VLASNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA« (PRAVA: ŠTAMPARIJA JADRAN“ uredništvo: Ul. Izmegju Polača 356. pačun Pošt. Ček. Ured. Zagreb 38.079. “ POJEDINI BROJ 1 DINAR sio PRETPLATA: 40. Din. NA.GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GOĐINU . Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak — TELEFON UPRAVE: Broj 94. — N. i Moe o PR STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST 'Ć Godina IV. | | g Zr. DANEME ——— mjes ——— G ogan A Jubrovnik, 27. Aprila 1922, Broj 126. | pr _ ore Ia aiame oj i S i A, S KDE Ž Paza VR Ad. VO SA sai os ča Bela asi Ka JEJA RV “ iv ' " og A : . Si * E : m... > <. naa s : . BAR j La Bad + h 3 ; <$ Koo ES ANA A. KENA Pio > a Ma ao, rok LAK JA PEDE sa Nas a sirov ke i. zx Kissa X Slučaj je hteo, da smo u po- narski poslužnik, ši onda jedna slecnjem broju pišući o izložbi duga pauza, gjak Cabanslov, bere jednog umetnika naglasili tragove prvi put uspjeh u Salonu, gde će Vlaha Bukovca, uprav u vreme, kroz nekoliko pariških proleća i kada je naš slikar proživljavao u jeseni radovi detića iz Cavtata Pragu poslednje. časove svoje. biti megju prvima. Pariz je naj- krupnije mesto u njegovom ži- Ruše se stupovi stare umetničke garde, koja je u umetnosti sa votu. Njegov prvi protektor gospar Medovićem i Bukowcem, u knji- jevnosti sa Vojnovićem i Tre- sićem unela u jugoslavensku kul- Medo Pucić. Kao eleve de I' Aca- demie des Beaux-Arts radi kod Cabonela, Gerome i L' Allemand. . 139 . “ . ) “ .. . . . š turu velike vrednosti, i izravnala Sa njihovima receptima jedri Bu- nas sa narodima. na Zapadu. kovac kroz čitav život. $ njima smo mogli prvi put pred | | ša Prvi počeci umetničkog s ranja Bukovčeva —— to je toma siromašnog mladića. Dugi niz go- dina u njegovom životu bijaše borba i nesmiljeno hrvanje sa svim, što mu je prečilo, da ma- saži Vlaha Bukovca — nifestuje svoje umetničke sposob- ragjeno »POo večnim nosti. Evo naslova iz autobio- plein-aire“. nu grafije tog neslomljivog čoveka i kao da nikada nije bilo dovoljno likovnu umetnost. majstora s mora: put Amerike, sunca i zraka. Sve je- kolorit! | “rje ZERO . aib v k a tobijaštvo na Hearts Islandu, zgo- Daleko je tu južnjačka narav od ' de i nezgode u Americi, život dubina i filozofiranja.. , Kao voda Domorca, radnik u Callao, kava- i staklo, tako i vazduh, koji obu- ši -___ Krti rz kl čuva | kn < ga podno Kal. iz rukopisa ,Povijesti Rata“. E Donata iz Stona!) | v. i njihova biskupija stajaše uz. Rim. Počevši od polovice XII. v. stade se širiti po poluotoku bogomilska i pra- * E x i s a Ovom Dubrovčaninu, aa vački prožeti velikim tradicijama slo- traja do pod konac XII. .v., jer g 1180. otjera zahumski knez Miroslav. Nemanjić u Stonu zadnjeg biskupa Poluotočani bijahu kršćani jer u IX. V Uožaudu Stonu bijaše u Vi v. krš- ćanska biskupija za onđašnje rimske odakle idu popovi glagolijaši, ostav- - ljajući poluotok. Tako poluotok osta stanovnike.!) Koliko -potraja, ne zna. o I 2 i Je | olil kupije. Na njemu su še, Jugosloveni dođoše početkom Vi. bez katolika i bis«upij Ba ik bile dvije vjere bogomilska_i a. od dk XII. v. do XI . Vo *Fad dubrovačka repuplika kupi. g. 1333. poluotok Rat u bosanskog bana Sti. Kotromanovića i srpskog kralja St. Dušana.) V. na Primorje. Od Neretve do_ du- brovačke Rijeke sa poluotokom Ratom stvoriše oblast Zahumlje, kojoj oblasti od VI[.—X. v. bijaše glavni grad Bla- gaj; a od konca X. do prve polovice 4 XIV. v. (1333. g.) bijaše glavni grad ion, prestoljnica zahumskih knezova | 9 qa: | BANI ahum- Svu Ko. e : Ba skih jn i Stonu bijaše na gla“. a ni pbkusia dasa: du hi i: REZOVa. M DONU PA AA E a n Vici, gdje je sad samostan bijelih du: otok, 8 ok. A pEu vjere :3). Ona mana. Uopće Ston se prostirao 1spoe . b datih privede u katoličku sA : . B saa ž | zva ZZ Će di ga = 1 je nas oja a, x 7 X E tnjave do poljica Zahumca, što se 1 je bi ; 1) das zime do olja dea nido tjesi amiee do Veliki i Mali sagradili su Dubrovčani. okolni vladari ne muežanh Zahumljani najzadnji od ostalih Jugo: Slavena primiše kršćanstvo. j NU, SAVE VE ača shes i i imademo biskupiju kršćansku u Stonu o) Farlaki: Illyricum Sacrum. j 2) Miklošić: Monumenta serbica. doba oblasti zahumske, | ala Š k dallo detto regno de Rascia, 5) Klat6: Povijest Bosne. > | 2) Resti: Seriptores, Jugosl. Ak... \ y 4:38 Em tomanović) li havemmo baptezzato. | 2) Mon. Rag. 3) Mon. rag. 1371. et la _mazzor parte dei nostri contadini (na Ratu), li quali ze vignudi | Mi i Ka Ž g jd g JE s mam: Či | a A RD . * košu, Aueru, Ivekoviću, Kovače- i, će a a. seki, ooo okt soon, “GA e H = voslavna. vjera, te ove crke posve 1s- fišnuše katoličku crkvu sa poluotoka ; ostati pop srpski i pjevati u crkvama a ačaddiić hvaća zemlju, ima svoju boju“, I večno je bio na suncu ovaj vedri * umetnik, koji nije bio ni filozof ni sočijolog svojih dana. Bukovac je na platna pevao naše more, našu sunčanu, cvetnu obalu. Pa ni por- irete njegove ne muče ni muke ni problemi. Gdegod je Bukovac, tu je priroda, prostrana, obasjana. A ovih dana pala je po prvi put u igri svetla i senke tama na Vlaha Bukovca i njegova dela. Dve godine iz Celestina Medo- vića došao je red i na njega, da ostavi paletu i boje. Umro je — pošto je, kako piše g. ivo Voj- nović u predgovoru Bukovčeva »Mog života“ — dao narodu i svetu ono, što ne prolazi nikada, a to je: Sve ono, što je vidio, što je umio i što je ljubio; — ali je još veći, jer je uz to, a i usprkos toga bio i ostao uvek: dobar i svoj. Slava.mu! —la s. jadna željeznica — Gruška luka — Sjodšte pomorsko obla Rezolucija dubrovačkog gragjanstva Gragjani dubrovački okupljeni na poziv Općine i Trg. Obrt. Komore na ske' pruge ponovo iznesene na tapet i u vezi sa ponudom stranoga kapitala data konkretnija forma mogućnosti ne BE, 1 S : SN da ao: i, šera Jadranu: ts i nji i VIN j “. u E i velike pruge, koja će duboko da dsijeca u naše finansije, potrebno je ksirati naš. komunikacioni program, soji ima da wodi račune o cjelokupnim d Majić “ sašim potrebama i njega se je držati | portreti, i kompozicije i pej- iu slučaju davanja u gradnju i eksplo- sve je to jav | | zakonima 12. Ne upuštajući se u dosadašnju ciju pruga privatnim licima. borbu oko izabiranja trase za veliku prugu Beograđd-Jadran, gragjani dubro- vinstva, naglasuju da sve što se bude radilo treba da bude u omjeru sa na- A KJ i financijskoga položaja ima svuda ra- čunati u prvom redu sa rentabilnošču pored zadovoljenja ostalih potreba, kojima željeznice služe. Više odobra- vamo postepeni rad i nadopunjavanje onoga što nam je sada manjkavo, nego zanosenje za velikim projektima, koj ostvarenje u današnje doba udara na velike poteškoće, što nam je iskustvo za ove tri i po godine iza oslobogje- nja pokazalo. - 3. S prednjih razloga, a naročito | i. .s navedenog po 2. smatramo umjesnim “ najkraće vrijeme i na najjeftiniji način. Dubrovnik a potom i Boka (Zelenika) bi u tradicijama starog dubrovačkog trg. druma dobio svoje prirodno gravitaci- ono područje. Odvojkom od ove pruge preko Nikšića do Podgorice bile bi pokrivene potrebe Crne Gore. Pruga bi imala potpuno svoje komunikaciono, ekonomsko, političko, i vojničko zna- čenje. | 4. Da se ovom našem nastojanju nebi dalo lokalno značenje, naglašuje- - im snagama i potrebama, te da se mo, da bi dobijanje normalne pruge | di učvršćenja našega. ekonomskoga za Beograd bilo najlakše, najbrže, i itanja svojih istovjernika, te time uz- rmaju suverenska prava dubrovačke epuplike; kad ih se pokatoliči, ne- naju više strani vladari uzroka, da se niješaju, 2), da ugode sv. stolici, koja i njih štitila. A držali su, se načela, čija zemlja, onog i vjera (cujus regio, odlius religio). God. 1335, dvije godine iza kupnje oluotoka poslaše prvog svećenika ka- toličkog u Ston i tako osnovaše prvu župu u Stong') Tu je bio i knez stonski a činovništvom, pa je katolička crkva ila proglašena državnom. Ipak stari oluotočani nisu htjeli odreć se lako jera bogomilske i pravoslavne. I kralj Shi. Dušan umiješa se 1334, te izda povelju?) Dubrovčanima, da ,mora lu Stonu i na Ratu“. a 4 i a y 1 scizmatici | siando CJ po M et patareni come ze lo loro zupan Nikola (AL j ao FKM M Ot gi 4 i a Ba d sa i “ God. 1343. osnovaše Dubrovčani na poluotoku drugu administrativnu vlast: kapetaniju u Trstenici (nad Orebićima kod crke sv. Vida, sad Karmen); te: poslaše tu svoje činovnike. Nakon 4 godine osnovaše drugu župu u“ Trste- nici &. 1347.) God. 1346—7 imademo*) na polu- > otoku silan pokret vjerski proti dubro- I 2) Miklošić: Mon. serbien. ' ik kam ON. rag. Ž $) Mon. rag. * va. rog LJ ia i j Aco u Kod M a dafa f * Ž Ne TE" vačke repuplike. Između vođa ističu se pravoslavni popovi Bratislav i Ilija iz Stona, te pop Milat iz Dubrave, to: je Grude kod Potomja; te mnogi Sto- njani, neki Ponikavci, Crnogorci, Du+ bravljani t. i. Gruđani i Trsteničani | (iz Trstenice). God. 1361. osnuju!) Dubrovčani treću župu na poluotoku u Dubravi, t.j. Grudi kod Potomja. Gruda se zove ,Dubrava“ sve do god. 1728. u župnim arhivima Kune. Tako nam ar- hivi dubrovački do god. 1380. donose redom prve tri župe: u Stonu, u Ore- bićima, i ovu u Dubravi, koja se pre- nese u Kunn još u XIV. v. God. 1362—3. imademo drugu bunu na poluotoku vjersku, u kojoj se više ne spominju pravoslavni popovi, soje bogomilski Sladin i Krišković iz 1r- stenice (Orebića).?) God. 1344 pozvaše Dubro njevce bosanskog vika rijata, da poka- toliče poluotočane. U tom se misijo narskom radu istaknuše o. ane i o. Andrija Sardinjanin, stranci, koji uvedoše latinski jezik u crkvu, gdje su uspjeli.“ G. 1380 imademo “borbu između franjevaca i vanjskih svećenika za one župe 3—4, jer su ih franjevci o zahtjevali za sebe; ali sv. stolica na > 1) (Mon. rag.““ AW oi / » 3 < * ž Mon. rag. 10 i k ž , SRA $ u ; 3 Ne Šk. EE aa . ji zo AI ss mi j ZV t n MEA Tla ka j sa Dubrovčani fra- H a zad a6