je Razgovor dnevno od 11—12 ura.

BA.“
MA.

Vlasniki izdavač: Odbor »Rada“
Uprava i uredništvo nalazi se u

aj

aah
u 4 će >
" BN
2
>

Poštarina plaćena,
= m —— E]
IZLAZI SVAKE SUBOTE |

Kovačkoj ulici br, 339. I. kat.

Rukopisi se ne vraćaju.

Godina li.

razvitka i napretka u svim pravcima

Bo oViše puta bacala: je od oslobođe-

\ nja do danas cjelokupna Jugoslavija svoj

1 pogled na naš grad, Dubrovnik je s

4 jedne strane dolazio u kombinaciju
; ,

i kao sijelo oblasti,

1/8
|

sto, kao. luka, kao grad stranaca, a s
druge strane u kulturnom radu kao o-

obnovljeno staro sijelo.

k.

A ojei

o. Utu svrhu vlada treba da što pri-

Većina ovih kombinasija stvarana

brovčana. Dubrovnik je pokazao i pre-
malo inicijativnog duha u Ovom, pravcu,
većina Dubrovčana nije dovoljno shva-
tila ulogu Dubrovnika.

| Dvije. su se pune godine navršile
od našeg oslobođenja, dvije su pune

ji godine da je razvitak svih naših varo-
o“ u punom mahu. U Dubrovniku mje-

sto napretka nastao je zastoj. Perditio

odua ex te Izrael! Krivnja je zastoja
Dubrovnika u nehaju Dubrovčana.

Pa

oje raspiše izbore, a na Dubrovčanima
je da izbor dopane onih, koji imaju

| koliko znanja toliko osjećaja za budu-

. ćnost Dubrovnika.

| đenim, Dubrovnik će sa svojim zaleđem sa-

Dubrovačka oblast
. Po svim nacrtima ustava, dosada izra-

. činjavati jednu oblast. Takovo uređenje od-
govora koliko geografskom položaju, to-

: 3 liko ekonomskim. interesima ovog kraja,

 Moškovka. |

BE Malo dolazila
| k nekoj vlasteli, k onim što se kazivalo

a specijalno našeg grada, koji tim, kao

sijelo oblasti, idu u susret boljoj budućno-
sti. Bilo bi dobro kad bi se naši javni ljudi
već sada, prije nego dođe do rasprave u
-konstituanti, izjaviti osvim pitanjima, koja
. zasjecaju u organizaciju ove oblasti, kako

Dubrovnik i

(> Dubrovniku su se oslobođetijem od
k austrijskog jarma pružili uvjeti

Ku

ka
De
jd)

brzog

kao prometno mje- .

zvan Dubrovnika i bez udjela Du-

#

Dubrovčani

bi se to izvršilo. čim prije i sa što manje
poteškoća. Po jednom mišljenju dubrova-
čku oblast trebalo bi urediti u
ovako :

Sijelo dubrovačke oblasti biće Dubrov-
nik, gdje će uredovati oblasni načelnik, i
gdje će se držati oblasni sabor za poslove

glavnom

prepuštene oblastima. Svaka oblast sasto- |

jaće se od okruga i srezova. Pošto će du-
brovačka oblast obuhvaćati Hercegovinu i
predratnu Crnu-goru, to jest od Neretve do
Bojane; moraće se ista podijeliti u tri o-
kruga“ (okružja): 1) Mostar, 2) Dubrovnik
i 3) Cetinje,

Okrug mostarski imao bi ove srezove
(kotare): 1) Konjic, 2) Mostar, 3) Ljubuški

(bez Bekije, zapadnog dijela Hercegovine

Dubrovnik, 31. decembra 1920.

Nije ni najmanje teško dokazati koliko
je, s gledišta na prirodne ljepote grada i
okolice, Dubrovnik daleko privlačniji nego
“Spljet za svakog umjetnika, a u prvom
«redu za slikara. Nikada u niskom i ravnom
Spljetu ne može biti atmosfera tako čista
kao ona u' stjenovitom Dubrovniku. iz
. Spljeta se vidi more kao kakvo veliko je-
Zero, a pojam o merskoj pučini s beskraj-
nim horizontom samo se u Dubrovniku
može steći.

Spljet je već sada kosmopolitski grad,

& s razvijanjem njegova pristaništa, indu-
< strije i trgovine, on će to. postajati sve
većma. Naprotiv, u dubrovačke stijene in-
" dustrija neće pustiti svoj korjen. Dubro-
. vačka trgovina je daleko od grada; a nje-
3 govo stanovništvo, kao i u prošlosti, ob-
navljaće se i pojačavati iz njegove ne-

uz Imotski, koji bi se imao priključiti imot- > posredne, slovenske okoline. Sve i da se

skom srezu). 4) Metković, 9) Stolac, 6) Lju-
binje, 7) Gacko, 8) Nevesinje.

x .. “u. . ' š ' š
razvije življa trgovina oko Dubrovnika'pri-
#." .v : x * : :

. stanište je u Gružu, dovoljno udaljenom,

Okrug dubrovački bi imao srezove: "da svojim bučnim životom ne naruši, u
1) Dubrovnik, 2) Trebinje, 8) Bileća, 4) Kor-. Dubrovniku, mir i tišinu tako potrebne za

čula, 5) ispostava na Pelješcu (za Ponik ve,
Crnu-goru, Janjinu, Kunu i Trpanj).

Okrug cetinjski bi obuhvaćao srezovet
1) Fercegnovi, 2) Kotor, 3) Cetinje, 4) Bar,
9) Virpazar, 6) Podgorica, 7) Danilovgrad,
8) Nikšić, sa ispostavama u Budvii Ulcinju,

Zapadniždio Crne-gore Grahovo imalo |
bi se pridružiti Trebinju; Vuči D6 Bileći

Neum, Hutovo, Gabela Metkovićima.

Ovako razređenje najbolje bi odgova-
ralo prometnim i saobraćajnim vezama,
cestama i'željezničkim prugama; a u svemu
treba nastojati, da se gleda olakšati pu-
čanstvu općenje sa vlastima i razvoj eko-

nomskih prilika.

Dubrovnik kao umjetnički centar

G. Miloje N. Vasić napisao je u ,Srp.
književnom :glasniku“ članak kojim zago-
vara stvaranje'jugoslavenskog, umjetničkog
centruma na našem Primorju, i to baš u Du-
brovniku. Prenosimo ovaj zaključni stavak :

Primorje je dugačko. Na njemu se nalazi
više gradova i mjesta koja će se, po svoj
prilici, otimati o čast da u njima bude tako

značajna ustanova za našu buduću umjet-

nost. Sami umjetnici, vidjeli smo, pred-
lažu Spljet i Dubrovnik.

intelekiualni život i za rad umjetnikove

. fantazije.

Dubrovnik je prošlost, njegova buduć-
onost je u njegovoj prošlosti. Ali ipak to
.nije petrificiran grad, kao Pompeji, u kome
one bije više bilo života. Aktivnost Dubrov-
očana je na moru i u dubokom pozađu nje-

4

“#

. gova kontinenta. Od svega toga u gradu

kao negda, mirnim tokom život koji ne
može oživjeti nikav opis, nikakva slika,
nijedna scena.

U toj svojoj prošlosti Dubrovnik je
bio, većma nego ikoji drugi grad na Pri-
morju, umjetnički centar. Čak i ovo malo
što su nam razorni elementi milostivo po-
štedili, dovoljno je da nam da vjernu sliku
velike aktivnosti Dubrovnika na polju u-
mjetnosti. , Knežev Dvor“ u Dubrovniku
uspješno se takmiči s ostacima Diokleci-
janove Palate u Spljetu. U izvjesnom po-
gledu ,Knežev Dvor“ je za nas daleko zna-
čajniji. Ali, o tome ćemo govoriti drugom
prilikom. Napomenimo, uzgred, još i to da
ie Dubrovnik imao svoju ,dubrovačku knji-
ževnost“ o koju se, do skora, sporio Beo-
grad sa Zagrebom, Danas taj spor ne po-
stoji, jer su Dubrovnik i njegova prošlost
sada naši, srpski i hrvatski, hrvatski i srpski.
Neka bi, u isto vrijeme, negda sporna tačka
postale centar iz koga ćemo spremati ne

oim

maa
—

-——-_—

_—_—_ a =

mnm om

= Piše: Vid Vuletić - Vukasović.

Negdje oko svršetka XVIII. v. stigla

|\u Dubrovnik odlična i krasna gospođa,
sva u kuntošu. Bilo uza nju dosta prati-

| džija, raba i služica. Bogata nije se krila
k vladikama, a samo

da su Moškovi. Tih nije bilo vele, moglo
dh se izbrojiti sve na prste: Jero Natali ;
Marin, Frano, Miho i Luko braća Zama-

nja; Nikola i-Šiško braća Gradići i Jakob

Ke

prar koja je uze ona Po-
.“arahanova, koja je uzela dvore "ad
*atu, malo niže od crkve sveioga Križa.

koji nije bio
h poslala vladarica u svoga

Tu su mogli slobodno u nje dolaziti Mo-
škovi, a gospođa ruskinja dobrovoljno ih
primala. Kazivalo se po gradu da su ot-
prije služili u Moškova Dubrovčanin Cvi:
jeto Beneveni, a sada gospar Jero i Pero
Natali. Ostalo puk nije znao ništa, jer je
Moškovija daleko. U zadnje se doba po:
čelo o Moškoviji govoriti, kad je ono Or:
1ov-htio kidisati na Dubrovnik, pa je eto
ovo Tarahanova'bila kao u svezi s Orlovom.
Svakako, čuveni je državnik bio po
tučen kod opsade Modone, a rekao bi da
su tu Dubrovčani imali prst, jer je Orlov
naredio republici sv. Vlaha, da bi odsada
bila neutralna, osobito za rata Ruske i

Turske. Ruska je zagazila u rat s Turskom

god. 1768. Te su godine korablje prvi put
plovile po Sredozemnom moru, a Orlov je
gledao pošto poto da bi se podigao usta-
nak u Grčkoj. Dubrovčani su bili u stu-
pici, pa su brže bolje poslali na dvor Mo-
škovske Carice Katarine Frana: Ranjinu,
priznat niti primljen, no ga
ljubimca Orlova.
Poslala mu na dar 500 rubalja, a bio obi-
čaj te korte da dariva poklisarima samo

košuha, kuntoša i t. đ.
I NAROD

Ranfina nije bio bogat, ali je ipak
nekako pogledao čudno preko onih no-
vih bijelih rubalja, pa uzeočsamo jednoga
jedincatoga uz poklon carici te će Orlovu :
»Dopusti, uzvišeni gospodaru, da uzmem
samo jedan rubalj, a da bi imao njezinu
sliku !“ U ovoj je zgodi bio i u Beču i u
Berlinu, te će Fridriku"ll., kad ga je pi-
tao: Koga bi vi Dubrovčani željeli, da
vam bude“susjed, kad bi Turčin bio izag-
nan u Aziju?“ A. na to će Ranjina, du-
hovito : , Veličanstvo, tko bi bolje s nama
postupao, bio bi najbolji naš komšija *
— Istom je došla kneginja, odmah je
upitala za Ranjinu, jer se u Moškoviji do-
sta pričalo o tomu čudaku, koji bio slaba

struka, grdan, grbav — i onako šepav.|

Pričali su joj, da je nabasekao Bosanskog

Valiju, kad je došao do njega kao dubro-

vački poklisar. Kad ga sagledao vezir
onako uzeta, ovako tamo on na Ranjinu
nahripio : — ,Ta vladajuća gospođa, nijesu
imali koga drugoga, da mi spreme, . nego
tebe, deli — isporka!“ A Ranjina hladno-
krvno: — ,Valija, bolji k boljima, niži
k nižima, a dobro je, da sam i ja k tebi
dopao |“ Vezir na to: ,Mašah.*“ Spoznao,

NA REBUBLIKA. PIT
3

.

viti čtčš im oodjčni oneštomnašiid

o

moon hier EL o on .
A "SN ZR (2 EI Ka sad? Kora! p
roka: 0 Bo MEJE JAN ae

POJEDINI BROJ 3 KRUNE
Polugod. pretplata 15. din. (80 K).
Za inostranstvo godišnje 80 din.
Cijene lasima : 1 em. visine
u širini 1 stupca 3 din. (12 K)
Priopćenja i zahvale 10 K redak.
Stalnim oglasivačima popust.

=)

pu
i

>

a.s oo
on or mm amom.

-Broj 59.

samo ujedinjenje, nego naše nacionalno
jedinstvo.

Najposlije, sam geografski*položaj Du-
brovnika govori odlučno za to da u njemu
bude naš projektovani umjetnički centar.
Na domaku je Dubrovnika Boka Kotorska,
prepuna čarobnih, neopisivih ljepota. Boka
je neiscrpno vrelo za inspiracije čitavih
umjetničkih generacija. Lak i brz pristup
Boci iz Dubrovnika još većma govori u
prilog ovogjgrada. Ali ni Dalmacija, u pra-
vom smislu, nije daleko od Dubrovnika.
Njeni gradovi, i ako nešto udaljeniii od
Dubrovnika nego što je Boka, ipak su to-
liko bliski da bi naši umjetnici, stanujući
u Dubrovniku ili njegovoj. okolini, lako
dospjevali i do tih gradova.

Iz pobrojanih razloga preporučujemo |
i mi Dubrovnik, taj ,komadić raja na ze |
mlji*, a ne Spljet kao sjedište našeg umjet- |
ničkog centra, te smo s toga i nazvali oval
nagradu našim umjetnicima , Dubrovačka |
Nagrada“. . k

Dopisi f

Iz Pučišća.

Iseljenici naše općine u Južnoj Am
rici osnovali su društvo ,Preporod“, ko“ |
jemu je zadaća da ekonomski, nacionalno |
i kulturno podigne stanovništvo rodnog |

» raja. Društvana_ će imovina sastoiati_od..

2000 dionica po 500 kruna svaka, u ukup- |
nom iznosu od milijon kruna. Sjedište je |
društva u Valparaisu, gdje se konstituisao
slijedeći odbor: Nikola Mladinić, Frane Mar:
tinić, Jure Radić i Marko Martinić-Cezar,
koji su već sakupili svotu od Kr. 50.000,
Preko toga položiše za dionice g. J. Jordan |
i P. Štambuk po K 20.000. :

sačkoj parokiji poveli su izbornu agitaciju |
ljudi, koji ne razumiju što je politika, pa |
se među narodom radilo za one stranke, -
koje hoće da ovu [našu državu dijele, & |
protiv onim strankama koji hoće složnu |

braću u mirnoj kući, miloj našoj Jugosla“ |

grebu Matko Laginja ne vlada, a huškalo
se ujedno proti onim, koji su ustali protii.

da je čovjek i po, te mu sve udijelio, što
je iskao. kia
Kad se povratio Ranjina već je Or-
lov bio usidren u Livornu, a kneginja na |
svaku ruku nastojala da se utanači ovaj
ugovor, a to je bilo god. 1775.: 1) U
ratu što bi se bio između Rusije i kakve
druge države, da republika ima biti po- “
sve neutralna : 2.) da konsuo sve Rusije |
ima u Dubrovniku i okolici sva prava i
časti i t. d. kao i ostali konsuli drugih
država ; 3.) da spomenutom carskom kon-
sulu bude dozvoljeno i dopušteno, da može
u svom dvoru zgraditi crkvicu, gdje bi
su prisustvovao s porodicom i podanicima
ruskim, te bi se nalazili u Dubrovniku,
činima Svete vjere. /
U gradu je bilo u senatu velike ne-
sloge, vijeće razdjeljeno na dvoje, jednu
-je stranku vodio Sabo Luka .Gurić, u po-
dupirali ga braća Sorkočevići; a drugu
Matko Frano Gradić, koji se odalečio iz
senata, te se nije moglo tada doći ni do
glasovanja (1762.), jer tu je bilo sedam
braće Sorkočevića u senatu, a hotio svaki:
da ima glas. U to je u Crnoj Gori bora- |
vio general ruski Sankovskij (po zapo- |