sio

IZLAZI SVAKE. SUBOTE |

EOKA.
JLASNIK I IZDAVAČ: ODBOR ,RADA« |

Uprava lista nalazi se u ŠTAMPARIJI.
GIULLI, a uredništvo u ulici iz-
među poiača br. 356. — Telefon br. 94.

Po

eo

POJEDINI BROJ 75 PARA

J

kT

Polugodišnja pretplata 15 Dinara. -
stranstvo godišnje 80 Dinara. — Cijene o-
glasima :
Dinara. — Priopćena i zahvale 3 Dinara

redak. Stainim oglasivačima popust,

1 cm. visine u širini 1 stupca 3

“ Godina IL

pe

ooo ono
a

_ Dubrovnik, 1 (g - oktobra 1921.

Broj 97. |

pubrovnik Franu: u Savu

Na sastanku građanstva zaključeno je, da se

prenese prah FRANA SUPILA iz Londona u
Dubrovuik.
Frano Supilo preminuo je u Lon-

formu 29 septembra 1917. Smitni ostanci
hili su spaljeni, a prah. sačuvan u lon-
donskom krematoriju, da bude prene-
gen u-otadžbinu, za čije je oslobođe-
nje vas život posvetio. Da se o pre-

nosu stvori konačni zaključak održana je

u utorak u opć. vijećnici sjednica broj-

no posjećena od građanstva, a  prisu-

svovao joj je g. Dr. Ante Trumbić,
koji je u tu svrhu stigao u Dubrovnik.

B: au »knE. BURE
Iza govora Trumbićeva, Cingrijina i

Mičićeva_ jednoglasno je izabran odbor,

u koji su ušli prestavnici svih partija

i prihvaćen je zaključak, da se zamoli
vlada neka se prenos izvede na dr-
javni trošak. Dr. Trumbić izjavljuje u

me općine grada Splita, da će u sva- '

kom pogledu poduprijeti ovu akciju:

grada Dubrovnika, a zatim u nekoliko
poteza prikaza ličnost Supilovu i zna-
čenje njegova rada u vrijeme Zaj
cije. :

Frano Supilo je najjači maš držav-
ik u emigraciji. Njegov udio u radu
ma oslobođenje viši je od udjela svih
irugih naših političkih -ljudi skupa. Sa
rumbićem se sastao u Veneciji od-
mah nakon početka rata. Kad ga je
gledao, proročki je zaviknuo:
. . ma, L vas se predao: Ze

i s e ska

vara savaži ska dno
or“ polazi na to iz Rima“ pie: 1
ondon. U svijetu nije bilo razumije-
anja za mašu stvar. Državnici su bili
upućeni i rad je bio težak. Supilo je
imao odlučnu ulogu.
Mlitičar znao je što hoće, a umio je
ll prodre do najuplivnijih krugova.
«dan uvažen engleški državnik reče
dnom zgodom: ,Kad bi bilo neko-
iko evropskih državnika kalibra ovog
uigoslovena, bolje bi stvari tekle“.“ A
[ano Supilo živio je samo za postav-
eni cilj. Zadovoljan za sebe lično sa
Pijnužnijim, dapače i pateći da očuva

Izgrađen i jak

Jugo-

| Poju nezavisnost (doznalo se da je

| ! Londonu, zbog oskudice srestava
kim sebi Kiido hranu u svojoj sobi),
lazivao je opće poštovanje. Kad je
IKI. 1916. talijanski premijer u  par-
imentu bacio sumnju na jugoslnv.

igrante kao austrijske -agente, hitac

ije upalio. Čistoća intencija i pošte-.

jE do tada u svijetu nepoznatih naših
Festavnika održavalo se iako već u
'mom načinu života skromnog, a od-
čnog Supila, da je to bilo izvan
Mnje za evropsku, a u prvom redu
* englešku javnost. — Dr: Trumbić
"Vorio je opširnije i o uzrocima svo-

dobnog Supilovog istupa iz ,Jugosl.
bora«.

x

Uz ličnu težnju Supilovu,

li je izgrađena individualnost i bo-

ita eneržija, za slobodnim, nevezanim
dom, bio je odlučan i politički mo-
“nat. Ono, što je utanačeno na Krfu

Proljeću 1917. Supilo je smatrao na-

"Nalnom nuždom od prvog početka
: tE bio nekompromisan i nepopu-
V. ,Jugosl. Odbor“ i srpska vlađa
ba bi da budu jedno tijelo sa jed-
"Programom, koji bi kazao svijetu,
“Plično raspoloženom prama našoj

začeta je ta deja, da se > osnuje jedno

stvari, na kojim principima kanimo da
podižemo našu državu. U toj stvari

onije htio da vodi računa ni što su

Obziri ni što je oportunitet. Ostali čla-
novi ,J. O.“ došli su sa Supilom u
ovom pitanju taktike do diferencija,
koje su izglađene kriskom deklaracijom.
Tada je Supilo poslao poznati tele-
gram Pašiću i Trumbiću, da je to ono,
što je on htio, a da je bolje, nego što
je i sam mislio. U Krfskoj deklaraciji

vidio je snaše strane odlučno istaknut

zahijev za rušenjem Austro-Ugarske, te
pozitivnu koncepciju na kojoj će se
podići naša država. Ovo jo posljednja
Supilova politička izjava prije smrti,
kojoj podleže iste godine u mjesecu
septembru. Veliki, naš državnik, sa traj-
nim zaslugama za stvaranje ove naše
države, vječito će živjeti u uspomeni
cijelog naroda. U prvom redu on je
ponos Caviata, u kojem se rodio, i
Dubrovnika, gdje je prvi politički od-
goj primio. Brojno mnoštvo  saslušalo
je napeto Da

canje: Slava Supilu, slava, slava!

Pregled

Škola i jugoslovenstvo |

Na Parni E Abd prole-

Ččević, koji e izrekao. siv iran i snažan
: gOVOT. Donosimo. neke stavke: Svi vi,
S koji. $le se ovdi | i rii

društvo. Danas se ta ideja ostvaruje i -

mi vidimo ovdje profesore iz svih kra-

jeva iz cijele naše zemlje, vidimo i

-Srbe i Hrvate i Slovence okupljene u |
jedno društvo. Treba da bude jeđno

takovo društvo, koje je moćno una-
pregjivati interese nastave, a zajedno

svoje sile upotrebiti i, što može, sa
svoje strane učinili, da omogući na-

predak i razvitak toga! društva. U na--

šem ustavu proglasili smo načelo, da
je škola državna i tendencija naše pro-

 svjetne politike za ove tri eodine ori-

jentisala se u tom pravcu, da dogjemo

do državne škole ili da se tako izrazim

do škole laičke. Naš ustav proglašuje,
da je škola državna, a kao jedan od

glavnih zadataka nastavnika učitelja i

profesora stavio je širenje ideje naro-
dnoga jedinstva, svijesti o jedinstvu
narodnom. Kad je predsjednik češko-
slovačke republike pred nekoliko dana
primio jednu deputaciju, kazao jo je:
»Može da bude opozicije vladi, može
da bude opozicije jednom  guverne-
mentalnom pravcu, al; ne može i ne
smije da bude opozicije državi i osno-
vima države“. To je gledište, na. koje
se i ja postavljam.

A jedan od najjačih osnova ove
naše države na kojima je ona izgra-

djena i može da se razvija i usavršuje

jest ideja jedinstva narodnoga. Ja tu
ideju shvaćam tako —i mislim, da ju
niko tko je duboko shvaća ne može
drugojačije da shvati, — da izmedju
Srba, Hrvata i Slovenaca kao članova
jednoga naroda ne može biti i ne smije

bitt nikakovoga sporazumljivanja; ne

može biti i ne smije biti nikakovog
pogadjanja. Sporazuma i nagadjanja

provalilo u kli- |

moga. naroda, iZ Srba, počeo

jer imu nam: živok židoš dra nije

može biti izmedju Čeha i Nijemaca,
izmedju narođa Koji “imadu različite
interese i hoće da ih dovedu u sklad,
ali izmedju članova jednoga naroda,
izmedju Srba, Hrvata i Sloyenaca, toga
ne može i ne smije biti, jer čim se
hoće da sporazumljuju i .nagadjaju,
pokazuju da nijesu jedan narod. I zato
su najveći umovi našega naroda baš
ovdje u ovom lijepom gradu zastupali
to gledište, da se nikada srpstvo ne
može staviti prema hrvatstvu kao cije-
o nego da srpstvo i hrvatstvo jesu
iztazi za jedan te isti pojam, da pred-
stavljaju jedan te isti narod i prema
tome, da izmedju srpstva i hrvatstva
ne može i ne smije biti opreka. Iz-
imi edju Srba i Hrvata može da vlada
samo jedinstvo; ne na osnovu spora-
ma i nagode, ugovora i pregovora,
VeE na osnovu narodnog jedinstva ima
narođno pitanje da se riješi. U našem
rodu, gospodo, ima mnogo plemen-
ga partikularizma i regionalizma,
ali kad dodje u pitanje ideja jedinstva
naroda, onda se ima to da traži, da
sejsvaki regionalizam i plemenski par-
tikularizam ima da žrtvuje velikoj ideji
h oao naroda.

pocne iro sa

4 | Selo i grad

Dr. Thaler piše u ,Jugoslov.
Odlaskom Turaka iz Srbije
jei glavnoga dijela građana.

Njivi“:

Iz :Ssa-
se

d Tai | in
že 1 š
,. S AG / iti:
s . a 2 Ši id
Bg
; +
š

go bliz. On nije imao familjarnih veza

še njima. Srpski je grad stoga daleko

bliži selu, dok je hrvatski više zapa-
 dno-evropskoga ili bolje reći njema-

čkoga tipa s mnogo više zapadnih in-

stitucija. Naše pak selo živi svojim
sasvim odijeljenim životom, (do u naj-

s tim, jer je to u vezi, i naše narodne Sc 0 doba). Iz grada prima malo do-

kulture. I ja mislim, da će država sve

bra. Dok grad stvara ,modernu“
dekadansu selo se brine/ kako će pla-
titi porez i kako će mu krava dati

više mlijeka. Dok nam akademija rje-
šava problem triju tjelesa i radi oko.

višedimenzijonalne geometrije, dotle
ra selu liječe koleru tako, da na kuće
vješaju crne luike. Dotle, dok nam u
Zagrebu daju Moskovski Hudožestve-

nici najkrasnije stvari evropske litera--

ture u najsjajnijoj interpretaciji, dotle .
naše selo ne zna čitati ni pisati. Žene
režu kod poroda srpom pupkovinu,
a naša polja nose najmanje žitka po
juttu u srednjoj Evropi. Najveći nam
je mortalitet od sušice, od crijevnih
katera itd. Naše selo negdje živi živo-
torn, kakovim je živjelo u vrijeme To-
mislava a možda i prije.

između sela i grada u Hrvatskoj je
dubok jaz.i današnje su društvene i
političke prilike posljedica toga jaza.
Sellaku nije imponirala vanjska asimi-

| lacija stranjske gospode. Gospoda su

u de facto ostala strana gospoda.
Kako. je postupak uprave bio na vlas
jednak postupku kolonizatore vlasti
u kakovoj pokorenoj zemlji, to se se-
lja ć morao apsolutno zlo da osjeća.

“Rijetko je Rada zajedno sa svojom

gospodom ćutio (na pr. kod _madžar-
skih natpisa ili madžarskog uredovnoga
jezika na željeznici), obično su mu
problemi gospode bili i ostali tuđi i
daleki.“

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA bi Bk

iz, Kupi

IOTEKA, DUBROVNI K

*

nestalo -

Ruska reakcijai Jugoslavija |

Dr. B. A. piše u. ,91<- Tribuni“:
Monarhistička reakcija podiže u ci-
jeloj Evropi glavu i prijeti da  pore-
meti, bar djelomično, strašnim  žrtva-
ma milijona ljudskih života, iskupljeni
mir, jer se nada u kaosu i u krvavom
vrtlogu ponovno zasjesti na svoja Stara
prijestolja. Utučena, te porainim  prlli-
kama i odnosima stjerana u ćošak, re-
akcija danas ponovno i ponosno  po-
malja svoju glavu i ne sakriva svojih
Ciljeva i namjera. Nesredjene gospo-

darske prilike, valutarne krize, skupo- '

ća, stagnacija u svim granama  indu-
strije, besposlica — sve je to glavnim

i primarnim uzrokom rastuće pogibe- -
lji monarhističke reakcije u cijeloj sred--

njoj Evropi.

Hohenzolernskim i habsburgovskim
monarhistima, tim augurima strahovla-
de, apsolutizma i najcrnije reakcije,
pridružuje se treći njihov brat, za ev-
ropsku demokraciju moguće najpogi-
beljniji a to su ruski caristi. Moguće

nam na prvi pogled ovaj iguman iz

dalekog manastira ne izgleda toliko po-
gibeljan, nu pogledamo li malo bolje,
vidjet ćemo da je on najpogibeljniji,
tim više što ruski caristi izrabljivajući

simpatije i saučešće cijele Evrope pra-

ma patećem se i gladujućem ruskom
narodu i izrabljujući gostoprimstvo
dk država (osobito Jagoslavije i

KoastineA ifo

laŠe sa a sost OP

emigranta ispitiva i istražuje njegovo

opolitičko osvjedočenje. I dočekali smo

uskoro, da je medju tim emigrantima
bilo ne samo. boljševičkih agitatora,
već su se medju njima nalazili i ho-
henzolernsko — odnosno habsburško-
filski agitatori, koje su naše vlasti mo-
rale preko granica otpremiti. Osim to-
ga ogromna većina ovih ruskih emi-
granata. izričiti su monarhistički reakci-
jonarci, koji prama -izjavi jednog od
svojih vodja u Beogradu vide jedini
spas ruskog naroda u povratku cariz-

oma, i koji u tom smjeru u svim drža-

vama, gdje se nalaze, raspiruju svoju
propagandu nastojeći u svoja kola u-
pregnuti i dotičnu državu, da im: u
danom momentu bude na pomoći
eventualno i sa svojom oružanom sna-
gom. | '
Monarhistička ruska reakcija nije bez
značenja; restauracija carizma značila
bi strašnu reakciju i u izvanjskoj rus-
koj politici, koja se već danas jasno
ispoljuje u neprestanim vezama ruskih

monarhista sa njemačkim i madžarskim .

monarhistima. Sveta alijansa, kojoj bi
cilj bio uspostava starih srednjoevrop-
skih prestolja, ponovno bi uskrsla. Da
je to eminentna pogibelj današnim slo-
bodnim državama srednje Evrope, a
pogotovo Jugoslaviji, o tom nema ni-
kakve dvojbe. Restauracija Romanova-
za nas znači isto što i restauracija
Habsburgovaca i Hohenzolernovaca, jer
ona ove restauracije za sobom nosi i
mi ne možemo i ne smijemo dozvo-

liti, da se unutar naših državnih gra-

nica razvija agitncija u korist bilo koje
od gore spomenutih dinastija.

— Šaljite pretplatu ,RADU“ —

Za ino-

dje

a

ZA GEN
sa. GM saka
pe e

mm
mig
Koli

sai,
jag

i
J
. bh. PLANA
x ž

ČE. mučko i tiho Sprs gra oi

| a i TIE
i teška sudbina ruskoga naroda nijesu '
dozvoljavali, da se svakog pojedinog