MEV a] kuć kan ht * PE: oo edit 3 1 Ku ora 4“ a # x ZA ; IZLAZI SVAKE SUB TE UPRAVA I UREDNISTVO KOVAČKA ULICA Br. 339. i : > DUBROVNIK. '—: ad Rukopisi se ne vraćaju, m) Pa x + o» u Godina tt. -.-.-.-..._.-_—.—-———= Politika u U stvaranju jugoslavenske države oživotvorene su težnje našeg naroda, čije oje djelove upućivao na jedinstvo ne samo nacionalni osjećaj, nego i uzajamni interes, koji nam diktira jedinstven život u jednoj cjelini. Prvi zadatak, koji je nametlo novo stanje, to je provedba svih konsekvencija iz izvedenog djela ujedinjenja. Jedan je od temeljnih uvjeta brzog razvitka Jugoslavi- je pospješenje procesa unutrašnjeg izje- dnačivanja i stapljanje dijelova naroda, okupljenih sada u jednoj državi... “vaplja- nja nema bez odricanja, Srbija, koja je žrtvovavši sebe, otku- pila sve nas, umjela je da odlučno i bez kolebanja ostane do kraja na visini svo- jega zadatka. Još se izbjeglice nijesu po- vratila u oslobođene domove, a borci iz decimiranih četa zavili su stare barjake, da jednakom ljubavi prigrle nove, "jedno ime, koje bješe postalo sinonim herojskih pregaranja, zamjenjeno je drugim,ičule su se riječi iz pobjedničkih usta : do danas Srbija, od danas Jugoslavija. Jedan je političar rekao : Srbija je velićina Šumadije, a Jugo- slavija veličina Srbije, i zaista je tako. Hrvatska je tada zatajila. Pa dok se svi drugi dijelovi države odriču starih po- odjela i starih osebina, Hrvatska se Ijubo-. morno povlači u se i, u svom pretežnom djelu, 1 ga njihovim očuvanjem i njihovim održa- njem. | Jednom se htjelo Drvtsku učiniti no- silicom jugoslovenske misli. I tada se po- nosno i kao nekom pobožnošću ukazivalo na Strossmayereve spomenike : akademiju, sveučilište i katedralu kao simbole te misli. U času kad se oslobođeno Jugo- slovenstvo sprema da proslavi Strošsma- yerovu obljetnicu jedan smušeni demagog, u Strossmayerevoj sredini, uz banalno »Hvaljen Isus i Marija I“ desavuiše takove tradicije, kalja te simbole. —_——— Jedna iskrena knjiga. (Ivo Andrić: ,,Ex Posto.“ Beograd. S. B. Cvijanović. 1920). U ovom vašaru srpsko - hrvatske li- terature : u književnom dandyjstvu, u lakr- dijskoj genijalnosti i tupoglavom snobizmu, čovjek punim prsima odahne; uzimajući u ruke knjigu, koja se nameće svojom di- življenošću. Mjesto estetsko - futurističkih stilskih vježaba sa pretencioznim (koz-- mičkim !) sadržinama, imamo ovdje djelo, iako ne prvoklasno, a ono -bar iskreno proosjećano, djelo sa odregjenom sadrži- nom, bez formalističkih tendenca, koje su. nam do zla boga dozlogrdile. Andrićeva knjiga ne spada u ,literaturu“, ona je produkt čovjeka - pjesnika, i to joj dava posebnu značajku i posebnu vrijednost u našoj neiskrenoj savremenoj književnosti. “Interesantno je da je Andrić prije rata bio ,modernista. Zahvaćen ratnim vrtlo- gom, zatvoren, vucaren po tamnicama, a obđaren nježnom duševnosti i pjesničkim darom, znao je on u pustoši mračne i vlažne tamničke ćelije da nagje sebe i svoju vlastitu dušu. 1 iz razgovora sa du- šom nastala je ova knjiga. Rastrgana i frag- mentarna, pisama u časovitim nervoznim kristalizuje u prekaljeno umjetničko djelo ; ali uza sve to čitatelj osjeća još vruće tragove proplakanih suza i ove, sugesti- jom istinske boli, hvataju se njegova srca. > Andrić malo govori o svome tamno- i vakju. Opisao ga je sa nekoliko letimi- čnih bilježaka. Njegovo zatočenje, njegov iN \ icetriše sve svoje energije u težnji raspoloženjima, nije imala vremena da se uski u ma ia S, E TE SR (2 NGA ako ria ki MB). s zv Nj Ok M ides BO e STE BA. dui i Šeki 2 E a g , k.8 a na X E ie NjEa ei e ži e X S jeza bg Hrvatskoj T Izgradnja Jugoslavije susreće prepreke na separatističkim težnj jama da Be nje Hrvatske. U Hrvatskoj su više nego drugdje ostali tragovi tuđinskog uticaja“ Ki previše duboki, a da bi se dali lako fa brisati, a jugoslovenska država misao 01 političarima Hrvatske, kojim do jučer. jaše tuđa, nije ni danas bliza. Prožeti st paratističkim duhom ne mogu da se sao >A a4 j ns. bi“ dignu nad uski horizonat plemenskih pre niea, i njihov pogled ne dopire izvar n tog ja kruga. I Ovo su izvori, koji pokreću sepa stički pokret u Hrvatskoj. Netačno je. »& ga se opravdava kao reakciju na _cćnt Dekoncentracija uprave ne doria d sa zahtjevom za velikim plemenskim ili storijskim oblastima, a niti isključ dje dinstvenu državu. Pokret, koji se razv u Hrvatskoj nema dakle tajskarakter. — U ostalom Jugoslavija je danas ner zoriva i poteškoće, koje ona treba“. poče da svlada, susretali su i u vaćoj_ omjerici drugi narodi pri svom ujedinjenju, Onesu. možda velike, ali nikad tolike, da bi mogle. | ugroziti državnu zgradu ili pokolebati je-| dinstvo u krvi stvoreno, ali ipak s njima tres“ ba da računamo i da im. se snažno | su: 2. Pad vimo. j dlučan stav jugoslovenskih oidari. tia nazvaše neki kobnom politikom. Kad. je u pitanju državno jedinstvo, oni koji ga iznesoše, o njemu ne vode diskusije. Bie- gen oder brechen. Odlućna politika jest kobna i treba da bude kobna, ali samo za protivnike ove države i njena jedinstva. Fa dA > oak a s. & sA Problem je demokratije prvenstveno moralni problem: fotmirati i odgojiti lju- de s demokratskim pogledima. | Beneš. ka s m prošlosti gurajući se među sobom . Slike Bola i Ponosa “Povodom izložbe ratnih slika 1912-19 g. P. MARJANOVIĆA. Osobito nam je drago da je i našem Dubrovniku data prilika da osveži svoj > učmali kinematografski duh na jednom ne- . presušnom izvoru našeg najvećeg nacio- nalnog ,bola i ponosa“ koji tragično drhti e. u ratnim slikama g. Marjanovića. . Njegova umetnost, dekorativno ekspre- Sivna i emocijonalna, kod nas je nova i zato još dovoljno ueshvaćena. Velike i ja- ke stvari ona kazuje na vrlo običan'način:; to je fotografija onih trenutaka u koji karakterišu ceo naš unutrašnji svet u = borbi sa ljudima, sa prirodom, lističke težnje provađane s jedne Min s. čak i sa samim očajanjem, Ta umetnost je . suprotna svim ekstremnim linijama, crta- "mai pozama — antipod kubizmu i futu- rizmu. Njen je izvor u suviše očitoj i o- životu sa silom, o*“setljivoj realnosti i zato ona ima veliku budućnost. Po rečima Francuza Reinach-a umetnost XX. veka biće popularna. Istina dje. Ona ima široku socijalnu misiju i zato se popularizuje, komunizuje. Ona baca a- kademsku koprenu, izlazi iz Atelje-a i po- staje opšta. Slike g. Marjanovića imaju zasebno mesto u toj dakorativnoj umetnosti. Nje- gov talenat pokazao je jednu isku tenden- ociju ali to nipošto ne umanjava vrednost ijegova dela kako bi to možda hteo arti- stički purizam. Ideja u njegovu delu je srp- osećanja i svesti, pornosti, rasnog optimizma i vere u pra- vednu pobedu duha i života. Zato je ta umetnost lepa, dobra i potrebna sve dotle dok ona ne svrši svoju misiju koju joj je sudbina namenila. Jer, iza našeg geograf- skog, militarističkog i parlamentarnog uje- dinjenja, stoje nebrojene mase naroda koje, gladnog i žednog duha, lutaju u sm . Ali, . = moo amo noone. »EX Ponto“, to je vrijeme poslije tamnice, kad se je našao opet megju ljudima, ali zbunjen, osamljen, sa novim osjećajima i sa novom dušom. I ta su raspoloženja predmet ove knjižice. Tu se radi o križ- nom putu hipersenzibilnih duhova, kojima | u ovako brutalnim vremenima, kao što su današnja, gdje su se ispoljila sva ži- vinstva čovjekova, ne ostaje drugo, nego: da se povuku u same sebe i da pogju | tihim i osamljenim putevima vlastite duše. Dakako, to ne ide bez mučnih borba. Teško je iskupsti korijenje, koje se je. duboko zarilo u zemlju. Odatle i kod An- drića teške noći sa samoubilačkim misli- ma. Javlja se krik puti, muteći mu spi- ritualna stanja vizijama dadostrasnih noći na maloruskim ravninama i lijepih žen- skih tjelesa, što u ,život ulaze kao pljusci | nošeni vihorima.“ U bijeloj zimskoj noći, u očajnoj samotinji tudjinske tamnice, tihi i mukli koraci Jelenini po duboku snijegu. odzvanjaju u tamničarevim mislima. No- stalgički krik ,Jelena, Jelena!“ koji se opetuje u ovoj knjizi, grcaj je na raskrižju tjelesnosti i duhovnosti, suza je puna istin- ske poezije, što pada na rastanku sa proš- lošću. : Svijet duha narivava se pojesti po- | malo i mučno, ali odnoseći konačnu pobjedu. [ napokon prevladara sa svim svojim ču- dnim doživljajima, koje poznaju samo samotnici i sveci. Javlja se osjećaj zaje- dničkog sveživota, u kojemu čovjek sao- gjeća i sa bubicame i glistama, koje izmi- golje ispod kamena, kad ga makneš ; i ia AE »mnNA KE sunce i zvijezde, i sve živo i mrtvo, dobiva u tim duševnim stanjima novi vid i svoj jezik, koji duša razumije. Cijela realnost kao da poprima “oštrije, izrazitije crte te . postaje kristalno prozirna. Naše tvrdnje i naši sudovi, banalni i otrcani u svagda- | njoj vrevi, gube svoj frazerski značaj te zabljesnu u djevičanskoj golišavosti istine. Spiritualne klice, što izbijaju u duho- vima suvremenog čovječanstva, umorna od mekaničko — materjalističkih shvatanja prirode i njihovih katastrofalnih posljedica, davaju Andrićevoj knjizi jednu konkretnu sadržinu. Ali kod ovog pjesnika to dušev- ono stanje dobiva posebni rasni pečat : to je slovenska mistika pregaranja, samilosti i sveljubavi ; to je svojevoljno penjanje na Kalvarij i svijesno prinašanje žrtve ,za lje- potu duha“; to je zanosni tolstojevski san o novom čovječanstvu na zemlji; koji će se ostvariti kao ,misao božija“. Karakte- ristične su ove piščeve riječi : ,Što će nam ovaj život od pedeset godina (a jedna teža od druge!) ako nijedna sveta istina ne daje snagu i ljepotu i produžuje ga u sjajnu vječnost 2“ ,U Bogu je svršetak misli koja nam se gubi u očajan beskraj“. T od tuda Andrićeva ljubav prama raprezentantima mukotrpnog života, kojima rad i odricanje davaju ,tihe i čedne radosti :“ prama bli- jedoj djevojci, što šije cio dan i pola noći .u sjeni bijelih zavjesa ; prama pognutom težaku, koji u svojim mirnim očima nosi odraz beskrajnih tamnosmegjih brazda ; prama nepoznatom i skromnom studentu kemije, koji je prosjedao za uskim stoli- SURBLIKA HRVATSKA t nekoliko "pobednih glasova“ td be] ska, jugoslovenska, nacionalna. Ona ima igri, svoju veliku misiju vaspitanja nacionalnog nacionalne snage i ot- S. POJEDINI BROJ 2 KRUNE | meni _ PRETPLATA : za Jugoslaviju : ČETVRT GODINE 20 K za inozemstvo: Godišnje K 160. OGLASI PO POSEB. CENIKU. | “Broj 58. ono što naročito odlikuje tu S njena istinitost. To nisu ,slike iz rata“ ka- kovih je mnogo bilo i na platnu i u lite- raturi': to su prave ratne slike..To je naša | Živa, tragična, katastrofalna, ali i pobed- nička Mahabarata koja ima tačnu i vernu istorijsku podlogu. Užasno iskovitlan, iz- >| mrevaren, naš nacijonalni organizam uz- digao je našu psihu do velikih visina : iz bola, patnje i žrtava popeo je do uzviše- nosti, i time spremio plodan teren za rad mlađih pokolenja. Prva, kosovska, katastrofa dala nam je, u nekoliko ciklusa ,“neuporedive stihove epske poezije čiji se osvetni ritam raz- buktao, nekoliko stoleća docnije, na samom Kosovu, na Kumanovu /i Bitolju. Druga katastrofa“dala nam je snagu“da posle o- čajne i titanske borbe na “solunskon fron- tu afirmišemo nacijonalno oslobođenje. Tu epopeju i čitamo i gledamo u slikama g. Marjanovića — koje samo potvrđuju i osvet- luju ono što nam tako istinski pripoveda: Ivo Čipiko i ono što nam očajnički i du- boko osećajno peva pokojni Bojić. Ispred naših očiju/prolaze,“ energičnim maršom, srpske divizije koje na zvuk po- bednih. struba 1 ruše iuništavaju pone u 8 je. svete A. , KataklizmA hoda Uj ha nu Borbu: za život J Vapiti +. [6 nenadno i honjsnjeo gase, Sad Ž či je Ina, strašne luzvišena. aspire nas p uhh vojnik, regrut,“ starac, mati, žen hodne i divlje albanske. platite hk le € ga čekaju kiše i vetrovi, snegovi i ledovi, glad i užas, smrt i večni san... pa dalje * a lesti, “očajanja, crveni smeh poludelih i »plava grobnica“ krfska . .. Ali, kaoš fes niks, posle“pobeđenih smrtnih grčeva, budi se i razmahuje novom, udvostručenom sna“ | —————p a a o | ćem cijelu noć i riješio zadatak. Andrić je dokazao, da i kod moder- nog pjesnika, iako obdarena prefinjenom živčanom mrežom, fukcionišu još uvijek kardinalni osjećaji duha. Naravno, mode- ran pjesnik prima drukčije impresije, nego ih je primao čovjek, recimo, u homersko doba: one su suptilnije i brže. Ali to još | ne znači, da je izgubio svako čuvstvo $ € : da je prestao biti čovjek, koji ljubi i mrzi, koji plače i koji se smije, koji se nadai | koji očajava. Ne treba stoga da se vas zakukulji, kao muha u paučinu, u senza- cije vida, njuha, sluha, opipa i okusa, koje se očituju u zveku probranih riječi, u ho- timičnoj neobičnosti slika i u traženoj, nelogičnoj bizarnosti. I kod Andrića nala- zimo impresionističkih časovitih snimaka, tako karakterističnih za modernu umjet- | nost. Čitajte samo njegove opise prirode: vjetra, snijega, proljeća i zvijezda. An uji tome je odvojio od običnih modernih pje- snika, što je kod njega sve to spontano i iskreno i što kroz cijelu ovu knjigu ču- | jemo glas duboke ljudske duše, koja plače, dr bori se, traži i nada se. Uza sve koncesije, | koje je Andrić mjestimice učinio sadaš- njoj književnoj modi sa izvjesnim precioz- nostima i simbolizovanjem, ova knjiga ima tu veliku prednost nad skoro svim našim knjigama iz posljednjeg vremena, da je dožinijena. H e Širite ,Rad“