SVAKOG CE
 ETVRTKA

zuti | IZDAVAČ: Odb kraca
:  ŠTAMPARIJA PABRAN:

ištvo: UI. Izmegju p
| pom Ured. Za; greb 38

SE.

še

i 2 = PRETPLATA. Sd a. pi Pi She X

PH Lj teoriji

Oglasi: :1 cim. visine u širini stupca 4 D

| Priposlana i zahvale 4 Dinara. o.
| AMIN? OGLASIVAČIMA POPUST.

PTakon O opći

| o vlada, kad Su se činile
E eme za donošenje Ustava,
przovala je komisiju sa struč-
poima “i iz svih krajeva, | posta-
him zadatak, da izgrade jeđan
rt Ustava. Pripreme Oko izra-
vanja izbornog reda za općin-
1 zastupstva u Dalmačiji Vrše |
posve drugčije. Načelnici ; po-
uvljeni Baćinski komesari imaju.
E podnesu | KFOZ izvjesno Vrijeme
moje predloge za izborni red.
maj će korak centralne vlađe, po
pišem mišljenju, promašiti, biće
A anije, nevrijedne i tendenci.-
e, i komisija stručnjaka pre-
je preko tog materijala kao da
e ni sakupljen. Mnogo je, ako
wtraži Od naših načelnika i ime.
vanih komesara po Bukovici
malim općinama Primorja, da
ju svoja mišljenja i iznose pred-
"A a edo izbornom zakonu,

jeo da se pohvali ova de-
pona gesta a koja ide

u narodu
om važnom tanji da ne-

rima < zatezalo tako hint a
x) najnoviji potez, da se pita
m mišljenje sve općine redom,
e obećava, da će se uskoro pri-
iti izborima. Vjerojatno, par-
ijski interesi vladajućih križaju
x sa potrebama cijele pokrajine.

Izhori za općinske časnike pro-
eni su po cijeloj zemlji, ne-
vno i u Grnoj Gori. Jedino
čeka Dalmacija i Bosna, gdje ni-

Dubrovnik, 16.

a aan

Febraara 1922.

A

ioia

dov

nju slijedeće. opće
nalno Pravo gl
žena u izborima,
Za Zene sa sr
crt izbornog
Povjeri Stručnj;

macije. Mišlje
čelnika i

proporcijo-
asa, učestvovanje

acima iz cijele Dal-
nja današnjih: na-
nametnutih komesara
po općinama nemogu da budu
izraz narodne ovolje, za njih su
glasali djedovi. sutrašnjih birača.

Ovaj općinski Personal iz prošlih
Vremena sliči

stojeve priče,

d E i

a silazi. A. vlada “sa ovakovim

Pa samo zateže sa nji-

ovi
m skidanjem. Spectator, |

Naši u Americi

Reorganizacija Jug. Nar. Obrane 2

U »Jugoslovenskoj Državi“ u Val
paraiso, nabačena je misao o reorgani-

. Zovanju Jugoslovenske. Narodne Obi

no u-—Južnoj Anmreorivi:-O—1 tor daemt ca
“odlučiti kad svi ogranci ovu stvar pro-
uče. ,J. D.“ piše: ,Politički program
misao vodilja Jugoslovenske Narodne
Obrane još nije potpuno ostvarena, jer
se u ropstvu naprijateljskom nalazi
preko 600.000 Jugoslovena. Radi toga
osnovano je u domovini jedno veliko
izvanstranačko udruženje, Jugoslaven-
ska Matica, sa podružnicama po svim
većim mjestima Jugoslavije, a kojoj je
glavna svrha, da našoj zarobljenoj bra-
ći olakša snositi tudjinski jaram, dakle
da radi na oživotvorenju jugosloven-
skih narodnih težnja. Prema tome  Ju-
goslovenska Matica jedino je jugoslo-
vensko udruženje kojemu je misao vo-

| drugim pokrajinama
oljno Vremena, Lis-
ione novih izbornih

sa pravom glasa
ednjom školom. Na-

reda treba da da

onjem (u

onoj bijedi iz Tol-
što se popela na
grbaču ruskog seljaka, pa nikako

dilja i osnova au gotovo. ista kao, i.
a organizaciji“. e

Još ima naših. Austrijaka“ |

Ima u“ New Yorku. jedno staro druš- e
tva, koje danas broji još. uvijek oko

300. članova. 2 ia
Clanovi'su iz da Kći jAda Hr-

ime društva još je i danas »Austri-
jansko Potporno Društvo“.

Niih se dogadjaji u ae ništa ne

tiču!

A nije to jedino naše društvo. oca
»austrijskim“ imenom. Ima ih uo ne-

skelko. =

»Hrvatski Glasnik“ iz. Čiča: e

lia ovo:

»Ovih se dana elisino na dek
Chicagu) |

KOnzulatu i isti čas kad je tamo do-

šao jedan naš radnik da se tuži kako
je poslao pet paketa robe kući, ima |
oveć nekoliko mjeseci, a roba mu Bije

stiela onamo.
» Pet paketa, molim vas po 20 tunti

svaki, a roba me u njima stoji 82 do-

lara: < veli" oil. > »Kakva: je to zemlja
gdje: mi tolika: muka propade pa

Konzul ga počne .žaliti i i ispitivat da S

ne bude | zlo pakirao, ali on tvrdi da
je šve pakirao a redu.
»Da: ne budeš slabo | adreslrjo“ re-

če omu konzul. »jesi-li ti lijepo i čitlji-

vo pisao. ime “kome si poslao, i ime mjes-

tau koje. si poslao i uz: mjesto stavio |

lsooslavija ?,,. u
»Nisam stavio Rava Pi
»Da što si stavio“ zapita ga konzul.
»Stavio sam , . Austria“(I!!)
»Pa šta si došao u mene-? reče mu

konzul.

da će ti on pomoći, ja ne mogu“ sE

U vrijeme rata Amerike i Austrije
preuzela je Švedska zaštitu interesa
austrijskih. Sad čitamo u jednoj nI
američkoj novini :

Čovjek ne bi vjerovao kolike šved-

ski konzulati ubijaju austrijanštinu me-

dju našim narodom u Sjev. Americi.
Naš ti čovjek podje do g. Jakobsena,
a ovaj ga ljubazno primi i zapita : ,,Sto

želite?
ste“ pita ga švedski konzul. | d2 sAus=
strije“ veli on ponosito. , Odma odma“

< Bosni“ veli: on.
vati, većinom iz Dalmacije, Istre i nn :

E 2

toj i toj ulici. Gud baj“. |
-bljesne očima, svu bi Švedsku opalio
njima. Ali nema druge — kući se drug-

jugoslavenskom |

naš čovo kući.

neko doba,

Robu si poslao u Austriju, :
podji ti u austrijskog konzula — me _

A oikle.

; Pašoš“ veli on.

kaže konzul, »samo čas pričekajte“,
Naš ti se čovo nasmiješi ispod lijevog |

brka: znao je da jeAustrija još živa!...
,Otkle ste rodom ?“ Iz Glamoča u

, Oprostite, veli mu
činovnik, to je jednom spadalo pod

Austriju, ali ne spada. više. To: spada

sada pod Jugoslaviju. Ja vam ne mogu.

izdati pasoša, vi treba da: idete. doji ju. :

goslovenskog konzula, on vam je na
Naš ti čovjek

čije na može. I on se pokunji i ode
do jugoslovenskog konzula. Najviš še što
ga ljuti kad dodje k lea jest, što
konzul govori istim jezikom kao i on.
Kakav. je to, molim vas, naš konzul,

koji govori našim jezikom ?* Mi tome

nikad nismo bili naučeni pa kako da
se sada od jednom privikneš ?

Ali ljudi se priviknu svemu. -Pogje

Bude mu neobično za
doduše. Nigdje ne vidi
onih poznatih montura i kapa financij-
skih i žandarskih, onih visokih kapa
s srebrnom E zlatnom krunom. Gleda
ti on kako vježbaju. Vojnici, a onaj što
komandira, viče: »>tupaj“ i slično,

kao da su sokolaši, bože prosti! Pa

onda, kudgog.ide, svud i svak govori
hrvatski, razumije svaku gjavolju s riječ la
vE), zbilja se « čudo dogodi“, mtsli Pia

naš čovo, — ,i svak ti to uzima kao

PRP S A Ba.
Bala toke o

da je sve ovo odavna, kao da nikada

nije drugčije bilo!“

| tako se čovjek malo po malo pri-
uči na Jugoslaviju, i piše prijatelju u
Ameriku. ,A ono, znaš bolan, nije
kako smo mislili. Ne razumijem još

čisto što je oso, ali, MogaE mi, nema

više Austrije, ..

Nu nije čudo da još uvijek ima u
Americi naših od prije zavedenih i
zatrovanih ljudi koji se nazivlju i da-

S ,Austrijanci“ i ne vjeruju u pro-
past Austrije... Ta Austrija je imala
na desetke konzulata i agentura po
svim mjestima i naša država ima —
teda negda — u Sjevernoj Americi 4

: Jedan BE Snik

očle, faux pauvre et faux riche,
“homme vrai (Verlaine)

mera mi je govoriti o knjizi G.
vg stina Ujevića. o_,, Leleku Srebra“ —

iho ja se veoma uzbunih od ćutanju
je je. oko mene nastalo, posle ovih.
či, jer: osećam da su ove reči izgo-
orene u očekivanju nečega, možda
jedn jeke. Tko govori o ovoj knjizi! ?
se ne javlja. A mi se uvek malo
unjimo,. kad opazimo da nešto go-
rimo sami*i kao da tek od glasa
ek drugog, postajemo sigurni za
iča avamo _, se sebi: da se mi to
' mo samo _ za prvi glas, međutim
mo nikako sigurni ni za poslednji.
stvar je e ipak. u tome, što ja mo-
ovor ti o jednom suverenom pes--
o dedsoj- teškoj knjizi.

zila, gomile su se spontano
e u dve pobočne strane, te

pi niku: potrebnih reči. Jer
gova bolna, strofe su me

i kida je: nuše

opet stapahu, ne rekavši |

ne tužne i bole toliko, kako boli pod
čađavim gredama niska stropa, jecava
agonija deteta, u čije drvo bešike od
bola ne dira ničija noga i kome celo
veče nitko nemože pomoći. Jer kome

nije bilo mnogo i premnogo ono, što

mu ta knjiga kaže? I kome, nije ova
knjiga bila govor grčeva ?

Jer. kuda prođe ,Mrivi Ujeviću“

ni jedno čelo ne bude već vedro

Ali prva moja, davna moja impresija
Ujevića, bila ja nekoliko vedrih stihova
u jednom od starih  ,,Savremenika“.
Bila je svetla pesma , Kokot“. Jer Ujević
je otišao davno. On je uranio prvi 1
plinštak“ sa  najprvim

pošao rani.

prie On je bio prvi ,kres na brdi- |

ma“ i bio prva zublja u strmoj litici
i prvo kapanje ognjenih jezika u naše
mrakove..
petli raskukurekaše, da njegovi ćute.
I odkud čudo divno, da sada_kada nad
svim glavama visoko uzdignute pla-
nove buktinje da zlatnim plame-

novima razgrnu mrakove po oslobođe-

nim stazama,
 ugasiše P | = 2
I Ujević, nosio je zublju, ali je nešto

crno. i ladno pa

“e s

e o o NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

mučna 1 DUBROVNIK

[ odkud sad, kad se svi

da se njegove. u

o u aji i ona E |

izgasila.
Ujević visoko nad sobom uzdiže, to
je jedna pogašena zublja. Ali i poga-
šene zublje gore. |
Kada se je Avgustin Ujević opraštao
sa svojom starom urom i svojom sta-
rom seni, nezna se, nije znano mesto
na kom je to bilo, nit" se zna u kojoj
»Pokrajini“
samo se duboko zna, da je prazno i
ogoljeno, tamo gde je bilo srećno i
bogato, jer: ZR
naše je blago pedeljeno svima

I od tada sve žene što ih sreta ulica-

ma, vuku ,neku tugu neizmernu. Nje-
gov je ,juriš malaksao“. . zna da
je »zadnji makar bio prvi“. |

Dok je njegov negdašnji drug nje-
gov pokojni Vlado Gačinović ,glava
Slavena, no motri propast zemlje i

odar sveta“ kroz žutilo kavanskih di-

mova i kojemu Ujević posvećuje pesmu,

bio u dobroti svojoj tri put svačiji i
dok je on bio jedini Rus, s kojim bi

Dostojevski bio zadovoljan i oprostio
mu čak i mladačko oduševljavanje za

Hercena i i. Bakunina, Ujević mesto sve-

ga toga, nije ničiji i nema poje i.
ia 1 nigda nije našo.  obečane |

Ona se je udunula, i šta.

kaza svoj posledni Lelek,

Ljubavi, nigde grehu oproštenja
samo što ponekad znojna duboka
njegova ,tužba počima“

za svetu ženu Doru Remebot —
Tako Ujević ,ni mladina ni starima
nije rana kazao“
svoj život. Vrlo daleko pod onih koji
su tesno oko njega i preko svih njinih
glava postavlja nevidljivo tamo, gde
mu je osiguran ,opstanak bez ljage“.
Tamo su, ne zna se, da li »dvorovi
slave ili ,dvorci tuge, ali on hoće samo
jedno:

Samo da spase za buduće vreme

Veru lepote i čistotu grudi

I ono svoje posvećeno teme.

Ali Avgustin Ujević još uvek i uvek
i uvek, nije stiglo ,tamo“ i on je Čvor
od svih čvorova sapleten. Jer još uvek
i uvek gde god su se dva niti zaplele |
jedna preko druge, u Ujeviću su se
zategle u čvor. Sedi tako Avgustin
Ujević i razmršava, ali se pusto raz-.
mrsiti neda. Ali
već samim | tim razmršavanjem. mrsi.

Ujević u čvorove nove tvrde i sve to |

> po ovoj: magli, ovoj. kiši — a
a koliko a u već |

i daleko negdne nosi

sve razmršene niti