ie 7 Bare sa pe x mH "aš | _ PRAVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN« redništvo : UI. Izmegju Polača 356. ačun Pošt. Ček, Ured. Zagreb 38.079. : Godina IV. »Kako se vidi, među vladinim se ankama dosta toga kuha i lomi, te će sen donijeti sa sobom i novih srra- ičkih lormacija, koja će po svoj pri- dci dati i novu orijentaciju“. Tako plase skoro svi izvještaji u posljednje (rijeme o političkoj situaciji. Izvješta jni proroci za potvrdu svojih vijesti iznose bspoloženja u režimskim partijama. Nema govora, ima tu mnogo simp- bma o mrvljenju i otpadanju. U klu- Kovima su na dnevnom .redu ,podvo- lena mišljenja“. Jug. musl. organiza- ija, koja je do nedavna prama vani Šokazivala zavidnu čvrstinu redova, spala se u dvije grupe, neznatniji dio ostade uz koaliciju režima. Kme- b ički ogranci. U demokratskoj stranci \ mnogo nezadovoljnika; disidenti slede Qisidente, pokreću se pored stranke fovi borbeni organi. Izcrvotočenu ra- “likalnu partiju drži magiska moć Pa- lićevih dobrih komada. Između rađi- Kala i demokrata, u praksi nema više kikakove razlike, ni u skupštini ni van ahje, i preko Pribićevićeva mosta vjerni če preći bez ikakova kolebanja u tu Movu, šarenu ,državnu“ stranku. Iz- imeđu svega toga jedna skupština u igoniji, koja radi tolikom brzinom, da Nvaka sjednica izbaci jedan važan za- Kon, gdje se opoziciji dozvoljavaju Šivije tri primjetbe, a režimljiskoj ko- "Niciji amen u horu. (io Vardara opšte nezadovoljstvo, i je- (lan bezprimjeran haos u upravi. Hr- ratsko pitanje i dalje postoji, i hrvat- Ske mase sve se jače zbijaju oko svoga (proroka iz Jurišićeve ulice, čija fanta- kija pravi od politike i «realnih _po- lireba života jedan fantastičan roman, Klok se nezadovoljna Hrvatska isprečila ha putu našeg konsolidovanja kao ka- 2 rar sa LAZI SVAKOG ČETVRTKA LASNIK I IZĐAVAČ: Odbor ,RADA« . TELEFON UPRAVE: Broj 94, — lije vežu uz vladu još jedino željez- | | Na drugoj streni u narođu od Soće . . Nema mjesta kolebaniu men, koji treba ukloniti ili zaobići. — U ovom opštem položaju naša in- teligencija, koja je u svojoj komodno- sti naginjala nekim vanstranačkim for- macijama, u posljednje vrijeme oče- kuje da pravo konsolidovanje države može da izvede jedna nova akcija, koja bi u glavnom ležala u jednoj stranci, sastavljenoj od jakih političkih neopredjeljenih ljudi, i od disidenata iz režimskih partija. Nama se čini da i ova kombinacija kao i ove dosad donijeće samo razočaranje. Nije nužno da se donose primjeri mladih struja, koje su sve skrahirale zbog nedovolj- nog osjećaja za prave potrebe širokih Slojeva. Jedan takav novi pokušaj osim stanovitih moralnih uspjeha ostao bi skučen na ograničenu sveru. Tako svr- šavaju ovi borbeni organi sa malim brojem svojih pristalica, makar da ih vode i stara priznata imena. Redovno na isti način svršavaju te samostalne akcije kabinetskih razmatranja kad se | sa polovičnim mjerama ide da premo- sti ovaj plemenski haos i korumpirana uprava. U ovom momentu, kad se naša inteligencija, kojoj je još preostao smi- sao oko sredjivanja društvenih odnosa, zanaša tim nerealnim akcijama, duž- nost nam je da svratimo pažnju na stranke sa izričitim socijalnim progra- mima, koje su jedine u stanju, da iz korjena čupaju poroke današnjeg ne- snošljivog stanja. Radni svet u svome zša,, . pstakič nastojan:u, da socijalnu pravdu prove- de u djelo, treba da podupre naša in-| teligencija, 1 da“ iž njihovih redova prisluškujući njihovim potrebama i bi- jedi, koja svih nas vodi do ruba rpro- pasti, ruši sistem, koji je dosad nosio oznaku, da je bankokratski, a postaje sve više i više bankrotski. Tu je mje- sto poštenoj inteligenciji bez kolebanja: i predornišljanja. a Dubrovnik, 10. Augusta 1922. ro aragrr mere računaj kansa sa 48 POJEDINI BROJ 1 DINAR. PRETPLATA : 40. Din. NA GODINU INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST m a sea oaza > ; Broj 141. | Pomorski podmladak Jugoslavije Naučni izlet sa ,Vilom Velebita“ - U Messini, Napulju, Genovi, Marscillu, Malti i Krfu. Na grobovima boraca za oslobogjenje. - Važnost ovakovih putovanja. U nedjelju, dne 2. VII. otputovala je iz gradske luke školska lađa »Vila Velebita«, sa 48 daka Dubrovačke pomorske akadđe- mije, koji praćeni od upravitelja, g. A. Ri- boli i profesora gg. M. Kobasica, F. Nakića i P. Radovanoviča, poduzeše pod vodstvom $. N. Gerechtshammera, zapovjednika bro- oda i kap. M. Čepulića svoje prvo naučno putovanje po Sredozemnome moru, Ovome putovanju pridružio se je, kao odaslanik Ministarstva prosvjete i min. referent g. Branko Živkovič. Dirljiv je bio taj prizor kada se lijepi jaht »Vila Velebita« otisnuo iz gradske luke. Silna se je narod slegao da prisustvuje tome prvom odlasku naših nautičara u tuđi svijet. Roditelji, rođaci, svojta i prijatelji pozdrav- a“ i a naše đake, koji poraz- mj iššteni na jarbulima ikriževima odzdrav- ljahu vijući kapama te trokratnim pomor- škim pozdravom »Hip, hip, hura«: Prvi koji oslovi đake bio je 6. M. Krunajević. On 8: Beni riječima prestavio đacima ozbilj- nost pomorskog života, te im toplo prepo- ručio, da se Budu u inozemstvu dostojno vladali, jer su bni nosioci i prestavnici na- še mile i narodne zastave, kojoj i veliki na- rodi odavaju visoko poštovanje. Svoj go- vor završio je “sa trokratnim >»živiol« Njego- vom Veličanstvu,kraju Aleksandru. Potom je uzeo riječ min. referent g. B. Živković, koji lijepim i biranim riječima prestavi važ- nost i značehje ovog putovanja, te istakne još potpuno nesređenoj državi ipak \ da se ovakova putovanja odmah očnu, kako bi našim nautičarima bila ogućena suz teoretsku i Šraktična izobra- Loa u tome pravcu treba posebno da se k ' požrtvavano ofastojanji prosvjete, koji je mnogo doprinio da se ko- načno reformišu nautičke škole, te su da- nas dosegle najmoderniji stepen i pretvo- rene su u pomorske akademije. G. referent naglašio je naročito pri kraju svoga govo- ra, da nije dovoljno samo imati more već treba znati iskoristiti taj najvažniji faktor Za razvitak trgovine i industrije. Završnu riječ držao je đacima upravitelj zavoda g. A. Riboli, koji je vatrenim rije- čima istaknuo činjenicu, da germanski, ro- ————> —eoeoo o. <= oma | Vinko Vlatković: li Invalid mE AJ 0 o uo JE PK gh ti dislika sa dizanja živolinja za vrijeme ralu) Pisar prozove. | j A na to, ne daleko iz gomile na- toda i životinja, što se tu na širokoj li prašnoj seoskoj cesti zbila 1 čekala .— živo se odazva muškarački glas, oIutili čas probi se iz gomile na čistac i dojaši na žilavoj, mladoj ma- zgi taman do nogu majorovih — mlad, čvrst čovjek. > Major se nakostriješi. »Was ist dasl?, — Das Skandall« — razdere se on došljaku a zatim se okrene prama općinskom predstavniku pa nastavi da dalje viče, Općinski predstavnik, inače po časti seoski glavar a po zvanju seoski krčmar, ukočeni se od straha. Blijed i drhtav izbulji on svo- je sovine oči u majora i stajaše pred Njim ko stup soli pred Sodomom. . »Molim... Vašu milost..., Sospo- din major... ja to ne.. razumijem. . « jedva propenta on kad je major do- rršio, skidajuć pri tom pokorno 1 po- božno, kao pred ikonom, svoju lojem zamazanu kapu. | = Žandarmarski stražmeštar uze br- žo da mu tumači: - »Gospodin se major ljuti zašto taj čovjek dolazi pred gospodina majo- ta na mazgi kad je on, gospodin ma- or, naredio da svaki prozvani ima doći uz svoju životinju a ne na živo- ist ein prama kliče on ra- »Fala im gospodinel« vaš , ivši joj u oči, vaše mazgu: zavirivši u J napu dosno pa nakloni se duboko žandaru okrene se odmah prama došljaku i oštro, važno prihvati: »Eh til., Baš kao paša turskil?« »Šta je, glavaru? odvrati mu mi- rno čovjek s mazge. »Ti hoćeš baš silom na mazgil« »Ali., polako čoečel.. Ta nije, bona, baš tako lako do vasl« »Ali., gospodin se major ljuti. . | »Mani, čoeče!.. Nije zlato sve što | sja! .« I upiruć se snažnom rukom o ma- zgu, — čovjek polako sjaši. Upravi se vitak i prsat kraj mazge. A iz njega zabruji nešto jako, oteg- nuto .., nešto nalik na škrip savijene žice. .»Je I da, glavaru,... sad je do- bro? .. reče on i u tren oka i potegne | rukom nogavicu lijeve noge visoko, skoro do pripona. I pred očima komisije — pod čo-. vjekom — zasja sad o svijetlu pra-. maljetnog dana — crna olaštena noga. I cijela se komisija sad zapiždri u nj, u tu njegovu umetnutu nogu —, a pred svima stajaše major škiljeć svo- jim «sitnim krmeljivim okom. »Invalid? —« iscijedi on donekle smiren i brzim kretom opipa tu nogu. »Dal« — odvrati čovjek. | »Di.. do — pila.. to?7« »U ratu... U Srbiji! »Topro.. topro!.. zatrese major glavom pa odmah predje k mazgi. »Slabo.. a ne dobro, gospodine! _— reče invalid i spusti nogavicu. Major marljivo i oprezno oglec 3 RS: Moga sE o < hah -—- usta, zube, nozdrve..; opipavaše joj hrbat, trbuh, noge...; mjerio je me- trom uzduž i poprek. »Tauglichl« — poviče napokon prama pisaru, Čovjek kraj mazge — protrne. »Ali, gospodine majore,« prihvati odmah — »kako vidite ja sam potpu- no sakat -— nesposoban za išta... Ova je mazga druga moja noga... Bez nje ja ne mogu da živim.. Ja Vas molim i zaklinjem da mi ju pustite. » Was spricht der Kerl?« obrati se ovaj stražmeštru. On mu razbijenom njemštinom pre- vede, »Nein — Ne! —« oštro odgovori major. »Ali, za Boga, gospodine ., ja sam invalidom postao u ratu.. u borbi za cara, Vjerno sam ga služio dok sam mogao..., žrtvovao sam mu dosta: cijelu zdravu moju nogu.. A za tu nogu ja, gospodine, nijesam ništa drugo dobio nego samo ovaj komad tvrdog i besćutnog drva... Pa sad evo ja molim da mi za izgubljenu mo- junogu pustite bar ovu životinju moju! , .« I opet žandar prevađaše. A major stajaše hladan i tvrd; pre- krštenih ruku zurio je u čovjeka ne- pomično i bez kakvog izražaja. Invalid ponese tajni nutarnji osje- ćaj nade i želje. 1 gledajuć ravno u majora svojim velikim, lijepim očima punim iskrenosti i molenja, nastavi: »I nikog, gospodine, nemam na: ovom svijetu., nego ovo moje saka- — svine od+ljutine. to tijelo i ovu mazgu.., Moja ševa- = Zagrize oštro donju Hi (a EE ž % š koe : TI KG RANA. x URE, BE SA "oak Va k gri ki : » MET di g A , x ET * % Ž E ME og j : Ph ? 4 d B pk di u š sE Era .*# Bk «u mit # oš 1 % Re ,r Ud u kad LIKA bi U Bi V A ' 4 pra M avi, ko 3 : ž KOE S iii . ministra . svine ode+ljutine. im manski i drugi narođi plove sa hiljadama svojih brodova po svijetu dok je velikome slavenskome narodu zla sudbina prikovala ruke, pak se danas po svijetu skoro i ne vidi ruske zastave. Mi dakle nijesmo samo prestavnici malene državice od 12 miljona duša, nego sa svojom zastavom prestavlja- mo sve slavenstvo, i silnu Rusiju, koja će akobogda ustati na svoje vlastite noge, i razviti svoj moćni barjak, te kazati viictu da velika Rusija postoji. »Vila Velebita« otputovala je dne 2. VIL, tačno u 6 sati, a sat kašnije zaustavi ona stroj te razapne svoja bijela jedra i otisne se u pučinu. Plovidba na jedra polraje sko- r odo Messine, gdje je lađa prispjela u pe- tak, u 6 i pol sati popodne te se zadržala jedan dan i krenula put Napoli. — U Napoli Birs se usidri u ponedjeljak u 2 sata po podne * te ostane do utorka 7 sati po podne, odakle proslijedi svoje putovanje za Genovu. Već na ovome putovanju osjetili su đaci malko » . La Ea = = . jači protivni vjetar i uzburkano more, pak im “stoga bješe još ugodniji dolazak u Geno- vu, gdje je brod prispio u petak, 14. VII. u 8 sati po podne, te ostao u luci do pone- djeljka 17. VIL, 8 sati p. podne, kada pro- slijedi svoje putovanje za Marseille. Dok je s jedne strane ovo putovanje bilo veoma ugodnđ uzduž obiju čuvenih rivijera Italije i Francuske, dotle je i more pokazalo svoju lošiju stranu, Pred dolaskom u Marseille jedno četrdeset milja daleko, vjetar se bje- še osilio, a more je bivalo sve većma i već- ma uzburkano, tako da su valovi već često prebacivali preko palube. Đacima nije bilo | baš ugodnije da se upoznaju sa oštrom stra- klonulic-a. *1#B2šo: 8 au vd daju U srijedu večer more je bilo tak kano i suprotni sjeverozapadnjak tako jak, da premda je stroj vozio svom silom, ipak je školska lađa tek mogla da prevaljuje jed- nu milju na sat, pak pod takovim uslovima, a da se uštedi suvišni potrošak ugljena, za- povjednik odluči da se brod zakloni u obliž- nju luku Hyers, dok nevrijeme popusti. Na ovoj nadi ostade brod devet sati, te pošto je vjetar popustio proslijeđi »Vila« svoj put nom pomorskog života te 1 i prema Marseille, gdje sretno usidri u četvr- mu" i o poi rica sva je moja imovina... Teško mi je — —, teško do Boga — — Ali ba- daval — — Živjeti se mora — — a bez mazge — — ja — ne mogu — — Ja molim — — i »Drei Hundert Kronen! — preki- de major sa gestom čovjeka, koji ne- ma volje da dalje sluša. »Tri stotine kruna dobit ćeš za mazgul« — rastumači odmah žandar, Čovjek se strese. U njemu kao da nešto puče —: sve ono što bješe na- lik na vjeru 1 pouzdanje. Osjeti ne- moć, prazninu a odmah po tom tugu i bol. Dubio je kraj svoje lijepe i mile životinje žaleć samog sebe. »Ali, gospodine,« — nastavi on na- kon kratkog muka —« ja sam za ma- zgu dao dvostruko od toga što mi vi Vi dajete — — Ja sam morao da pro- dam parče zemlje, jedinu baštinu moju« — — — »Schweigen Sie einmal — — — Genug mit diesen Dummheiten!« — otrese se major na njega »Šutite je- dnom! — razdere se žandar kraj nje- ga.. dosta je tih vaših gluposti! —« Ta dreka, piska prenu invalida. »Al.. ja sam čovjek! — poviče on uspravio se opet svjetao i ponosan — »Mene se kida ko ubijenu živinu i baca kao smeće! — — Gospodine majore ja imam pravo da govorim i tražim. Ja sam dosta dao.. i to od svoje krvi od svog mesa.. Ja dapa- če ne smijem da šutim — jer i ja sam čovjek!« PEVEP gts a A či đ ko (= E d x k#"% i ? MR x: : 7 ša Zandar prevađaše —i major da ———