ie
7

Bare

sa

pe
x

mH
"aš

|

_

PRAVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN«
redništvo : UI. Izmegju Polača 356.

ačun Pošt. Ček, Ured. Zagreb 38.079.

: Godina IV.

»Kako se vidi, među vladinim se
ankama dosta toga kuha i lomi, te će
sen donijeti sa sobom i novih  srra-
ičkih lormacija, koja će po svoj pri-
dci dati i novu orijentaciju“. Tako
plase skoro svi izvještaji u posljednje
(rijeme o političkoj situaciji. Izvješta jni
proroci za potvrdu svojih vijesti iznose
bspoloženja u režimskim partijama.
Nema govora, ima tu mnogo simp-
bma o mrvljenju i otpadanju. U klu-
Kovima su na dnevnom .redu ,podvo-
lena mišljenja“. Jug. musl. organiza-
ija, koja je do nedavna prama vani
Šokazivala zavidnu čvrstinu redova,
spala se u dvije grupe, neznatniji
dio ostade uz koaliciju režima. Kme-

b

ički ogranci. U demokratskoj stranci
\ mnogo nezadovoljnika; disidenti slede
Qisidente, pokreću se pored stranke
fovi borbeni organi. Izcrvotočenu  ra-
“likalnu partiju drži magiska moć Pa-
lićevih dobrih komada. Između rađi-
Kala i demokrata, u praksi nema više
kikakove razlike, ni u skupštini ni van
ahje, i preko Pribićevićeva mosta vjerni
če preći bez ikakova kolebanja u tu
Movu, šarenu ,državnu“ stranku. Iz-
imeđu svega toga jedna skupština u
igoniji, koja radi tolikom brzinom, da
Nvaka sjednica izbaci jedan važan za-
Kon, gdje se opoziciji dozvoljavaju
Šivije tri primjetbe, a režimljiskoj ko-
"Niciji amen u horu.

(io Vardara opšte nezadovoljstvo, i je-
(lan bezprimjeran haos u upravi. Hr-
ratsko pitanje i dalje postoji, i hrvat-
Ske mase sve se jače zbijaju oko svoga
(proroka iz Jurišićeve ulice, čija fanta-
kija pravi od politike i «realnih _po-
lireba života jedan fantastičan roman,
Klok se nezadovoljna Hrvatska isprečila
ha putu našeg konsolidovanja kao ka-

2 rar sa

LAZI SVAKOG ČETVRTKA
LASNIK I IZĐAVAČ: Odbor ,RADA«

. TELEFON UPRAVE: Broj 94, —

lije vežu uz vladu još jedino željez- |

| Na drugoj streni u narođu od Soće .

.

Nema mjesta kolebaniu

men, koji treba ukloniti ili zaobići. —
U ovom opštem položaju naša  in-
teligencija, koja je u svojoj komodno-
sti naginjala nekim vanstranačkim for-
macijama, u posljednje vrijeme oče-
kuje da pravo konsolidovanje države
može da izvede jedna nova akcija,
koja bi u glavnom ležala u jednoj
stranci, sastavljenoj od jakih političkih
neopredjeljenih ljudi, i od disidenata
iz režimskih partija. Nama se čini da
i ova kombinacija kao i ove dosad
donijeće samo razočaranje. Nije nužno
da se donose primjeri mladih struja,
koje su sve skrahirale zbog nedovolj-
nog osjećaja za prave potrebe širokih
Slojeva. Jedan takav novi pokušaj osim
stanovitih moralnih uspjeha ostao bi
skučen na ograničenu sveru. Tako svr-
šavaju ovi borbeni organi sa malim
brojem svojih pristalica, makar da ih
vode i stara priznata imena. Redovno
na isti način svršavaju te samostalne

akcije kabinetskih razmatranja kad se |

sa polovičnim mjerama ide da premo-
sti ovaj plemenski haos i korumpirana
uprava. U ovom momentu, kad se naša
inteligencija, kojoj je još preostao smi-
sao oko sredjivanja društvenih odnosa,
zanaša tim nerealnim akcijama, duž-
nost nam je da svratimo pažnju na
stranke sa izričitim socijalnim progra-
mima, koje su jedine u stanju, da iz
korjena čupaju poroke današnjeg ne-

snošljivog stanja. Radni svet u svome  zša,,
. pstakič

nastojan:u, da socijalnu pravdu prove-

de u djelo, treba da podupre naša in-|

teligencija, 1 da“ iž njihovih redova
prisluškujući njihovim potrebama i bi-
jedi, koja svih nas vodi do ruba rpro-
pasti, ruši sistem, koji je dosad nosio
oznaku, da je bankokratski, a postaje
sve više i više bankrotski. Tu je mje-

sto poštenoj inteligenciji bez kolebanja:

i predornišljanja.
a

Dubrovnik, 10. Augusta 1922.

ro

aragrr mere

računaj kansa sa 48

POJEDINI BROJ 1 DINAR.

PRETPLATA : 40. Din. NA GODINU
INOSTRANSTVO: 100 D. NA GODINU
Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D.
Priposlana i zahvale 4 Dinara redak
STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST

m

a sea oaza >

; Broj 141.

| Pomorski podmladak Jugoslavije

Naučni izlet sa ,Vilom Velebita“ - U Messini, Napulju, Genovi, Marscillu, Malti i Krfu.
Na grobovima boraca za oslobogjenje. - Važnost ovakovih putovanja.

U nedjelju, dne 2. VII. otputovala je iz
gradske luke školska lađa »Vila Velebita«,
sa 48 daka Dubrovačke pomorske akadđe-
mije, koji praćeni od upravitelja, g. A. Ri-
boli i profesora gg. M. Kobasica, F. Nakića
i P. Radovanoviča, poduzeše pod vodstvom
$. N. Gerechtshammera, zapovjednika bro-

oda i kap. M. Čepulića svoje prvo naučno

putovanje po Sredozemnome moru, Ovome
putovanju pridružio se je, kao  odaslanik
Ministarstva prosvjete i min. referent g.
Branko Živkovič.

Dirljiv je bio taj prizor kada se lijepi jaht
»Vila Velebita« otisnuo iz gradske luke.
Silna se je narod slegao da prisustvuje tome
prvom odlasku naših nautičara u tuđi svijet.
Roditelji, rođaci, svojta i prijatelji pozdrav-
a“ i a naše đake, koji poraz-
mj iššteni na jarbulima ikriževima odzdrav-
ljahu vijući kapama te trokratnim pomor-
škim pozdravom »Hip, hip, hura«: Prvi
koji oslovi đake bio je 6. M. Krunajević. On
8: Beni riječima prestavio đacima ozbilj-
nost pomorskog života, te im toplo prepo-
ručio, da se Budu u inozemstvu dostojno
vladali, jer su bni nosioci i prestavnici na-
še mile i narodne zastave, kojoj i veliki na-
rodi odavaju visoko poštovanje. Svoj go-
vor završio je “sa trokratnim >»živiol« Njego-
vom  Veličanstvu,kraju Aleksandru. Potom
je uzeo riječ min. referent g. B. Živković,
koji lijepim i biranim riječima prestavi važ-
nost i značehje ovog putovanja, te istakne

još potpuno nesređenoj državi ipak
\ da se ovakova putovanja odmah
očnu, kako bi našim  nautičarima bila
ogućena suz teoretsku i Šraktična izobra-
Loa u tome pravcu treba posebno da se
k ' požrtvavano ofastojanji
prosvjete, koji je mnogo doprinio da se ko-
načno reformišu nautičke škole, te su da-
nas dosegle najmoderniji stepen i pretvo-
rene su u pomorske akademije. G. referent
naglašio je naročito pri kraju svoga govo-
ra, da nije dovoljno samo imati more već
treba znati iskoristiti taj najvažniji faktor
Za razvitak trgovine i industrije.
Završnu riječ držao je đacima upravitelj
zavoda g. A. Riboli, koji je vatrenim rije-
čima istaknuo činjenicu, da germanski, ro-

————>

—eoeoo o. <= oma

| Vinko Vlatković:
li Invalid

mE AJ 0 o uo JE PK gh ti
dislika sa dizanja živolinja za vrijeme ralu)

Pisar  prozove. | j

A na to, ne daleko iz gomile na-
toda i životinja, što se tu na širokoj
li prašnoj seoskoj cesti zbila 1 čekala
.— živo se odazva muškarački glas,
oIutili čas probi se iz gomile na
čistac i dojaši na žilavoj, mladoj ma-
zgi taman do nogu majorovih —
mlad, čvrst čovjek.
> Major se nakostriješi.

»Was ist dasl?, — Das
Skandall« — razdere se on
došljaku a zatim se okrene prama
općinskom predstavniku pa nastavi
da dalje viče, Općinski predstavnik,
inače po časti seoski glavar a po
zvanju seoski krčmar, ukočeni se od
straha. Blijed i drhtav izbulji on svo-
je sovine oči u majora i stajaše pred
Njim ko stup soli pred Sodomom.
. »Molim... Vašu milost..., Sospo-
din major... ja to ne.. razumijem. . «
jedva propenta on kad je major do-
rršio, skidajuć pri tom pokorno 1 po-
božno, kao pred ikonom, svoju lojem
zamazanu kapu. |
= Žandarmarski stražmeštar uze br-
žo da mu tumači:
- »Gospodin se major ljuti zašto taj
čovjek dolazi pred gospodina majo-
ta na mazgi kad je on, gospodin ma-
or, naredio da svaki prozvani ima
doći uz svoju životinju a ne na živo-

ist ein
prama

kliče on ra-

»Fala im gospodinel«

vaš , ivši joj u oči,
vaše mazgu: zavirivši u J napu

dosno pa nakloni se duboko žandaru
okrene se odmah prama došljaku i
oštro, važno prihvati:

»Eh til., Baš kao paša turskil?«

»Šta je, glavaru? odvrati mu mi-
rno čovjek s mazge.

»Ti hoćeš baš silom na mazgil«

»Ali., polako čoečel.. Ta nije,
bona, baš tako lako do vasl«

»Ali., gospodin se major ljuti. . |

»Mani, čoeče!.. Nije zlato sve što |

sja! .«
I upiruć se snažnom rukom o ma-
zgu, — čovjek polako sjaši.

Upravi se vitak i prsat kraj mazge.
A iz njega zabruji nešto jako, oteg-
nuto .., nešto nalik na škrip savijene
žice.

.»Je I da, glavaru,... sad je do-

bro? .. reče on i u tren oka i potegne |

rukom nogavicu lijeve noge visoko,
skoro do pripona.

I pred očima komisije — pod čo-.
vjekom — zasja sad o svijetlu pra-.
maljetnog dana — crna  olaštena
noga.

I cijela se komisija sad zapiždri u
nj, u tu njegovu umetnutu nogu —, a
pred svima stajaše major škiljeć svo-
jim «sitnim krmeljivim okom.

»Invalid? —« iscijedi on donekle
smiren i brzim kretom opipa tu nogu.

»Dal« — odvrati čovjek. |

»Di.. do — pila.. to?7«

»U ratu... U Srbiji!

»Topro.. topro!.. zatrese major
glavom pa odmah predje k mazgi.

»Slabo.. a ne dobro, gospodine!

_— reče invalid i spusti nogavicu.

Major marljivo i oprezno oglec

3 RS:
Moga sE
o <

hah

-—-

usta, zube, nozdrve..; opipavaše joj
hrbat, trbuh, noge...; mjerio je me-

trom uzduž i poprek.

»Tauglichl« — poviče napokon
prama pisaru,
Čovjek kraj mazge — protrne.

»Ali, gospodine majore,« prihvati

odmah — »kako vidite ja sam potpu-

no sakat -— nesposoban za išta...
Ova je mazga druga moja noga... Bez
nje ja ne mogu da živim.. Ja Vas

molim i zaklinjem da mi ju pustite.

» Was spricht der Kerl?« obrati se
ovaj stražmeštru.

On mu razbijenom njemštinom pre-
vede,

»Nein — Ne! —« oštro odgovori
major.

»Ali, za Boga, gospodine ., ja sam
invalidom postao u ratu.. u borbi za
cara, Vjerno sam ga služio dok sam
mogao..., žrtvovao sam mu dosta:
cijelu zdravu moju nogu.. A za tu
nogu ja, gospodine, nijesam ništa
drugo dobio nego samo ovaj komad
tvrdog i besćutnog drva... Pa sad
evo ja molim da mi za izgubljenu mo-
junogu pustite bar ovu životinju
moju! , .«

I opet žandar prevađaše.

A major stajaše hladan i tvrd; pre-

krštenih ruku zurio je u čovjeka ne-

pomično i bez kakvog izražaja.
Invalid ponese tajni nutarnji osje-
ćaj nade i želje. 1 gledajuć ravno u
majora svojim velikim, lijepim očima
punim iskrenosti i molenja, nastavi:

»I nikog, gospodine, nemam na:
ovom svijetu., nego ovo moje saka- — svine od+ljutine.
to tijelo i ovu mazgu.., Moja ševa- = Zagrize oštro donju

Hi
(a

EE ž % š koe : TI
KG RANA. x

URE, BE SA
"oak Va k
gri

ki : » MET di g A ,
x ET * % Ž E ME og j : Ph ? 4 d B
pk di u š sE Era .*# Bk «u mit # oš
1 % Re ,r Ud u kad LIKA bi U Bi V A ' 4 pra M
avi, ko 3 : ž KOE S

iii

. ministra .

svine ode+ljutine. im

manski i drugi narođi plove sa hiljadama
svojih brodova po svijetu dok je velikome
slavenskome narodu zla sudbina prikovala
ruke, pak se danas po svijetu skoro i ne
vidi ruske zastave. Mi dakle nijesmo samo
prestavnici malene državice od 12 miljona
duša, nego sa svojom zastavom prestavlja-
mo sve slavenstvo, i silnu Rusiju, koja će
akobogda ustati na svoje vlastite noge, i
razviti svoj moćni barjak, te kazati viictu
da velika Rusija postoji.

»Vila Velebita« otputovala je dne 2. VIL,
tačno u 6 sati, a sat kašnije zaustavi ona
stroj te razapne svoja bijela jedra i otisne
se u pučinu. Plovidba na jedra polraje sko-
r odo Messine, gdje je lađa prispjela u pe-
tak, u 6 i pol sati popodne te se zadržala
jedan dan i krenula put Napoli. — U Napoli

Birs

se usidri u ponedjeljak u 2 sata po podne *

te ostane do utorka 7 sati po podne, odakle
proslijedi svoje putovanje za Genovu. Već
na ovome putovanju osjetili su đaci malko

» . La Ea = = .
jači protivni vjetar i uzburkano more, pak

im “stoga bješe još ugodniji dolazak u Geno-
vu, gdje je brod prispio u petak, 14. VII. u
8 sati po podne, te ostao u luci do pone-
djeljka 17. VIL, 8 sati p. podne, kada pro-
slijedi svoje putovanje za Marseille. Dok je
s jedne strane ovo putovanje bilo veoma
ugodnđ uzduž obiju čuvenih rivijera Italije
i Francuske, dotle je i more pokazalo svoju
lošiju stranu, Pred dolaskom u Marseille
jedno četrdeset milja daleko, vjetar se bje-
še osilio, a more je bivalo sve većma i već-
ma uzburkano, tako da su valovi već često

prebacivali preko palube. Đacima nije bilo |
baš ugodnije da se upoznaju sa oštrom stra-

klonulic-a. *1#B2šo: 8 au vd daju
U srijedu večer more je bilo tak
kano i suprotni sjeverozapadnjak tako jak,
da premda je stroj vozio svom silom, ipak
je školska lađa tek mogla da prevaljuje jed-
nu milju na sat, pak pod takovim uslovima,
a da se uštedi suvišni potrošak ugljena, za-
povjednik odluči da se brod zakloni u obliž-
nju luku Hyers, dok nevrijeme popusti. Na
ovoj nadi ostade brod devet sati, te pošto
je vjetar popustio proslijeđi »Vila« svoj put

nom pomorskog života te 1

i

prema Marseille, gdje sretno usidri u četvr-

mu" i

o poi

rica sva je moja imovina... Teško mi

je — —, teško do Boga — — Ali ba-
daval — — Živjeti se mora — — a
bez mazge — — ja — ne mogu — —
Ja molim — — i

»Drei Hundert Kronen! — preki-
de major sa gestom čovjeka, koji ne-
ma volje da dalje sluša.

»Tri stotine kruna dobit ćeš za
mazgul« — rastumači odmah žandar,

Čovjek se strese. U njemu kao da
nešto puče —: sve ono što bješe na-
lik na vjeru 1 pouzdanje. Osjeti ne-
moć, prazninu a odmah po tom tugu i
bol. Dubio je kraj svoje lijepe i mile
životinje žaleć samog sebe.

»Ali, gospodine,« — nastavi on na-
kon kratkog muka —« ja sam za ma-
zgu dao dvostruko od toga što mi vi
Vi dajete — — Ja sam morao da pro-
dam parče zemlje, jedinu baštinu
moju« — — —

»Schweigen Sie einmal — — —
Genug mit diesen Dummheiten!« —
otrese se major na njega »Šutite je-
dnom! — razdere se žandar kraj nje-
ga.. dosta je tih vaših gluposti! —«

Ta dreka, piska prenu invalida.

»Al.. ja sam čovjek! — poviče on
uspravio se opet svjetao i ponosan
— »Mene se kida ko ubijenu živinu
i baca kao smeće! — — Gospodine
majore ja imam pravo da govorim i
tražim. Ja sam dosta dao.. i to od
svoje krvi od svog mesa.. Ja dapa-

če ne smijem da šutim — jer i ja sam

čovjek!«

PEVEP gts a A či
đ ko (= E d x
k#"% i ? MR x:

: 7

ša

Zandar prevađaše —i major da ———