mI

LAZI SVAKOG ČETVRTKA
| |

VLASNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA“
(PRAVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN“
Uredništvo: Ul. Izmegju Polača 356.
gačun Pošt. Cek. Ured. Zagreb 38.079.

> TELEFON UPRAVE: Broj 94. —

MELJE JE GP SPA a zd oi u

pp E joj ,
e “

. ME S
ma. i ki

IKI

Po
Godina IV.

=

Pog S GONE pr La. Ja VE RE E. PDA SEKE
H : E BE 3 ku ate GR RR ER PLA PK 4
je SRE SER. di Bad K BET KARE A

PE

POJEDINI BROJ 1 DINAR.

PRETPLATA : 40. Din. NA _ GODINU
INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU
Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4 D.
Priposlana i zahvale 4 Dinara redak
STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST

—-——————————e...o.o.o........i

Dubrovnik, 15. Juna 1922.

_———-
_ o

Kojinsku Krv u Zagrebu |
= Dogodilo se je; nažalost, ono
što smo predvigjali: u zagrebač-
kim bolnicama leži dvanajest teš-
kih ranjenika i ogromni broj lako
ranjenih u jednoj divljoj brato-
ubilačkoj tučnjavi po -čistim  uli-

CA IBEMRRBREKI u zarana

zadinu od halapljivih društvenih
parasita. : |

Jugoslovenski narode, ne na-
sjedaj kajinskim pokličima izroda
da svoju mučeničku zemlju ne
pretvoriš u lokvu krvi.

LkKA
= Protjeraj one koji siju mržnju
t propovijedaju rat, jer njihova

riječ donosi neminovnu smrt.

> Pozdravi one koji ti donose
riječ ljubavi i mira, jer njihova
riječ. žnači život.

vu

Broj 155.

žalost, nijeste u redovima onih koji se
bore za sveta težačka prava i socialnu
pravdu. Mi se, gosparu Pero, ne raz-
likujemo samo po tome što ste Vi bili
sretni da ostanete na svojoj zemlji u |
svojoj lijepoj bogatoj narodnoj nošnji,
a što jem pr. moj otac morao da
ostavi brojnoj braći opterećenu očin-
sku zemlju i odseli na zaradu u grad,

Gosparu Peru Klaiću
(Zemljoradnički odgovor na “klerikalski napadaj)

nego se mi naročito razlikujemo po
tome što bi Vi htjeli da ostane ,po
starome“ t. j. da se vjekovna nepravda

cama našega bijeloga Zagreba.
> Ne dao Bog, ali mi se bojimo |

Lee re jeriame “or
b u sd

da će se dogoditi iono od čega već
davno strahujemo: da će se naime
glupava megjusobna izazivanja ne-
odgovornih tipova izroditi u kr-
vavi gragjanski rat i da će ovu
našu lijepu zemlju poharati i u
crno zaviti surove bande plemen-
skih šovinista, koji misle da se

politička i partijska osvjedočenja

mogu silom nametnuti i batinama
iskorijeniti.
= Plemenski separatizam, podgri-
javan od strane zločinačkih spe-
kulanata i suludih stranačkih de-
 magoga, zahvata razdražene mase
kao epidemička psihoza.
Opće nezadovoljstvo izrabljiva-
nih i potlačenih društvenih _slo-
jeva, plemenski šoveni iskorišćuju
u svoje lične i partijske svrhe,
da pažnju bijednih i gladnih go-
mila odvrate od osnovnog pitanja
socijalne pravde, od glavnog ci-
lja težnji radničkih masa da do-
gju do ekonomske slobode.
I odista, a na veliku žalost sa-
danjeg i budućeg naraštaja, pred-
ratni mentalitet, zastarjelih i okor-
jelih tvrdoglavaca iz već zabo-
ravljenih borbi plemenskih, i u
ovim kritičkim danima stvaranja
države i preporoda društva, u
našoj zemlji još dava direktivu
državnoj politici da zavede mase
na stramputicu koja vodi u očitu
propast i beznadni bezdan. ——

Intolerantni vogje plemenskih
stranaka, opijeni nezagasnom am-
bicijom diktatorske tiranije i za-
lugjeni neutaživom žudnjom osvete
zbog starih neizliječenih rana u
bratoubilačkom ratu u kojemu su

baš oni prouzrokovali još teže
gubitke, okupljaju danas dema-
 goškim smicalicama najgori druš-|

tveni ološ — da ga povedu na
klaonicu. : S
= Probudi se, narode radni, osvi-

jesti se omladino predratna, rat-
“na i poratna, da oboriš sa na:
rodne grbače krvopije koje nam
sišu krv da živima ne dadu po-
činka i hijene koje prekapaju gro-
“bove da ni mrtvima ne dadu mira.
U stranu simboli lugjačke ple-
menske borbe, da zanijeme glas-
nici bratoubilačkog pokolja.

1 Slovenački-hrvatski-srpski rad-
nik jednako je gnjavljen i tlačen |
“ Hrvatski-srpski-slovenački zemljo-
radnik jednako je .kmet i rob!
| Srpski-hrvatski-slovenački intelek-
 tualac jednako je gurnut u po-

U Vašem pismu, Popdvići 295,5 0. g.

objavljenom u br. 25. ,Varodne Svi-

jesti“, Vi ste bili tako ljubezni da me,
bez ikakva razloga, upletete u jednu
stvar izmegju Vas, kao dopisnika ,,Va-
rodne Svijesti“, i Zemljoradnika iz Župe,
kao dopisnika ,Rada“. Mene to ne
začugjava, jer, kako vidim, i Vi, kao
i ostali dopisnici klerikalne ,,Varodne
Svijesti“, aleraškog ,lyGpoBnuka“, i
pokojnog radikalskog ,, Hapon-MVaroda“,
ne poznate granice odgovornosti u
javnom djelovanju, pa ragje napadate
lično mene nego li da stvarno rasprav-
ljate i obračunavate sa dopisuikom.
Možda je to radi toga što Vi, kao
gospodar, smatrate da Vam je ispod
časti raspravljati sa — kmetom ?!

Vi ste, gosparu Pero, pokušali biti
i dunovit na moj račun. Ja ne znam
da li Vam je naše poznanstvo, na koje
se pozivate, dalo prava da tako postu-
pite; ali svakako ste pokazali da me
ne poznate dobro kad ste moju životnu
borbu uporedili sa sudbinom Kosovke

djevojke. Bogu hvala, uz mnogu gorku |
čašu, bilo je dosta lijepih uspjeha i
radosnih pobjeda! Ne mogu se tužiti

na svoju sudbinu baš ja — kad sam,

davno prije rata, stajao u onom ma-
lom krugu ljudi koji su vjerovali u

pobjedu zarobljene Jugoslavije, dok
su, od slijepih vogja zavedene, ogro-
mne gomile s udivljenjem i strahopo-
ćitanjem prigibale šiju pred tobože ne-
pobjedivom šilom  tirjanske Austrije.
Njihov je zelen-bor usahnuo, a ne naš,
Kakva je da je, Jugoslavija je ostva-
rena, a nadajmo se da će se uskoro
dosta i u njoj izmijeniti da bude ona-
kova kakovu mi želimo. Uostalom,
meni je lično uloga i udes Kosovke dje-
vojke daleko miliji nego li bi mi bio
n. pr. onaj Vuka Brankovića, a, meni
se bar tako čini, ja bih igrao Branko-
vićevu ulogu kad bih, kao seljački sim,
stajao protiv kmetova u sadanjoj od-
lučnoj bitci u vjekovnoj njihovoj borbi
za oslobogjenje.
Vi ste izvoljeli u Vašem pismu na-
pisati i ovu rečenicu: ,Ja držim, “da
nije zemljoradnik onaj, koji nosi ru-
kavice i cilindar, već onaj, koji ima
žuljave ruke i koji obragjuje zemlju...“
Ostavimo na stranu zvanični cilindar
i rukavice (koje su obligatna uniforma
klerikalske gospode na čelu Vaše stran-
ke!) jer u pitanju, o kojem hoćete da
govorite, treba govoriti — bez rukavica,

Ne vjerujem da Vi vjerujete u ono što |

ste rekli; jer bih onda iz toga morao
da zaključim, na Vašu štetu, ovo:

ili Vi ne znate razlikovati što znači
zemmljoradnik, kao težak koji obragjuje
zemlju, a što znači zemljoradnik, kao
pristaša onog pokreta koji smjera ure-
gjenju države i društva na osnovici
zemljoradničkog programa;

“dli Vi znate tu terminološku razliku
a ipak namjerno iskrivljujete i mije-

šate pojmove da zavedete u bludnju

neupućene. Dakle, u jednom i u dru

u jednom \kratkom
očitovati takove klerikalske osebine.

 Zemljoradnički štatut predvigja da
i umni radnik može biti član zemljo-

gom slučaju, Vi nam se ne bi prikazali
baš

aš u najljepšem svijetlu; jer je prvo

.ignerancija najnižeg stupnja, a drugo
.demagogija najtežeg kalibra. Uosta-
«lomfi prva i druga su tipične značajke
“ klerikalaca od davnih davnina; ali ja
.ne mogu da mislim da bi jedan Klaić,

ma “bio on — protiv slobodoumne tra-
dicije slavne porodice velikog Miha
— baši pristaša klerikalne stranke,
napisu mogao

radničke stranke, i to privremeno, t. j.
dok se provede društvena organižacija

po ideologiji zemljoradničkog  pokre-
“ao Da. su

umni radnici pctrebiti
organizaciji zemljoradničkoj, to znadu

najbolje baš oni koji žive na selu i

koji su imali prilike da vide kako te-
žake-kmetove izrabljuju gospari, i kako
je težak kroz vjekove bio namjerno
zapušten od feudalne gospode i bur-

žoaskog društva, upravo zbog toga da.

on ne dogje do samosvijesti svoje vri-
jednosti i svoje snage, jer gospari

odobro znadu da će gosparska sila
. smalaksati kad se 85 od stotine pu-
očanstva probudi i zbaci sa sebe jaram

koji im je nametnula manjina od 10

postotaka ekonomskih sisavaca. Pošteni
nesebični i radini umni

radnici bliži
su težaku-kmetu nego li  gosparima,

bili oni gradski ili seoski, koji isi-

savaju kroz vjekove radnika i kmeta.
Da, gosparu Pero, ljudi se ne razlikuju
po uskim i širokim gaćama nego po
svom osjećanju i mišljenju. Gradski

okajišar i kamatnik ni najmanje se ne

razlikuje od seoskog pzuka, jer jedan
i drugi sišu krv sirotinjsku. A isto tako,
jednaka je sudbina radnika motikom,

maljem ili perom, jer ih kapitalističko

društvo, rentijera koji žive od tugjeg
truda, pojednako izrabljuje i tlači.

I Vi, gosparu Pero, kao i gradska
gospoda, borbu kmetova za oslobo-
gjenje nazivate,imbrojunstvom,kragjom
otimačinom“, a vjekovno sisanje gos-
para nazivate — pravdom. Vi to tako
govorite valjda samo radi toga što su
Vaši stari, od kojih je možda koji bio
i zapostat, bili bolje sreće, pa im je
uspjelo da se prijateljski nagode sa
gospodarima zemaljskim i da Vama
ostave u baštinstvo bogatije vlasništvo
i — kmetove, dok druge kmetske po-
rodice nijesu mogle da se oslobode,
jer gospari nijesu htjeli da prime otkup
ni onda kad je kmet nugjao u tu svrhu

svoje krvavo stečene novce. Priznajte -

to pošteno i otvoreno, a nemojte na-
ma predbacivati rukavice, jer mi smo
oni čiji su očevi morali u svijet, trbu-
hom za kruhom, kad kmetska zemlja
nije mogla više da hrani brojnu  po-
rodicu. Mi smo seljački sinovi i toga
se ne stidimo, a ne stidimo se zato
što nam je draže biti u društvu
potlačenih radnika nego li tlačitelja

 gospara. I vi ste seljački sin, ali, na-

NARODNA REPUELIKA HRVATSKA |

<<< NAUČNA BIBLIOTEKA, DUDROVNIK

i dalje nastavlja, a mi, koji smo upo-
znali svu strahotu te nepravde, gla-
dovanje i patnju u teškoj i nejedna-
koj borbi za život izmegju rada i ka-
pitala, mi se borimo zato da se ta
društvena nepravda popravi i da svaki
sin ove naše patničke zemlje dogje
konačno do ekonomske slobode, bez
koje o slobodi nema ni govora.

I Vi nas, gosparu Pero, nazivate ko-

. munistima, ma da znate, vrlo dobre,

da mi stojimo na stanovištu privatnog
vlasništva i da radimo na tome da
svaki težak buđe jedini i isključivi
vlasnik one zemlje koju on obragjuje.
dok komunisti traže baš protivno, t. j.
da ni jedan pojedinac ne smije biti
vlasnikom produktivnih sredstava: Mi,
pristaše zemljoradničke stranke, voju-
jemo baš zato da niko, ni država, ni
plemići, ni gospari, ni gradski kamat-
nici, ni seoski pauci, ni špekulanti, ni
štreberi, ni šverceri, ni šiberi, ne odu-
zimaju plodove rada iz ruku radničkih
da bogastvo narodno rasiplju oni koji
ga ne stiču radom. Mi, zemljoradnici,
manualni i intelektualni radnici u teža-
čkom pokretu, ustajemo baš protiv ,,im-
brujunstva, kragje i otimačine“, koju
jena štetu seljaka i radnika vršila
sistematski kroz vjekove ona šaka orga-
nizovanih vlastodržaca koja se je odr-
žala na vlasti, jedino radi toga, što je
protiv neorganizovanog težaka upotre-
bljavala brahijalnu silu plaćenika. Mi
provodimo organizaciju težaka, jer
znamo da će jedino težačkoj organi-
zaciji uspjeti da težaku izvojuje onaj
ugled i položaj u društvu koji mu po
broju i vrijednosti pripada. Do danas
je već 500.000 jugoslovenskih težaka
organizovano u zemljoradničkoj stranci.
Vi, tim težacima, gosparu Pero, kli-
čete: Dovidova na izborima!
E, pa — dovidova, gosparu Pero i
ostala gospodo u uskim i širokim ga-
ćama. Dr. Ljubo Leontić.

Zbor hokeških dobrovoljaca

Na Trojičin dan pogjoše delegati
mjesne dobrovoljačke organizacije da
prisustvuju zboru, koji je bio sazvan
ti svrhu da se provede sreska organi-
zacija. Na sastanku oblasnog saveza je
bilo naime zaključeno da se osnuju u

Splitu, Kninu, Benkovcu i Kotoru če-

tiri sreske organizacije, i da se novac
iz pokrajinske blagajne podijeli, prema
broju dobrovoljaca pojedinog sreza,
sreskim odborima da oni s njim ras-
polažu prema svojoj uvigjavnosti. Du-
brovački dobrovoljci zaključiše da se
pridruže sreskoj organizaciji u Kotoru,
s razloga što im je ona najbliža, i da
porade zajednički i bratski na pobolj-
šanju ekonomskih prilika svojih dru- |
gova, a naročito onih iz Boke, koji su
odista bili najteže zanemareni, ma da
je srazmjerno Boka dala najveći broj
dobrovoljaca i ma da su Bokelji naj-

teže stradali u ratu, jer se je Bofba 55.