pogleda u naše sunce, pusti po-
gled po našem moru, okrenu se
prema Gradu, kimnu značajno

glavom i — lagano pogje megju  kolebljivoj vjeri u pravdu i u ne- o Kartazi. uporno ponavlja za- nost, u kojoj mu nije bilo su-
svoje ned stare... Miran i slomivu snagu Slovenstva . . mrlu lozinku: smrt Austriji... gjeno da živi tijelom, i tugj pro-
spokojan ... On je odo zemlji ko - laznoj sadašnjici, u kojoj nije više

dao. svoje Be

Ugasla je “E nepomirlji-
vog otpora i bezodmorne borbe.
Ona je uporno izgarala, bičevana
olujama, u drevnoj Atini na oba-
iama Slovenskog Juga, kroz pola
posijednjeg ropskog vijeka, rd
je narod, tačen i ganjan, sabira

sve svoje snage za odlučnu bitka |

na život i smrt —> I baš, na ra-
stanku noći i dana, u ZOru, uoči

Vaskrsenja, plemenitaški gordas.

i pučanski prkosna zublja zaplam-
sa najžešćim i najljepšim sjajem...

Svi su prignuli glavu pred. |

užasom tugjinskog svirepstva. ..
Sve je prigušilo dah od straha
pred neizbježnom smrti... Samo

su nijeme palate dubratačke oho-
lo gledale na jednog nepobjedi-

vog starca koji je, ravno kao pro-

rok, prolazio pustim ulicama da k — Sjajnom oreolom o-
bude, i u danima najvećih kata- č | NE POSTADE NIKADA ROB! vjndaha je njihovo visoko
strofa, u mrtvom gradu živi sim- POD LUKOM SLAVE U VRATIMA GR ADSKIM čelo .

bol konačne pobjede —

U prah obarajući kukavice
Drezirnim pogledom heroja i ši-
bajući izdajice sarkastičkom do-
sjetkom duorovačkog patricija,
 gospar Pero Cingrija, najstariji
intelektualac jugoslovenski, naj-
istaknutiji opozicionalac  tugjin-
SKOM režimu, na bečkom dvoru:
najomraženiji političar u zemlji
sad već propalog carstva, najus-
pravnija ličnost u nepokornom.
» Veleizdajničkom“ Dubrovniku,

ne odava nutarnju buru bola zbog

obiteljske tragedije, ni prijatelju
ni neprijatelju, prvome da ne
ubije au drugome da ne probudi
nadu, i ničim nesaviadan izazovno
izlaže svoju uejenjenu glavu —

U jadnim danima posvemaš-
nje klonulosti — neprijatelj li-
kuje u orgiji ubijanja razoruža-
nog naroda i i ostataka slavne voj-

okrutno razočaranje već oborilo i
najhrabrije borce, Pero Čingrija
još vazdan stoji kao div u nepo-

stile da ih bez protesta gazi po-
gana noga austrijskih careva, i,
kao Solon o Salamini, kao Katon

SURVA SE GOLEMA SA SROJA HRID

BOLNO DUBROVNIK JEKNU:

 ZAURLA NAŠE OKO ZIDINA MORE

PERO ČINGRIJA MRTAV !

POLA VIJEKA GORDO JE SJALA

U TAMI NEUGASNA LUČ:
DAVNIH GOSPARA POTOMAK ZADNJI
_ — SLOBODAN STRAHA OD SMRTI .—

OBORI PROFANO ČELO

DOMAĆI SINE | NEZNANI STRANČE

TUDA SU OCI NA VJEČNOST POŠLI
BEZ POKLONA TUGJINSKOM CARU

NIKAKO RAVNOM NIKADA

NJIMA

Pod trnovom krunom sijedi
seljački kralj Petar uzlazi na al-
bansku Golgotu, na blistavi tron
u Beču i Pešti penje se naduveni
golobradi Habsburg, Rusija se
stropošta u orhanu gragjanskog
rata, sav svijet slomljen sagiba
šiju pod teškim germanskim ma-
čem — jedan samo stari Dubrov-
čanin zaustavlja se, na svojim ne-

L.

Nije više u opasnosti život
čovjeka. koji je ostao osamljen i
nemoćan; ali se cere  cinički
zubi praktičnih filistara koji se

mire sa sudbinom i prilagogjuju

prilikama — i njihova sažalna
gesta, podli šapat, zagrižljivi po-
smjeh, stvaraju život težim nego
li je 1 najokrutnija smrt...

kida na prelazu iz starog u novo

. stoljetnog ropstva.

Pa
ni tada | se Starac ne predan: :

u. ć Rk ki du
< kh i Pajo
e ' MA gos
ž < B * po = Ma
7 , 3 KLRE X
1 & si oR
i 2 bi ka £
F x € ći BE ia dia š E
š , a ti KAPE. PA x
: E, ši K a
i “eis de SERRA. ka 2
di 4 pk Las Zod +

IZLAZI | SVAKE SUBOTE :
Slasniki izdavač: Odbor Rada“ | POJEDINI SKOJ-A KRUNE
soEe Polugod. pretplata 15. din. (60 K)
Any 3 4
Uprava i aos das pan se u Za inostranstvo _godišnje Pag |
Kovačkoj ulici br ho kat. ol rlas neć 21
: KRI £ Ogii :
Pl dpisi nei dala. a širini “P stopca Balta
nisi se ne vraća! : d
Ru e. se da aćaju ju. | Priopćenja aloe ale 10 K redak. |
= o Stalnim oglasivačima popust. |
' uber H a
Dubrovnik se i 4 rrmnti |
Ponesi dati o u cr Pija ske koja je iz mučeničke Srbije | prekinutim šetnjama po ovom na-  Zamrmlja, opsuje i —  plju- :
Čine ma ostor “ero bila pošla da nam junačkim na- šem do onda još ničim neokalja- ne... m
. Ji “2 uvije ola svoj letom donese slobodu i eto njena nom gradu, i udara tvrdokorno Sam, i u osami veći nego e
rodni a ...... Na posljed- grmljava nad Sarajevom navije- svojim staračkim štapom o ploče igda, Pero Cingrija, posljedni 8
noj šetnji zastade na Boninovu, štala viteški pohod — kad je ulica, koje nijesu nikada dopu- predstavnik starog Dubrovnika, B/

čuva mrtvu stražu nad sjenama -
prošlosti k6 čempresi na Mihajlu!
Vidjevši okom duše buduć-

mogao da gleda ono što je vrije- -
gjalo: njegovo buntovno srce,
smiren sa neminovnom sudbinom <
ljudi i stvari, On je birao dolično |
mjesto megju preminulim da na-
gje željeni i zasluženi mir.
Nemilosna smrt kosi redom
stare i kruta životna zbilja ragja
nove ljude, «2sve svoga vreme-
na, da nadovežu nit koja se pre-

doba.
Prošlost je bila romantički

strašna i tragički lijepa.

U spomenu besmrtna prolazi
pred očima našim duga litija bo-
raca koji su spasli iz pogibije
amanet historije. Pero  Čingrija
še zagrli sa dubrovačkim  dru-
govima, Klaićem, Pucićem, Voj-
novićem, Budmanijem, Supilom,
u slavnom kolu narodnih veli-

e konačno veliko sunce
žugjene slobode prema kome su
Oni vodili zalutali narod kroz
posljednu čamnu i olujnu noć

I živi mrtvaci vaskrsnuše iz
grobova u koje se bjehu zavukli
od strave pred junačkom smrti.
Ne izlaze pred narodni sud —
nego na krsnu slavu premlade
Jugoslavije. Oči koje su pasle
po blatnoj zemlji gledaju zapa-
njeno u zažareno nebo. Po svuda
se ori pjesma pobjede. Triumfa-
tori nad očitom smrti prolaze kroz
gomile koje vazdan kliču pobjed-
nicima. U zanosu narodne sreće
— svima se prašta sve .

E Pero Čingrija dprostie svima
_— ali sebi odabra mjesto megju
onima koji su znali umirati da
žive vječno . | date
djutjo Leontić. 2

a