AZI SVAKOG ČETVRTKA : ASNIK I IZDAVAC: Odbor ,RADA“ RAVA: ŠTAMPARIJA JADRAN“ »dništvo : UI. Izmegju Polača 356. jun Pošt. Ček. Ured. Zagreb 38.079. TELEFON UPRAVE: Broj 94. — Godina IV. sa "gi cete. Dubrovnik, 24. Maja 1922. POJEDINI BROJ 1 DINAR PRETPLATA : 40. Din. NA GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST m Broj 150. Akcija za pomoć Dalmaciji edstavka cjelokupnog zemljorad- og poslaničkog kluba na Gospo- sa Ministra Predsjednika za pomoć gladnoj Dalmaciji. Na 12 ov. mj. pošao je korporativno mljoradnički poslanički klub ministru »dsjedniku gosp. Pašiću, prikazao mu osnovu pokupljenih podataka očajno nje dalmatinskih seljaka i iznio naj- triju kritiku o maćuhinskom postupku Dalmacijom, te najodlučnije zatra- », da se dalmatinskom siromašnom rodu najhitnije pritekne u pomoć. Prestavka glasi: Gospodine ministre predsjedniče! Poznato je, da je u Dalmaciji za ijeme svjetskog rata filoksera uništila ijveći dio vinograda, koji su glavni vor privredne snage dalmatinskog »mljoradnika, i da je lane u srednjoj almaciji grad obio sve rasline, pa i no malo vinograda, što je tiloksera- oštedila, i ono, što je obnovljeno merikanskom lozoin, a poplave sasvim ništile ono malo žitorodnih polja, što ; Dalmaciji ima. Poznato je, da je s druge strane u nim krajevima Dalmacije, gdje su vi- ogradi obnovljeni i obilno rodili, a rad ih nije obio, i ove godine nastala. iza u prodaji vina, kojoj su uzrokom. isoke prevozne tarife, trgovinski ugo- dalmatinske proizvadjače, konkuren- ija stranih vina, na stranim tržištima nehaj one gospode ministara, koji su pozvani, da nadju načina i sredstva» E hi se ta kriza što pre uklonila i i buduće za uvijek onemogućila. U podrumima leži nerasprodano oko pola milijona hektolitara, što po prosječnoj današnjoj cijeni predstavlja vrijednost od 175 milijona dinara! Sasvim je prirodno, da je sve to ne- minovno moralo imati za posledicu veliku bijedu i glad, a to, u jednom dijelu Dalmacije radi nemogućnosti da narod zbog neimaštine (prouzrokovane uništenjem vinograda, voćnjaka i žito- rodnih polja) kupi hranu i druge ŽI- voine namirnice i sve ostalo, što mu ori sa drugim državama, nepovoljni | je potrebito. da ove godine obradi svoje vinograđe i polja, a u drugom dijelu radi nemogućnosti da svoj pro- izvod unovči i sve to nabavi. Da će do velike bijede i gladi ne- minovno doći, kao i to, kako se je tome moglo na vrijeme izbjeći, narod- ni je poslanik Ante Franić još lani upozorio gospodu ministre za socijalnu politiku i poljoprivrede i voda i baš upitima 28. maja, 25. i 30. juna i 22. decembra 1921. g. i hitnim upitom 4. o: m. na gospodu ministre irgovine i industrije, poljoprivrede i voda, finan- cija i saobraćaja, upitima 14. marta, 21. aprila, 15. i 18, maja, 6. juna 1921. godine i 20. februara 0. g. Ujedno je tražio hitnu pomoć siromašnom naro- du, pa to bilo i zaradom na poprav- ljanju ili gradnji puteva, lukobrana, čatrnja i drugih javnih radnja, koje bi se imale izvesti djelomično ili sasvim o državnom trošku. Na žalost, to bijaše sve uzalud. Je- dino je gospodin ministar saobraćaja na njegov upit od 14. marta 1921. odobrio popust od 25% od redovne željezničke tarite za prevoz vina, dočim su se ostala gospoda ministri «ograni- čili samo na pusta obećanja, kao i njima podredjeni organi u Dalmaciji, koji su sve štete, od. elementarnih me- pogoda po propisu još lani ustanovili. Pače gospodin je ministar za socijalnu < politiku narodnom poslaniku Praniću saopćio još 15. juna lanjske godine (a. on opet narodit na zborovima), da je naredio, da se postrađalim od elemen- tarnih nepogoda izda potrebna koli- čina kukuruza tako, da se najsiromaš- nijem stanovništvu izda besplaino, a imućnijima po ceni od ,jednog dinara kilogram, bez obzira na cenu koštanja ..— PRI TETAK KAP VM PR i. E ime obrtnog kapitala povjerena suma od seđam milijona dinara. Državna je pomoć, kako se vidi, spala samo na to, da preko spome- nuđih općina kupuje žito ili kukuruz, a eventualno i kakvu drugu hranu, i da to, kao svaki drugi trgovac, pro- daje narodu, koji ima novaca da kupi. Kako je pak jedan dio naroda u ne- mogućnosti da svoje vino unovči, a drugi sasvim upropašćen i u nemo- gućnosti, da u svome kraju nadje za- rade ili da radi zarade iseli, i kako se to žito ili kukuruz prodaje uz istu, a negdje i uz višu cijenu, nego li ga pro- daju trgovci, nevoljni je narod prisiljen da skapava od gladi ili da prodaje ili zalaže svoje siromaštvo uz vrlo teške uslove raznim lihvarima (zelenašima), kao što se to u istinu i dogadja. Ni«akvo zato čudo, što u Dalmaciji vlada glad i fšto siromašni narođ u nekim krajevima već odavno ne jede, hljeba, nego se hrani divljim zeljem, a negdje i običnom travom, i što je sve veći pomor, osobito djece, staraca i slabije čeljadi, uslijed slabe i nikakve hrane, o tom su se neki članovi zem- ljoradnjčkog poslaničkog kluba sami na mjestu uvjerili. "Nikakvo čudo, što nar. poslaniku Franiću i zemljoradničkom poslanič- kom klubu neprestano stižu pisma i telegrami, u. kojima nevoljni narod Dalmacije, pita, hoće li mu već jed- nom biti data i kada ona pomoć, koja mu je ud spomenuti način bila obe- ćana i koju je sigurno očekivao i još i sad očekuje, jer ne može ni pomisliti, da bi ga nadležni državni organi u * Dalmaciji mogli varati, a još manje i njega i njegova poslanika gospodin ministar za socijalnu politiku. * Nikakvo zato čudo, što u narodu, kojemu je vrlo dobro poznato veliko kukuruza“. Ali i to osta samo pusto . pogatstvo naše države na žitu i kuku- obećanje! S Napokon je gospodin ministar za socijalnu politiku narodnom poslaniku. Franiću priopćio 18. januara 0. 8., dg ruzu, vlada vrlo veliko nezadovoljstvo i ogorčenje, povećano još više činje- nicom, da se njega pušta, da od bijede i gladi strada i umire u času, kad se je ishrana pasivnih krajeva Dalmacije silan novac rasiplje u svrhe, od kojih povjerena opštinama u Šibeniku, Splitu, nafod nikakve koristi nema, i kad se Dubrovniku i Kotoru i da im je na njegovom bratu Rusu hvalevrijedno sa isti svih strana u pomoć hiti, da ga se spasi od strašne aveti glada. . Stanovnici našeg ubavnog Primorja, malene i lijepe naše Dalmacije, a oso- bito njeni rodoljubni, vrijedni i rađišni zemljoradnici, nijesu zaslužili takav nehaj sa strane vlade svoje oslobodje- ne i ujedinjene otadžbine. Dalmacija treba hitne i obilne po-- moći, a dužnost je države, da joj je odmah pruži, kao i svakom drugom kraju naše otadžbine, koju zadesi tako golema nesreća. Dalmacija će to tro- struko da vrati, kad obnovi svoje vi- nograde i kad se oporavi od nevolje, u koju je pala bez ikakve svoje krivnje. Zemljoradnički poslanički klub sma- tra svojom dužnošću, da na prednje skrene pažnju gospodina ministra pred- sjednika i da ga zamoli, neka odmah izvoli poduzeti sve što je potrebno da se siromašnom narodu Dalmacije dade potrebno žito ili kukuruz i eventualno koja druga hrana uz najnižu cijenu, a najsiromašnijima besplatno, da se tako Dalmacija spasi o gladi i od skrajnje bijede u kojoj se nalazi. Zemljoradnički Poslanički Klub. Upit nar. posl. Iva B. Lovričevića o gladi u Dalmaciji. Iz stenografskog zapisnika Narodne Skupštine, vadimo ovu scenu (sjednica od 18 maja 1922). Predsjednik Dr. I. Ribar: Ima riječ gosp. poslanik Lovrićević na poslovnik. Poslanik Ivo B. Lovrićević: _Gospo- dine predsjedniče i gospodo poslanici, uzeo sam riječ da govorim o povrjedi poslovnika. Stvar je kratka, ali vrlo žalosna, pa Vas molim da me pomnjivo saslušate. Još na 6 aprila, dakle pred 44 dana, uputio sam na gospodina ministra predsjednika ovo pitanje: ,Strašna glad pritisla je neke krajeve Dalmacije. Uzroci su različiti; nerodica, filoksera, elemetarne štete, nemoguć- nost prodaje glavnog dalmat. produkta — vina, i t. d. Ali svakako jedan od glavnih razloga je i taj, što se vlada nije pobrinula da nabavi na vrijeme, odma po žetvi, jeftine hrane, kako smo je mi poslanici iz Dalmacije tada upo- ire == ća Mihanović na putu za Dubrovnik U prošlom broju javili smo već o dolasku braće Miha i Nikoje Mihano- vić, rodom iz Dola u dubrovačkom Primorju. O plemenitom djelovanju mecenata g. Miha Mihanovića, počas- td nog predsjednika Centra Jugosioven- ske Narodne Obrane na Južnom Paci- liku, mi smo u nekoliko navrata do- nijeli u našem listu, povodom njegovih bogatih darovština u korist naših in- ostitucija. Dični starina Don Miguel, kako ga zovu naše Amerikanci, bio je Za vrijeme rata pravi uzor požrtvovno- sti i rodoljublja. On je odista prodičio ime Mihanovića u Južnoj Americi i u Svojoj staroj domovini. i = Sada opet vijesti iz Južne Amerike, radosno govore i o najvećem brodov- lasniku jugoslovenskome u Južnoj A- omerici; bratu. Mihovu g. Nikoli Miha- noviću, koji je za vrijeme rata stajao Do strani od naše borbe za oslobogje- S naš rad ui Južnoj Americi nije bio u: Zaludan i kako bi posvuda onakav rad imao uspjeha, za vrijeme rata i poslije onje i ujedinjenje. Te su vijesti radosne | u toliko u koliko se iz njih vidi kako | rata, kada bi svaka naša akcija bila slobodna od uskog plemenskog sepa - ratizma i zadojena širokim osjećajem | ijubavi za sva plemena našeg jedim- | stvenog naroda jugoslovenskog. G. Nikola Mihanović je bio najveći naš a i argentinski brodovlasnik. Nje- gov imetak, u gotovu novcu, procije- njivao se u g. 1919. na 80 milijona | argentinskih peča. Preko 30C lagja bile: su vlasništvo društva ,N. Mihanovich“, ,Jugoslovenska Država“ glasnik J. N. Odbrane u Valparaisu (Chile) od 1. aprile javlja: ,Doznajemo, da je naš uvaženi do- morodac, g. Nikola Mihanović izvadio od ovdašnjeg našeg Konzulata putnu | ispravu za Jugoslaviju, jer skorih dana namjerava pohoditi svoj rodni kraj. G. Nikola Mihanović došao je u Buenos Aires u djetinjstvu i sa neu: mornim, inteligentnim i ustrajnim fa-. dom stekao je ogroman imetak i ve- liki ugled medju našim i stranim svi jetom; gdje mu se općenito priznaje, da je argentinska trgovačku mornaricu podigao do zamjerne visine i svijetlo- ga glasa“. NARODNA Za vrijeme rata držao se je po strani i nije učestvovao u borbi protiv Austrije, premda se je odrekao konsu- lata, specijalne obaveze spriječile su mu da otvoreno istupi, ali je bio za- dovoljan što su njegova braća gg. Miho i Bartul stajala na čelu našeg oslobodilačkog pokreta u Argentini, a i sin mu Petar <a interesom i simpa- tijom pratio je jugoslavenski narođni pokret. ' Da se je gosp. Nikola Mihanović osjećao uvijek kao Jugosloven, svje- dokom je i ova epizoda iz njegovog života: Kad je jednom bio u domo- vini, premda je obnašao čast austro- ugarskog generainog konšula u Bue- nos Airesu, pošao je navlaš na Cetinje “da posjeti knjaza Nikolu, pjesnika ,Bal- kanske Carice“ kog se je u ono doba, za režima posljednjih Obrenoviću, sma- tralo nosiocem jugoslovenske misli. Sa padom Austrije smatrao je, da * je riješen svake obaveze te je iskreno u svakoj prigodi iskazivao svoju lju- bav prema. ujedinjenoj domovini. U-. slijed objave našega Konsulata u Val- paraisu, da se podanici Kraljevine SHS. upišu u konsulat, g. Nikola Mihanović REPUBLIKA HRVATSKA V NANUCNA BIDIIATEKA porta anna odmah se je prijavio kao jugosioven- ski državljanin, a kad je primio oba- vijest da je udovoljeno njegovoj mol- bi, pisao je g. dru. Andri Svilokosu slijedeće pismo : ,Buenos Aires, 12. julija 1921. Dragi sugradjanine i gosparu! Primio sam Vaše zvanično piso od 24. prošlog junija, kao i putnu ispravu, iskaznicu i posvjedočenje da ste me upisali u Konsulatu kao pripadnika naše kralje- vine Srba, Hrvata i Slovenaca, s ko- jom je srećno ujedinjen naš stari Du- brovnik i moje rodno mjesto, u novoj slobodi poslije dugog robovanja tudji- nu. Velika Vam hvala za to, i želeći Vama i svima Vašima svaku sreću i napredak, jesam Vama ođani N. Mi- hanovich“. | Želimo gosparu Nikoli i njegovom dičnom bratu gosparu Mihu koji tako- djer skoro ide da pohodi otačbinu, sretno i ugodno putovanje širom prostrane i lijepe Jugoslavije. Mogu obojica biti sigurni da će biti svagdje primljeni sa iskazima poštovanja, osobito u svome Dubrovniku koji se ponosi sa braćom Mihanović i stavlja ih u broj svojih velikih i zaslužnih sinova. arem RR E A NR LA O va jE 9" s: e ———— > 7 por EN. ZO emo E mana a ran pra A i + ' ši % ro « >, so KA i VR X m m 00. . FU gra NE H A i a“ : š i h cy gp : jin a * S Pe S : pd av 3 gi Lj _ + a J DA BAČ“ ZZ PRANI pana m odno aa. mangi ai jav dj a, pra + Še , La . a. o Joca nn e rog o. oke u išo“, i rani vre ji TI igo * ki. 4 Po _—_—— tlizsu, om čije“ KE Poni o ra nm onak mmen o: vao ae > REL S mar i E i ke aii mam * * = pam