novostvorenog
stanja.

Na izborima za konstituantu nezado-
voljstvo naroda, bez obzira na kolotečinu
u koju je bilo svraćeno, došlo je do izra-
žaja i u previše upadnoj mjeri, pa se ovaj
pojav može zaista smatrati prvim korakom
ozdravljenja našeg javnog života u tome
pogledu.

Prvo izabrano prestavništvo.našeg na-
roda daje nam novu sliku. Stare političke
veličine ostatoše nekandidovane, ili, u ko-

Jiko su kandidovane, propadoše. Nekoliko
starih političkih grupacija danas ne postoji,
ili, u koliko postoje, toliko su snažne da
su bez važnosti. Dakako, proces radikalnog

čišćenja tek je djelomično gotov, 070 je
tek početak, pa kao takav često s osjetlji-

vim manama, a k tome u jatu novih lica
vidi se i po koje staro, koje najmanje amo
spada, ali to ne može da mijenja općeni-
tog utiska, tim prije što je za većinu ta-
kovih ovo prvi i posljednji nastup u iza-
branom  prestavništvu našega naroda u
ovoj državi. :

Srbiia, politički najzrelija, kazala je
ovaj put, kao uvijek dosada, pravae, kojim
treba da se pođe. Podijeljena u glavnom
na dvije velike stranke, u koliko nije htjela
ili nije mogla, da preko njih pređe zbog
njihova oslonca u narodu, stala je da 1 njima
čisti i to mnogo uspjelije, nego bi izvan
njih mogla da učini. Stranačka vodstva za:
bezeknuše se, saopštenja glavnog odbora
nijesu pomagala, ne samo što se nije br
ralo, ali nije sć ni kandidovalo stare mje:
šine. U Srbiji ni jedna stranka nije stupila
pred izbornihe gotovim kandidatskim listi-
nama i kazala: glasujte. U Srbiji svaka
kandidatska lista prošla je kroz rešeto stra-
načkih pristaša, i oni su kandidovali koga
su htjeli. Takovim načinom iz političkog

| & starih imena. Od 166

_kao_baš ovdje wu Dalmaciji, i možda Bigdje

i novi

starih poslanika u srbijanskoj skupštini,
ovaj ih je put izabrano samo 26. U demo-
kratskoj strani (a njena je glavna'snaga u
Srbiji) od 95 poslanika ima oko 70 novih
imena, novih ljudi.

U Bosni je zabilježen isti- pojav, ali
dakako za sada još u zametku. Među srp-
skim izbornicima (a to je uajzdraviji dio
Bosne) šovenska gesla “ostala su izigrana.
Imena, sa kojim su skopčane tolike tradi-
cije, često zaista svijetle i slavne, morala
su da ustupaju i jedva se održaše pred
novim ljudima, koji su došli sa novim pro-
gramima. U bosanskim varošima vrcale su
islamske, velikosrpske i samohrvatske kri-.
latice, u bosanskom selu već ovaj put to
nije više palilo. Nova vremena -- novi ljudi.

Proces je dakle u punom toku. I ako
se njegov utjecaj odrazio po svim kra,e-
vima naše države, Dalmacija je od njega
ovaj put ostala — pošteđena. ima za to
mnogo (i vanskih i nutarnijih) uzrok ho ra
mi ih sada ne ispitujemo, nego samo &
stantujemo tu činjenicu. A možda miš
nijesu mladi ljudi tako snažno zadrli s

nije se lakše preko njih prešlo kao
u Dalmaciji. Primorska. omladina #
je još prije balkanskog rata (a to je
bito značajno !) barjak jugoslavenski uji
dinjenja, pa dok je velik dio (ne kližem:
svi) starije naše javnosti prolazio s
faze, prvo zanešenja za balkanske Ki '
ne“ (kad sei ,Smotra* bila oduševit ) ze.

tim deprimiranja 1914. god., podi ća a
1915 (stoprva tada stvara se ,J. Odbor? pa +

to u — emigraciji!) i nakon toga vrdajući:
od majske deklaracije do zagrebačke si
države i ženevskog ugovora, jedva i ne-
kako kao zaskočen uletio u 4 decembra.
kao nešto nikad  neslućeno,  primotska
omladina bijaše predvodnik u jednom po-
kretu, koji bijaše prožet jakom svijesti i
dubokom vjerom u ono, što se (i njego-
vim udjelom) ostvarilo i moralo da ostvari.
| po dva puta iza oslobođenja slala je Dal-
macija svoje ljude u narodno prestavništvo
slobodne Jugoslavije, a koga je od mladii
ljudi poslala 2 — Ni jednoga!

Ali što nije bilo, bit će. Što se kod
posljednjih izbora odigralo u.pojedinim kra-
jevima, na dojdućim izborima ponovit će
se po cijeloj zemlji. Drugčije prilike pružit
da i naše primorje udari novom

će zgode,
stazom.
Vodstvo naroda treba da uzmu novi

ljudi, mladi ljudi,

IZ EMIGRACIJE Š
Počevši od prve svečane političke iz-
jave  Prestolonasljednika pred članovima
oba doma britanskog Parlamenta, pocet
hom 1916 u Londonu, pa preko svih mo-
gućih pakta i sporazuma, govori i dekla-
racija (ubrajajući tu i krisku i onu u Rimu),
sve do Pariške Konferencije, — svuda i
u svemu davali su ne samo policaj naši
prijatelji, nego su većim dijelom oni izvo:
dili stvar i do kraja, de rezultata i do sa
mih tekstova koji su se imali objaviti.“

M. Curčih:

oo

a