VLASNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA«
(PRAVA: ŠTAMPARIJA JADRAN“
uredništvo: Ul. Izmegju Polača 356.
pačun Pošt. Ček. Ured. Zagreb 38.079.

“ POJEDINI BROJ 1 DINAR

sio

PRETPLATA: 40. Din. NA.GODINU
INOSTRANSTVO: 100 D. NA GOĐINU

. Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 D.

Priposlana i zahvale 4 Dinara redak

— TELEFON UPRAVE: Broj 94. —

N. i Moe o PR STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST
'Ć Godina IV. | | g Zr. DANEME ——— mjes ———
G ogan A Jubrovnik, 27. Aprila 1922, Broj 126.

| pr _ ore Ia aiame oj i S i A, S KDE Ž Paza VR Ad. VO SA sai os

ča Bela asi Ka JEJA RV “ iv ' " og A :
. Si * E : m... > <. naa s :
. BAR j
La
Bad +
h 3 ;
<$
Koo ES ANA A. KENA Pio > a
Ma ao, rok LAK JA PEDE sa Nas a sirov ke i. zx

Kissa

X Slučaj je hteo, da smo u po- narski poslužnik, ši onda jedna
slecnjem broju pišući o izložbi duga pauza, gjak Cabanslov, bere
jednog umetnika naglasili tragove prvi put uspjeh u Salonu, gde će
Vlaha Bukovca, uprav u vreme, kroz nekoliko pariških proleća i
kada je naš slikar proživljavao u jeseni radovi detića iz Cavtata
Pragu poslednje. časove svoje. biti megju prvima. Pariz je naj-
krupnije mesto u njegovom ži-

Ruše se stupovi stare umetničke
garde, koja je u umetnosti sa votu. Njegov prvi protektor gospar

Medovićem i Bukowcem, u knji-
jevnosti sa Vojnovićem i Tre-
sićem unela u jugoslavensku kul-

Medo Pucić. Kao eleve de I' Aca-
demie des Beaux-Arts radi kod

Cabonela, Gerome i L' Allemand.

. 139 . “ . ) “ .. . . . š
turu velike vrednosti, i izravnala Sa njihovima receptima jedri Bu-
nas sa narodima. na Zapadu. kovac kroz čitav život.
$ njima smo mogli prvi put pred | |

ša

Prvi počeci umetničkog s
ranja Bukovčeva —— to je toma
siromašnog mladića. Dugi niz go-
dina u njegovom životu bijaše
borba i nesmiljeno hrvanje sa
svim, što mu je prečilo, da ma- saži Vlaha Bukovca —
nifestuje svoje umetničke sposob- ragjeno »POo  večnim

nosti. Evo naslova iz autobio- plein-aire“. nu
grafije tog neslomljivog čoveka i kao da nikada nije bilo dovoljno

likovnu umetnost.

majstora s mora: put Amerike, sunca i zraka. Sve je- kolorit! |
“rje ZERO . aib v k a
tobijaštvo na Hearts Islandu, zgo- Daleko je tu južnjačka narav od '
de i nezgode u Americi, život dubina i filozofiranja.. , Kao voda
Domorca, radnik u Callao, kava- i staklo, tako i vazduh, koji obu- ši

-___

Krti rz kl čuva | kn
< ga podno Kal.

iz rukopisa ,Povijesti Rata“.

E

Donata iz Stona!) |

v. i njihova biskupija stajaše uz. Rim.
Počevši od polovice XII. v. stade se
širiti po poluotoku bogomilska i pra-

*
E
x

i

s
a

Ovom Dubrovčaninu,

aa

vački prožeti velikim tradicijama  slo-

traja do pod konac XII. .v., jer g
1180. otjera zahumski knez Miroslav.
Nemanjić u Stonu zadnjeg biskupa

Poluotočani bijahu kršćani jer u IX.

V Uožaudu Stonu bijaše u Vi v. krš-
ćanska biskupija za onđašnje rimske

odakle idu popovi glagolijaši, ostav-

- ljajući poluotok. Tako poluotok osta

stanovnike.!) Koliko -potraja, ne zna. o I
2 i Je | olil kupije. Na njemu su
še, Jugosloveni dođoše početkom Vi. bez katolika i bis«upij Ba ik

bile dvije vjere bogomilska_i
a. od dk XII. v. do XI . Vo
*Fad dubrovačka  repuplika kupi. g.
1333. poluotok Rat u bosanskog bana
Sti. Kotromanovića i srpskog kralja
St. Dušana.)

V. na Primorje. Od Neretve do_ du-
brovačke Rijeke sa poluotokom Ratom
stvoriše oblast Zahumlje, kojoj oblasti
od VI[.—X. v. bijaše glavni grad Bla-
gaj; a od konca X. do prve polovice 4
XIV. v. (1333. g.) bijaše glavni grad

ion, prestoljnica zahumskih knezova | 9

qa: | BANI ahum- Svu Ko. e : Ba
skih jn i Stonu bijaše na gla“. a ni pbkusia dasa: du hi
i: REZOVa. M DONU PA AA E a n
Vici, gdje je sad samostan bijelih du: otok, 8 ok. A pEu vjere :3). Ona
mana. Uopće Ston se prostirao 1spoe . b datih privede u katoličku
sA : . B saa ž | zva ZZ Će di ga = 1 je nas oja a, x 7 X E
tnjave do poljica Zahumca, što se 1 je bi ; 1) das
zime do olja dea nido tjesi amiee do
Veliki i Mali sagradili su Dubrovčani. okolni vladari ne muežanh
Zahumljani najzadnji od ostalih Jugo:
Slavena primiše kršćanstvo.

j NU, SAVE VE ača shes i i
imademo biskupiju kršćansku u Stonu

o) Farlaki: Illyricum Sacrum. j
2) Miklošić: Monumenta serbica.

doba oblasti zahumske, | ala Š k dallo detto regno de Rascia,

5) Klat6: Povijest Bosne. > |
2) Resti: Seriptores, Jugosl. Ak...

\

y 4:38 Em

tomanović) li havemmo baptezzato.

| 2) Mon. Rag.

3) Mon. rag. 1371. et la _mazzor parte dei
nostri contadini (na Ratu), li quali ze vignudi |

Mi i
Ka Ž
g jd g JE
s mam:
Či | a
A

RD
. *

košu, Aueru, Ivekoviću, Kovače- i,

će

a

a.

seki, ooo okt soon, “GA
e H

= voslavna. vjera, te ove crke posve 1s-
 fišnuše katoličku crkvu sa poluotoka ;

ostati pop srpski i pjevati u crkvama

a ačaddiić

hvaća zemlju, ima svoju boju“, I
večno je bio na suncu ovaj vedri

* umetnik, koji nije bio ni filozof ni

sočijolog svojih dana. Bukovac je
na platna pevao naše more, našu
sunčanu, cvetnu obalu. Pa ni por-
irete njegove ne muče ni muke
ni problemi. Gdegod je Bukovac,
tu je priroda, prostrana, obasjana.

A ovih dana pala je po prvi
put u igri svetla i senke tama na
Vlaha Bukovca i njegova dela.

Dve godine iz Celestina Medo-
vića došao je red i na njega, da
ostavi paletu i boje. Umro je —
pošto je, kako piše g. ivo Voj-
nović u predgovoru Bukovčeva

»Mog života“ — dao narodu i

svetu ono, što ne prolazi nikada,
a to je: Sve ono, što je vidio,
što je umio i što je ljubio; —
ali je još veći, jer je uz to, a i
usprkos toga bio i ostao uvek:
dobar i svoj. Slava.mu! —la s.

jadna željeznica — Gruška luka — Sjodšte pomorsko obla

Rezolucija dubrovačkog gragjanstva

Gragjani dubrovački okupljeni na
poziv Općine i Trg. Obrt. Komore na

ske' pruge ponovo iznesene na tapet i
u vezi sa ponudom stranoga kapitala
data konkretnija forma mogućnosti ne

BE,

1 S : SN da ao: i,
šera Jadranu:
ts i nji i VIN j

“. u

E

i velike pruge, koja će duboko da
dsijeca u naše finansije, potrebno je
ksirati naš. komunikacioni program,
soji ima da wodi račune o cjelokupnim

d Majić “ sašim potrebama i njega se je držati
| portreti, i kompozicije i pej- iu slučaju davanja u gradnju i eksplo-
sve je to jav | |

zakonima 12. Ne upuštajući se u dosadašnju

ciju pruga privatnim licima.

borbu oko izabiranja trase za veliku
prugu Beograđd-Jadran, gragjani dubro-

vinstva, naglasuju da sve što se bude
radilo treba da bude u omjeru sa na-

A
KJ

i financijskoga položaja ima svuda ra-
čunati u prvom redu sa rentabilnošču
pored zadovoljenja ostalih potreba,

kojima željeznice služe. Više odobra-

vamo postepeni rad i nadopunjavanje
onoga što nam je sada manjkavo, nego
zanosenje za velikim projektima, koj
ostvarenje u današnje doba udara na
velike poteškoće, što nam je iskustvo
za ove tri i po godine iza oslobogje-
nja pokazalo.

- 3. S prednjih razloga, a naročito |

i.

.s navedenog po 2. smatramo umjesnim

“ najkraće vrijeme i na najjeftiniji način.

Dubrovnik a potom i Boka (Zelenika)
bi u tradicijama starog dubrovačkog trg.
druma dobio svoje prirodno gravitaci-
ono područje. Odvojkom od ove pruge

preko Nikšića do Podgorice bile bi

pokrivene potrebe Crne Gore. Pruga
bi imala potpuno svoje komunikaciono,
ekonomsko, političko, i vojničko zna-
čenje. |

4. Da se ovom našem nastojanju
nebi dalo lokalno značenje, naglašuje- -

im snagama i potrebama, te da se mo, da bi dobijanje normalne pruge |
di učvršćenja našega. ekonomskoga za Beograd bilo najlakše, najbrže, i

itanja svojih istovjernika, te time uz-
rmaju suverenska prava dubrovačke
epuplike; kad ih se pokatoliči, ne-
naju više strani vladari uzroka, da se
niješaju, 2), da ugode sv. stolici, koja
i njih štitila. A držali su, se načela,

čija zemlja, onog i vjera (cujus regio,
odlius religio).

God. 1335, dvije godine iza kupnje
oluotoka poslaše prvog svećenika ka-
toličkog u Ston i tako osnovaše prvu
župu u Stong') Tu je bio i knez stonski
a činovništvom, pa je katolička crkva
ila proglašena državnom. Ipak stari
oluotočani nisu htjeli odreć se lako
jera bogomilske i pravoslavne. I kralj

Shi. Dušan umiješa se 1334, te izda

povelju?) Dubrovčanima, da ,mora

lu Stonu i na Ratu“.

a

4

i
a

y
1

scizmatici |
siando CJ po M

et patareni come ze lo loro zupan Nikola (AL j

ao
FKM
M Ot
gi

4
i
a

Ba
d sa i

“ God. 1343. osnovaše Dubrovčani na
poluotoku drugu administrativnu vlast:
kapetaniju u Trstenici (nad Orebićima

kod crke sv. Vida, sad Karmen); te:

poslaše tu svoje činovnike. Nakon 4
godine osnovaše drugu župu u“ Trste-
nici &. 1347.)

God. 1346—7 imademo*) na polu-

> otoku silan pokret vjerski proti dubro-

I

2) Miklošić: Mon. serbien.
' ik kam ON. rag. Ž
$) Mon. rag.

*

va.

rog
LJ

ia
i j

Aco u Kod
M a dafa
f *
Ž Ne
TE"

vačke repuplike. Između vođa ističu

se pravoslavni popovi Bratislav i Ilija
iz Stona, te pop Milat iz Dubrave, to:
je Grude kod Potomja; te mnogi Sto-
njani, neki Ponikavci, Crnogorci, Du+

bravljani t. i. Gruđani i Trsteničani |

(iz Trstenice).

God. 1361. osnuju!) Dubrovčani
treću župu na poluotoku u Dubravi,
t.j. Grudi kod Potomja. Gruda se
zove ,Dubrava“ sve do god. 1728. u
župnim arhivima Kune. Tako nam ar-
hivi dubrovački do god. 1380. donose
redom prve tri župe: u Stonu, u Ore-
bićima, i ovu u Dubravi, koja se pre-
nese u Kunn još u XIV. v.

God. 1362—3. imademo drugu bunu
na poluotoku vjersku, u kojoj se više

ne spominju pravoslavni popovi,

soje
bogomilski Sladin i Krišković iz 1r-
stenice (Orebića).?)

God. 1344 pozvaše Dubro
njevce bosanskog vika rijata, da poka-
toliče poluotočane. U tom se misijo
narskom radu istaknuše o. ane
i o. Andrija Sardinjanin, stranci, koji
uvedoše latinski jezik u crkvu, gdje
su uspjeli.“ G. 1380 imademo “borbu
između franjevaca i vanjskih svećenika
za one župe 3—4, jer su ih franjevci

o

zahtjevali za sebe; ali sv. stolica na

> 1) (Mon. rag.““
AW oi
/ » 3 <

* ž

Mon. rag. 10

i k ž , SRA $ u ; 3 Ne Šk.
EE aa . ji zo AI ss

mi j ZV t n MEA
Tla ka j sa

Dubrovčani fra-

H
a zad
a6