SNIK I IZDAVAČ: Odbor ,RADA«
AVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN“
jništvo: Li. Izmegju Polača 356.
dun Pošt. Cek. Ured. Zagreb 38.079.

a

TELEFON UPRAVE; Broj 94. —

jodina IV.

a

E,

IC ovdan
IPreveć. je blagdana u našem
Jendaru. Preko cijele godine
ju se barjaci i prosipa cvijeće.
jeti ozbiljna opasnost da po-
anemo neozbiljni. Da izgubimo
gisao. za proporciju i mjeru
linskih Šrijednota. Da sve sve-
osti pomiješamo. | — izjedna-
mo. Tome će naročito doprini-
i šablona programa i banal-
st manifestacija,

Vidovdan je blagdan koji treba
lh odskoči iznad svih svečanosti.
|Vidovdan i Dan Oslobogjenja
IUjedinjenja treba da budu za
Igoslaviju, u nacionalnom  po-
ledu, ono što je Bozić i Uskrs,
(religijskom pogledu, za cio
šćanski svijet. |
Na Vidovdan, onaj 1389. i n
aj 1914., rodila se je misao.
lobogjenja, velika odluka žrtvo-
ija za slobodu i jedinstvo. A
| decembra 1918. ta je misao:
hvila pobjedu u manifestaciji
ledinjenja jugoslovenskih pleme-
ou stvaranju Jugoslavije.
Štogod govorili i kakogod ra-
li pigmeji kojima nije sugjeno

; stvaraju velika djela,. historija .

lježi ove datume da označi e-
he u životu naroda.

Na Vidovdan naši su osjećaji
osvećeni onima koji su pali na
osovu u borbi sa varvarskom
zljom i koji su padali kroz vje-
bve po balkanskim razbojištima
borbi sa tirjanskom Evropom.
Na Vidovdan naše su misli u-
tavljene cilju u koji su gledale
učeničke oči milijona heroja.

Dubrovnik, 28. Juna 1922.

o

ET ajvo žeti id sija Stiks, IN

"POJEDINI BROJ 1 DINAR

PRETPLATA: 40. Din. NA GODINU
INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU
Oglasi:1 cm. visine uširini stupca 4D.
Priposlana i zahvale 4 Dinara redak
STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST

o o o

o o

Broi 155.

<

Pi

Živjeli svijesni konavoski zemljoradnici

Čitatelji ovih redaka imali su prilike
da čuju, kao što je i pisac ovih re-
daka učesto slušao, kako i po našem
gradu i po ostalim gradovima Mo.
slavije kavanska gospoda s visine go-
vore o nepouzdancsti, prevrtljivosti i
nesvijesti naših seljaka, a sa nekom
naročitom nasladom i sa  zloradim
osmijehom na licu znadu ta besposle-
na gospoda da govore o prikrivenoj
»austrijanštini“ Konavljana i o njihovoj
neiskrenosti. Valjda nema podlije 1
nepravednije klevete nego je baš ova
Koja se u dnevnim razgovorima grad-
Skim baca u lice ovog najnaprednijeg,
najprosvećenijeg, najčišćeg i najured-
nijeg seljaka jugoslovenskog. Mi smo
učesto morali da odbijamo tu prostačku
nepravdu i da na ustuk gradskoj gospodi
spočitavamo krajnji nemar grada za
selo. U cijeloj našoj historiji, nikada
ni jedan grad nije posvećivao ozbiljnu,
poštenu, plemenitu pažnju zapuštenim
selima. Naprotiv, kroz vjekove su gra-
gjani samo izrabljivali sela u svakom

. pogledu, a nadasve ekonomski, živeći

parasitski od plodova koje je težak
svojim krvavim znoje sticao, dok su
mu se sva njegova prava bezdušno
gazila. Samo uoči izbora evo gragjana
svih stranaka megju seljake da im obe-
ćavaju zlatna brda i doline sreće i
blagostanja.

Jedna je krupna i bezočna laž kad
se tvrdi da je u .staroj dubrovačkoj
republici bilo drugačije. I u toj repu-
blici, kao i po svim jugoslovenskim
krajevima, plemić i gospodar gragjan-
ski sisao je krv, i znoj težaka, sma-

o trajući ga svojim bespravnim robom

s

koji treba da bude sretan ako ga gospar
1-i-kaže-mi: Dobar“

potapće po ra

si ti, Niko, Gjuro, Ivo, Antune, Jako,

. Vlaho, Baro. Da, dobar, dobar je taj

aj cilj je: jedinstvo i sloboda.

goslovenskog naroda.

rman Wendel :

U Dubrovniku

(Iz knjige ,Von Belgrad bis Buecari)

ta. sem malenih ribarskih barki sa
trpljenim jedrima, tu vonja po ko-
čemu; po konopima, po morskoj
dvi, po morskom zverinju.

Jedan zbijeni snop muskula, sa za-
kanim rukavima, vesla s nama za
Ok Lokrum. Dr. Leontić pripoveda
sretnome gradu Dubrovniku. koji ne
zna peći, o lakšem životu i za siro-
ju što je bio pre rata. Živelo se
od ničesa, sve je bilo zadovoljno,
ice blagosivljaše i radenika 1 lenči-

. Niz valove ljulja se čamac.

Na Lokrumskom se žalu više ne opi-

tu se sav predaješ zavodljivim ća-

la Jadrana. A ovde i nema žala; tu

samo grubo, oporo stenje, šiljci

Sura, doksati pećina i litica, zidovi |
menja. U valove se bacaš se slado-

ašću. I more nije tek jedna kemijski

tumačiva množina, od toliko i to-

0 delova kisika, vodika, soli, nego:
to živoga, jedno biće sa dušom

no željno nešto malo oporih šala.

č dok se ti još ljuljaš daleko od o-

e, pokazuje ti licumernmo jedno sa-

m glatko lica, ali kako se primičeš

naš patnik i mučenik koji u doba
mira radi i za selo i za grad, a koji
u doba rata gine i strada za grad i
za selo. Da, dobar je, dobar kao kruh,
taj naš zapušteni i zanemareni težak
koji je kroz vjekove mirno podnosio
nepravdu socijalnu i ekonomsku bijedu,
a da nikada nije tražio za sebe onaj
položaj koji mu po broju i po vrije-
dnosti pripada. A sada? — A sada,
kad težak konačno traži da u svojoj
državi i on dogje do svojih prava,
mršte se lica plemićka i gragjanska,
buni se gosparska krv — jer težak
eto hoće da bude ravnopravan član

državne zajednice, jer težak traži da

————

kopnu, odjedared nasmejano poskoči
i hoće da te silom tresne o klisure i
da ti malo prignječi rebra; i tek što
si ti jedva za vremena umaknuo, ono
besno pljuje za tobom svoje  srdite
pene.

Minuše stoleća, i sve do u dane Re-
volucije beli oci Benediktinci što su
tada lutali ovim otokom, u tihom su
razmišljanju svakoga jutra iznova hva-
lili Gospoda, za mnoga čudesa nje-
gova. 1850 god. nađe Kohl gde se
Eokrum prodaje u bescenje od osam-
sto forinti. Habsburgi prionuše i pre-
gradiše manastir u ladanjsko boravište.
Maksimiljan prosnevao je tako mnogu
uru na širokome moru, te je zacelo
pred pušcanim cevima od Queretara,
mislio jedan časak i na ovu izgublje-
ru sreću. Posle njega donese presto-
lonaslednik Rudoli nemire svoje krvi
u slatku tišinu ovoga ostrva; iza ma-
yerlingskoga dana prešla je ponekad
Stefanijina crna koprena površinom
zelenila, duž ovih živica. Posle njih
opet se između stabala i grmlja poka-
zaše mantije; to su.tada bili Domini-
kanci, a sad ovo nekadašnje sedište
kaluđera i prinčeva, služi kao državno
dobro, bledoj, sirotinjskoj deci, kao
oporavilište.

Upravljajući lekar Dr. Škurla — sam
zbog teške bolesti iz Sarajeva, radi

potpunog ozdravljenja, amo premešten :

— potiče iz onoga duševnoga_ smera
mlade generacije, što se kupi oko Mi-

“i njemu u dio padnu ne samo dužno-

sti prema narodu i državi nego i pra-
va koja mu pripadaju kao hranitelju
i branitelju države i naroda.

. Probugjen poslije vjekovnog sma,
oSvijestan svoje snage i sposobnosti,
. jugoslovenski težak provodi danas
Svoju organizaciju da konačno izvo-
tuje historičku pravdu i da ostvari
Yjekovni san potlačenih i poniženih
kmetova. Diže se i reda golema voj-
ska zemljoradnička —

tI gle, čim su taj težački pokret za-
pazile gragjanske stranke, odmah je u
Njima nastala užurbanost da pod svaku
đijenu zapriječe širenje silnog pokreta
emljoradničkog. P& svim selima mo-
i&ju se i rovare agenti svih stranaka.
Sve se stranke prekrštavaju i mijenjaju
svoja imena. Sve stranke pišu o se-
ljačkim pravima. Sva gospoda na sva
usta govore o — agrarnoj reformi.
Nli ove stranke gragjanske i sva 'go-
spoda gradska imaju samo jedan cilj
pred očima, a taj je onaj isti kojim
stt i u stara vremena zalazili na sela,
naime da prevare težaka uoči izbora.

Radikalska stranka apeluje na težake
i gospar_ multimilioner Pašić pozdra-
vlja bosanske težake tvrdeći da je je-
dina radikalska stranka težačka.

Demokratska stranka prva baca pa-
rolu o agrarnoj reformi, a onda se
gospoda demokratski bankiri udružuju
sa veleposjednicima protiv kmeta.

Konservativna  klerikalna stranka
»Ihrtve ruke“ proglasuje se u Bosni i
Hercegovini fežačkom strankom, a u
Dalmaciji pučkom strankom, samo da

zavara težake i puk, dok uistinu njene | je o KJ t
ričiine pišu protiv “agrarne reiorme, a. Zemljoradnici Jugoslavije udružuju |

vogje klerikalne stranke vojuju svim
Silama da sačuvaju velika crkvena ima-
onja klerikalskim milijonerima.

I konačno — blokaši, stari konser-
vativci i čuvari kabsburškog prijesto-
lja, pretvaraju se u republikance. I oni
se zovu — seljačka stranka. Ioni kažu
da brane seljačka prava -— a cio niz
banaka stoji iza njih, dok njima na
čelu stoji bivši ministar Drinković, koji
u špagu nosi kraljevsku zlatnu taba-
kjeru kad seljacima priča republikan-

«ske priče. Da, to su republikanci samo
radi toga jer im je malo što su samo
ministri, jer su nezađovoljni da plijen
dijele sa ministrima ostalih stranaka.
Oni bi htjeli da budu potpuni go-

spodari situacije, da se izmijenjuju na

adi

nje materijalno i moralno, ćudoredno i
duševno obnovljenje, to je geslo nji-
hova delovanja. S njime smo prolazili
iz prostorije u prostoriju, pored opu-
stelih kaluđerskih ćelija, kroz nadvoj-
vodske odaje, po kojima tužno i bo-
lećivo niču komadi staroga empir-po-
kućstva, te dođosmo do križnoga hod-
nika. Pedeset patuljčića sedi tu uz
duge stolove, čekajući na večeru, zve-
kečući žlicama i tanjurima, čavrljajući
i buljeći radoznalo u strance, a oko
njih se bave ljubežljive duvne sa ve-
likim belim krilima na glavi. Falke ide
duž dečijih klupa i traži da iz oblika
glave, boje vlasi i crta lica, dokuči
porijetlo pojedinog dečaka ; dali je iz
Hrvaiske, iz Makedonije, iz Vojvodine,
iz Dalmacije; ili iz raznih delova Sr-
bije; jer iz svih krajeva, ima ovde
stalno prirasia.

Zatim se tumara, kao u potrazi za
modrim cvetom, kroz začarano carstvo
ovog zaraslog ostrva. Sve tu buja i
raste jedno preko drugog, raskošnom
divotom Juga, te je preraslo i puti
stazu: Narančina i limunova stabla,
tropske liane, silne paprati, vejanje
mnogih palmi, mirtino grmovlje i pra-

šumske grupe stabala, pinija sa gor- .
do uzvinutim glavama, večno zelenih

rastova, a među njima kamene odpo-
čivaljke opredene zelenom mrežom
lišća. |

Jedared uspori korak, velika mno-

NARODNA KEŠ ia HRVATSKA
v dk Ra

ge o ei ao i sti zi ab bi tio

lana Marjanovića. » Obnova“; Obnovlje- |

stolicama predsjednika republike i po
uzoru gospara iz starih republika, kao
što je bila n. pr. dubrovačka, da gule
i dalje težaka u vrijeme mira, a da se za
težačka legja skrivaju za vrijeme rata.
Ova gospoda cijepaju Jugoslovene na
Hrvate, Srbe i Slovence, samo radi
toga da posvade težake izmegju sebe,
da mogu lakše postignuti onaj carski
austrijski cilj ,divide et impera“ (di-
jeli i vladaj).

Ali jugoslovenski težak već je. pro-
zreo paklenu igru svih stranaka. On
se danas udružuje u svoju zemljorad-
ničku stranku. Za njega više ne po-
stoje razlike izmegju težaka hrvatskog,
srpskog, slovenačkog, pa ni bugarskog.
Svi težaci na Balkanu bili su jednako:
tlačeni. Slovenske težake gnjavila su
slovenska gospoda. Hrvaiske težake
gazilo je hrvatsko plemstvo. Velikog
vogju hrvatskih seljaka, mučenika Ma-

tiju Gupca, razapeli su na užareni stol ,

hrvatski velmože. Citajte ,Seljačku bunu“,
koju nijesu napisali Srbi, nego koju je
napisao veliki naš pisac Hrvat Šenoa
i naći će te tu historičku istinu, kako
su hrvatski plemići ugušili u krvi po-
bunu potlačenih kmetova hrvatskih. To
isto vrijedi za srpske težake. To isto
vrijedi za bosansku raju. To se isto
dogagjalo i u Crnoj Gori. To su isto
proživjeli 1 dubrovački kmetovi u —
dubrovačkoj republici.

Ne, ne će se više težaci Jugoslavije
dati zavarati ni
hrvatstvu i srpstvu, ni šupljim obe-
ćanjima republikanskim.

Zemljoradnici Jugoslavije uzeli su
svoju sudbinu u svoje ruke. Oni ne
mole više od nikoga ništa. Oni traže
svoja prava. Oni će ta svoja prava iz-
vojevati sami. |

se u svoju težačku organizaciju, da
brane svoje težačke interese, da brane
prava svog težačkog staleža. Oni će
udruženi dobiti svu vlast državnu u
svoje ruke.

Na deset milijona pučanstva ima 8
milijona i petstotina hiljada težaka u
našoj zemlji. Kad se tih 85 postotaka
težaka probudi — vlast državna pasti
će u težačke ruke. Onda će težaci ju-
goslovenski odlučivati o svim pitanjima
državnim. Republika ili kraljevina —
to će biti odluka volje organizovanih
težaka jugoslovenskih. Njihova odluka
biće izvišiva, a neće to biti samo
luda obećanja uoči izbora.

Budni težaci konavoski očitovali su
svoju borbenu spremu i svoju jasnu

žina zelenih mahuna, prostrtih po zem-
lji da se osuše, to su plodovi rogača
više nas. Jedan se od tih rogača po-
diže i dečački se uživljuje u stare u-

spomene. O detinjstvo!. O dučančiću |

Masrothove, na metzskom školskom
putu, u rue Mazelle, u kojem je bilo
lakricovih zmija, slatka drveta.... 1
rogača | |

Onda se opet zagledava kao u neki .

daleki levak, koji kao đa je proderao
stenje jednom eksplozijom i taj je le-
vak pun vode; to je Mrtvo more,
podzemno spojeno sa živim morem
Jadrana.

I preleće se preko njegovih dalekih
talasa, po svim zlatnim mjedenim i
i brončanim tonovima letnjega zapada.

Mi stojimo dugo i gledamo i okre-
ćemo se naokolo. |

Sumrak če sivo tkivo od stabla do
stabla, od grma do grma. Predani sa-
svim čaru retkoga ovoga sata, govor
naš posta jednosložan i prelazili smo
tako kroz ovaj blaženo zarasli i po-
divljali vrt. > |

I stigosmo na koncu konca, svečano
prostrtom stolu. Sem doktora Škurle i
pokraj Laja i Falka, doktora Leontića
i njegovog saradnika, sedela je tu i
jedna čestita gospođica iz Zemuna, u
mislima već napola u  Helleran-u

kamo hoće da pohađa tri godine Dal-
 croze-školu, konačno jedan |

dečijeg doma i jedna učiteljica, neka |

mlada Dubrovčanka ; u razgovoru kaže

ća Kad
i x '

praznim riječima o |

učitelj |