> S a mi La * o FE Š + ii z da = asia ' OVLA “uredništvo: UI. Izmegju Polača 356. _gačun Pošt. Ček, Ured, Zagreb 38,079. _ TELEFON UPRAVE: Broj 94. — LAZI SVAKOG ČETVRTKA UPRAVA: ŠTAMPARIJA ,J ADRAN4 > NANaN Na x -_-— # Godina IV. a danom a moe o... Dubrovnik, 26. | mr POJEDINI BROJ 75 PARA PRETPLATA: 40. Din. NA_ GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST Jedno naše Blagorodni uijecaj, koji je vršio Du- provnik kroz nekoliko vjekova na pe- lješki poluotok, iormirao je i dušu “ovog kraja. Pored tih kulturnih trago- va, koji su još i danas vidljivi ostalo je od republike i jedno. ekonomsko: prokletsko. Kmetstvo, provlačeno kroz peznatne izmjene u prošlom stoljeću, nije došlo do svoje potpune i pravedne likvidacije. To kmetstvo, feudalnog po- rijetla, veoma je blizo bosanskom ti- E pu, i odsiupanje od ovog stanovišta ' samo je jedan demagoški potez prema “glasovima gospara. Treba se samo“ pro- šetati po Pelješcu da se vidi kako oje agrama relorma dala poleta težač- »id “težakov i volju za radom. Napetosti, što su se pojavile izmegju težaka i ,zem- ijoposjednika“, jedna prirodna pojava u doba kad se vrše društvene promje- ne, sve više popuštaju. I to je tim po- .voljnije, jer kako su pelješki zemljo- posjednici u većini socijalno obezbije- gjeni, oni u tom kraju ne predstavljaju. nikakove spahije, sami se bave zem- ljoradnjom, pa će se jednog dana, kad se obave i zaborave ove. ,bolne am- | putacije“ naći u redovima onih, koji jedničkim istupom brane interese svoga BE slaleža. s) 1, AB > Ima jedna “ vjesne važnosti, i malo razumljiva, da daj kraj ekonomski jak i relativno prema ostalim jugoslavenskim krajevi- ma dovoljno kulturan, posjeduje ta- kove saobraćajne veze, da je to prava prometna sramota. Jedna stara irancu- k sti poluotoka, i koči svako cirkuliranje. | Pelješka je obala dovoljno razvedena, ima i nekoliko dobrih luka kao Trpanj oi Trstenik, ali jezgra pelješka to je u- > nutrašnjost, njegov najproduktivniji dio, itu su ceste vratolomne i skoro ne- moguće. Austrija je imala šaljiv običaj, će. 3 kom radu, i da se sada zemlja i bolje | “i više obragjuje, da je podigla moral. žive od obragjivanja zemije, i da za-- g: jedna stvar na Pelješcu od iz- | ska cesta ,veže“ mjesta u umutrašnjo- poluostrvo da često šalje inženjere i da provodi trasiranje, ali do izgradnje tih potreb- nih putova nije dolazilo. Napredak i procvat toga kraja traži dva kolna puta Trpanj-Trstenik i Janjinu-Orebić. Na taj bi način bila mjesta i luke dobro povezani, prevoz vina patrijarhalan na životinjama zamijenila bi jedna mo- derna cesta, a trošak, prainja i dan- guba znaino bi se smanjila. Ono, što Pelješcu najviše treba to su ceste, ce- ste i opet ceste. Dosadanje je sijelo kotarskog suda Orebić, jedno lijepo mjesto sa velikom pomorskom tradicijom. Nije u 'centru- mu Pelješca, pojedina su mjesta znatno udaljena, samo nekoliko sela imaju vezu morem. Premještanje suda spada u stare pelješke probleme, tretiralo se to žučljivo i sa stanovišta lokalnih komodnosti. Čini se, da je došlo vrije- me i da se ovo pitanje načne, i ako nam nije namjera da fiksiramo buduće mjesto. Trebalo bi pri tom postupati demokratski; neka buđući sudsku cen- tar bude ono mjesto, za koje se narod izjasni, a to mora da bude mjerodavno i za vlasti, kad se pristupi riješavanju. Stambena kriza ne hara samo u gra- dovima, postoji ona i u manjim mje-. stima, gdje se uopšte ništa ne građi. . Zato treba uzeti u obzir i ovu činje- nicu, kada se već govori o tom pre- nještanju.. Osim središnjeg položaja buduće sijelo kotarskog suda treba da ima i dovoljno lokala za uređe, i dostatan broj stanova za činovništvo. Sve to skupa odložiće ovo pitanje za bolja vremena. Već. se dulje vremena radi oko po- dizanja jedne poljodjelske škole za Pelješac. Započete su neke predradnje, bile su i komisije, a konačno stvar je zapela. Bilo bi nezgodno, da se ostane: kod same osnove, i da narod steče uvjerenje kao da se trasiraju putevi pod Austrijom. Ta nova poljodjelska škola morala bi da se prilagodi pe- PETR RADNE Lo == Gurmani : Humoreska s Pelješca »sto je Srema, toga nema“, moj go- . spodine, raspričao se neki porezni či- 42] 4 b: Ž 4 selu bećare gajdaši i tamburaši. Pa i kod nas nije najgore, osječe mu Pri- morac. | kod nas imade ribe “na pri- - Prave krvi Isusove, kako popovi reku, pa da istom vidiš, kako se onda, moj , jedri na orcu. E, baš ću sad da idem u jedan srež, pa da vidim. Sremče 2 h oselo, da po nalogu nekog nadleštva (“m odmjerava neku vrst poreza, kao. ono Ka bivšu lišnu dohodarinu. < | 3 ijeti baš u ka Vanu sred sela, gdje se ljudi kupe. Kavanar je ujedno gostijoničar, pak mu prosire napicu na stol i iznese mu Za večeru kamenica, a. zatim prstića Sa krušnim smokom. Sremac izbeči o Kud će ga đavo nan to Životinja. Krčmar mu stade tumačiti, a su to kamenice, delikatesa, i ho- odiela se ruka Božja, dok je Sremac Počeo da jede. Boga mi gazda, reče, OVO je baš dobro. Pojede kamenice i novnik vozeći se parobrodom u Pri-. prstiće, i zatraži krvi Isusove. Krčmar iznese preda nj litru žuljanskoga vina, što ca kupuje u Žuljani onamo na Ratu u Mratina Dalmatina, ali je vino; pa moj Sremac zaželi i drugu, te raz- veže jezik i pita, da li nema ovdje tamburaša, igra li se kolo? | aii: nala ona. > +» ame Broi 115. uju dvije godine iza smrti Celestina Medovića. Ovaj umjetnik proslavio je SVOj kraj i dao je djela od velike vri- jednosti. Nitko neće tražiti, da mu se podiže spomenik na Pelješcu, biće do- voljno ako se postavi zgodnom prili: kom na njegovoj rodnoj kući u Kuni spomen-ploča. Taj akt pijeteta obaviće svi Pelješćani, koji su uvijek pokazi- vali mnogo razumijevanja za opće Ove riječi, kao i članak g. L. o Du- .brovačkoj Župi, imaju namjeru, da svrate pažnju na probleme i potrebe pojedinih krajeva. Otvarajući vrata za diskusiju u ovim pitanjima opšteg zna- čenja, mislimo, da se tako najvećma približavamo temi ,grad i selo“, kojoj se danas punim pravom daje veliko značenje. Dr. S. Škurla. Agrarna reforma Odgovor splitskom »Životu“ U dubrovačkom ,Rađu“: br. 105. napisao sam članak, u kojemu mi je bila glavna svrha uputiti nevrijentirane u odnose, koji postoje među vlasni- kom i težakom u dubrovačkom kraju, te uzgredno spomenuo _ sam evoluciju Demokratske stranke u agrarnom pi- tanju. - č Uredništvo ,,Života“ u br. 581., do kojega sam tek ovih dana došao, osvr: nulo se na taj člankom ,Radu!“, u koji članak uredništvo ',Rada“ ulazi samo toliko, što je dalo mjesta, da može i prosti seljak reći svoju. Poštovani ,Život“ drži me u zablu- di, što sam po , Novom Dobu“ došao do zaključka, da za demokrate u Dalma- ciji nema kmetstva ni kmetstvu sličnih ooo odnosa. Ako »Novo. Doba“ po | istom Životu“, donijelo, da se ne može primjeniti čl. 42. Ustava na Dal- maciju i istaklo svoju radost, što su demokrate napokom priznali svoju po- grešku, a došli na stanovište, koje »Novo Doba“ uvijek zagovara i t. d., nije mislim nikakova nelojalna tendenca s moje strane, ako sam to povjerovao. 4 : * ic oŽivot“ priznajući da u Dalmaciji ima kmetstva i kmetstvu sličnih od-. nosa, po ubilježbama iz zemljišnika, koje sam u ,Radu“ donio, vidi na Pelješcu sve biljege, po kojima bi ih okrstio kmetstvu sličnim ili u privatno pravni odnos maskirani kmetstvu slič- | ni odnos!! — Tako! kaže »Život“, a pravnici, vidni članovi stranke ,Živo- ta“, u privatnom razgovoru kažu, da su odnosi na teritoriju bivše Republike Dubrovačke izvan svake diskusije, jer su čisto feudalni. | ovo me uz sve ostalo uvjerava, da građanske stranke nisu u stanju da pravilno riješe agrarnu reformu, jer ne poznaju potrebe sela i nisu na čistu o stvari, koju imaju da riješe. Građanske stranke i zemljovlasnici op- tužuju demagoštvom i drugim sličnim epitetima istaknutije članove zemljo“ radničke stranke, eda posiju metež u ovoj mladoj stranci. Među težacima vide pak otimače, lenjinovce Ute BZA takovih nalaze u masama i na Pe- lješcu (1). Ja ću poštovanom »Zivotu“ pružiti dokaz, da upozna svu podlost ove ot- vorene i zakulisne rabote proti slobode težaka. U augustu prošle godine ondašnja pokrajinska vlada u Splitu poslala je odaslanika g. Bobanovića u svrhu po- kušanja međusobne nagodbe među vlasnicima, kmetovima i kolonima. In- tervencijom g. odaslanika pozvale su općine interesante na dogovor, kod. kojeg su izneseni ovi zahtjevi: oKmetovi i koloni usvojiše načela donešena i obrazložena u ,Radu“ od 3. jula, br. 33. iste god.; naime, da . jatno raspoložen. Najednoć ih zapita, da mu svaki reče, što najvoli da jede, jer da će tako opis o hrani sela Pet- “ kovlaza biti odličan, kad popiše nje- koliko vrsti jela iz tog sela. 1 seljaci Ž govorili su nesmetano, otvoreno, svak = svoju najmiliju hranu. Tako je g. Hr- = omorje. Priča on društvu, kako se u Sre-' omu bogato živi, i kako tamo u svakom mjer, pa onda zalij litricu vina, ali one | Činovnik odista bane u jedno oveće - 9, pak zapita gostioničara, koja je . U to bane u kavanu, ko po dogo- voru, i drugi gost, njeki istraživač na- | rodnih običaja, kojeg je Akademija | poslala, da sakuplja običaje po. Pri- moriu. Sjedne do Sremca, prestavi se | večera i pridruži se mješćanima, pa zametne razgovor ob ovom E dok im ne protumači zašto je on do- šao. Sremac je međutim otišao u krč- ću, gdje je Palmo svirao | Da gA, mu na raskrš i mladost se zabavljala. . čaja i pričali mu svega, x ME ae ževine potječu od nekog grčkog ma-- nastira; kako se priča, da se neki po- — kojnik prikazao uće; kako se pojavljuju vile, vještice, more, | bljuzi, tenjci, tintilini, lorko, nemaštine, kosci, vukodlaci, itd. Malo po malo, uhvatiše ,»konfidencu“, kako mi reče- mo, sa istraživačem g0s kraj Kančine kuće; | S Kod E] 2 onom, det. Mato Mali. prženo pile. Senatur RES : KZ Ljudi su rado slušali istraživača obi Oliganja, Ivo Kralj pečena trupa, Mato Kakd plaši iskup jastoga leša, Anto Papa nadje- Ž saa X: E enja ovdje, kako plaši ondje; kako one ruševne, petnaest raznih vrsti. oja bih nešto još reko ali Ba šaj ut <: P. ki voje pisao, kako je jedan po jedan govorio. Marko Mratović reče: ja naj- volim pržena puha na maslu. Anto mu Šura pećenog raka košmeka. Niko An- tić pećenu mladu janjetinu sa salatom: Mato Ruso trigalja marćanih sa sala- tom, a i onako. Tunko prstića na bro- velikog gruja na brodet, Belotić unu- trice kokošje sa rižom, Mato Car pe- ćene jegulje, Niko Polaganić prženih Žan kupusa s lardom, Kristo Bu- gar školjaka i mojaka. MK. EI pi Ao . . E, hvala vam braćo, dosta mi je E, Gospića mi, 3 fajda je, kad ste rekli samo jednu vrst, da Vam kažemo. Ja bih kazao i cipola butarga- ša God ša , doda _Ruso. * pe Hrvojem | U to baš dođe k stolu, ako kojeg baš se bijahu sakupili ovi ljudi i istraživač, Vukčićem. Onaj je mislio, da je baš st zgoda došla, kad će ispitati selu, što ima da ispita, te ] “x sva u ovom | krčmar Belotić koji je nešto vražjeg e bio pri“ osnovao, kako će izbečiti jadne. ljude zd "ri NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA ——— NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK ad od straha, onako od šale, da im se može sutra po domaću narugati i pre- koriti ih: o gulozini, o izješe, neka, neka sad držte, bijaste mučati, — te reče g. istraživaču Hrvoji Vukčiću: čujete, gospodine, ja bih rado jeo ko- košjih unutrica, ali mi ne može biti. Ja sam krivo razumio, ja sam mislio, da Vi pitate, što bi tko najvolio da jede; a Vi ste pitali, što tko jede, jeli | tako? E, pak Vas molim ko Boga, zbrišite Vi mene iz te liste. Istraživač mu je uzalud tumačio, kako će to biti odista lijepi opis za poglavlje o hrani u selu Petkovlazu, kako je to znan: stvena študija. Krčmar, ko vrag, ša- livdžija, reče: gospodine, evo. Vam dvaest dinara, brišite me, kumim Vas Bogom! Nema druge, istraživač ga zbriše. Seljaci su čudili, što je Anto_ Belotić uporno zahtjevao, da ga istra- | živač briše iz liste, osim Marka Mra- | tovića, ribara, koji doda: Piši ti, go- spodine, sad, tko bi pio kojeg vina iza tih hrana, pa ćeš čuti: samotoka, žu- ljanca, konavoskog, Dingača, Podstupa, trstenskog, kunovskog, što ga prodava Suđa i Skaramuča. To napiši, pa ćeš. vidjeti, što su vina u našem kraju. | Čujete, Mratoviću, meni je naređeno, da ispitam razne običaje, evo vidite ovu knjigu: Upute za sakupljanje na ——