SNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA« AVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN“ jništvo: Li. Izmegju Polača 356. dun Pošt. Cek. Ured. Zagreb 38.079. a TELEFON UPRAVE; Broj 94. — jodina IV. a E, IC ovdan IPreveć. je blagdana u našem Jendaru. Preko cijele godine ju se barjaci i prosipa cvijeće. jeti ozbiljna opasnost da po- anemo neozbiljni. Da izgubimo gisao. za proporciju i mjeru linskih Šrijednota. Da sve sve- osti pomiješamo. | — izjedna- mo. Tome će naročito doprini- i šablona programa i banal- st manifestacija, Vidovdan je blagdan koji treba lh odskoči iznad svih svečanosti. |Vidovdan i Dan Oslobogjenja IUjedinjenja treba da budu za Igoslaviju, u nacionalnom po- ledu, ono što je Bozić i Uskrs, (religijskom pogledu, za cio šćanski svijet. | Na Vidovdan, onaj 1389. i n aj 1914., rodila se je misao. lobogjenja, velika odluka žrtvo- ija za slobodu i jedinstvo. A | decembra 1918. ta je misao: hvila pobjedu u manifestaciji ledinjenja jugoslovenskih pleme- ou stvaranju Jugoslavije. Štogod govorili i kakogod ra- li pigmeji kojima nije sugjeno ; stvaraju velika djela,. historija . lježi ove datume da označi e- he u životu naroda. Na Vidovdan naši su osjećaji osvećeni onima koji su pali na osovu u borbi sa varvarskom zljom i koji su padali kroz vje- bve po balkanskim razbojištima borbi sa tirjanskom Evropom. Na Vidovdan naše su misli u- tavljene cilju u koji su gledale učeničke oči milijona heroja. Dubrovnik, 28. Juna 1922. o ET ajvo žeti id sija Stiks, IN "POJEDINI BROJ 1 DINAR PRETPLATA: 40. Din. NA GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi:1 cm. visine uširini stupca 4D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST o o o o o Broi 155. < Pi Živjeli svijesni konavoski zemljoradnici Čitatelji ovih redaka imali su prilike da čuju, kao što je i pisac ovih re- daka učesto slušao, kako i po našem gradu i po ostalim gradovima Mo. slavije kavanska gospoda s visine go- vore o nepouzdancsti, prevrtljivosti i nesvijesti naših seljaka, a sa nekom naročitom nasladom i sa zloradim osmijehom na licu znadu ta besposle- na gospoda da govore o prikrivenoj »austrijanštini“ Konavljana i o njihovoj neiskrenosti. Valjda nema podlije 1 nepravednije klevete nego je baš ova Koja se u dnevnim razgovorima grad- Skim baca u lice ovog najnaprednijeg, najprosvećenijeg, najčišćeg i najured- nijeg seljaka jugoslovenskog. Mi smo učesto morali da odbijamo tu prostačku nepravdu i da na ustuk gradskoj gospodi spočitavamo krajnji nemar grada za selo. U cijeloj našoj historiji, nikada ni jedan grad nije posvećivao ozbiljnu, poštenu, plemenitu pažnju zapuštenim selima. Naprotiv, kroz vjekove su gra- gjani samo izrabljivali sela u svakom . pogledu, a nadasve ekonomski, živeći parasitski od plodova koje je težak svojim krvavim znoje sticao, dok su mu se sva njegova prava bezdušno gazila. Samo uoči izbora evo gragjana svih stranaka megju seljake da im obe- ćavaju zlatna brda i doline sreće i blagostanja. Jedna je krupna i bezočna laž kad se tvrdi da je u .staroj dubrovačkoj republici bilo drugačije. I u toj repu- blici, kao i po svim jugoslovenskim krajevima, plemić i gospodar gragjan- ski sisao je krv, i znoj težaka, sma- o trajući ga svojim bespravnim robom s koji treba da bude sretan ako ga gospar 1-i-kaže-mi: Dobar“ potapće po ra si ti, Niko, Gjuro, Ivo, Antune, Jako, . Vlaho, Baro. Da, dobar, dobar je taj aj cilj je: jedinstvo i sloboda. goslovenskog naroda. rman Wendel : U Dubrovniku (Iz knjige ,Von Belgrad bis Buecari) ta. sem malenih ribarskih barki sa trpljenim jedrima, tu vonja po ko- čemu; po konopima, po morskoj dvi, po morskom zverinju. Jedan zbijeni snop muskula, sa za- kanim rukavima, vesla s nama za Ok Lokrum. Dr. Leontić pripoveda sretnome gradu Dubrovniku. koji ne zna peći, o lakšem životu i za siro- ju što je bio pre rata. Živelo se od ničesa, sve je bilo zadovoljno, ice blagosivljaše i radenika 1 lenči- . Niz valove ljulja se čamac. Na Lokrumskom se žalu više ne opi- tu se sav predaješ zavodljivim ća- la Jadrana. A ovde i nema žala; tu samo grubo, oporo stenje, šiljci Sura, doksati pećina i litica, zidovi | menja. U valove se bacaš se slado- ašću. I more nije tek jedna kemijski tumačiva množina, od toliko i to- 0 delova kisika, vodika, soli, nego: to živoga, jedno biće sa dušom no željno nešto malo oporih šala. č dok se ti još ljuljaš daleko od o- e, pokazuje ti licumernmo jedno sa- m glatko lica, ali kako se primičeš naš patnik i mučenik koji u doba mira radi i za selo i za grad, a koji u doba rata gine i strada za grad i za selo. Da, dobar je, dobar kao kruh, taj naš zapušteni i zanemareni težak koji je kroz vjekove mirno podnosio nepravdu socijalnu i ekonomsku bijedu, a da nikada nije tražio za sebe onaj položaj koji mu po broju i po vrije- dnosti pripada. A sada? — A sada, kad težak konačno traži da u svojoj državi i on dogje do svojih prava, mršte se lica plemićka i gragjanska, buni se gosparska krv — jer težak eto hoće da bude ravnopravan član državne zajednice, jer težak traži da ———— kopnu, odjedared nasmejano poskoči i hoće da te silom tresne o klisure i da ti malo prignječi rebra; i tek što si ti jedva za vremena umaknuo, ono besno pljuje za tobom svoje srdite pene. Minuše stoleća, i sve do u dane Re- volucije beli oci Benediktinci što su tada lutali ovim otokom, u tihom su razmišljanju svakoga jutra iznova hva- lili Gospoda, za mnoga čudesa nje- gova. 1850 god. nađe Kohl gde se Eokrum prodaje u bescenje od osam- sto forinti. Habsburgi prionuše i pre- gradiše manastir u ladanjsko boravište. Maksimiljan prosnevao je tako mnogu uru na širokome moru, te je zacelo pred pušcanim cevima od Queretara, mislio jedan časak i na ovu izgublje- ru sreću. Posle njega donese presto- lonaslednik Rudoli nemire svoje krvi u slatku tišinu ovoga ostrva; iza ma- yerlingskoga dana prešla je ponekad Stefanijina crna koprena površinom zelenila, duž ovih živica. Posle njih opet se između stabala i grmlja poka- zaše mantije; to su.tada bili Domini- kanci, a sad ovo nekadašnje sedište kaluđera i prinčeva, služi kao državno dobro, bledoj, sirotinjskoj deci, kao oporavilište. Upravljajući lekar Dr. Škurla — sam zbog teške bolesti iz Sarajeva, radi potpunog ozdravljenja, amo premešten : — potiče iz onoga duševnoga_ smera mlade generacije, što se kupi oko Mi- “i njemu u dio padnu ne samo dužno- sti prema narodu i državi nego i pra- va koja mu pripadaju kao hranitelju i branitelju države i naroda. . Probugjen poslije vjekovnog sma, oSvijestan svoje snage i sposobnosti, . jugoslovenski težak provodi danas Svoju organizaciju da konačno izvo- tuje historičku pravdu i da ostvari Yjekovni san potlačenih i poniženih kmetova. Diže se i reda golema voj- ska zemljoradnička — tI gle, čim su taj težački pokret za- pazile gragjanske stranke, odmah je u Njima nastala užurbanost da pod svaku đijenu zapriječe širenje silnog pokreta emljoradničkog. P& svim selima mo- i&ju se i rovare agenti svih stranaka. Sve se stranke prekrštavaju i mijenjaju svoja imena. Sve stranke pišu o se- ljačkim pravima. Sva gospoda na sva usta govore o — agrarnoj reformi. Nli ove stranke gragjanske i sva 'go- spoda gradska imaju samo jedan cilj pred očima, a taj je onaj isti kojim stt i u stara vremena zalazili na sela, naime da prevare težaka uoči izbora. Radikalska stranka apeluje na težake i gospar_ multimilioner Pašić pozdra- vlja bosanske težake tvrdeći da je je- dina radikalska stranka težačka. Demokratska stranka prva baca pa- rolu o agrarnoj reformi, a onda se gospoda demokratski bankiri udružuju sa veleposjednicima protiv kmeta. Konservativna klerikalna stranka »Ihrtve ruke“ proglasuje se u Bosni i Hercegovini fežačkom strankom, a u Dalmaciji pučkom strankom, samo da zavara težake i puk, dok uistinu njene | je o KJ t ričiine pišu protiv “agrarne reiorme, a. Zemljoradnici Jugoslavije udružuju | vogje klerikalne stranke vojuju svim Silama da sačuvaju velika crkvena ima- onja klerikalskim milijonerima. I konačno — blokaši, stari konser- vativci i čuvari kabsburškog prijesto- lja, pretvaraju se u republikance. I oni se zovu — seljačka stranka. Ioni kažu da brane seljačka prava -— a cio niz banaka stoji iza njih, dok njima na čelu stoji bivši ministar Drinković, koji u špagu nosi kraljevsku zlatnu taba- kjeru kad seljacima priča republikan- «ske priče. Da, to su republikanci samo radi toga jer im je malo što su samo ministri, jer su nezađovoljni da plijen dijele sa ministrima ostalih stranaka. Oni bi htjeli da budu potpuni go- spodari situacije, da se izmijenjuju na adi nje materijalno i moralno, ćudoredno i duševno obnovljenje, to je geslo nji- hova delovanja. S njime smo prolazili iz prostorije u prostoriju, pored opu- stelih kaluđerskih ćelija, kroz nadvoj- vodske odaje, po kojima tužno i bo- lećivo niču komadi staroga empir-po- kućstva, te dođosmo do križnoga hod- nika. Pedeset patuljčića sedi tu uz duge stolove, čekajući na večeru, zve- kečući žlicama i tanjurima, čavrljajući i buljeći radoznalo u strance, a oko njih se bave ljubežljive duvne sa ve- likim belim krilima na glavi. Falke ide duž dečijih klupa i traži da iz oblika glave, boje vlasi i crta lica, dokuči porijetlo pojedinog dečaka ; dali je iz Hrvaiske, iz Makedonije, iz Vojvodine, iz Dalmacije; ili iz raznih delova Sr- bije; jer iz svih krajeva, ima ovde stalno prirasia. Zatim se tumara, kao u potrazi za modrim cvetom, kroz začarano carstvo ovog zaraslog ostrva. Sve tu buja i raste jedno preko drugog, raskošnom divotom Juga, te je preraslo i puti stazu: Narančina i limunova stabla, tropske liane, silne paprati, vejanje mnogih palmi, mirtino grmovlje i pra- šumske grupe stabala, pinija sa gor- . do uzvinutim glavama, večno zelenih rastova, a među njima kamene odpo- čivaljke opredene zelenom mrežom lišća. | Jedared uspori korak, velika mno- NARODNA KEŠ ia HRVATSKA v dk Ra ge o ei ao i sti zi ab bi tio lana Marjanovića. » Obnova“; Obnovlje- | stolicama predsjednika republike i po uzoru gospara iz starih republika, kao što je bila n. pr. dubrovačka, da gule i dalje težaka u vrijeme mira, a da se za težačka legja skrivaju za vrijeme rata. Ova gospoda cijepaju Jugoslovene na Hrvate, Srbe i Slovence, samo radi toga da posvade težake izmegju sebe, da mogu lakše postignuti onaj carski austrijski cilj ,divide et impera“ (di- jeli i vladaj). Ali jugoslovenski težak već je. pro- zreo paklenu igru svih stranaka. On se danas udružuje u svoju zemljorad- ničku stranku. Za njega više ne po- stoje razlike izmegju težaka hrvatskog, srpskog, slovenačkog, pa ni bugarskog. Svi težaci na Balkanu bili su jednako: tlačeni. Slovenske težake gnjavila su slovenska gospoda. Hrvaiske težake gazilo je hrvatsko plemstvo. Velikog vogju hrvatskih seljaka, mučenika Ma- tiju Gupca, razapeli su na užareni stol , hrvatski velmože. Citajte ,Seljačku bunu“, koju nijesu napisali Srbi, nego koju je napisao veliki naš pisac Hrvat Šenoa i naći će te tu historičku istinu, kako su hrvatski plemići ugušili u krvi po- bunu potlačenih kmetova hrvatskih. To isto vrijedi za srpske težake. To isto vrijedi za bosansku raju. To se isto dogagjalo i u Crnoj Gori. To su isto proživjeli 1 dubrovački kmetovi u — dubrovačkoj republici. Ne, ne će se više težaci Jugoslavije dati zavarati ni hrvatstvu i srpstvu, ni šupljim obe- ćanjima republikanskim. Zemljoradnici Jugoslavije uzeli su svoju sudbinu u svoje ruke. Oni ne mole više od nikoga ništa. Oni traže svoja prava. Oni će ta svoja prava iz- vojevati sami. | se u svoju težačku organizaciju, da brane svoje težačke interese, da brane prava svog težačkog staleža. Oni će udruženi dobiti svu vlast državnu u svoje ruke. Na deset milijona pučanstva ima 8 milijona i petstotina hiljada težaka u našoj zemlji. Kad se tih 85 postotaka težaka probudi — vlast državna pasti će u težačke ruke. Onda će težaci ju- goslovenski odlučivati o svim pitanjima državnim. Republika ili kraljevina — to će biti odluka volje organizovanih težaka jugoslovenskih. Njihova odluka biće izvišiva, a neće to biti samo luda obećanja uoči izbora. Budni težaci konavoski očitovali su svoju borbenu spremu i svoju jasnu žina zelenih mahuna, prostrtih po zem- lji da se osuše, to su plodovi rogača više nas. Jedan se od tih rogača po- diže i dečački se uživljuje u stare u- spomene. O detinjstvo!. O dučančiću | Masrothove, na metzskom školskom putu, u rue Mazelle, u kojem je bilo lakricovih zmija, slatka drveta.... 1 rogača | | Onda se opet zagledava kao u neki . daleki levak, koji kao đa je proderao stenje jednom eksplozijom i taj je le- vak pun vode; to je Mrtvo more, podzemno spojeno sa živim morem Jadrana. I preleće se preko njegovih dalekih talasa, po svim zlatnim mjedenim i i brončanim tonovima letnjega zapada. Mi stojimo dugo i gledamo i okre- ćemo se naokolo. | Sumrak če sivo tkivo od stabla do stabla, od grma do grma. Predani sa- svim čaru retkoga ovoga sata, govor naš posta jednosložan i prelazili smo tako kroz ovaj blaženo zarasli i po- divljali vrt. > | I stigosmo na koncu konca, svečano prostrtom stolu. Sem doktora Škurle i pokraj Laja i Falka, doktora Leontića i njegovog saradnika, sedela je tu i jedna čestita gospođica iz Zemuna, u mislima već napola u Helleran-u kamo hoće da pohađa tri godine Dal- croze-školu, konačno jedan | dečijeg doma i jedna učiteljica, neka | mlada Dubrovčanka ; u razgovoru kaže ća Kad i x ' praznim riječima o | učitelj |