| PRAVA: ŠTAMPARIJA ,JADRA N« Iyedništvo: Ul. Izmegju Polača 356, [gačun Pošt, Cek. Ured. Zagreb 38.079. |. TELEFON UPRAVE: Broj 94. — ? kJ PA = \ sag | LAZI SVAKOG ČETVRTKA IGASNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA« le | Godina IV. m | Auktori ,Dubrovačke Milijunaške |fere“ identični Su sa anonimnim pi- gima bajagi-odgovora radikalskog | yOpoBHuKa“ na naše članke o skan- daloznom imenovanju na dubrovačkoj |pošti. Onoj brošuri bila je tendencija ja se javnosti sugeruje uvjerenje kako su magloviti neki politički razlozi pro-| kocirali milijunašku aferu. Tako isto, db Tiy6poBuukoBuM“ člancima imputi- laju se dru. Leontiću nekakovi budi- |bogsnama motivi zagonetnih mržnja i Izapletenih osvetničkih planova. | taman Ikao što su auktori brošure bili nesretni lu svom očajnički besmislenom nastoja- nju da indirektno opravdaju aboliciju, u jednoj stvari pronevjerenja državne imovine, tim što su toj aferi pokušali da |podadu politički karakter; tako su oni obeskrijepe naše osnovane navode kad vještački i silovito unose momenat lične Imržnje i političke osvete u jedno pi- tanje koje je vrlo prosto — s prosta razloga što je najodurniji partizanski protekcionizam popeo na delikatno _i u ljednog čovjeka koji stvar svog ličnog poštenja nije još prečistio ni pred dr- žavnim ni pred društvenim sudom. Mješte da stvarno polemišu, ili bar nekako da traže pravdanje za buš- Imanski surovi i. kaplarski netaktičan postupak u pitanju onog. imenovanja, ova anonimna družina, čije akcije ne- Ipoznate nominale nikako više ne koti- lraju na bursi. moralnih vrijednota, iz- vodi jednu kukavičku bezimenu ličnu lataku na dra. Leontića, dozivajući ko- Inačno u drugarsku pomoć i veleučeno otvoreno pismo“ jednog: neodgovor- |nog čovjeka, koji je uostalom visoko nad moralnom razinom anonimnih kle- vetnika, u koliko izlazi bar sa svojim potpisom, dok se iza njega prostački krije a pred njim ,gosparski“ ogra- gjuje uredništvo ,/lyOpoBnuka |, kojem lie (u napadaju pod Il. na dra. Leon- tića) odgovorni predstavnik jedan Rent- kinov doušnik, proganjan i kažnjen zbog toga što je za par desetaka hi- ljada prodao reserve državnog kancela- rijskog papira. Milijunaški klub vitezova, u ovako ofarbanim papirnatim oklopima, | izlazi nam na megdan — da onda ku- _kavički iz busije odapne zargjale stri- jele: prvom, po instrukcijama ,,Varodne | Svijesti“, kao ono u barakama pri jei- tinom gagjanju u nišan, da udare u bubanj i dignu galamu o šetanju po Americi i — tako dalje. ..; a dru | gom, kao kakvi sensari sa falsifikova- nim novčanicama, da proguraju svoj sumnjivi ,šverc“ jednom glupavom kle- Vetom, da je naime pitanje konsulata u Americi urodilo nepomirljivom mrž- | ie u tome razlog napadaju , Rada“ na - uglednijeg člana radikalne stranke, g. B. Hope. Megjutim, zaboravljajući ono što su rekli prošle sedmice, ovi vitezovi tuž- noga lica, u jučerašnjem ,,/1yO0poBHH- = Ky“ br, 35., na uvodnom mjestu, pod , ča RE | naslovom ,JyrocnaBuja y €Murpannji »— “ padajući u flagrantnu. kontradikciju kundurica s Prijekoga, iznose sukobe . Jugoslovenske omladine sa radikalima oke Švicarskoj, i označuju dr. Leontića okao jednog od vogja one omladine . koja se je postavila protiv ,srpske 01 Pm Odgovor ,/y6posuuky“ ljoš bijedniji u tugaljivom pokušaju da odgovorno mjesto u državnoj upravi | ljena izjava gg. dr. njom dra. Leontića na radikale, i da Dubrovnik, 5. Maja 1922. A POJEDINI BROJ 1 DINAR | PRETPLATA: 40. Din. NA GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D, Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST Broj 127. iii Jugoslavije“ gg. Jov. N. Tomića, La- zice Markovića, kao javnih ortaka radikalski velikosrpske firme Pašić & Comp. Ostavljamo, za sada, po strani be- sramne napadaje na omladinu i njene predstavnike u emigraciji (jer u obranu njenu dovoljno je pozvati se na ,,/u- goslovenski Program“ koji su u Ženevi publicirali na francuskom i hrvatskom jeziku Dr. Pera Slijepčević, dr. Ljubo Leontić i prof. Vladislav Fabjančič, sa predgovorom današrijeg predsiednika českoslov. republike T. G. Masaryka) a zadržaćemo se samo na jednom ci- tatu iz pomenutog ,,/l1y6pOBHHKOBOT“ uvodnog članka od juče, u kojemu stoji doslovce: pšto se tiče proganjanja jugosla- venskih gjaka sa strane radikala, biće dosta ako zapitamo na čiji su račun putovali Dr. Leontić i drugovi mu po Francuskoj i objema Amerikama ? Ne vjerujemo da su na čiji drugi nego srpske vlade, koju, su predstavljali radikali. la, »,Kad je umro čestiti pok. Vlado Gaćinović neki su jugoslavenski gjaci govorili da je umro od gladi i da ije Srbija tome kriva, a dokumenat kaže da je G. i njegovu saputniku na po- lazniku iz Pariza u Ameriku: 1916. srpsko pariško poslanstvo dalo 30.000 zlatnih franaka, što je u ono doba Ca Paše $ ' : značilo mnogo 44 Ovako bestidno imputirati nekome cio niz ničim nedokazanih izmišljotina, a za taj prostački lični napadaj ne uzi- mati odgovornost svojim potpisom, mo- že samo onaj koji je izmakao sudskom progonu u pitanju pronevjerenja držav- nog novca — pa, žučljiv na svakoga koji je kroz sve ratne jade prošao čist, bjesomučno skida obilato blato, sa sebe i oko sebe, da okalja i zamrlja sve i svakoga, ne bi li cio svijet iz- jednačio sebi i tim se zaštitio od eno- ga čemu je B. Hope, u svom pismu na ministra pravde, podao tačan iz- ražaj ovim riječima: | ,Ja ne mogu svojevoljno da prista- nem na nešto što bi me ispred javnog mnijenja bez suda osudilo i davalo povoda da svak na mene prstom upire“. Ova kleveta ,/ly6poBuuka“ tim je. teža i podlija što je aredništvu i pis- cima članka ,JyrocnaBnja y .€MuIpa: nuju“ dobro poznata u ,Radu“ objav- Andra Svilokosa i Josipa Pavlovića, koji su, neri uprave J. N. O. u Južnoj Americi, a. povodom naše polemike s ,/Vazodnom. Svijesti“, iznijeli, Jugosl. Nar. Obrane zvanično potvr« dila, da je dr. Leontić putovao u Ame- riku i izdržavao se o trošku svoje ro- gjene braće nastanjene u Chile. U Italiji i u Svicarskoj dr. Leontić je gladovao, Vlada Gaćinović i mnogi slovenski studenti, jer nijesu htjeli traže novčanu de, koju su drugi jugo- da. predstavljali radikali“, upravo zbog toga što su radikali dr- žavnim novcem ucjenjivali ljude da služe, ne državi i narodu, nego nji- hovu demoralizatorskom režimu. Dr. Leontić je danas sretan i ponosan što je, hvala svojoj fizičkoj snazi i svom moralnom zdravlju, mogao da odoli svim kušnjama u stradanju i zahtjevu kao funkcio- a što je opet Uprava kao što je gladovao pok. | njihovi drugovi koji su bačeni u po- pomoć ,od srpske vla- svog želuca, jer bi mu odista sada »prisjela“* svaka para koju bi mu ra- dikalska sita gospoda predbacivala — u ime priznanja za njegov rad. Mi ne znamo koliko je istinita tvrdnja ,profesora“ Tomića, pisca onog panfleta koji ,/ly- GPOBHHK“ citira, u pogledu 30.000 franaka, koje je pok. Gaćinoviću ,i njegovu saputniku“, na putu iz Pa- riza u Ameriku 1916., izdalo srpsko pariško poslanstvo, ali mi znamo da saputnik pok. Gaćinovića nije bio dr. Ljubo Leontić, kako bi to htio da pro- švercuje ,/ly6poBHuk“, nego je taj saputnik i supatnik bio prof. dr. Pero Slijepčević, koji je sa pok. Gaćinovi- ćem bio poslat u Ameriku od strane odbora ,llpocBere“, a ne od strane radikalske vlade, da izvedu jedno pre- krasno djelo i kroz par mjeseci da sakupe nekoliko desetaka hiljada do- lara u korist bosansko-hercegovačke sirotinje koja je nastradala u ratu. Drski i utovljeni parasiti državni i na- rodni mogu samo da citiraju protiv jugoslovenske omladine ovaj opasni put preko od submarena ugroženog oceana, koji su dva divna hercegova- čka studenta preplovili da pomognu stradalnike svojih opustošenih herce- govačkih sela, a da za sebe, kao je- dinu nagradu, prime: Gaćinović — smrt, a Slijepčević — tuberkulozu. Samo radikalski cinizam kadar je. da na onaj neotesani način govori o jugo- slovenskoj omladini koja ie toliko žrtava doprinijela borbi za oslobogje- nje, odbijajući, u svom herojskom gla- dovanju, svaki pokušaj nemoralnih re- "is o _žimskih službenika koji su nastojali da je korumpiraju i obeščaste — državnim novcem. A propos! Baš: ovih dana naše su novine donijele još jednu od onih bez- brojnih skandaloznih vijesti, kojima u ostalom dnevno vrve naše novine, o rasipanju državne imovine i koruptiv- nom. protežiranju individua nižih mo- ralnih kvalifikacija. Onomadne je kre- nuo za Ameriku famozni Gjorgje Co- korilo, bivši urednik velikosrpske ,Cpr- cke 3ope“, sa punim džepovima držav- nog novca, da se ,prošeta“ po našim amerikanskim kolonijama i da sije raz- dor izmegju Srba i Hrvata. Svojim hrvatofobskim piskaranjem Cokorilo je iznudio pasoš radikalske stranke, koja sve svoje vjernike nagragjuje iz držav- ne kase, u koju ne kapaju porezi i prirezi radikalskih sinekurista nego radnog naroda i srpskog i hrvat- skog i slovenačkog. Danas je već svakome jasan put koji vodi — stva- ranju karjera u ovoj sretnoj Kraljevini SHS. I ljudi oko ,Rada“ znali bi da da dogju do tih ,visokih“ položaja, kad ne bi i preveć visoko cijenili svoj karakter a da svoju savjest prodadu za zdjelu leće. Usuprot svih demoraliza- tornih primjera o imenovanjima i de- korisanjima nekvalificiranih sljedbenika radikalskih, ljudi oko , Rada“, i brojni zadinu samo zbog toga što se neće da pomire sa razornim sistemom koji je u ovoj državi zaveo radikalsko-de- mokratski režim, udaraju, ne protiv države, nego protiv onih vlastodržaca, koji sve zasluge drugih pripisuju sebi, dok zapravo samo tjeraju sve poštene ljude u nepomirljivu opoziciju, na obranu kompromitovane pravde u ovoj zemlji izrabljivanog, mučeničkog i herojskog naroda. “. #& NANODNA REPUEGIKA HRVA TTAJ NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK Citiraj, ./lyGpoBuuue“, svoju ,,Du- brovačku Milijunašku Aferu“, citirajte, gospodo, ordinarne pamflete Tomićeve, nabacujte se blatom lijevo i desno, svog obraza nećete oprati. Historija piše Istinu, a narod sudi po Pravu i Pravdi. Poljodjelska učiona i ku- šaonica u Splitu Narodna pjesma veli: ,Negda bilo, sad se spominjalo“. — Izgleda, da to vrijedi i za poljodjelsku učionu u Splitu, Čitajući u zadnje vrijeme neke članke u novinama, odlučio sam da i ja nešto rečem, pak neke stvari priopćim jav- nosti u svrhu orijentacije. Na 18 prosinca 1918 bila je raspu- štena škola, prem redovita školska go- dina nije tim danom završavala. Uče- nici su na to lutali gradom jedno pet dana bez ičije pažnje i brige, a trpili svaku oskudicu. Dne 22 prosinca ušli su u prostorije poljodjelske škole do- brovolici, a na 4 siječnja 1919 osva- nula je u istoj zgradi obrtna škola. Zaista, jako dobro promišljeno ,da se Mujo ne dosjeti“, e je ispražnjenje u- slijedilo samo zato, da obrtna škola dobije lijepu zgradu. Kao što kukavica (ptica) rađe sveze jaje u tuđe gnijez- do, da sebi prištedi trud i brigu, tako je i obrtna škola, koristeći ne tadanjim prilikama, slavodobitna se ugnijezdila .u poljodjelsku školu. Gubitkom te jedine poljodjelske škole u Dalmaciji, za koji se je 60 godina trebalo boriti, u velike je oštećena cjelokupna poljoprivreda Dalmacije. U “ toj školi obdržavali su se periodični vinarski i uljarski tečajevi, kušnje vina i ulja, tečajevi za učitelje narodnih osnovnih škola, uz redovitu pouku u- čenicima. Dalmatinski poljoprivredni stručnjaci izgubili su za školom svoj prirodni naučni centar. Razni naučni objekti svojedobno osnovani uz školu, postepeno propadaju, jer nemaju pravu njegu, pak uslijed gubitka zgrade sve izgleda kao potrgano. : Ministarstvo Poljoprivrede daje sre- stva za školu, nu jer škola raspuštena, ta se srestva nemogu potrošiti na ko- rist naše pokrajine. 3 K5 ozebao sunca potrebujemo fito- patološku i entomološku stanicu, am- pelološki zavod, pak zavod za prouča- vanje i iskorišćenje južnoga voća itd., nu sve to nije moguće ni zamisliti, a kamo li provesti radi gubitka zgrade. Obzirom na činjenicu, da je Dalma- cija ,poljoprivredna zemlja“, (što svak dobro znade), da se mnogi danas sa- mo tom krilaticom nastoje između dal- ._propade matinskih poljoprivrednika da afirmišu, otvoreno se mora žigosati stanje stvo- reno gubitkom zgrade poljodjelske, a za volju obrtne škole. Osobito moram naglasiti, da ni je- dan dalmatinski poljoprivrednik ne želi, a još manje zahtjeva, da obrtna škola ili da se proti njoj — kao ustanovi — bori. Svaki se samo bori proti stanju, koje je nastalo useljenjem obrtne škole u našu poljoprivrednu zgradu. Svaki poljoprivrednik priznaje potrebu obrtne škole i raznih obrta, ali ni jedan nemože priznati, a ni doz- voliti da se obrtna škola i dalje šepiri u zgradi poljodjelske škole i razvija, a na štetu cjelokupne naše poljopri- vrede u pokrajini, svih dalmatinskih poljoprivrednika i stručnjaka. To doz- "1 a 2 me | 1 s rena u =, 4 | sele MA .