boa SVAKOG ČETVRTKA | LASNIK | IZDAVAČ: Odbor ,RADA“ Java: Ui. Izmegju Polača 356. loačun Pošt. Cek. Ured. Zagreb 38.079. |. TELEFON UPRAVE: Broj 94. — PRAVA: ŠTAMPARIJA »JADRAN=“ , POJEDINI BROJ 1 DINAR PRETPLATA : 40. Din. NA GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca4 D Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST Cmaur-.marrim Godina IV. _— = Na Vidovdan se obdržao na idži jedan prijateljski sastanak mnih radenika da izmijene mi- ljenje o ,hrvatskom pitanju“ da kadu podstreka intelektualcima u lugoslaviji da porade na stvara- bju jedne atmosfere pomirljivosti oja treba da prethodi sporazumu Wlemenskih stranaka i definitivnom izmirenju Srba i Hrvata. Nije hužno da mi ovdje posebno na- klasimo važnost ovog pitanja po ašu narodnu cjelinu; jer je i preveć jasno svim našim prijate- lima da zaoštrenje spora, izme- ru plemenskih stranaka u opo- liciji i režimskih stranaka intra- om sukobu izmegju hrvatskog i lu pitanje i sam opstanak države. Ne treba naime. zaboraviti na to la bi taj sukob urodio neminov- lom posljedicom da se i slove- lačko pleme otrgne od narodne ljeline, a onda i Balkan cio da hostane nanovo poprištem krvave bratoubilačke borbe izmegju po- fedinih plemena južnoslovenskih. aš u ovome je i razlog šio su la sastanak došli, uz stranački kopredijeljene, i nekoliko stra- kčki opredijeljenih ljudi koji su, Aizumije se, prethodno bili oba- liješteni o značaju sastanka od rane sazivača a koji su se u očetku raspravljanja i sami ogra- oji bi. mogli da dirnu pitanje ranačke discipline. | Ma koliko da su skoro svi pri- utni sa skepsom gledali na svaku hicijativu u ovoj stvari, kao što i cijela naša javnost zaražena jigentne centralizacije, vodi teš- |spskog plemena koji bi doveo. lili protiv eventualnih zaključaka Sastanak na Ilidži skepticizmom prema ma kojoj. akciji od strane intelektualaca u jednom vremenu kad narodne: mase stvaraju konačne odluke, a naročito zbog toga što nesavje- sna i surova plemenska demago- me protiv drugoga, pa čak i je- dnu religiju protiv druge, ipak su se učesnici sastanka na Ilidži složili u tome da se u Zagrebu obdrži "kongres jugoslovenskih intelektualaca, ne bi li bar ne- | kako taj moralni auktoritet uti- cao na ljude koji su danas na vladi u našoj zemlji, a koji su ne- sretno i nespretno potjerali Hrvate u skrajnost, i na vogje hrvatske opozicije koji u separatističkom djelovanju pogjoše . predaleko, da se zaustavi pročes raspada- | nja koji ugrožava naš opstanak. | Hoće li ova inicijativa ljudi | pdobre volje“, kako je krste li > stovi bona _ et mala fide, uro- | diti pozitivnim rezultatima, to će. tek vrijeme dokazati. ok učinili su svoju dužnost — a sada sig a ok aid Ustava u decentralističkom pravcu "klo- Učesnici ilidžanske konferencije p | mm bubioenik; € Jula 1922, ka anenas o bović, Ščepan Grgjić, Dr. Nikola Sto- janović i Dr. Pero Slepčević iz Sara- jeva; održali su na 28. i 29. juna na Ilidži, na poziv uredništva ,Naroda“, prijateljski informativni sastanak da izmene mi$li o današnjem položaju u vezi sa hrvatskim pitanjem. Gg. Slobodan Jovanović, dr. Ante Pavelić, Milan Grol, Dr. Mileta Nova- gija vještački. razjaruje jedno ple- “ kovič, Dr. Milorad Stražnicki i fra Jozo Markušić su bili spriječeni da prisus- tvuju sastanku. .Sa toga sastanka izdto je ovo sa- općenje: Na konferenciji od 28. i 29. juna svi govornici su konstatovali: 1. Da je sadanjem opštem nezado- voljstvu i teškom stanju u državi, po- red loše administracije, glavni uzrok u skrajnostima koje prevlagjuju u re- . žimu i većem dijelu hrvatske opozicije. 2. Da je u narodnim masama živo osjećanje narodne solidarnosti i po- trebe državnog jedinstva i ako se stra- načkom -agitacijom megju njih unosi plemensko nepovjerenje i stvara ne- prijateljstvo. 3. Da vlada i hrvatska opozicija naj- više svojim metodama otežavaju na- rodni sporazum i državno sregjivanje. 4. Da bi forsiranje rgjave podjele .na oblasti otežalo sporazum. 5. Da bi se sporazumnom revizijom nilo plemensko nepovjerenje, popra- vila administracija, razvilo uvjerenje je na intelektualcima svih stranaka jednakosii i“tim podigla svijest u i izvan stranaka da ispune svoju dužnost prema narodu i državi. Gg. Dr. Jovan Cvijić, Jovan M. Jo-. vanović, Drag. Aranđelović, dr. Boža Marković i Dr. Božidar Vlajić iz Be- ograda; Dr. Tomislav Tomljenović i Jovan Banjanin iz Zagreba; Dr. Jozo Smodlaka i dr. Ivo Tartaglia iz Splita; Dr. Živan Bertić iz Zemuna; Milutin Jakšić iz Velike _Kikinde; brovnika; Mirko Mijušković iz Cetinja; Sava Fačić iz Podgorice; Dušan Vasi- ljević, Vjekoslav Jelavić, Dr. Niko An- drijašević, Đoka.Perim, Dr. Jovo Zu- rm Dr. Melko Čingrija i Dr. Ljubo Leontić iz Du-. jugoslovenskom narodnom i državnom jedinstvu. Opšti utisak konferencije je sadržan u pozdravnoj depeši jednog ugiednog bosanskog franjevca koja glasi: »Nije ugroženo hrvatstvo od srpstva ni ob- ratno ali je usljed nesloge ugrožen napredak države, a moguće i opstanak i ugled nacije. Današnji naš upravni kurs stvara i jača opoziciju ali skrajna državnopravna opozicija kao da iza- zivlje i produžuje nesregjenost naše uprave. Nemoguće je više ovaj kaos i korupciju opravdati pred narodom. Nastojmo da nacionalne paradne iraze odstranimo. Dajte ravnopravnost, če- ——.— m aK evaniJO m === Broj 156. mn mn nane stitu upravu pa će nestati opozicije ž današnjem obliku“. Svi su govornici saglasni u tom da bi jedan kongres javnih radnika, koji se slaže sa ovim nizom ideja bio vrlo koristan za stvaranje jedne atmosfere pomirljivosti koja mora prethoditi de- finitivnom izmirenju. Zaključeno je s toga da se taj Kon- gres sazove u Zagrebu na 10. sept. Političke bilješke Članovi Narodne skupštine u Za- grebu. Osamdeset narodnih poslanika na čelu sa predsjednikom skupštine Dr. Ribarom posjetili su Zagrebački Zbor. Za vrijeme boravka u Zagrebu poklonili su se grobovima Iliraca i Dr. Starčevića, te je izrečeno od predstav- nika svih grupa više patriotskih go- vora. Blokaši su pozvali građanstvo Zagreba, da opstinira od svih pri- m redaba kojim prisustvuju članovi Skup- štine, pa to se doista i dogodilo. Gra- đani u većini držali su se sve vrijeme posve pasivno. Uslijed prilika u zemlji ovaj nešto zakašnjeli "posjet nije imao onaj uspjeh, koji bi trebao da postigne. Išćuškan je Rade Pašić, famozni Sin Nikole Pašića, od novosadske omla- dine, jer da se je zauzeo za otva- | ranje madžarskog kazališta u Novom Sadu. Novine javljaju, da:su vojvođan- ski Madžari spremni isplatiti bo mili- juna dinara onom, koji im omogući osnivanje ovog pozorišta. Zemljoradnici ruše radikalske kule po svim mjestima Bos seljaštvo ostavlja u masama radikalske politikaše a prelazi u zemljoradničku stranku. Ovog proljeća održano je 70 zemljoradničkih zborova. Na zemljo- radničkoj skupštini u Rogatici bilo je je 300 težaka konjanika i preko 2000 težaka, koji dođoše pješke. U Prnja- voru htjeli su radikali da održe zbor, ali se sakupilo mnoštvo seljaštva. Kad je ustao radikal Kobasica da govori, jedan račikalski barjaktar, neki starac seljak, podigne barjak i uz poklik: Živjela zemljoradnička stranka, jurnu S. Škurla : Konaci i putevi Hermana . Wendela. E nojaovie knjiga g. Wendela ,Von šelorad bis Buccari“ baca opet jedan kliki komad Jugoslavije pred strani Net. To su utisci sa puta po našoj kmlji mesec dana posle kraljeve smrti, "ibjektivni i nefilozofski, kako ih Iznačuje sam autor. Putovalo se peške, itom i železnicom kroz zapadnu Sr- iju do Dubrovnika i Skadarskog Je- era, Tu se prelama linija- njegovog Mitovanja i svršava u Bakru, gde za uiždu i neprirodno počinju svi naši Igovački putevi. A izneseno je sve, to je padalo u Gesichtsfeld ovog nje- Načkog socijaliste na njegovom jugo- lavenskom putu plastično, detalji i ce- ina, da ovo delo ima vrednosti i pri- čivgsti a za našeg čitaoca. I dok ivot u našoj sredini postaje sve ne- tiliji i kaotičniji, ove lake stranice 0. dnom mesecu u našoj zemlji i me- iju našim ljudima, daju jednu svetlu: Mpregiju i revociraju uspomene na Više junake, kada su hrlili na put laka a, od grada do grada, od veselja do veselja, od prijatelja do: prijatelja, sa neznatnim preprekama pred svo- jim konjima. Teško da bi danas naši. ljudi ovako lako i ,nefilozoliski“ pu- tovali kroz svoju zemlju kao g. Her- man Wendel sa radosnim silhouetama svojih pratilica. Mesec dana bilo je malo da zarazi g. Wendela našim ne- zadovoljstvom, koji iz daleka intimno prati naš politički i kulturni razvoj. G. Wendel išao je po Jugoslaviji svo- jim putem i gledao stvari i pojave na svoj način, i valjda mu se ne će pri- govarati povodom ove knjige, kao pre, što se više bavi na priliku Dubrovni- kom nego Sarajevom, i što je čisto subjektivno udesio svoje Dene za ne: * mačku publiku. Od velike je vrednosti informativna strana ovog dela; g. Wendel nije kod nas stranac i ne dolazi po prvi put, a krajeve, koje nije pre video, pozna po njihovim piscima i političarima. Njegova dela obaraju tvrdnje i senza- cije gg. Millera, Meiera, Schulzea i ostalih Stehkragenidijota o našoj infe- riornosti. Tačne, opservacije, plasti- čan prikaz krajeva, razgovori i skice javnih ljudi predmet su ove KJE gdje je dano ključanje i vrenje naše rase od sloma do danas. Kroz puko- tine promatra on trzaje novih htenja, i gleda naš napor, da se iz \imozaika rastrgnutih i vestački otugjivanih men- taliteta formira novo i jedinstveno shvatanje. U objektivni okvir njegove knjige ulaze i prestavnici unitarizma i plačni glas separatiste iz Bosne. Kada jen. pr. reč o+ Muslimanima dobiva svoju stranicu kačačka psihologija Hu- seina Boškovića i modernistička pe- sma g. Muradbegovića. Ide od jedne do druge socijalističke oaze na jugu, ne izbegava nikoga, posećuje umetnike, sluša glasove ulice, željeznice, paro- broda, i prisluškuje životu, koji je svugđe jednak, i svugde raznolik. Biograf Hgineov u svom brzavom letu preko Jugoslavije beleži ovakove opservacije. U Hercegovini ,uz ove trač- nice jedina su stabla telegrafski stu- povi. Jedan bog, koji škripi zubima i sa namrštenim obrvama stvaraše ovaj krš“. ,Zaman orijentalisti klimali gla- vama, u muslimanskom klubu sarajev- skom jedino su zidovi trezni i pred svakim članom sjaji se boca rakije“. U Crnoj Gori ,stvarala_ je sama na- NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK rav iz petnih žila za albume i razgled- nice“. U ovoj rečenici zbijen je čitav život male dalmatinske palanke ,ipak se nešto dogagja: pristaje lagja, izba- cuje sanduke, tovari bačve i opet od-. lazi“. Zadar se pričinja noću izdaleka »kao sjajni lonac pripet uz obalu“. Nešto su odviše svetle impresije g. Wendela o našem čemeru, njegov pu- tnički dnevnik pun je toplih reči o traženju puta i o onome, što je do sada prevalila naša rasa. Nije bezuve- tno nužno da se naglasi kako ima iz- vesnih stvari u ovoj knjizi s kojima mi nismo saglasni i nekih sitnih ne- tačnosti, glavno je da je ova knjiga pisana sa mnogo poznavanja o našem problemu. Posle g. H. Bahra nije se u Nemačkoj ovako pisalo o Jugosla- .viji. Poslednja dva romana g. Michela o Hercegovini i g. Emila Alpionsa Raenhardta o Dubrovniku na jednoj baedeckerskoj pozadini rišu naš život. G. H. Wendel ne upada u tu grešku, njegova linija Beograd-Bakar jedan je | dogogjaj, iova knjiga pisana je i može da se čita isto tako kod nas kao i u Frankfurtu. I tu je, pored ostalog, njen čar i njena dvostruka vrednost. Kk : sna S m s so o A M e O RJ S dag: 1 oi “ = ZK : 7 PA nd zele sa ot: ANA saa ka kai m2 POT EA 2 Pika s i M RE DA: sa M Kai Vk Pia VA Pop a o ri š Pa Ž Ka puk ika # m * MELEM“ DE noj.