MEV a] kuć kan
ht * PE:

oo edit 3 1 Ku ora 4“ a
# x ZA ;

IZLAZI SVAKE SUB TE

UPRAVA I UREDNISTVO
KOVAČKA ULICA Br. 339.

i : > DUBROVNIK. '—:

ad Rukopisi se ne vraćaju,

m) Pa
x
+

o»

u

Godina tt.

-.-.-.-..._.-_—.—-———=

Politika u

U stvaranju jugoslavenske države
oživotvorene su težnje našeg naroda, čije
oje djelove upućivao na jedinstvo ne samo
nacionalni osjećaj, nego i uzajamni interes,
koji nam diktira jedinstven život u jednoj
cjelini. Prvi zadatak, koji je nametlo novo
stanje, to je provedba svih konsekvencija iz
izvedenog djela ujedinjenja. Jedan je od
temeljnih uvjeta brzog razvitka Jugoslavi-
je pospješenje procesa unutrašnjeg  izje-
dnačivanja i stapljanje dijelova naroda,
okupljenih sada u jednoj državi... “vaplja-
nja nema bez odricanja,

Srbija, koja je žrtvovavši sebe, otku-
pila sve nas, umjela je da odlučno i bez
kolebanja ostane do kraja na visini svo-
jega zadatka. Još se izbjeglice nijesu po-
vratila u oslobođene domove, a borci iz
decimiranih četa zavili su stare barjake,
da jednakom ljubavi prigrle nove, "jedno
ime, koje bješe postalo sinonim herojskih
pregaranja, zamjenjeno je drugim,ičule su se
riječi iz pobjedničkih usta : do danas Srbija,

od danas Jugoslavija. Jedan je političar
rekao : Srbija je velićina Šumadije, a Jugo-
slavija veličina Srbije, i zaista je tako.

Hrvatska je tada zatajila. Pa dok se

svi drugi dijelovi države odriču starih po-
odjela i starih osebina, Hrvatska se Ijubo-.

 morno povlači u se i, u svom pretežnom
djelu, 1
ga njihovim očuvanjem i njihovim održa-

njem. |
Jednom se htjelo Drvtsku učiniti no-
silicom jugoslovenske misli. I tada se po-
nosno i kao nekom pobožnošću ukazivalo
na Strossmayereve spomenike : akademiju,
sveučilište i katedralu kao simbole te

misli. U času kad se oslobođeno Jugo-
slovenstvo sprema da proslavi Strošsma-

yerovu obljetnicu jedan smušeni demagog,
u Strossmayerevoj sredini, uz banalno

»Hvaljen Isus i Marija I“ desavuiše takove
tradicije, kalja te simbole.

—_———

Jedna iskrena knjiga.
(Ivo Andrić: ,,Ex Posto.“ Beograd. S. B. Cvijanović. 1920).

U ovom vašaru srpsko - hrvatske li-
terature : u književnom dandyjstvu, u lakr-
dijskoj genijalnosti i tupoglavom snobizmu,

čovjek punim prsima odahne; uzimajući u
ruke knjigu, koja se nameće svojom  di-
življenošću. Mjesto estetsko - futurističkih

stilskih vježaba sa pretencioznim (koz--

mičkim !) sadržinama, imamo ovdje djelo,
iako ne prvoklasno, a ono -bar iskreno
proosjećano, djelo sa odregjenom sadrži-
nom, bez formalističkih tendenca, koje su.
nam do zla boga dozlogrdile. Andrićeva
knjiga ne spada u ,literaturu“, ona je
produkt čovjeka - pjesnika, i to joj dava
posebnu značajku i posebnu vrijednost u
našoj neiskrenoj savremenoj književnosti.
“Interesantno je da je Andrić prije rata
bio ,modernista. Zahvaćen ratnim vrtlo-
gom, zatvoren, vucaren po tamnicama, a
obđaren nježnom duševnosti i pjesničkim
darom, znao je on u pustoši mračne i
vlažne tamničke ćelije da nagje sebe i
svoju vlastitu dušu. 1 iz razgovora sa du-
 šom nastala je ova knjiga. Rastrgana i frag-
mentarna, pisama u časovitim nervoznim

kristalizuje u prekaljeno umjetničko djelo ;
ali uza sve to čitatelj osjeća još vruće
tragove proplakanih suza i ove, sugesti-
jom istinske boli, hvataju se njegova srca.
> Andrić malo govori o svome tamno-
i vakju. Opisao ga je sa nekoliko letimi-
 čnih bilježaka. Njegovo zatočenje, njegov

iN

\

icetriše sve svoje energije u težnji

raspoloženjima, nije imala vremena da se

uski u ma ia S, E TE SR (2 NGA ako ria ki MB). s zv Nj Ok M ides BO e
STE BA. dui i Šeki 2 E a g
, k.8 a na X E ie NjEa ei e ži e X
S jeza bg

Hrvatskoj T

Izgradnja Jugoslavije susreće
prepreke na separatističkim težnj jama da Be
nje Hrvatske. U Hrvatskoj su više nego
drugdje ostali tragovi tuđinskog uticaja“ Ki
previše duboki, a da bi se dali lako fa
brisati, a jugoslovenska država misao 01
političarima Hrvatske, kojim do jučer.
jaše tuđa, nije ni danas bliza. Prožeti st
paratističkim duhom ne mogu da se sao

>A a4

j ns.
bi“

dignu nad uski horizonat plemenskih pre
niea, i njihov pogled ne dopire izvar n tog ja
kruga. I
Ovo su izvori, koji pokreću sepa
stički pokret u Hrvatskoj. Netačno je. »&
ga se opravdava kao reakciju na _cćnt
Dekoncentracija uprave ne doria d
sa zahtjevom za velikim plemenskim ili
storijskim oblastima, a niti isključ dje
dinstvenu državu. Pokret, koji se razv
u Hrvatskoj nema dakle tajskarakter. —
U ostalom Jugoslavija je danas ner
zoriva i poteškoće, koje ona treba“. poče
da svlada, susretali su i u vaćoj_ omjerici
drugi narodi pri svom ujedinjenju, Onesu.
možda velike, ali nikad tolike, da bi mogle. |
ugroziti državnu zgradu ili pokolebati je-|
dinstvo u krvi stvoreno, ali ipak s njima tres“
ba da računamo i da im. se snažno | su: 2.
Pad vimo. j
dlučan stav jugoslovenskih oidari.
tia nazvaše neki kobnom politikom. Kad.
je u pitanju državno jedinstvo, oni koji ga
iznesoše, o njemu ne vode diskusije. Bie-
gen oder brechen. Odlućna politika jest
kobna i treba da bude kobna, ali samo za
protivnike ove države i njena jedinstva.

Fa

dA > oak a
s. & sA

Problem je demokratije prvenstveno
moralni problem: fotmirati i odgojiti lju-
de s demokratskim pogledima. |

Beneš.

ka s m

prošlosti gurajući se među sobom .

Slike Bola i Ponosa

“Povodom izložbe ratnih slika 1912-19
g. P. MARJANOVIĆA.

Osobito nam je drago da je i našem

Dubrovniku data prilika da osveži svoj

> učmali kinematografski duh na jednom ne-
. presušnom izvoru našeg najvećeg nacio-
nalnog ,bola i ponosa“ koji tragično drhti

e. u ratnim slikama g. Marjanovića.

. Njegova umetnost, dekorativno ekspre-
Sivna i emocijonalna, kod nas je nova i
zato još dovoljno ueshvaćena. Velike i ja-

ke stvari ona kazuje na vrlo običan'način:;
to je fotografija onih trenutaka u
koji karakterišu ceo naš unutrašnji svet u
= borbi sa ljudima, sa prirodom,
lističke težnje provađane s jedne Min s. čak i sa samim očajanjem, Ta umetnost je
. suprotna svim ekstremnim linijama, crta-
"mai pozama — antipod kubizmu i futu-
 rizmu. Njen je izvor u suviše očitoj i o-

životu

sa silom,

o*“setljivoj realnosti i zato ona ima veliku

budućnost. Po rečima Francuza Reinach-a
umetnost XX. veka biće popularna. Istina
dje. Ona ima široku socijalnu misiju i zato
se popularizuje, komunizuje. Ona baca a-

kademsku koprenu, izlazi iz Atelje-a i po-
staje opšta.

Slike g. Marjanovića imaju zasebno
mesto u toj dakorativnoj umetnosti. Nje-

gov talenat pokazao je jednu isku tenden-

ociju ali to nipošto ne umanjava vrednost
ijegova dela kako bi to možda hteo arti-
stički purizam. Ideja u njegovu delu je srp-

osećanja i svesti,
pornosti, rasnog optimizma i vere u pra-
vednu pobedu duha i života. Zato je ta
umetnost lepa, dobra i potrebna sve dotle
dok ona ne svrši svoju misiju koju joj je
sudbina namenila. Jer, iza našeg geograf-

skog, militarističkog i parlamentarnog uje-

dinjenja, stoje nebrojene mase naroda koje,
gladnog i žednog duha, lutaju u sm
. Ali,

.
= moo amo noone.

»EX Ponto“, to je vrijeme poslije tamnice,
kad se je našao opet megju ljudima, ali
zbunjen, osamljen, sa novim osjećajima i
sa novom dušom. I ta su raspoloženja
predmet ove knjižice. Tu se radi o križ-
nom putu hipersenzibilnih duhova, kojima |
u ovako brutalnim vremenima, kao što
su današnja, gdje su se ispoljila sva ži-
vinstva čovjekova, ne ostaje drugo, nego:
da se povuku u same sebe i da pogju |
tihim i osamljenim putevima vlastite duše.
Dakako, to ne ide bez mučnih borba.
Teško je iskupsti korijenje, koje se je.
duboko zarilo u zemlju. Odatle i kod An-
drića teške noći sa samoubilačkim misli-
ma. Javlja se krik puti, muteći mu spi-
ritualna stanja vizijama dadostrasnih noći
na maloruskim ravninama i lijepih žen-
skih tjelesa, što u ,život ulaze kao pljusci |
nošeni vihorima.“ U bijeloj zimskoj noći,
u očajnoj samotinji tudjinske tamnice, tihi
i mukli koraci Jelenini po duboku snijegu.
odzvanjaju u tamničarevim mislima. No-
stalgički krik ,Jelena, Jelena!“ koji se
opetuje u ovoj knjizi, grcaj je na raskrižju
tjelesnosti i duhovnosti, suza je puna istin-
ske poezije, što pada na rastanku sa proš-
lošću.
: Svijet duha narivava se pojesti po- |
malo i mučno, ali odnoseći konačnu pobjedu.
[ napokon prevladara sa svim svojim ču-
dnim doživljajima, koje poznaju samo
samotnici i sveci. Javlja se osjećaj zaje-
dničkog sveživota, u kojemu čovjek sao-
gjeća i sa bubicame i glistama, koje izmi-
golje ispod kamena, kad ga makneš ; i

ia AE

»mnNA KE

sunce i zvijezde, i sve živo i mrtvo, dobiva
u tim duševnim stanjima novi vid i svoj
jezik, koji duša razumije. Cijela realnost
kao da poprima “oštrije, izrazitije crte te

. postaje kristalno prozirna. Naše tvrdnje i

naši sudovi, banalni i otrcani u svagda- |
njoj vrevi, gube svoj frazerski značaj te
zabljesnu u djevičanskoj golišavosti istine.

Spiritualne klice, što izbijaju u duho-
vima suvremenog čovječanstva, umorna

od mekaničko — materjalističkih shvatanja

prirode i njihovih katastrofalnih posljedica,
davaju Andrićevoj knjizi jednu konkretnu
sadržinu. Ali kod ovog pjesnika to dušev-

ono stanje dobiva posebni rasni pečat : to

je slovenska mistika pregaranja, samilosti
i sveljubavi ; to je svojevoljno penjanje na
Kalvarij i svijesno prinašanje žrtve ,za lje-
potu duha“; to je zanosni tolstojevski san

o novom čovječanstvu na zemlji; koji će

se ostvariti kao ,misao božija“. Karakte-
ristične su ove piščeve riječi : ,Što će nam
ovaj život od pedeset godina (a jedna teža
od druge!) ako nijedna sveta istina ne

daje snagu i ljepotu i produžuje ga u sjajnu

vječnost 2“ ,U Bogu je svršetak misli koja
nam se gubi u očajan beskraj“. T od tuda

Andrićeva ljubav prama raprezentantima

mukotrpnog života, kojima rad i odricanje
davaju ,tihe i čedne radosti :“ prama bli-
jedoj djevojci, što šije cio dan i pola noći

.u sjeni bijelih zavjesa ; prama pognutom

težaku, koji u svojim mirnim očima nosi
odraz beskrajnih tamnosmegjih brazda ;
prama nepoznatom i skromnom studentu
kemije, koji je prosjedao za uskim  stoli-

SURBLIKA HRVATSKA

t nekoliko "pobednih glasova“ td be]
ska, jugoslovenska, nacionalna. Ona ima igri,
svoju veliku misiju vaspitanja nacionalnog
nacionalne snage i ot-

S.
POJEDINI BROJ 2 KRUNE |

meni _

PRETPLATA : za Jugoslaviju :
ČETVRT GODINE 20 K
za inozemstvo: Godišnje K 160.

OGLASI PO POSEB. CENIKU. |

“Broj 58.

ono što naročito odlikuje tu S
njena istinitost. To nisu ,slike iz rata“ ka-

kovih je mnogo bilo i na platnu i u lite-

raturi': to su prave ratne slike..To je naša |
Živa, tragična, katastrofalna, ali i pobed-
nička Mahabarata koja ima tačnu i vernu
istorijsku podlogu. Užasno iskovitlan, iz- >|
mrevaren, naš nacijonalni organizam uz-
digao je našu psihu do velikih visina : iz
bola, patnje i žrtava popeo je do uzviše-
nosti, i time spremio plodan teren za rad
mlađih pokolenja.

Prva, kosovska, katastrofa dala nam
je, u nekoliko ciklusa ,“neuporedive stihove
epske poezije čiji se osvetni ritam raz-
buktao, nekoliko stoleća docnije, na samom
Kosovu, na Kumanovu /i Bitolju. Druga
katastrofa“dala nam je snagu“da posle o-
čajne i titanske borbe na “solunskon fron-
tu afirmišemo nacijonalno oslobođenje. Tu
epopeju i čitamo i gledamo u slikama g.
Marjanovića — koje samo potvrđuju i osvet-
luju ono što nam tako istinski pripoveda:
Ivo Čipiko i ono što nam očajnički i du-

boko osećajno peva pokojni Bojić.

Ispred naših očiju/prolaze,“ energičnim
maršom, srpske divizije koje na zvuk po-
bednih. struba 1 ruše iuništavaju pone u 8

je. svete A. , KataklizmA hoda Uj ha
nu Borbu: za život J Vapiti +. [6

nenadno i honjsnjeo gase, Sad Ž či je
Ina, strašne luzvišena. aspire nas p
uhh

vojnik, regrut,“ starac, mati, žen

hodne i divlje albanske. platite hk le € ga
čekaju kiše i vetrovi, snegovi i ledovi, glad

i užas, smrt i večni san... pa dalje * a
lesti, “očajanja, crveni smeh poludelih i
»plava grobnica“ krfska . .. Ali, kaoš fes
niks, posle“pobeđenih smrtnih grčeva, budi

se i razmahuje novom, udvostručenom sna“ |

—————p a a o |

ćem cijelu noć i riješio zadatak.

Andrić je dokazao, da i kod moder-
nog pjesnika, iako obdarena prefinjenom
živčanom mrežom, fukcionišu još uvijek
kardinalni osjećaji duha. Naravno, mode-
ran pjesnik prima drukčije impresije, nego
ih je primao čovjek, recimo, u homersko
doba: one su suptilnije i brže. Ali to još |
ne znači, da je izgubio svako čuvstvo $ € :
da je prestao biti čovjek, koji ljubi i mrzi,
koji plače i koji se smije, koji se nadai |
koji očajava. Ne treba stoga da se vas
zakukulji, kao muha u paučinu, u senza-
cije vida, njuha, sluha, opipa i okusa, koje
se očituju u zveku probranih riječi, u ho-
timičnoj neobičnosti slika i u traženoj,
nelogičnoj bizarnosti. I kod Andrića nala-
zimo impresionističkih časovitih snimaka,
tako karakterističnih za modernu umjet- |
nost. Čitajte samo njegove opise prirode:
vjetra, snijega, proljeća i zvijezda. An uji
tome je odvojio od običnih modernih pje-
snika, što je kod njega sve to spontano i
iskreno i što kroz cijelu ovu knjigu ču- |
jemo glas duboke ljudske duše, koja plače, dr
bori se, traži i nada se. Uza sve koncesije, |
koje je Andrić mjestimice učinio sadaš-
njoj književnoj modi sa izvjesnim precioz-
nostima i simbolizovanjem, ova knjiga ima
tu veliku prednost nad skoro svim našim
knjigama iz posljednjeg vremena, da je
dožinijena. H

e Širite ,Rad“