: BA 5 3 3 g , i ; Zi SVAKOG. ČETVRTKA SNIK | IZDAVAČ: Odbor ,RADA« AVA: ŠTAMPARIJA ,JADRAN« jništvo: Ul. Izmegju Polača 356. ' Pošt. Ček. Ured. Žagreb 38.079. prErni UPRAVE: Broj 94, — / —_— i bodina IV. | E Dubrovnik, ode se političke stranke _ cij . Demokratska dijeli j Davidović i Veljko ić predvode a Pribićević drugu grupu, dok bo po jedan istupaju iz stranke di- mii Roje, Tomljenović, Angjelino- li tako dalje. Blok se raspada, PAAA I Pih A TELA MŽAKE rune Sikka lakih) Peta u ) podnipošto na izbore skupa sa kiničarima. Klerikalci nazaduju na oj liniji, gubeći jedan izborni ko- za drugim. Radikali su hametice iženi u Bosni, Hercegovini, Voj- IJ ini i Srbiji od dobro organizova- zemljoradnika koji prelaze u ofen- kina cijelom frontu. Zemljoradnička gpka napreduje u svim pokrajinama, . pjajući mahom narodne mase. O- puda dolaze radosne vijesti o: po- fničkom napretku . zemljoradnika. ' ka Bosna- Hercegovina, Vojvodina, koro i cijela Dalmacija već je u- dsana tako da nema skoro sela u im nije osnovana ,Težačka Sloga“, AE NN LA A lb dl M Mhama zajamčena je zemljoradnič- [stranci apsolutna većina. U nedje- lobdržan je u Splitu ogroman zbor / Pobjeda zemljoradničkog pokreta ić poziva. svoje pristaše da ne iz- lopsno ,Seosko vijeće“. U ovim po- = == 2 a o 1922. stranke kojemu je učestvovalo 6000-7000 zemljoradnika. Manifestacije koje su se iza zbora razvile bile su najveće što je Split do sada doživio. Iz Južne Sibije, Makedonije dolaze vijesti da se zemljoradnički pokret silno širi i osvaja sve kotare, tako da će i u o- vim krajevima zemljoradnici odnijeti većinu. U Hrvatskoj, Crnoj Gori, Slo- Veniji sve razne struje seljačkog po- kreta imaju tendenciju da se približe zemljoradničkoj stranci; jer je': o- čito da jedino zemljoradnička stran- ka može da spasi zemlju i riješi spleteni socialni problem . u našoj državi. Zdrava inteligencija srpska hrvatska i slovenačka vidi jedini iz- laz iz krize u pobjedi zemljoradnič- kog pokreta. Očigledni i stvarni nma- predak po cijeloj Jugoslaviji i suge- stivno uvjerenje cijelog naroda da je zemljoradnička stranka pozvana da preuzme državnu vlast u svoje ruke, pospješiće pobjedu zemljoraduičke i- deje, koja i inače, prije ili poslije, mora da pobijedi da konačno ofganizuje ovu našu silnu jugoslovensku državu na Balkanu. £ | prošlom broju preštampali smo ladićevog »olobodnog Doma“ Ra- dva izjavin ar kojoj on poziva sve (Je pristaše da pri budućim izborima glasuju za — ,blokaše“. Radić tu Ično zabranjuje svojim sljedbenici- (da ne sklapaju ,sporazuma s ni- 'lom gospodskom strankom“, i onda lovce kaže Radić: ,Ovaj Zakijd tak Pedi, naravski, i za one hrvatske ipodske stranke, s kojima je HRSS kmašnjem Hrvatskom Bloku, jerbo biok nema nipošto te zadaće, da Btski seljački narod opet dodje | gospodsko vodstvo .. .“ U istom a Blokaši se Radić raskida veze sa raspadaju gospodom blokašima broju Radićevog , Slobodnog Doma“ rodni zastupnik seljak Mat oj ć kliče: ,S gospođom u PRALALO Bioku ... u izbore — nipošto!“ Ovaj istup prevrtljivog Radića iza- zvao je čitavu zbrku megju ,blokaši- ma“. To je čak odjeknulo i megju dubrovačkim ,blokašima“ (na način da su se gospoda Bjelovučić i Bačinić teško megju sobom posvadila!); ali nema sumnje da će tu megjusobnu svagju naši ,blokaši“ nastojati da sa- kriju pred narodom barem do izbora, e da se seljaci: [ne dosjete kakvu im večeru blokaška gospoda kuhaju — po izborima. “pust Šenoa: | Seljačka buna. M tape ia 34 poglavlje iz glasovitog ro- ; velišeg) hrvatskog pisca, da naši težaci kako je bilo hrvatskom kmetu pod jarmom liskog plemstva. Preporučamo našim težaci- Ida pročitaju ovaj Šenojin historički roman. ičite ga kodkojehrvatske knjižare u Zagrebu.) Dne sedmoga veljače 1573. kad je tornju svetoga Kralja odbilo podne, tile su silne konjanjičke čete u mirni reb, gdje je i onako vrvila sila ba- lih pješaka. Pred konjaničkom če- u jezdijaše na bijelcu gospodin Gaš- \ namjesnik banski, pod tvrdim pom i gvozdenom kacigom, nad om je igrala bijela i modra perja- Iružje blatno, a i konjaničke čete Orne, konji izmučeni. U neredovitim ama kasahu za namjesnikom : modri Dodnjaci Barbare Erdčdice, zeleni ljanici. pod zastavom Zrinjskom i poljski plemići, a zadnia četa lje- i je pred sobom hrpu bosih, blije- i odrpanih seljaka, svezanih užetom. ljaništvo. dođe petrinjskom cestom trga Harnice i tu se razvista u re- € a svezane seljake dočeka biskup- slraža i i povede ih u biskupski dvor. livo. htjede Alapić prebrojiti četu, konja poleti Alapić put | Alapić, od smrti Franje Slunjsko- k, Gašpar bijaše blijed, sustao, konj ' še : Ma s pa kad od kaptolskih Vrata doleti Ladislav Plovdin, kapetan banskih husara, te reče, pozdraviv Alapića : , Velemožni gospodine! Prečasni g. ban, dočuv, da stigoste u grad, zaka- zuje, da smjesta dođete u ujegov dvor“. »Dobro je, gospodine Ladislave! Odmah ću s Vama“, odvrati lijeno Ala- pić; zatim kriknu oštrim glasom: ,Ju- naci! Pričekajte ovdje, dok stigne za- povjed od gospod. bana“. I bocnuvši kaptolskih vrata, U palači biskupskog dvora sjegjaše čelo dugog stola zamišljen i mrk bis- kup Drašković premečući pisma, a uz njega podban, podprabilježnik Petriče- vić, veliki župan zagrebački i varaž- dinski, živo raspravljajući, a naokolo stajahu kapetani haramije, časnici ban- skih husara i brkati vojvode Uskoka. Kad zazveknuše mamuze maloga Gaš- para, prenuše se svi, a biskup se di- gne na noge i korakniuvši prama vra- tima pruži Alapiću obje ruke. Ave, viteže šikioški i kerestinački“, pozdravi ga biskup, »hvala vam juna če naš! Da nam sreću nosite već sam čuo. Sjednite umorni ste.“ »Boga mi jesam,“ pokloni se Alapić, skinuv kapicu i obrisav sa čela znoj. I nije čudo reverendissime,“ nastavi —.——————— Po kašem davnom predvigjanju, do ovog blokaškog sloma moralo je đa dogje prije ili poslije. Bio je vrlo ne- prirodan brak izmegju seljaka i gospo- de. U prošlosti, hrvatsko plemstvo nije se baš u ničem razlikovalo od tugjeg plemstva, jer je i ono isisavalo hrvat- skog seljaka jednako kao i tugje plem- stvo; imadžarsko, njemačko, venecijan- sko. Najbolji je dokaz u tome što je hrvatsku »seljačku bunu“, predvogjenu od iŽtvatskog seljaka Matije Gubca, hrvatsko plemstvo ugušilo u krvi, tako surovo krvnički da je svim seljačkim vogjama odrubilo poštene glave,. a Hrvaja seljaka Matiju Gubca razapelo na Markovom trgu u Zagrebu na — užareni stol. U tom mrcvarenju hrvat- skih kmetova sudjelovali su svi hrvat- ski plemići bez razlike: Keglevići, Alapići, Draškovići, Zrinjski, Gregorjan- ci, i tako dalje, skupa sa Erdody-ma, Tahi- -jima i ostalom gospodom tugjeg porijekla (U današnjem podlisiku do- nosimo jedno poglavlje iz , Seljačke bune“. besmrtnog hrvatskog romano- pisca Augusta Šenoe,j da se naši te- žaci upoznadu bliže sa — hrvatskom gospodom !) Uspomena na mučenika Matiju Gubca živa je i danas u svakoj seljačkoj kolibi u Hrvatskoj. | upravo zbog | 1oga, hrvatski seljaci počeli su da se bune protiv Radićeve gospodske politi protiv Radićevog sticanja Ri šurovanja sa gospodskim i tnam švercera i špekula- ii su. “m .dana preuzeli ulogu starih blennta; da sišu seljačku krv i gnjave hrvatskog kmeta: Gubeći iz dana u dan povjerenje u »blokaše“ i u Radića, kao predsjednika Hrvatskog Bloka, seljaci su gledali sa sve većom ljubavlju na zemljoradnički pokret; jer su seljaci zapazili da je zemljoradnička stranka u istinu čisto težačka i da u njoj ne komandira je- dan čovjek, kao absolutni tiran iz sred- njega vijeka, niti se vodstvo zemljo- radničke stranke vezuje sa bankirskom i kapitalističkom gospodom na štetu sjednuv do bana, ,ako i jučerašnji dan nije za svetak upisan u koledar, crven je bio, tako mi duše.“ »Pripovijedajte“, reče mu biskup, ,ali ne. Dogjite u moju sobu, a vi, gos- podo, čekajte tu moju daljnu zapovi- jed“. U banovoj sobi, zbaci Gašo oklop i oružje, sjede k peći i dočim je Dra- šković po svom običaju šetao amo i tamo, prihvati mali Gašo prebaciv noge : »Nema. iu šale, reverendissime, po svim krajevima zakipjela je mužadija kao vrela voda, Ide na nas. Da vam kažem u kratko. Okić, Samobor, Jas- trebarsko, Kerestinac i draganički kos- oturaši planuše na moju sestru u onaj hip, kad Brdovčani provališe preko Sutle. Kao grom stignu taj glas. Sestra je mirila _kmetove. Bađava. Sestra je molila Turna, neka joj pošalje Uskoka iz Žumberka- ali Turn reče, da mu ih samomu treba, i da se i oni nekako bune. Psine kmetske zapališe joj Ke- restinac. Dvije ih se tisuće skupiše, da “idu u Uskovačke gore i dalje u Kranj- sku. Tad ja pljunem u šake. Skuckam Turopoljaca, skupim sestrinih slobod- njaka, uzajmim od gospodina Zrinjskoga konjanika pa put pod noge. Bilo je lakše, nego li mišljah. Za: prvo nisu POJEDINI BROJ 1 DINAR 40. Din. NA GODINU | PRETPLATA: INOSTRANSTVO: 100 D, NA GODINU Oglasi: 1 cm. visine u širini stupca 4D. Priposlana i zahvale 4 Dinara redak STALNIM OGLASIVAČIMA POPUST ...———.;.—-_——o—o—o—o33;eregpaai Broj 143. težaka. Kad je Radić opazio to neza- | dovoljstvo u redovima svojih seljačkih pristaša, onda se je brže bolje požurio da raskida veze sa zajedincom i eto u svom ,Slobodnom Domu“ proglasio da će na izbore sami bez obzira — na blokaše. Dogodilo se je dakle ono što smo mi već prorekli. Blok je razbijen. Ali nije samo to. Radić će morati da iđe još i dalje. Seljak u Hrvatskoj nije tako glup i slijep kako su mislila blo- kaška gospoda, a nije ni tako pokoran i ponizan kako je mislio Radić, raču- najući da će on sam moći da povede za sobom hrvatske seljake kao stoku u gospodski blokaški tor. Seljak je u ratu mnogo prepatio i iskusio. Seljak je uvidio da mu dobro ne. misli onaj koji ga zavodi i zavagja u ime vjere i plemena, u ime krsta i zastave. Se- ljak je osjetio da su svi težaci jednako tlačeni i gnjavljeni od gospode, u Slo- veniji kao i u Hrvatskoj, u Bosnii Dalmaciji kao u Srbiji i Crnoj Gori. On je uvidio konačno da ,batinaši“ nijesu samo srpska gospoda nego da i hrvaiska gospoda upotrebljavaju ba- tine protiv težaka, a često puta sa još većim majstorlukom, jer znadu da te- žaka utuku i sa rukavicama na rukama i slatkim riječima na jeziku, vukući ga po sudovima : sisajući mu paru po paru doklegod mu ne ispiju sve ži- vetne sokove, baš kao što parasiti sišu : plemenite. stabljike, hraneći se bez muke od. tugjih truda, zadavajući dru. gome smrt da sebi stvore udobniji život. Radić dava lekcije gospodi, ali i sam se je morao konačno uvjeriti da su prošla vremena kad je jedan čovjek mogao sam da komandira sa sudbinom cijelog naroda. čuje blokašima ovako: ,Ta su gospo- da prospavala rat i ove četiri poslije- ratne godine, te nimalo ne razumiju toga, da nikad više u nijednom svi- jesnom narodu ne će školana go- spoda stajati mad 'narodom, nego —vearoraorororoVola e iiiiipiedešsšiviikivi iii nena ze) ooo. imale hulje dosta pušaka. Za drugo pomože mi varka. Neki Metljičanin Ma- tija Dorović dogje k meni iz Kranjske i dojavi mi sve, što se snuje. Imao je u seljačkoj vojsci kapetana Nikolu. Toga predobi moja kesa, a seljaci mi- šljahu, da im je Bog. Neko nagovori seljake, da ne idu u goru, već preko Samobora ravnicom u kranjsku. Ja rastrubih, da idem u Jastrebarsko, a zaklonih vojsku u šumi kod Kerestinca, Jučer zorom prodje onud mužadija bezbrižno na hrpe kao što marva. Tad, reverendissime, provale moji konjanici kao vragovi, pa udri po stoci i sprije- da i straga, da ih je ležala puna rav- nica. Tri sata mlatismo po njima, šest stotina posjekosmo, ali. i nas je to koštalo po koju glavu, jer su kmetovi grižljivi kao psi. Poslje bijah u Mokri- cama; tu nadjoh Turna i njegovu četu, koja prekojučer razbi buntovnike kod Krškoga. Hijede nam doći u pomoć, ali nam ga nije trebalo“. »A: Gregorijanec ?“ zapita biskup. Sjedi u kaši, koju je sam skuhao Radić tek sada poru- i pri tom se spekao. Prije bijaše bije- | san pas, sada maše repom kao vižle.“ »Zlotvor, on nam baci POR u. krv. A Uskoci ?* ,»Mirni su sad. Bilo je već da će poka uz Ps Ai Tam vako A moe m PE Page rupetine: m + PR A #2 Še ." us sia dd šk (Ki