je Razgovor dnevno od 11—12 ura. BA.“ MA. Vlasniki izdavač: Odbor »Rada“ Uprava i uredništvo nalazi se u aj aah u 4 će > " BN 2 > Poštarina plaćena, = m —— E] IZLAZI SVAKE SUBOTE | Kovačkoj ulici br, 339. I. kat. Rukopisi se ne vraćaju. Godina li. razvitka i napretka u svim pravcima Bo oViše puta bacala: je od oslobođe- \ nja do danas cjelokupna Jugoslavija svoj 1 pogled na naš grad, Dubrovnik je s 4 jedne strane dolazio u kombinaciju ; , i kao sijelo oblasti, 1/8 | sto, kao. luka, kao grad stranaca, a s druge strane u kulturnom radu kao o- obnovljeno staro sijelo. k. A ojei o. Utu svrhu vlada treba da što pri- Većina ovih kombinasija stvarana brovčana. Dubrovnik je pokazao i pre- malo inicijativnog duha u Ovom, pravcu, većina Dubrovčana nije dovoljno shva- tila ulogu Dubrovnika. | Dvije. su se pune godine navršile od našeg oslobođenja, dvije su pune ji godine da je razvitak svih naših varo- o“ u punom mahu. U Dubrovniku mje- sto napretka nastao je zastoj. Perditio odua ex te Izrael! Krivnja je zastoja Dubrovnika u nehaju Dubrovčana. Pa oje raspiše izbore, a na Dubrovčanima je da izbor dopane onih, koji imaju | koliko znanja toliko osjećaja za budu- . ćnost Dubrovnika. | đenim, Dubrovnik će sa svojim zaleđem sa- Dubrovačka oblast . Po svim nacrtima ustava, dosada izra- . činjavati jednu oblast. Takovo uređenje od- govora koliko geografskom položaju, to- : 3 liko ekonomskim. interesima ovog kraja, Moškovka. | BE Malo dolazila | k nekoj vlasteli, k onim što se kazivalo a specijalno našeg grada, koji tim, kao sijelo oblasti, idu u susret boljoj budućno- sti. Bilo bi dobro kad bi se naši javni ljudi već sada, prije nego dođe do rasprave u -konstituanti, izjaviti osvim pitanjima, koja . zasjecaju u organizaciju ove oblasti, kako Dubrovnik i (> Dubrovniku su se oslobođetijem od k austrijskog jarma pružili uvjeti Ku ka De jd) brzog kao prometno mje- . zvan Dubrovnika i bez udjela Du- # Dubrovčani bi se to izvršilo. čim prije i sa što manje poteškoća. Po jednom mišljenju dubrova- čku oblast trebalo bi urediti u ovako : Sijelo dubrovačke oblasti biće Dubrov- nik, gdje će uredovati oblasni načelnik, i gdje će se držati oblasni sabor za poslove glavnom prepuštene oblastima. Svaka oblast sasto- | jaće se od okruga i srezova. Pošto će du- brovačka oblast obuhvaćati Hercegovinu i predratnu Crnu-goru, to jest od Neretve do Bojane; moraće se ista podijeliti u tri o- kruga“ (okružja): 1) Mostar, 2) Dubrovnik i 3) Cetinje, Okrug mostarski imao bi ove srezove (kotare): 1) Konjic, 2) Mostar, 3) Ljubuški (bez Bekije, zapadnog dijela Hercegovine Dubrovnik, 31. decembra 1920. Nije ni najmanje teško dokazati koliko je, s gledišta na prirodne ljepote grada i okolice, Dubrovnik daleko privlačniji nego “Spljet za svakog umjetnika, a u prvom «redu za slikara. Nikada u niskom i ravnom Spljetu ne može biti atmosfera tako čista kao ona u' stjenovitom Dubrovniku. iz . Spljeta se vidi more kao kakvo veliko je- Zero, a pojam o merskoj pučini s beskraj- nim horizontom samo se u Dubrovniku može steći. Spljet je već sada kosmopolitski grad, & s razvijanjem njegova pristaništa, indu- < strije i trgovine, on će to. postajati sve većma. Naprotiv, u dubrovačke stijene in- " dustrija neće pustiti svoj korjen. Dubro- . vačka trgovina je daleko od grada; a nje- 3 govo stanovništvo, kao i u prošlosti, ob- navljaće se i pojačavati iz njegove ne- uz Imotski, koji bi se imao priključiti imot- > posredne, slovenske okoline. Sve i da se skom srezu). 4) Metković, 9) Stolac, 6) Lju- binje, 7) Gacko, 8) Nevesinje. x .. “u. . ' š ' š razvije življa trgovina oko Dubrovnika'pri- #." .v : x * : : . stanište je u Gružu, dovoljno udaljenom, Okrug dubrovački bi imao srezove: "da svojim bučnim životom ne naruši, u 1) Dubrovnik, 2) Trebinje, 8) Bileća, 4) Kor-. Dubrovniku, mir i tišinu tako potrebne za čula, 5) ispostava na Pelješcu (za Ponik ve, Crnu-goru, Janjinu, Kunu i Trpanj). Okrug cetinjski bi obuhvaćao srezovet 1) Fercegnovi, 2) Kotor, 3) Cetinje, 4) Bar, 9) Virpazar, 6) Podgorica, 7) Danilovgrad, 8) Nikšić, sa ispostavama u Budvii Ulcinju, Zapadniždio Crne-gore Grahovo imalo | bi se pridružiti Trebinju; Vuči D6 Bileći Neum, Hutovo, Gabela Metkovićima. Ovako razređenje najbolje bi odgova- ralo prometnim i saobraćajnim vezama, cestama i'željezničkim prugama; a u svemu treba nastojati, da se gleda olakšati pu- čanstvu općenje sa vlastima i razvoj eko- nomskih prilika. Dubrovnik kao umjetnički centar G. Miloje N. Vasić napisao je u ,Srp. književnom :glasniku“ članak kojim zago- vara stvaranje'jugoslavenskog, umjetničkog centruma na našem Primorju, i to baš u Du- brovniku. Prenosimo ovaj zaključni stavak : Primorje je dugačko. Na njemu se nalazi više gradova i mjesta koja će se, po svoj prilici, otimati o čast da u njima bude tako značajna ustanova za našu buduću umjet- nost. Sami umjetnici, vidjeli smo, pred- lažu Spljet i Dubrovnik. intelekiualni život i za rad umjetnikove . fantazije. Dubrovnik je prošlost, njegova buduć- onost je u njegovoj prošlosti. Ali ipak to .nije petrificiran grad, kao Pompeji, u kome one bije više bilo života. Aktivnost Dubrov- očana je na moru i u dubokom pozađu nje- 4 “# . gova kontinenta. Od svega toga u gradu kao negda, mirnim tokom život koji ne može oživjeti nikav opis, nikakva slika, nijedna scena. U toj svojoj prošlosti Dubrovnik je bio, većma nego ikoji drugi grad na Pri- morju, umjetnički centar. Čak i ovo malo što su nam razorni elementi milostivo po- štedili, dovoljno je da nam da vjernu sliku velike aktivnosti Dubrovnika na polju u- mjetnosti. , Knežev Dvor“ u Dubrovniku uspješno se takmiči s ostacima Diokleci- janove Palate u Spljetu. U izvjesnom po- gledu ,Knežev Dvor“ je za nas daleko zna- čajniji. Ali, o tome ćemo govoriti drugom prilikom. Napomenimo, uzgred, još i to da ie Dubrovnik imao svoju ,dubrovačku knji- ževnost“ o koju se, do skora, sporio Beo- grad sa Zagrebom, Danas taj spor ne po- stoji, jer su Dubrovnik i njegova prošlost sada naši, srpski i hrvatski, hrvatski i srpski. Neka bi, u isto vrijeme, negda sporna tačka postale centar iz koga ćemo spremati ne oim maa — -——-_— _—_—_ a = mnm om = Piše: Vid Vuletić - Vukasović. Negdje oko svršetka XVIII. v. stigla |\u Dubrovnik odlična i krasna gospođa, sva u kuntošu. Bilo uza nju dosta prati- | džija, raba i služica. Bogata nije se krila k vladikama, a samo da su Moškovi. Tih nije bilo vele, moglo dh se izbrojiti sve na prste: Jero Natali ; Marin, Frano, Miho i Luko braća Zama- nja; Nikola i-Šiško braća Gradići i Jakob Ke prar koja je uze ona Po- .“arahanova, koja je uzela dvore "ad *atu, malo niže od crkve sveioga Križa. koji nije bio h poslala vladarica u svoga Tu su mogli slobodno u nje dolaziti Mo- škovi, a gospođa ruskinja dobrovoljno ih primala. Kazivalo se po gradu da su ot- prije služili u Moškova Dubrovčanin Cvi: jeto Beneveni, a sada gospar Jero i Pero Natali. Ostalo puk nije znao ništa, jer je Moškovija daleko. U zadnje se doba po: čelo o Moškoviji govoriti, kad je ono Or: 1ov-htio kidisati na Dubrovnik, pa je eto ovo Tarahanova'bila kao u svezi s Orlovom. Svakako, čuveni je državnik bio po tučen kod opsade Modone, a rekao bi da su tu Dubrovčani imali prst, jer je Orlov naredio republici sv. Vlaha, da bi odsada bila neutralna, osobito za rata Ruske i Turske. Ruska je zagazila u rat s Turskom god. 1768. Te su godine korablje prvi put plovile po Sredozemnom moru, a Orlov je gledao pošto poto da bi se podigao usta- nak u Grčkoj. Dubrovčani su bili u stu- pici, pa su brže bolje poslali na dvor Mo- škovske Carice Katarine Frana: Ranjinu, priznat niti primljen, no ga ljubimca Orlova. Poslala mu na dar 500 rubalja, a bio obi- čaj te korte da dariva poklisarima samo košuha, kuntoša i t. đ. I NAROD Ranfina nije bio bogat, ali je ipak nekako pogledao čudno preko onih no- vih bijelih rubalja, pa uzeočsamo jednoga jedincatoga uz poklon carici te će Orlovu : »Dopusti, uzvišeni gospodaru, da uzmem samo jedan rubalj, a da bi imao njezinu sliku !“ U ovoj je zgodi bio i u Beču i u Berlinu, te će Fridriku"ll., kad ga je pi- tao: Koga bi vi Dubrovčani željeli, da vam bude“susjed, kad bi Turčin bio izag- nan u Aziju?“ A. na to će Ranjina, du- hovito : , Veličanstvo, tko bi bolje s nama postupao, bio bi najbolji naš komšija * — Istom je došla kneginja, odmah je upitala za Ranjinu, jer se u Moškoviji do- sta pričalo o tomu čudaku, koji bio slaba struka, grdan, grbav — i onako šepav.| Pričali su joj, da je nabasekao Bosanskog Valiju, kad je došao do njega kao dubro- vački poklisar. Kad ga sagledao vezir onako uzeta, ovako tamo on na Ranjinu nahripio : — ,Ta vladajuća gospođa, nijesu imali koga drugoga, da mi spreme, . nego tebe, deli — isporka!“ A Ranjina hladno- krvno: — ,Valija, bolji k boljima, niži k nižima, a dobro je, da sam i ja k tebi dopao |“ Vezir na to: ,Mašah.*“ Spoznao, NA REBUBLIKA. PIT 3 . viti čtčš im oodjčni oneštomnašiid o moon hier EL o on . A "SN ZR (2 EI Ka sad? Kora! p roka: 0 Bo MEJE JAN ae POJEDINI BROJ 3 KRUNE Polugod. pretplata 15. din. (80 K). Za inostranstvo godišnje 80 din. Cijene lasima : 1 em. visine u širini 1 stupca 3 din. (12 K) Priopćenja i zahvale 10 K redak. Stalnim oglasivačima popust. =) pu i > a.s oo on or mm amom. -Broj 59. samo ujedinjenje, nego naše nacionalno jedinstvo. Najposlije, sam geografski*položaj Du- brovnika govori odlučno za to da u njemu bude naš projektovani umjetnički centar. Na domaku je Dubrovnika Boka Kotorska, prepuna čarobnih, neopisivih ljepota. Boka je neiscrpno vrelo za inspiracije čitavih umjetničkih generacija. Lak i brz pristup Boci iz Dubrovnika još većma govori u prilog ovogjgrada. Ali ni Dalmacija, u pra- vom smislu, nije daleko od Dubrovnika. Njeni gradovi, i ako nešto udaljeniii od Dubrovnika nego što je Boka, ipak su to- liko bliski da bi naši umjetnici, stanujući u Dubrovniku ili njegovoj. okolini, lako dospjevali i do tih gradova. Iz pobrojanih razloga preporučujemo | i mi Dubrovnik, taj ,komadić raja na ze | mlji*, a ne Spljet kao sjedište našeg umjet- | ničkog centra, te smo s toga i nazvali oval nagradu našim umjetnicima , Dubrovačka | Nagrada“. . k Dopisi f Iz Pučišća. Iseljenici naše općine u Južnoj Am rici osnovali su društvo ,Preporod“, ko“ | jemu je zadaća da ekonomski, nacionalno | i kulturno podigne stanovništvo rodnog | » raja. Društvana_ će imovina sastoiati_od.. 2000 dionica po 500 kruna svaka, u ukup- | nom iznosu od milijon kruna. Sjedište je | društva u Valparaisu, gdje se konstituisao slijedeći odbor: Nikola Mladinić, Frane Mar: tinić, Jure Radić i Marko Martinić-Cezar, koji su već sakupili svotu od Kr. 50.000, Preko toga položiše za dionice g. J. Jordan | i P. Štambuk po K 20.000. : sačkoj parokiji poveli su izbornu agitaciju | ljudi, koji ne razumiju što je politika, pa | se među narodom radilo za one stranke, - koje hoće da ovu [našu državu dijele, & | protiv onim strankama koji hoće složnu | braću u mirnoj kući, miloj našoj Jugosla“ | grebu Matko Laginja ne vlada, a huškalo se ujedno proti onim, koji su ustali protii. da je čovjek i po, te mu sve udijelio, što je iskao. kia Kad se povratio Ranjina već je Or- lov bio usidren u Livornu, a kneginja na | svaku ruku nastojala da se utanači ovaj ugovor, a to je bilo god. 1775.: 1) U ratu što bi se bio između Rusije i kakve druge države, da republika ima biti po- “ sve neutralna : 2.) da konsuo sve Rusije | ima u Dubrovniku i okolici sva prava i časti i t. d. kao i ostali konsuli drugih država ; 3.) da spomenutom carskom kon- sulu bude dozvoljeno i dopušteno, da može u svom dvoru zgraditi crkvicu, gdje bi su prisustvovao s porodicom i podanicima ruskim, te bi se nalazili u Dubrovniku, činima Svete vjere. / U gradu je bilo u senatu velike ne- sloge, vijeće razdjeljeno na dvoje, jednu -je stranku vodio Sabo Luka .Gurić, u po- dupirali ga braća Sorkočevići; a drugu Matko Frano Gradić, koji se odalečio iz senata, te se nije moglo tada doći ni do glasovanja (1762.), jer tu je bilo sedam braće Sorkočevića u senatu, a hotio svaki: da ima glas. U to je u Crnoj Gori bora- | vio general ruski Sankovskij (po zapo- |