sio IZLAZI SVAKE. SUBOTE | EOKA. JLASNIK I IZDAVAČ: ODBOR ,RADA« | Uprava lista nalazi se u ŠTAMPARIJI. GIULLI, a uredništvo u ulici iz- među poiača br. 356. — Telefon br. 94. Po eo POJEDINI BROJ 75 PARA J kT Polugodišnja pretplata 15 Dinara. - stranstvo godišnje 80 Dinara. — Cijene o- glasima : Dinara. — Priopćena i zahvale 3 Dinara redak. Stainim oglasivačima popust, 1 cm. visine u širini 1 stupca 3 “ Godina IL pe ooo ono a _ Dubrovnik, 1 (g - oktobra 1921. Broj 97. | pubrovnik Franu: u Savu Na sastanku građanstva zaključeno je, da se prenese prah FRANA SUPILA iz Londona u Dubrovuik. Frano Supilo preminuo je u Lon- formu 29 septembra 1917. Smitni ostanci hili su spaljeni, a prah. sačuvan u lon- donskom krematoriju, da bude prene- gen u-otadžbinu, za čije je oslobođe- nje vas život posvetio. Da se o pre- nosu stvori konačni zaključak održana je u utorak u opć. vijećnici sjednica broj- no posjećena od građanstva, a prisu- svovao joj je g. Dr. Ante Trumbić, koji je u tu svrhu stigao u Dubrovnik. B: au »knE. BURE Iza govora Trumbićeva, Cingrijina i Mičićeva_ jednoglasno je izabran odbor, u koji su ušli prestavnici svih partija i prihvaćen je zaključak, da se zamoli vlada neka se prenos izvede na dr- javni trošak. Dr. Trumbić izjavljuje u me općine grada Splita, da će u sva- ' kom pogledu poduprijeti ovu akciju: grada Dubrovnika, a zatim u nekoliko poteza prikaza ličnost Supilovu i zna- čenje njegova rada u vrijeme Zaj cije. : Frano Supilo je najjači maš držav- ik u emigraciji. Njegov udio u radu ma oslobođenje viši je od udjela svih irugih naših političkih -ljudi skupa. Sa rumbićem se sastao u Veneciji od- mah nakon početka rata. Kad ga je gledao, proročki je zaviknuo: . . ma, L vas se predao: Ze i s e ska vara savaži ska dno or“ polazi na to iz Rima“ pie: 1 ondon. U svijetu nije bilo razumije- anja za mašu stvar. Državnici su bili upućeni i rad je bio težak. Supilo je imao odlučnu ulogu. Mlitičar znao je što hoće, a umio je ll prodre do najuplivnijih krugova. «dan uvažen engleški državnik reče dnom zgodom: ,Kad bi bilo neko- iko evropskih državnika kalibra ovog uigoslovena, bolje bi stvari tekle“.“ A [ano Supilo živio je samo za postav- eni cilj. Zadovoljan za sebe lično sa Pijnužnijim, dapače i pateći da očuva Izgrađen i jak Jugo- | Poju nezavisnost (doznalo se da je | ! Londonu, zbog oskudice srestava kim sebi Kiido hranu u svojoj sobi), lazivao je opće poštovanje. Kad je IKI. 1916. talijanski premijer u par- imentu bacio sumnju na jugoslnv. igrante kao austrijske -agente, hitac ije upalio. Čistoća intencija i pošte-. jE do tada u svijetu nepoznatih naših Festavnika održavalo se iako već u 'mom načinu života skromnog, a od- čnog Supila, da je to bilo izvan Mnje za evropsku, a u prvom redu * englešku javnost. — Dr: Trumbić "Vorio je opširnije i o uzrocima svo- dobnog Supilovog istupa iz ,Jugosl. bora«. x Uz ličnu težnju Supilovu, li je izgrađena individualnost i bo- ita eneržija, za slobodnim, nevezanim dom, bio je odlučan i politički mo- “nat. Ono, što je utanačeno na Krfu Proljeću 1917. Supilo je smatrao na- "Nalnom nuždom od prvog početka : tE bio nekompromisan i nepopu- V. ,Jugosl. Odbor“ i srpska vlađa ba bi da budu jedno tijelo sa jed- "Programom, koji bi kazao svijetu, “Plično raspoloženom prama našoj začeta je ta deja, da se > osnuje jedno stvari, na kojim principima kanimo da podižemo našu državu. U toj stvari onije htio da vodi računa ni što su Obziri ni što je oportunitet. Ostali čla- novi ,J. O.“ došli su sa Supilom u ovom pitanju taktike do diferencija, koje su izglađene kriskom deklaracijom. Tada je Supilo poslao poznati tele- gram Pašiću i Trumbiću, da je to ono, što je on htio, a da je bolje, nego što je i sam mislio. U Krfskoj deklaraciji vidio je snaše strane odlučno istaknut zahijev za rušenjem Austro-Ugarske, te pozitivnu koncepciju na kojoj će se podići naša država. Ovo jo posljednja Supilova politička izjava prije smrti, kojoj podleže iste godine u mjesecu septembru. Veliki, naš državnik, sa traj- nim zaslugama za stvaranje ove naše države, vječito će živjeti u uspomeni cijelog naroda. U prvom redu on je ponos Caviata, u kojem se rodio, i Dubrovnika, gdje je prvi politički od- goj primio. Brojno mnoštvo saslušalo je napeto Da canje: Slava Supilu, slava, slava! Pregled Škola i jugoslovenstvo | Na Parni E Abd prole- Ččević, koji e izrekao. siv iran i snažan : gOVOT. Donosimo. neke stavke: Svi vi, S koji. $le se ovdi | i rii društvo. Danas se ta ideja ostvaruje i - mi vidimo ovdje profesore iz svih kra- jeva iz cijele naše zemlje, vidimo i -Srbe i Hrvate i Slovence okupljene u | jedno društvo. Treba da bude jeđno takovo društvo, koje je moćno una- pregjivati interese nastave, a zajedno svoje sile upotrebiti i, što može, sa svoje strane učinili, da omogući na- predak i razvitak toga! društva. U na-- šem ustavu proglasili smo načelo, da je škola državna i tendencija naše pro- svjetne politike za ove tri eodine ori- jentisala se u tom pravcu, da dogjemo do državne škole ili da se tako izrazim do škole laičke. Naš ustav proglašuje, da je škola državna, a kao jedan od glavnih zadataka nastavnika učitelja i profesora stavio je širenje ideje naro- dnoga jedinstva, svijesti o jedinstvu narodnom. Kad je predsjednik češko- slovačke republike pred nekoliko dana primio jednu deputaciju, kazao jo je: »Može da bude opozicije vladi, može da bude opozicije jednom guverne- mentalnom pravcu, al; ne može i ne smije da bude opozicije državi i osno- vima države“. To je gledište, na. koje se i ja postavljam. A jedan od najjačih osnova ove naše države na kojima je ona izgra- djena i može da se razvija i usavršuje jest ideja jedinstva narodnoga. Ja tu ideju shvaćam tako —i mislim, da ju niko tko je duboko shvaća ne može drugojačije da shvati, — da izmedju Srba, Hrvata i Slovenaca kao članova jednoga naroda ne može biti i ne smije bitt nikakovoga sporazumljivanja; ne može biti i ne smije biti nikakovog pogadjanja. Sporazuma i nagadjanja provalilo u kli- | moga. naroda, iZ Srba, počeo jer imu nam: živok židoš dra nije može biti izmedju Čeha i Nijemaca, izmedju narođa Koji “imadu različite interese i hoće da ih dovedu u sklad, ali izmedju članova jednoga naroda, izmedju Srba, Hrvata i Sloyenaca, toga ne može i ne smije biti, jer čim se hoće da sporazumljuju i .nagadjaju, pokazuju da nijesu jedan narod. I zato su najveći umovi našega naroda baš ovdje u ovom lijepom gradu zastupali to gledište, da se nikada srpstvo ne može staviti prema hrvatstvu kao cije- o nego da srpstvo i hrvatstvo jesu iztazi za jedan te isti pojam, da pred- stavljaju jedan te isti narod i prema tome, da izmedju srpstva i hrvatstva ne može i ne smije biti opreka. Iz- imi edju Srba i Hrvata može da vlada samo jedinstvo; ne na osnovu spora- ma i nagode, ugovora i pregovora, VeE na osnovu narodnog jedinstva ima narođno pitanje da se riješi. U našem rodu, gospodo, ima mnogo plemen- ga partikularizma i regionalizma, ali kad dodje u pitanje ideja jedinstva naroda, onda se ima to da traži, da sejsvaki regionalizam i plemenski par- tikularizam ima da žrtvuje velikoj ideji h oao naroda. pocne iro sa 4 | Selo i grad Dr. Thaler piše u ,Jugoslov. Odlaskom Turaka iz Srbije jei glavnoga dijela građana. Njivi“: Iz :Ssa- se d Tai | in že 1 š ,. S AG / iti: s . a 2 Ši id Bg ; + š go bliz. On nije imao familjarnih veza še njima. Srpski je grad stoga daleko bliži selu, dok je hrvatski više zapa- dno-evropskoga ili bolje reći njema- čkoga tipa s mnogo više zapadnih in- stitucija. Naše pak selo živi svojim sasvim odijeljenim životom, (do u naj- s tim, jer je to u vezi, i naše narodne Sc 0 doba). Iz grada prima malo do- kulture. I ja mislim, da će država sve bra. Dok grad stvara ,modernu“ dekadansu selo se brine/ kako će pla- titi porez i kako će mu krava dati više mlijeka. Dok nam akademija rje- šava problem triju tjelesa i radi oko. višedimenzijonalne geometrije, dotle ra selu liječe koleru tako, da na kuće vješaju crne luike. Dotle, dok nam u Zagrebu daju Moskovski Hudožestve- nici najkrasnije stvari evropske litera-- ture u najsjajnijoj interpretaciji, dotle . naše selo ne zna čitati ni pisati. Žene režu kod poroda srpom pupkovinu, a naša polja nose najmanje žitka po juttu u srednjoj Evropi. Najveći nam je mortalitet od sušice, od crijevnih katera itd. Naše selo negdje živi živo- torn, kakovim je živjelo u vrijeme To- mislava a možda i prije. između sela i grada u Hrvatskoj je dubok jaz.i današnje su društvene i političke prilike posljedica toga jaza. Sellaku nije imponirala vanjska asimi- | lacija stranjske gospode. Gospoda su u de facto ostala strana gospoda. Kako. je postupak uprave bio na vlas jednak postupku kolonizatore vlasti u kakovoj pokorenoj zemlji, to se se- lja ć morao apsolutno zlo da osjeća. “Rijetko je Rada zajedno sa svojom gospodom ćutio (na pr. kod _madžar- skih natpisa ili madžarskog uredovnoga jezika na željeznici), obično su mu problemi gospode bili i ostali tuđi i daleki.“ NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA bi Bk iz, Kupi IOTEKA, DUBROVNI K * nestalo - Ruska reakcijai Jugoslavija | Dr. B. A. piše u. ,91<- Tribuni“: Monarhistička reakcija podiže u ci- jeloj Evropi glavu i prijeti da pore- meti, bar djelomično, strašnim žrtva- ma milijona ljudskih života, iskupljeni mir, jer se nada u kaosu i u krvavom vrtlogu ponovno zasjesti na svoja Stara prijestolja. Utučena, te porainim prlli- kama i odnosima stjerana u ćošak, re- akcija danas ponovno i ponosno po- malja svoju glavu i ne sakriva svojih Ciljeva i namjera. Nesredjene gospo- darske prilike, valutarne krize, skupo- ' ća, stagnacija u svim granama indu- strije, besposlica — sve je to glavnim i primarnim uzrokom rastuće pogibe- - lji monarhističke reakcije u cijeloj sred-- njoj Evropi. Hohenzolernskim i habsburgovskim monarhistima, tim augurima strahovla- de, apsolutizma i najcrnije reakcije, pridružuje se treći njihov brat, za ev- ropsku demokraciju moguće najpogi- beljniji a to su ruski caristi. Moguće nam na prvi pogled ovaj iguman iz dalekog manastira ne izgleda toliko po- gibeljan, nu pogledamo li malo bolje, vidjet ćemo da je on najpogibeljniji, tim više što ruski caristi izrabljivajući simpatije i saučešće cijele Evrope pra- ma patećem se i gladujućem ruskom narodu i izrabljujući gostoprimstvo dk država (osobito Jagoslavije i KoastineA ifo laŠe sa a sost OP emigranta ispitiva i istražuje njegovo opolitičko osvjedočenje. I dočekali smo uskoro, da je medju tim emigrantima bilo ne samo. boljševičkih agitatora, već su se medju njima nalazili i ho- henzolernsko — odnosno habsburško- filski agitatori, koje su naše vlasti mo- rale preko granica otpremiti. Osim to- ga ogromna većina ovih ruskih emi- granata. izričiti su monarhistički reakci- jonarci, koji prama -izjavi jednog od svojih vodja u Beogradu vide jedini spas ruskog naroda u povratku cariz- oma, i koji u tom smjeru u svim drža- vama, gdje se nalaze, raspiruju svoju propagandu nastojeći u svoja kola u- pregnuti i dotičnu državu, da im: u danom momentu bude na pomoći eventualno i sa svojom oružanom sna- gom. | ' Monarhistička ruska reakcija nije bez značenja; restauracija carizma značila bi strašnu reakciju i u izvanjskoj rus- koj politici, koja se već danas jasno ispoljuje u neprestanim vezama ruskih monarhista sa njemačkim i madžarskim . monarhistima. Sveta alijansa, kojoj bi cilj bio uspostava starih srednjoevrop- skih prestolja, ponovno bi uskrsla. Da je to eminentna pogibelj današnim slo- bodnim državama srednje Evrope, a pogotovo Jugoslaviji, o tom nema ni- kakve dvojbe. Restauracija Romanova- za nas znači isto što i restauracija Habsburgovaca i Hohenzolernovaca, jer ona ove restauracije za sobom nosi i mi ne možemo i ne smijemo dozvo- liti, da se unutar naših državnih gra- nica razvija agitncija u korist bilo koje od gore spomenutih dinastija. — Šaljite pretplatu ,RADU“ — Za ino- dje a ZA GEN sa. GM saka pe e mm mig Koli sai, jag i J . bh. PLANA x ž ČE. mučko i tiho Sprs gra oi | a i TIE i teška sudbina ruskoga naroda nijesu ' dozvoljavali, da se svakog pojedinog