: BA 5 3
3 g , i

; Zi SVAKOG. ČETVRTKA

SNIK | IZDAVAČ: Odbor ,RADA«

AVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN«

jništvo: Ul. Izmegju Polača 356.
' Pošt. Ček. Ured. Žagreb 38.079.
prErni UPRAVE: Broj 94, —

/

—_—

i bodina IV.

| E Dubrovnik,

ode se političke stranke _ cij
. Demokratska dijeli
j Davidović i Veljko ić predvode
a Pribićević drugu grupu, dok
bo po jedan istupaju iz stranke di-
mii Roje, Tomljenović, Angjelino-
li tako dalje. Blok se raspada,

PAAA I Pih A TELA MŽAKE
rune

Sikka lakih) Peta u

) podnipošto na izbore skupa sa
kiničarima. Klerikalci nazaduju na
oj liniji, gubeći jedan izborni ko-
za drugim. Radikali su hametice
iženi u Bosni, Hercegovini, Voj-
IJ ini i Srbiji od dobro organizova-
zemljoradnika koji prelaze u ofen-
kina cijelom frontu. Zemljoradnička
 gpka napreduje u svim pokrajinama,
. pjajući mahom narodne mase. O-
 puda dolaze radosne vijesti o: po-
 fničkom napretku . zemljoradnika.
' ka Bosna- Hercegovina, Vojvodina,
koro i cijela Dalmacija već je u-
dsana tako da nema skoro sela u
im nije osnovana ,Težačka Sloga“,

AE NN LA A lb dl M

Mhama zajamčena je zemljoradnič-
[stranci apsolutna većina. U nedje-
lobdržan je u Splitu ogroman zbor

/ Pobjeda zemljoradničkog pokreta

ić poziva. svoje pristaše da ne iz-

lopsno ,Seosko vijeće“. U ovim po-

= ==

2 a o 1922.

stranke kojemu je učestvovalo 6000-7000
zemljoradnika. Manifestacije koje su
se iza zbora razvile bile su najveće
što je Split do sada doživio. Iz Južne
Sibije, Makedonije dolaze vijesti da
se zemljoradnički pokret silno širi i
osvaja sve kotare, tako da će i u o-
vim krajevima zemljoradnici odnijeti
većinu. U Hrvatskoj, Crnoj Gori, Slo-
Veniji sve razne struje seljačkog po-
kreta imaju tendenciju da se približe
zemljoradničkoj stranci; jer je': o-
čito da jedino zemljoradnička stran-
ka može da spasi zemlju i riješi
spleteni socialni problem . u našoj
državi. Zdrava inteligencija srpska
hrvatska i slovenačka vidi jedini iz-

laz iz krize u pobjedi zemljoradnič-

kog pokreta. Očigledni i stvarni nma-
predak po cijeloj Jugoslaviji i suge-
stivno uvjerenje cijelog naroda da je
zemljoradnička stranka pozvana da
preuzme državnu vlast u svoje ruke,
pospješiće pobjedu zemljoraduičke  i-
deje, koja i inače, prije ili poslije, mora
da pobijedi da konačno ofganizuje ovu
našu silnu jugoslovensku državu na
Balkanu.

£

| prošlom broju preštampali smo
ladićevog »olobodnog Doma“ Ra-
dva izjavin ar kojoj on poziva sve
(Je pristaše da pri budućim izborima
glasuju za — ,blokaše“. Radić tu
Ično zabranjuje svojim sljedbenici-
(da ne sklapaju ,sporazuma s ni-
'lom gospodskom strankom“, i onda
lovce kaže Radić: ,Ovaj Zakijd tak
Pedi, naravski, i za one hrvatske
ipodske stranke, s kojima je HRSS
kmašnjem Hrvatskom Bloku, jerbo
biok nema nipošto te zadaće, da
Btski seljački narod opet dodje
| gospodsko vodstvo .. .“ U istom

a

Blokaši se

Radić raskida veze sa

raspadaju
gospodom blokašima
broju Radićevog , Slobodnog Doma“

rodni zastupnik seljak Mat oj ć
kliče: ,S gospođom u PRALALO

Bioku ... u izbore — nipošto!“

Ovaj istup prevrtljivog Radića iza-
zvao je čitavu zbrku megju ,blokaši-
ma“. To je čak odjeknulo i megju
dubrovačkim  ,blokašima“ (na način
da su se gospoda Bjelovučić i Bačinić
teško megju sobom posvadila!); ali
nema sumnje da će tu megjusobnu
svagju naši ,blokaši“ nastojati da sa-
kriju pred narodom barem do izbora,
e da se seljaci: [ne dosjete kakvu im
večeru blokaška gospoda kuhaju —
po izborima.

“pust Šenoa:

| Seljačka buna.

M tape ia 34 poglavlje iz glasovitog ro-
; velišeg) hrvatskog pisca, da naši težaci
kako je bilo hrvatskom kmetu pod jarmom
liskog plemstva. Preporučamo našim težaci-
Ida pročitaju ovaj Šenojin historički roman.
ičite ga kodkojehrvatske knjižare u Zagrebu.)
Dne sedmoga veljače 1573. kad je
tornju svetoga Kralja odbilo podne,
tile su silne konjanjičke čete u mirni
reb, gdje je i onako vrvila sila ba-
lih pješaka. Pred konjaničkom če-
u jezdijaše na bijelcu gospodin Gaš-

\ namjesnik banski, pod tvrdim
pom i gvozdenom kacigom, nad
om je igrala bijela i modra perja-

Iružje blatno, a i konjaničke čete
Orne, konji izmučeni. U neredovitim
ama kasahu za namjesnikom : modri
Dodnjaci Barbare Erdčdice, zeleni
ljanici. pod zastavom Zrinjskom i
poljski plemići, a zadnia četa lje-
i je pred sobom hrpu bosih, blije-
i odrpanih seljaka, svezanih užetom.
ljaništvo. dođe petrinjskom cestom
trga Harnice i tu se razvista u re-
€ a svezane seljake dočeka biskup-
slraža i i povede ih u biskupski dvor.
livo. htjede Alapić prebrojiti četu,

konja poleti Alapić put

| Alapić, od smrti Franje Slunjsko-

k, Gašpar bijaše blijed, sustao, konj

' še :
Ma

s
pa

kad od kaptolskih Vrata doleti Ladislav

Plovdin, kapetan banskih husara, te

reče, pozdraviv Alapića :

, Velemožni gospodine! Prečasni g.
ban, dočuv, da stigoste u grad, zaka-
zuje, da smjesta dođete u ujegov dvor“.

»Dobro je, gospodine Ladislave!
Odmah ću s Vama“, odvrati lijeno Ala-
pić; zatim kriknu oštrim glasom: ,Ju-
naci! Pričekajte ovdje, dok stigne za-
povjed od gospod. bana“. I bocnuvši
kaptolskih
vrata,

U palači biskupskog dvora sjegjaše
čelo dugog stola zamišljen i mrk bis-
kup Drašković premečući pisma, a uz
njega podban, podprabilježnik Petriče-
vić, veliki župan zagrebački i varaž-
dinski, živo raspravljajući, a naokolo
stajahu kapetani haramije, časnici ban-
skih husara i brkati vojvode Uskoka.
Kad zazveknuše mamuze maloga Gaš-

para, prenuše se svi, a biskup se di-

gne na noge i korakniuvši prama vra-
tima pruži Alapiću obje ruke.

Ave, viteže šikioški i kerestinački“,
pozdravi ga biskup, »hvala vam juna
če naš! Da nam sreću nosite već sam
čuo. Sjednite umorni ste.“

»Boga mi jesam,“ pokloni se Alapić,
skinuv kapicu i obrisav sa čela znoj.
I nije čudo reverendissime,“ nastavi

—.———————

Po kašem davnom predvigjanju, do
ovog blokaškog sloma moralo je đa
dogje prije ili poslije. Bio je vrlo ne-
prirodan brak izmegju seljaka i gospo-
de. U prošlosti, hrvatsko plemstvo nije
se baš u ničem razlikovalo od tugjeg
plemstva, jer je i ono isisavalo hrvat-
skog seljaka jednako kao i tugje plem-
stvo; imadžarsko, njemačko, venecijan-
sko. Najbolji je dokaz u tome što je
hrvatsku »seljačku bunu“, predvogjenu
od iŽtvatskog seljaka Matije Gubca,
hrvatsko plemstvo ugušilo u krvi, tako
surovo krvnički da je svim seljačkim
vogjama  odrubilo poštene glave,. a
Hrvaja seljaka Matiju Gubca razapelo
na Markovom trgu u Zagrebu na —
užareni stol. U tom mrcvarenju hrvat-
skih kmetova sudjelovali su svi hrvat-
ski plemići bez razlike: Keglevići,
Alapići, Draškovići, Zrinjski, Gregorjan-
ci, i tako dalje, skupa sa Erdody-ma,
Tahi- -jima i ostalom gospodom tugjeg
porijekla (U današnjem  podlisiku do-
nosimo jedno poglavlje iz , Seljačke
bune“. besmrtnog hrvatskog romano-
pisca Augusta Šenoe,j da se naši te-
žaci upoznadu bliže sa — hrvatskom
gospodom !) Uspomena na mučenika
Matiju Gubca živa je i danas u svakoj
seljačkoj kolibi u Hrvatskoj. | upravo
zbog | 1oga, hrvatski seljaci počeli su
da se bune protiv Radićeve gospodske
politi protiv Radićevog sticanja
Ri šurovanja sa gospodskim
i tnam švercera i špekula-

ii su. “m .dana

preuzeli ulogu starih blennta; da sišu

seljačku krv i gnjave hrvatskog kmeta:
Gubeći iz dana u dan povjerenje u
»blokaše“ i u Radića, kao predsjednika

Hrvatskog Bloka, seljaci su gledali sa

sve većom ljubavlju na zemljoradnički
pokret; jer su seljaci zapazili da je
zemljoradnička stranka u istinu čisto
težačka i da u njoj ne komandira  je-

dan čovjek, kao absolutni tiran iz sred-

njega vijeka, niti se vodstvo zemljo-
radničke stranke vezuje sa bankirskom
i kapitalističkom gospodom na štetu

sjednuv do bana, ,ako i jučerašnji
dan nije za svetak upisan u koledar,
crven je bio, tako mi duše.“

»Pripovijedajte“, reče mu biskup, ,ali
ne. Dogjite u moju sobu, a vi, gos-
podo, čekajte tu moju daljnu zapovi-
jed“.

U banovoj sobi, zbaci Gašo oklop
i oružje, sjede k peći i dočim je Dra-
šković po svom običaju šetao amo i
tamo, prihvati mali Gašo  prebaciv
noge :

»Nema. iu šale, reverendissime, po
svim krajevima zakipjela je mužadija
kao vrela voda, Ide na nas. Da vam

kažem u kratko. Okić, Samobor, Jas-

trebarsko, Kerestinac i draganički kos-

oturaši planuše na moju sestru u onaj

hip, kad Brdovčani provališe preko
Sutle. Kao grom stignu taj glas. Sestra
je mirila _kmetove. Bađava. Sestra je
molila Turna, neka joj pošalje Uskoka
iz Žumberka- ali Turn reče, da mu ih
samomu treba, i da se i oni nekako
bune. Psine kmetske zapališe joj Ke-
restinac. Dvije ih se tisuće skupiše, da

“idu u Uskovačke gore i dalje u Kranj-

sku. Tad ja pljunem u šake. Skuckam
Turopoljaca, skupim sestrinih slobod-
njaka, uzajmim od gospodina Zrinjskoga
konjanika pa put pod noge. Bilo je
lakše, nego li mišljah. Za: prvo nisu

POJEDINI BROJ 1 DINAR
40. Din. NA GODINU |

PRETPLATA:
INOSTRANSTVO: 100 D, NA GODINU
Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D.
Priposlana i zahvale 4 Dinara redak
STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST

...———.;.—-_——o—o—o—o33;eregpaai

Broj 143.

težaka. Kad je Radić opazio to neza- |

dovoljstvo u redovima svojih seljačkih
pristaša, onda se je brže bolje požurio
da raskida veze sa zajedincom i eto u
svom ,Slobodnom Domu“ proglasio
da će na izbore sami bez obzira —
na blokaše.
Dogodilo se je dakle ono što smo
mi već prorekli. Blok je razbijen. Ali
nije samo to. Radić će morati da iđe
još i dalje. Seljak u Hrvatskoj nije
tako glup i slijep kako su mislila blo-
kaška gospoda, a nije ni tako pokoran
i ponizan kako je mislio Radić, raču-
najući da će on sam moći da povede
za sobom hrvatske seljake kao stoku
u gospodski blokaški tor. Seljak je u
ratu mnogo prepatio i iskusio. Seljak
je uvidio da mu dobro ne. misli onaj
koji ga zavodi i zavagja u ime vjere
i plemena, u ime krsta i zastave. Se-
ljak je osjetio da su svi težaci jednako
tlačeni i gnjavljeni od gospode, u Slo-
veniji kao i u Hrvatskoj, u Bosnii
Dalmaciji kao u Srbiji i Crnoj Gori.
On je uvidio konačno da ,batinaši“
nijesu samo srpska gospoda nego da

i hrvaiska gospoda upotrebljavaju ba-

tine protiv težaka, a često puta sa još

većim majstorlukom, jer znadu da te-
žaka utuku i sa rukavicama na rukama

i slatkim riječima na jeziku, vukući ga
po sudovima : sisajući mu paru po
paru doklegod mu ne ispiju sve ži-
vetne sokove, baš kao što parasiti sišu

: plemenite. stabljike, hraneći se bez

muke od. tugjih truda, zadavajući dru.

gome smrt da sebi stvore udobniji
život.

Radić dava lekcije gospodi, ali i sam
se je morao konačno uvjeriti da su
prošla vremena kad je jedan čovjek
mogao sam da komandira sa sudbinom
cijelog naroda.
čuje blokašima ovako: ,Ta su gospo-
da prospavala rat i ove četiri poslije-

ratne godine, te nimalo ne razumiju
toga, da nikad više u nijednom svi-
jesnom narodu ne će školana go-
spoda stajati mad 'narodom, nego

—vearoraorororoVola e iiiiipiedešsšiviikivi iii nena ze)
ooo.

imale hulje dosta pušaka. Za drugo
pomože mi varka. Neki Metljičanin Ma-
tija Dorović dogje k meni iz Kranjske
i dojavi mi sve, što se snuje. Imao je
u seljačkoj vojsci kapetana Nikolu.
Toga predobi moja kesa, a seljaci mi-
šljahu, da im je Bog. Neko nagovori
seljake, da ne idu u goru, već preko
Samobora ravnicom u kranjsku. Ja
rastrubih, da idem u Jastrebarsko, a
zaklonih vojsku u šumi kod Kerestinca,
Jučer zorom prodje onud mužadija
bezbrižno na hrpe kao što marva. Tad,
reverendissime, provale moji konjanici
kao vragovi, pa udri po stoci i sprije-
da i straga, da ih je ležala puna rav-
nica. Tri sata mlatismo po njima, šest
stotina posjekosmo, ali. i nas je to
koštalo po koju glavu, jer su kmetovi
grižljivi kao psi. Poslje bijah u Mokri-
cama; tu nadjoh Turna i njegovu četu,
koja prekojučer razbi buntovnike kod
Krškoga. Hijede nam doći u pomoć,
ali nam ga nije trebalo“.

»A: Gregorijanec ?“ zapita biskup.

Sjedi u kaši, koju je sam skuhao

Radić tek sada poru-

i pri tom se spekao. Prije bijaše bije- |
san pas, sada maše repom kao vižle.“

»Zlotvor, on nam baci POR u.
krv. A Uskoci ?*

,»Mirni su sad. Bilo je već da će
poka uz Ps Ai Tam vako

A moe
m PE Page rupetine:

m
+
PR
A #2
Še
."
us
sia
dd
šk
(Ki