(ZLAZI SVAKE SUBOTE = olasniki izdavač: Odbor ,Rada“. Uprava i uredništvo nalazi se u Kovačkoj ulici br. 332. II. kat. Razgovor drevno od 11—12 ura. Rukopisi se ne vraćaju. _ = | “Godina 11. La ————————— Državni zajam Vlada naše kraljevine raspisala je unutrašnji državni zajam od petsto- tina milijona dinara, a zaključila da sklopi i vanjski zajam, koji će slije-, diti nakon ovog unutarnjeg. Važnost je ovog zajma po našu državu velika. Namijenjen uređenju i proširenju saobraćaja, popravljanjem dosadašnjih i gradnjom novih pruga, zmatno će doprinijeti dizanju i. una- pređdenju cjelokupne naše narodne pri- vrede. Saobraćajom se otvaraju i ra- zvijaju nova tržišta, a tim izazvana povećana produkcija dizanjem izvoza «doprinijet će staloženju naše pokole- bane valute, a ujedno. većom ponu- dom regulisanju cijena i padanju sku- poće, koja bi inače neprestanim ska- kanjem mogla iu nas da izazove ne- dogledne socijalne potrese. Uspjeh zajma bit će također jedan od opip- ljivih dokaza našeg unutarnjeg kon- solidovanja, a kao takav on će se odra- ziti povoljnijim političkim i ekonom- skim položajem naše države prama ostalim državama. Financijski krugovi u svijetu pažljivo prate ovu prvu ku: šnju, kroz koju naša država prolazi, a jedino namičući sami svojim sre- stvima najvažnije potrebe koje od nas naša država traži, moći ćemo da s uspjehom u stranom svijetu potra- — žimo kredita, potrebitog za brzo opo- ravljenje od ratnih posljedica i te-.| meljitu obnovu naše zemlje. U upisivanju ovog zajma treba da uzmu udjela svi slojevi našeg naroda. Te od nas traži ne samo patriotska dužnost, od koje niko ne bi smio da bježi kad bi se io žrtvi radilo, nego i vlastiti interes svakog pojedinca, koji svoju gotovinu ulaže u državni zajam. Sigurnost uloška zajamčena ja kon- trolom parlamenta, a uslovi za upisi- vanje veoma su povoljni. Interes je uslijed toga za zajam velik, pa po beogradskim vijestima uspjeh upisi- vanja kroz i dobar. | . Očekujemo da će se i Dubrovnik: istaknuti uz ostalu braću svojim oda- zivom pozivu države. Pozvani su svi građani, a svak prama svojoj snazi i može i treba da upiše državni zajam. prve dane bio je svestran - | čke čete iz Severne i Južne Amerike, iz a Dubrovnik, 10. septembra 1921. —_———————— Naši zanemareni iselienici Bvrope*" (LIK. 1921) izašeo je ove) Sla lA. asao je ovaj čla- nak €. Dr. Ljuba Leontića, direktora ,Rada“: Rasćjana po svetu olujama života, si- rotna deca naše patničke zemlje ne mogu da zaborave svoju rođenu majku, ni onda kad vrativši se iz daljine, izmoždena i sta- račkog mira žedna, razočarana i očajna opet odlaze od nas za uvek... Nesrećno zaljubljeni u domovinu koja za njih ne mari, naši iseljenici ne mogu da pravo za- vole tuđinu, iako im ona nudi povoljnije uslove i za čoveka dostojniji život. U ne- milom snu, nošeni mutnim vrtlogom borbe neprestane, oni gledaju sa neugasnom že- ljom kroz maglu zagušljiva dima ameri- čkih tvornica na sunčane obale dalekog »staroga kraja“. I umiru u tuđini sa gro- zom da će im umorno telo zatrpati ledena raka bez cveća, koja ne čuva pomen, & za sobom ostavljaju zdravo naše seljačko seme da utone u tamno more gomila koje šume jezikom misli i osećaja njima još uvek nepoznatih i nikada otkrivenih. — Kao kremen s planine, nebu i suncu naj- bliže, survan u dolinu da ga besna reka ponese i s njim mekše kamenje kreše i melje, tvrdi naš emigranat, oboren teškim udarcem čeličnog malja, pada pod golemi žrvanj američkih talijona, da ga onda sme- 4 se u gigantsku zgradu koju moderni fa- raoni dižu pod. oblake, kao što su stari nekada sazdali prkosne piramide bezbroj- nim telesima bezimenih robova. 1 tu oonAhin= gakih nensh o miljana no beleži zlatno pero istorije, niti plače nad njom saviti luk tragičnih gusala — ..:* Sedam stotina hiljada jugoslovenskih iseljenika, oterani iz svojih pitomih sela preko mdđra tiranijom tuđeg režima i be- savesnom plačkom domaćih pauka, čekali su sa večno živom željom veliki dan uje- dinjenja, da se povrate na svoje staro ognjište i da otpočnu novi život, u politi- čkoj i ekonomskoj slobodi, u toplom gne- "zdu porodične sreće. - Za vreme rata organizovani, naši su iseljenici otpremali na ratište dobrovolja- Kanade, iz Australije, Nove Zelandije i Južne Afrike, a ogromne svote, brižno su sabirane od skromne nadničarske uštednje u sve ratne fondove: za crveni krst, za udovice i siročad, za invalide i dobrovoljce, i:mašer naroda za sl Za Sve što je otadžbina od njih tražila. — Nijedna se akcija nije preduzela u ratu a da nisu u njoj uzeli učešća emigranti. »Jugoslovenska Narodna Obrana“ u Južnoj Americi financirala je Jugosloven- ski Odbor za sve vreme njegova delova- nja, i sva naša propaganda po celome sve- tu vršena je poglavito s pomoću iseljeni- čkog novca. U Severnoj* Americi, organi- zacije okupljene oko ,Jugoslovenskog Na- rodnog Veća“ u Vašingtonu, a naročito Srbi, organizovani u .,Srpskoj Narodnoj brani“ i oko ,Amerikanskog Srbobrana“, predobili su američko javno mišljenje za našu stvar, uprkos besnoj propagandi koju su onde naši protivnici vodili, rasipljući obilate ratne zajmove sklopljene u Ame- rici i neštedeći reklamnom propagandom . svoje dekorisane ratnike. Predstavnici«S.D. Amerike, sa Wilsonom na čelu, otišli su u Pariz osvojeni nesamo mučeničkim hero- jizmom naše vojske nego i svesnom požr- tvovnošću skromnih i patničkih naših ra- denika iz rudokopa, talijonica i tvernica američkih. Strahote albanske tragedije, i neprocenjiva vrednost žrtve srbijanskog seljaka za savezničku pobedu, ostale bi malo poznate, u tom stranom svetu, da nisu našle odjeke u našim mnogobrojnim kolonijama, razasutim po svoj kugli ze- maljskoj, i da budna naša emigracija nije podizala svoj solidarni protest na svaki pokušaj. naših narodnih protivnika da naša prava ospore ili da podcene vrednost borbe bodu. Koka“ | e veliko delo bilo svršeno, i kac Kad je veliko delo bilo svršeno, i kad je našom zemljom zatresao zanosni poklič pobede, sa svih kontinenata i preko svih mora odgovorila je jeka rasejane dece ove naše zajedničke grude, koju su u sjaju gle- dala kroz suze — zaboravljajući na svoje lične jade, i radujući se sreći svoga naroda i dobru budućih kraju“. A domovina, odmah zatim, sva zau- zeta vidanjem svojih ratnih i poratnih rana, naraštaja u ,starome zaboravila je na iseljenike. Ništa, skoro baš sasvim ništa nije do danas naša dr- žava preduzela, kroz cele ove tri godine svoga nezavisnog života, ako ne da se oduži našoj emigraciji za toliki rad u njenu korist, za tolike žrtve za opće dobro, za toliku ljubav, a ono bar da i njih uračuna u nov narod koji je-postao, i koji ima jed- nako pravo na brigu onih koji ga vode. rm Onom. a Listovi u Dubrovniku . U podlisku prošlog broja ,Rada“, iza- sao je članak u kojem su u kratko prika- zani listovi, koji su izašli u Dubrovniku, počamši od najstarijega, pa — do najno- Vijih, koji i danas izlaze. Ipak, pisac je zaboravio spomenuti nekoliko listova, pa da prikaz bude potpun, spomenuću one Koji su ispušteni, a uz to nadopuniću ne- Sto o već spomenutim. »Dubrovnik, zabavnik narodne štioni- ce dubrovačke“, Izašle su četiri knjige i to: za g. 1867. (štamp. u Spljetu Antuna Zannoni), za god. 1868 (štamp. u Spljetu kod iste štamparije), za god. 1870 (štamp. “ Dubrovniku, nakl. i tiskara Dragutina Pretnera 1871), za g. 1876 (u Dubrovniku Sod iste štamparije). Godine 1885 počeo le Ponovno izlaziti u sveskama, pod ure- dništvom kan. Dn. Ivana Stojanovića. Pr- Ve 4 sveske g. 1885 izašle su u Zadru (Štamp, I. Woditzke). a sv. 5. i 6. u Du- Drovniku (kod D. Pretnera). Je li izašla 198 koja sveska nije mi poznato, ali mi- Slim da je sa 6. sveskom prestao izlaziti. * rvi politički list na našem jeziku , Gušterica“ izašao je u Dubrovniku 1. No- vembra g. 1882. (izdavalac i .odg. urednik Jozo Flori, štamp. Joza Flori). ,Gušterica“ je bila organ srpske dubrovačke omladine, a nosila je natpis ,pučki list“. Izlazila je godinu dana, svakog prvog i petnaestog u mjesecu. s God. 1885 dubrovački Srbi osnovaše Glas dubrovački“. Prvi broj izašao je M Septembra g. 1885 (ne g. 1882, kako se spominje u zadnjem ,Radu“). Vlasnik i izdavatelj bio je Matej Šarić, a odgovorni “ urednik Nikša Matov Gradi, (štamp. D. Pretnera). Ovaj je list bio vrlo lijepo ure- sjen, a i ako srpski list zagovarao je ju-| goslavenstvo, što je bila jedna vrlo utje- šljiva pojava za ona vremena. Radi svog jugoslovenskog stanovišta dolazio je ure: dnik Nikša Gradi češće u polemiku sa spljetskim ,Draškovim Rabošom“. List je izlazio godinu dana, po dva puta na mjesec. God. 1887 izašao je srpski list ,Rad- nik“ ito prvi broj na 1. Marta g. 1887. Vlasnik, izdavatelj i odg. urednik Domo nio radničke interese. ,Radnik“ je Mos 3 a RK moš Vi te Se A kratkoga vijeka, izašlo je samo 11 broje- “va, lijepo uregjenih od Antonija A. Stra- Žičića. Pisac nam je zaboravio spomenuti, da je 90-tih godina uz ,Crvenu Hrvatsku“ (g. 1891) i ,Dubrovnik“ (god. 1892) izla- zio u Dubrovniku godine 1895 i pravaški list , Pravo“. Prvi broj izašao je u No- vembru g. 18995. Vlasnik Gjuro Rašica, odg. urednik Filip Čaroki, (štamp. D. Pret- nera). Februara g. 1896 prestao je izlaziti. I Srpska zoru“ pisac nam nije spomenuo. To je bio list kulturno prosvjetnog druš- tva ,Srpska zora“. Počela je izlaziti g. 1907, pa je izlazila sve do pred rat £g. 1914. Prvi urednik bio je Nikola R. Brkić (štamp. srpske dubr. štamparije). Jednom, kad smo na dubrovačkim li- stovima vrijedno je spomenuti i ovo : kad je prestao izlaziti ,Radnik“, srpska omla- širila je spljetski ,Draškov Raboš“, list koji je izlazio i latinicom, ali većinom ći- -rilicom. \ < | Prvi broj izašao je u Spljetu 15. Ok- tobra g. 1883. Izdavatelji odg. urednik vo Metličić. (Štamp. Soregottia). Izlazio. - BEL ona Puka a : pe S X ; a + ii. € do . 1; < «pisac sada dina u Dubrovniku, u nestašici svoga lista, p nik. + POJEDINI_BROJ 3 KRL Polugod. pretplata 15. din. (e : Za inostranstvo godišnje 80 tja —— sg so Cijene oglasima: 1 em, visine. u širini 1 stupca 3 din. (12 ' Sa malo, da vrlo malo truda it ši moglo se je udovoljiti potpuno _toj v veoma velikoj nacionalnoj dužnosti i. koj nuždi. mas. E? Made . Amerikanski ,Bureau of Census“, u svom nedavno objavljenom popisu pu stva, zabeležio je samo 173.063 lica ro iz Jugoslavije, — nastanjenih . 1. janue 1920 u Sjedinjenim Državama Ame ad Nema nikakve sumnje da je ta cifra )0- g grešna. Prema popisu iz godine 1910, bilo je u S.D.A. 312,685 duša iz zemalja onda još pod Austro-Ugarskom, koje su danas. obuhvaćene granicom naše države. (TOZ. deset godina, t.j. od 30. juna 1909 do 30. n Ameriku, 148.021 više nego što ih se i Amerike odselilo. Pribrojimo li ovu cifri njenim Državama iznosio bi, u junu 1919, | ukupno oko 460.706, odbivši, dakako, mrtve. Ali i ta cifra ne neodgovara istini; jer veliki broj naših neosveštenih ljudi unese i u rubrike ,Austrije“ i »Ugarske“. Po m: B šljenju poznavalaca naših prilika u Ame- | rici, u samim Sjedinjenim Državama ima. preko pola milijona Jugoslovena. Dodamo: li ovome broju iseljenike u Južnoj Americi. (od 60.000 do 80.000), a onda one u Austra- liji, Novoj Zelandiji, Kanadi, Meksiku, Cen- tralnoj Americi, Južnoj Africi, i po ostalim sri I stranama sveta, možemo da označimo kao | približnu okruglu sumu od 700.000 Jugoslo- vena iseljenih preko okeana. Prema tome, si Ž ima jedna dvanaestina našeg naroda u emi- da. graciji, dok jedna čitava osmina živi izvan di BIaniICo ilaso uizuveu dira s. Ova činjenica, izražena ciframa, vrlo je važna za naš srazmerno mali narodi za njegovu državu (u kojoj je jedna četvr. tina pučanstva tugje rase, a koja može da pruži uslove povoljne za život celoj našoj. emigraciji). a BI Ali ima i još nešto. .š% uprkos prepreka na koje su nailazili na putu. Svaki od njih nosio je uštegjenih — ' 3090 do 10.000 dolara, neračunajući bo- gatije koji putuju sigurnije. Da su se oVi“ +: smestili ovde sa celim novcem, povukli bi za sobom, kroz najkraće vreme, još | najmanje stotinu hiljada novih i bolje. snabdevenih, a onda bi postepeno, isko- rišćujući veze s Amerikom, uputili i zao- stale ljude i kapital u našu zemlju iu a je — mislim — 6 godina. Dubrovčani oso- Kio bito omladina, u njemu su saragjivali. Bio 4 Prikazom u prošlome ,Radu“ uzovaj dopunjak nabrojeni su svi listovi koji su izlazili i izlaze u Dubrovniku, tako da či i sada. Sudska medicina 5 0B za lekare, medicinare i pravnike Napisao Dr. Svet. Pešić, sanit. pukovnik, šef umutr < odel. opšte vojne bolnice u Beogradu. Drugo, izme > njeno i popunjeno izdanje sa_50 slika u tekstu. (iz ck danje S. B. Cvijanovića — Beograd. 1921. Cena 50'— 4) i. Pošto je prvć izdanje ove Sudske Me | dicine za vrlo kratko vreme potpuno ras- prodano, priregjeno je drugo izdanje, koje je : z iz osnova preradio i znatno proširio. | ž . Pri izradi imao je pisac u vidu d cilj, tako da ovo nov prestavlja novo delo. Dok je prvo i činilo više uvod u studiju suds ovo drugo izdanje prestavlja: po <. =. Ps . a d m < *- siru