SVAKOG CE ETVRTKA zuti | IZDAVAČ: Odb kraca : ŠTAMPARIJA PABRAN: ištvo: UI. Izmegju p | pom Ured. Za; greb 38 SE. še i 2 = PRETPLATA. Sd a. pi Pi She X PH Lj teoriji Oglasi: :1 cim. visine u širini stupca 4 D | Priposlana i zahvale 4 Dinara. o. | AMIN? OGLASIVAČIMA POPUST. PTakon O opći | o vlada, kad Su se činile E eme za donošenje Ustava, przovala je komisiju sa struč- poima “i iz svih krajeva, | posta- him zadatak, da izgrade jeđan rt Ustava. Pripreme Oko izra- vanja izbornog reda za općin- 1 zastupstva u Dalmačiji Vrše | posve drugčije. Načelnici ; po- uvljeni Baćinski komesari imaju. E podnesu | KFOZ izvjesno Vrijeme moje predloge za izborni red. maj će korak centralne vlađe, po pišem mišljenju, promašiti, biće A anije, nevrijedne i tendenci.- e, i komisija stručnjaka pre- je preko tog materijala kao da e ni sakupljen. Mnogo je, ako wtraži Od naših načelnika i ime. vanih komesara po Bukovici malim općinama Primorja, da ju svoja mišljenja i iznose pred- "A a edo izbornom zakonu, jeo da se pohvali ova de- pona gesta a koja ide u narodu om važnom tanji da ne- rima < zatezalo tako hint a x) najnoviji potez, da se pita m mišljenje sve općine redom, e obećava, da će se uskoro pri- iti izborima. Vjerojatno, par- ijski interesi vladajućih križaju x sa potrebama cijele pokrajine. Izhori za općinske časnike pro- eni su po cijeloj zemlji, ne- vno i u Grnoj Gori. Jedino čeka Dalmacija i Bosna, gdje ni- Dubrovnik, 16. a aan Febraara 1922. A ioia dov nju slijedeće. opće nalno Pravo gl žena u izborima, Za Zene sa sr crt izbornog Povjeri Stručnj; macije. Mišlje čelnika i proporcijo- asa, učestvovanje acima iz cijele Dal- nja današnjih: na- nametnutih komesara po općinama nemogu da budu izraz narodne ovolje, za njih su glasali djedovi. sutrašnjih birača. Ovaj općinski Personal iz prošlih Vremena sliči stojeve priče, d E i a silazi. A. vlada “sa ovakovim Pa samo zateže sa nji- ovi m skidanjem. Spectator, | Naši u Americi Reorganizacija Jug. Nar. Obrane 2 U »Jugoslovenskoj Državi“ u Val paraiso, nabačena je misao o reorgani- . Zovanju Jugoslovenske. Narodne Obi no u-—Južnoj Anmreorivi:-O—1 tor daemt ca “odlučiti kad svi ogranci ovu stvar pro- uče. ,J. D.“ piše: ,Politički program misao vodilja Jugoslovenske Narodne Obrane još nije potpuno ostvarena, jer se u ropstvu naprijateljskom nalazi preko 600.000 Jugoslovena. Radi toga osnovano je u domovini jedno veliko izvanstranačko udruženje, Jugoslaven- ska Matica, sa podružnicama po svim većim mjestima Jugoslavije, a kojoj je glavna svrha, da našoj zarobljenoj bra- ći olakša snositi tudjinski jaram, dakle da radi na oživotvorenju jugosloven- skih narodnih težnja. Prema tome Ju- goslovenska Matica jedino je jugoslo- vensko udruženje kojemu je misao vo- | drugim pokrajinama oljno Vremena, Lis- ione novih izbornih sa pravom glasa ednjom školom. Na- reda treba da da onjem (u onoj bijedi iz Tol- što se popela na grbaču ruskog seljaka, pa nikako dilja i osnova au gotovo. ista kao, i. a organizaciji“. e Još ima naših. Austrijaka“ | Ima u“ New Yorku. jedno staro druš- e tva, koje danas broji još. uvijek oko 300. članova. 2 ia Clanovi'su iz da Kći jAda Hr- ime društva još je i danas »Austri- jansko Potporno Društvo“. Niih se dogadjaji u ae ništa ne tiču! A nije to jedino naše društvo. oca »austrijskim“ imenom. Ima ih uo ne- skelko. = »Hrvatski Glasnik“ iz. Čiča: e lia ovo: »Ovih se dana elisino na dek Chicagu) | KOnzulatu i isti čas kad je tamo do- šao jedan naš radnik da se tuži kako je poslao pet paketa robe kući, ima | oveć nekoliko mjeseci, a roba mu Bije stiela onamo. » Pet paketa, molim vas po 20 tunti svaki, a roba me u njima stoji 82 do- lara: < veli" oil. > »Kakva: je to zemlja gdje: mi tolika: muka propade pa Konzul ga počne .žaliti i i ispitivat da S ne bude | zlo pakirao, ali on tvrdi da je šve pakirao a redu. »Da: ne budeš slabo | adreslrjo“ re- če omu konzul. »jesi-li ti lijepo i čitlji- vo pisao. ime “kome si poslao, i ime mjes- tau koje. si poslao i uz: mjesto stavio | lsooslavija ?,,. u »Nisam stavio Rava Pi »Da što si stavio“ zapita ga konzul. »Stavio sam , . Austria“(I!!) »Pa šta si došao u mene-? reče mu konzul. da će ti on pomoći, ja ne mogu“ sE U vrijeme rata Amerike i Austrije preuzela je Švedska zaštitu interesa austrijskih. Sad čitamo u jednoj nI američkoj novini : Čovjek ne bi vjerovao kolike šved- ski konzulati ubijaju austrijanštinu me- dju našim narodom u Sjev. Americi. Naš ti čovjek podje do g. Jakobsena, a ovaj ga ljubazno primi i zapita : ,,Sto želite? ste“ pita ga švedski konzul. | d2 sAus= strije“ veli on ponosito. , Odma odma“ < Bosni“ veli: on. vati, većinom iz Dalmacije, Istre i nn : E 2 toj i toj ulici. Gud baj“. | -bljesne očima, svu bi Švedsku opalio njima. Ali nema druge — kući se drug- jugoslavenskom | naš čovo kući. neko doba, Robu si poslao u Austriju, : podji ti u austrijskog konzula — me _ A oikle. ; Pašoš“ veli on. kaže konzul, »samo čas pričekajte“, Naš ti se čovo nasmiješi ispod lijevog | brka: znao je da jeAustrija još živa!... ,Otkle ste rodom ?“ Iz Glamoča u , Oprostite, veli mu činovnik, to je jednom spadalo pod Austriju, ali ne spada. više. To: spada sada pod Jugoslaviju. Ja vam ne mogu. izdati pasoša, vi treba da: idete. doji ju. : goslovenskog konzula, on vam je na Naš ti čovjek čije na može. I on se pokunji i ode do jugoslovenskog konzula. Najviš še što ga ljuti kad dodje k lea jest, što konzul govori istim jezikom kao i on. Kakav. je to, molim vas, naš konzul, koji govori našim jezikom ?* Mi tome nikad nismo bili naučeni pa kako da se sada od jednom privikneš ? Ali ljudi se priviknu svemu. -Pogje Bude mu neobično za doduše. Nigdje ne vidi onih poznatih montura i kapa financij- skih i žandarskih, onih visokih kapa s srebrnom E zlatnom krunom. Gleda ti on kako vježbaju. Vojnici, a onaj što komandira, viče: »>tupaj“ i slično, kao da su sokolaši, bože prosti! Pa onda, kudgog.ide, svud i svak govori hrvatski, razumije svaku gjavolju s riječ la vE), zbilja se « čudo dogodi“, mtsli Pia naš čovo, — ,i svak ti to uzima kao PRP S A Ba. Bala toke o da je sve ovo odavna, kao da nikada nije drugčije bilo!“ | tako se čovjek malo po malo pri- uči na Jugoslaviju, i piše prijatelju u Ameriku. ,A ono, znaš bolan, nije kako smo mislili. Ne razumijem još čisto što je oso, ali, MogaE mi, nema više Austrije, .. Nu nije čudo da još uvijek ima u Americi naših od prije zavedenih i zatrovanih ljudi koji se nazivlju i da- S ,Austrijanci“ i ne vjeruju u pro- past Austrije... Ta Austrija je imala na desetke konzulata i agentura po svim mjestima i naša država ima — teda negda — u Sjevernoj Americi 4 : Jedan BE Snik očle, faux pauvre et faux riche, “homme vrai (Verlaine) mera mi je govoriti o knjizi G. vg stina Ujevića. o_,, Leleku Srebra“ — iho ja se veoma uzbunih od ćutanju je je. oko mene nastalo, posle ovih. či, jer: osećam da su ove reči izgo- orene u očekivanju nečega, možda jedn jeke. Tko govori o ovoj knjizi! ? se ne javlja. A mi se uvek malo unjimo,. kad opazimo da nešto go- rimo sami*i kao da tek od glasa ek drugog, postajemo sigurni za iča avamo _, se sebi: da se mi to ' mo samo _ za prvi glas, međutim mo nikako sigurni ni za poslednji. stvar je e ipak. u tome, što ja mo- ovor ti o jednom suverenom pes-- o dedsoj- teškoj knjizi. zila, gomile su se spontano e u dve pobočne strane, te pi niku: potrebnih reči. Jer gova bolna, strofe su me i kida je: nuše opet stapahu, ne rekavši | ne tužne i bole toliko, kako boli pod čađavim gredama niska stropa, jecava agonija deteta, u čije drvo bešike od bola ne dira ničija noga i kome celo veče nitko nemože pomoći. Jer kome nije bilo mnogo i premnogo ono, što mu ta knjiga kaže? I kome, nije ova knjiga bila govor grčeva ? Jer. kuda prođe ,Mrivi Ujeviću“ ni jedno čelo ne bude već vedro Ali prva moja, davna moja impresija Ujevića, bila ja nekoliko vedrih stihova u jednom od starih ,,Savremenika“. Bila je svetla pesma , Kokot“. Jer Ujević je otišao davno. On je uranio prvi 1 plinštak“ sa najprvim pošao rani. prie On je bio prvi ,kres na brdi- | ma“ i bio prva zublja u strmoj litici i prvo kapanje ognjenih jezika u naše mrakove.. petli raskukurekaše, da njegovi ćute. I odkud čudo divno, da sada_kada nad svim glavama visoko uzdignute pla- nove buktinje da zlatnim plame- novima razgrnu mrakove po oslobođe- nim stazama, ugasiše P | = 2 I Ujević, nosio je zublju, ali je nešto crno. i ladno pa “e s e o o NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA mučna 1 DUBROVNIK [ odkud sad, kad se svi da se njegove. u o u aji i ona E | izgasila. Ujević visoko nad sobom uzdiže, to je jedna pogašena zublja. Ali i poga- šene zublje gore. | Kada se je Avgustin Ujević opraštao sa svojom starom urom i svojom sta- rom seni, nezna se, nije znano mesto na kom je to bilo, nit" se zna u kojoj »Pokrajini“ samo se duboko zna, da je prazno i ogoljeno, tamo gde je bilo srećno i bogato, jer: ZR naše je blago pedeljeno svima I od tada sve žene što ih sreta ulica- ma, vuku ,neku tugu neizmernu. Nje- gov je ,juriš malaksao“. . zna da je »zadnji makar bio prvi“. | Dok je njegov negdašnji drug nje- gov pokojni Vlado Gačinović ,glava Slavena, no motri propast zemlje i odar sveta“ kroz žutilo kavanskih di- mova i kojemu Ujević posvećuje pesmu, bio u dobroti svojoj tri put svačiji i dok je on bio jedini Rus, s kojim bi Dostojevski bio zadovoljan i oprostio mu čak i mladačko oduševljavanje za Hercena i i. Bakunina, Ujević mesto sve- ga toga, nije ničiji i nema poje i. ia 1 nigda nije našo. obečane | Ona se je udunula, i šta. kaza svoj posledni Lelek, Ljubavi, nigde grehu oproštenja samo što ponekad znojna duboka njegova ,tužba počima“ za svetu ženu Doru Remebot — Tako Ujević ,ni mladina ni starima nije rana kazao“ svoj život. Vrlo daleko pod onih koji su tesno oko njega i preko svih njinih glava postavlja nevidljivo tamo, gde mu je osiguran ,opstanak bez ljage“. Tamo su, ne zna se, da li »dvorovi slave ili ,dvorci tuge, ali on hoće samo jedno: Samo da spase za buduće vreme Veru lepote i čistotu grudi I ono svoje posvećeno teme. Ali Avgustin Ujević još uvek i uvek i uvek, nije stiglo ,tamo“ i on je Čvor od svih čvorova sapleten. Jer još uvek i uvek gde god su se dva niti zaplele | jedna preko druge, u Ujeviću su se zategle u čvor. Sedi tako Avgustin Ujević i razmršava, ali se pusto raz-. mrsiti neda. Ali već samim | tim razmršavanjem. mrsi. Ujević u čvorove nove tvrde i sve to | > po ovoj: magli, ovoj. kiši — a a koliko a u već | i daleko negdne nosi sve razmršene niti