pogleda u naše sunce, pusti po- gled po našem moru, okrenu se prema Gradu, kimnu značajno glavom i — lagano pogje megju kolebljivoj vjeri u pravdu i u ne- o Kartazi. uporno ponavlja za- nost, u kojoj mu nije bilo su- svoje ned stare... Miran i slomivu snagu Slovenstva . . mrlu lozinku: smrt Austriji... gjeno da živi tijelom, i tugj pro- spokojan ... On je odo zemlji ko - laznoj sadašnjici, u kojoj nije više dao. svoje Be Ugasla je “E nepomirlji- vog otpora i bezodmorne borbe. Ona je uporno izgarala, bičevana olujama, u drevnoj Atini na oba- iama Slovenskog Juga, kroz pola posijednjeg ropskog vijeka, rd je narod, tačen i ganjan, sabira sve svoje snage za odlučnu bitka | na život i smrt —> I baš, na ra- stanku noći i dana, u ZOru, uoči Vaskrsenja, plemenitaški gordas. i pučanski prkosna zublja zaplam- sa najžešćim i najljepšim sjajem... Svi su prignuli glavu pred. | užasom tugjinskog svirepstva. .. Sve je prigušilo dah od straha pred neizbježnom smrti... Samo su nijeme palate dubratačke oho- lo gledale na jednog nepobjedi- vog starca koji je, ravno kao pro- rok, prolazio pustim ulicama da k — Sjajnom oreolom o- bude, i u danima najvećih kata- č | NE POSTADE NIKADA ROB! vjndaha je njihovo visoko strofa, u mrtvom gradu živi sim- POD LUKOM SLAVE U VRATIMA GR ADSKIM čelo . bol konačne pobjede — U prah obarajući kukavice Drezirnim pogledom heroja i ši- bajući izdajice sarkastičkom do- sjetkom duorovačkog patricija, gospar Pero Cingrija, najstariji intelektualac jugoslovenski, naj- istaknutiji opozicionalac tugjin- SKOM režimu, na bečkom dvoru: najomraženiji političar u zemlji sad već propalog carstva, najus- pravnija ličnost u nepokornom. » Veleizdajničkom“ Dubrovniku, ne odava nutarnju buru bola zbog obiteljske tragedije, ni prijatelju ni neprijatelju, prvome da ne ubije au drugome da ne probudi nadu, i ničim nesaviadan izazovno izlaže svoju uejenjenu glavu — U jadnim danima posvemaš- nje klonulosti — neprijatelj li- kuje u orgiji ubijanja razoruža- nog naroda i i ostataka slavne voj- okrutno razočaranje već oborilo i najhrabrije borce, Pero Čingrija još vazdan stoji kao div u nepo- stile da ih bez protesta gazi po- gana noga austrijskih careva, i, kao Solon o Salamini, kao Katon SURVA SE GOLEMA SA SROJA HRID BOLNO DUBROVNIK JEKNU: ZAURLA NAŠE OKO ZIDINA MORE PERO ČINGRIJA MRTAV ! POLA VIJEKA GORDO JE SJALA U TAMI NEUGASNA LUČ: DAVNIH GOSPARA POTOMAK ZADNJI _ — SLOBODAN STRAHA OD SMRTI .— OBORI PROFANO ČELO DOMAĆI SINE | NEZNANI STRANČE TUDA SU OCI NA VJEČNOST POŠLI BEZ POKLONA TUGJINSKOM CARU NIKAKO RAVNOM NIKADA NJIMA Pod trnovom krunom sijedi seljački kralj Petar uzlazi na al- bansku Golgotu, na blistavi tron u Beču i Pešti penje se naduveni golobradi Habsburg, Rusija se stropošta u orhanu gragjanskog rata, sav svijet slomljen sagiba šiju pod teškim germanskim ma- čem — jedan samo stari Dubrov- čanin zaustavlja se, na svojim ne- L. Nije više u opasnosti život čovjeka. koji je ostao osamljen i nemoćan; ali se cere cinički zubi praktičnih filistara koji se mire sa sudbinom i prilagogjuju prilikama — i njihova sažalna gesta, podli šapat, zagrižljivi po- smjeh, stvaraju život težim nego li je 1 najokrutnija smrt... kida na prelazu iz starog u novo . stoljetnog ropstva. Pa ni tada | se Starac ne predan: : u. ć Rk ki du < kh i Pajo e ' MA gos ž < B * po = Ma 7 , 3 KLRE X 1 & si oR i 2 bi ka £ F x € ći BE ia dia š E š , a ti KAPE. PA x : E, ši K a i “eis de SERRA. ka 2 di 4 pk Las Zod + IZLAZI | SVAKE SUBOTE : Slasniki izdavač: Odbor Rada“ | POJEDINI SKOJ-A KRUNE soEe Polugod. pretplata 15. din. (60 K) Any 3 4 Uprava i aos das pan se u Za inostranstvo _godišnje Pag | Kovačkoj ulici br ho kat. ol rlas neć 21 : KRI £ Ogii : Pl dpisi nei dala. a širini “P stopca Balta nisi se ne vraća! : d Ru e. se da aćaju ju. | Priopćenja aloe ale 10 K redak. | = o Stalnim oglasivačima popust. | ' uber H a Dubrovnik se i 4 rrmnti | Ponesi dati o u cr Pija ske koja je iz mučeničke Srbije | prekinutim šetnjama po ovom na- Zamrmlja, opsuje i — plju- : Čine ma ostor “ero bila pošla da nam junačkim na- šem do onda još ničim neokalja- ne... m . Ji “2 uvije ola svoj letom donese slobodu i eto njena nom gradu, i udara tvrdokorno Sam, i u osami veći nego e rodni a ...... Na posljed- grmljava nad Sarajevom navije- svojim staračkim štapom o ploče igda, Pero Cingrija, posljedni 8 noj šetnji zastade na Boninovu, štala viteški pohod — kad je ulica, koje nijesu nikada dopu- predstavnik starog Dubrovnika, B/ čuva mrtvu stražu nad sjenama - prošlosti k6 čempresi na Mihajlu! Vidjevši okom duše buduć- mogao da gleda ono što je vrije- - gjalo: njegovo buntovno srce, smiren sa neminovnom sudbinom < ljudi i stvari, On je birao dolično | mjesto megju preminulim da na- gje željeni i zasluženi mir. Nemilosna smrt kosi redom stare i kruta životna zbilja ragja nove ljude, «2sve svoga vreme- na, da nadovežu nit koja se pre- doba. Prošlost je bila romantički strašna i tragički lijepa. U spomenu besmrtna prolazi pred očima našim duga litija bo- raca koji su spasli iz pogibije amanet historije. Pero Čingrija še zagrli sa dubrovačkim dru- govima, Klaićem, Pucićem, Voj- novićem, Budmanijem, Supilom, u slavnom kolu narodnih veli- e konačno veliko sunce žugjene slobode prema kome su Oni vodili zalutali narod kroz posljednu čamnu i olujnu noć I živi mrtvaci vaskrsnuše iz grobova u koje se bjehu zavukli od strave pred junačkom smrti. Ne izlaze pred narodni sud — nego na krsnu slavu premlade Jugoslavije. Oči koje su pasle po blatnoj zemlji gledaju zapa- njeno u zažareno nebo. Po svuda se ori pjesma pobjede. Triumfa- tori nad očitom smrti prolaze kroz gomile koje vazdan kliču pobjed- nicima. U zanosu narodne sreće — svima se prašta sve . E Pero Čingrija dprostie svima _— ali sebi odabra mjesto megju onima koji su znali umirati da žive vječno . | date djutjo Leontić. 2 a