HRVATSKI “a . o " JUG CIJENA DIN. 1:50. ' Split, Dubrovnik, pa i Kotor, to su tri najglavnija grada na našoj dugojikršnoj, ali krasnoj obali dalmatinskoj. Uz hrvat- sku misao treba da dobro stoje osobito Dubrovnik i Kotor, jer su najdalje, i pomi- GOD. I. DUBROVNIK, 15. KOLOVOZA 1958. Broj 2 ješani s onima, koji ruju protiv hrvatskoj misli.“ Dr ANTE RADIĆ Iko je stranac u Dubrovniku ? Postoji jedna francuska poslovica, koja glasi: ,Sve što nam služi, do- bro je, a sve što nam nije u prilog zlo je. Laž, kad nama služi, istina je, a istina koja nam nije u prilog laž je.“ Carlo Sforza nedavno je napisao. kako je jedan od aksioma posljeratnog vre- mena, da stoput ponovljena laž pos- taje istina. Stari je pak Voltaire govorio: »Lažite, lažite, uvijek će nešto ostati!“ Ovih se načela, nažalost, mnogi drže, a mi vidimo u našoj sredini, u Dubrovniku, čitavu skupinu, kojoj su Voltairove i Sforzine riječi pravi Credo i putokaz u javnom i političkom radu. To im je sredstvo borbe i u tome leži njihov moral. Znajući lične kva- litete njihove pretežne većine ne mo- žemo drugo ni očekivati. Megjutim ne vidimo samo osamljene, pa i znatno učestale pojave, već čitav sistem. U sklopu toga sistema naro- čito se očituje ustrajna propaganda i upravo patološka dreka na ,strance“ u Dubrovniku i na one ,tuđeg soja“, koji su ,pohrvatili“ Dubrovnik i svojim »divljaštvom“ bacili u pozadinu ,pra- ve Dubrovčane“ i ,nacionalni Dubrov- nik.“ To se u prvom redu odnosi na sam grad, gdje su Hrvate, t.j. Dub- rovčane proglasili ,strancima“ i ,do- vedenom rajom.“ Za sela dubrovač- kog kotara to im ne uspjeva nikako nategnuti, iako bi rado i naše Župlja- ne, Konavljane, Riječane, otočane, Primorce i Pelješćane proglasili ,stran- cima“ i ,dogonima.“ Kada to ne ide onda im je to ,neuki“ i ,zaveđeni“ puk. A zašto? Zato jer se priznaju onim što jesu i onim što su bili nji- hovi očevi i djedovi, t. j. osjećaju se i priznaju pripadnicima hrvatskoga naroda Zato treba nijekati Dubrov- niku njegovo hrvatsko obilježje i la- žima zastrti istinu, daje naš Dubrov- nik najvažnija točka na jugo-istočnom dijelu Hrvatske, ovdje na Hrvatskom Jugu. Potrebno je zato zadržati se malo na pitanju: tko je stranac, a tko do- maći u Dubrovnika ? Moramo neke pojmove razjasniti i stvari postaviti na pravo mjesto. Dubrovnik je grad, i to grad sa starom tradicijom građanskog života. A što su gradovi uopće i koja im je uloga ? Gradovi su, po svom postanku, razvoju i životu, središta kraja i na- roda, u kojem se nalaze. Oni su kon- cetracione točke političkih, kulturnih i gospodarskih snaga naroda, kojemu pripadaju. Gradsko pučanstvo, osim stranaca i doseljenika iz tuđih zema- lja (a ti su kod nas bili uglavnom prvo gradsko stanovništvo!) sastoji se od seljačkoga elementa bliže i daljne okolice, koji dolazi u grad, tu se na- stanjuje i urbanizira, t.j. postaje gra- đanstvo. Zato su gradovi organski povezani sa selima, To su dva ogran- ka istoga tijela. Selo i grad imaju svoju | ulogu u životu narodnoga organizma, pa zato među njima mora postojati sklad i suradnja. Dakle, gradovi po prirodnom razvoju i položaju ne mogu biti drugoga narodnoga obilježja, nego li njihova seljačka okolica i narod, u čijoj se sredini nalaze. i Narod, t. j. skup ljudi jedne iste etničke pripadnosti, je osnovna poli- tička vrijednost. Narodi jesu, odnosno to moraju biti, subjekti međunarodne politike, a dosljedno tome svaki na- rod opravdano teži za svojom narod- nom državom. Gradovi su, kako smo već istakli, koncetracione tačke na- rodnih snaga, pa je zato svaki pri- padnik naroda u gradovima toga na- roda kod svoje kuće. On je tu svoj na svome. Ovo je načelo usvojeno danas u čitavom kulturnom svijetu, ier nema mjesta romantičkim lokalnim patriotizma i preživljenim srednjovje- kovnim kampanilizmima. U koliko ima lokalnog patriotizma taj mora biti zdra- vo shvaćen, t. j. ne smije biti neka separacija od cjeline narodnoga bića, već kult i čuvanje lijepih tradicija i vrijednosti, koje taj gradili kraj uno- si u narodni organizam i opća narod- na nastojanja. U tom smislu i mi Dubrovčani možemo jedino biti lokalni patrioti, tako da svoje vrijednosti dajemo našem općem hrvatskom na- rodnom organizmu primajući od njega druge pozitivnosti. Dubrovnik je hrvatski grad. Nalazi se na hrvatskom historičkom području. Dubrovnik je da- nas središte kotara, koji je po po- stotku hrvatskoga življa (na selima 100%) jedan od naših najčišćih i naj- homogenijih kotara. U gradu ima sada i drugih življa, ali ti nijesu autohtoni ni u Dubrovniku ni u zemlji, čiji je sastavni dio i naš grad. Jasno je onda odmah tko je u Dubrovnikn domaći, To je svaki pripadnik našega naroda bio taj iz samoga Dubrovnika, nje- gove bliže okolice ili iz kojega drugog kraja naše domovine. Isto tako svaki je Dubrovčanin, t. j. Hrvat iz Du- brovnika, domaći u Splitu, Mostaru, Sarajevu, Zemunu, Osijeku, Zagrebu, Čakovcu ili tamo u Klanjcu na hrvat- I MAČKA FE KUPUJTE sav školski pribor u Knjižari i papirnici |. Dovranić sko-slovenskoj granici. Svaki je Hrvat u Hrvatskoj domaći i nikako ne može biti ,tuđeg soja“ i ,dovedena raja“. Dubrovački Hrvat Frano Supilo bio je na Sušaku, na Rijeci i u Zagrebu kod svoje kuće. Nije se nitko našao koji bi mu predbacio, da nema tamo šio tražiti, jer da je stranac. Nijesmo ipak točno kazali, jer se ipak netko našao tko je to Supilu predbacio. Nijesu to bili sušački, riječki ili za- grebački Hrvati, već baš u Rijeci Ta- lijani i ,autonomaši“, a u Zagrebu Svetozar Pribićević i njegovi suna- Na kraju još nešto, da nas ne bi tko krivo razumio. Nijesmo mi sve Hrvate prikazali domaćim u Dubrov- niku, da bi tako mogli opravdati i dokazati obilježje našega grada. To nam nije ni najmanje potrebno, jer je i staro pučanstvo Dubrovnika hrvatsko. Hrvati su inteligencije, gra- đani i pučani. Hrvati su i večina ostataka stare naše aristokracija, i po broju porodica i po broju pojedinaca. Dakle, hrvatski je čitav narod Du- brovnika. Starima se pridružuju i pridruživat će se novi, da svi zajedno pridonesu što više sretnoj budućnosti ,krune hrvatskih gradova“ u svojoj slobodnoj Domovini. rodnjaci, i dakako, po koji hrvatski renegat. Dakle, Supilu su prebacivali baš oni, za koje se ta prebacivanja zapravo moraju odnositi. A zar nije tako i danas kod nas ovdje u Du- brovniku ? Splitski Hrvat Trumbić i lički Hrvat Pavelić bili su zastupnici grada Za- greba. To nije nikoga smetalo, kao što ništa nije smetalo slavonske Hrvate da dubrovačkoga Hrvata grofa Nika Pucića izaberu u hrvatski državni sa- bor, da ih tamo zastupa. To je bilo sasvim prirodno i razumljivo, jer e Pi Uvjek se drži načela: Svoj svome! STJEPAN RAME Deset je godina prošlo od dana kada se je Tvoj plemeniti duh vinuo u carstvo duša. Deset je godina prošlo tako brzo da je tih deset godina u ži-- votu Tvoga naroda kao sat u životu pojedinca. Vrijeme nije razorilo naše težnje i olabavilo našu borbu. Vrijeme je zgusnulo žarku snagu Tvoga duha i on je sada trajni plamen na kojemu se grije Tvoj narod i koji mu rasvjetljuje trnovite pute do svoje slobode. Časno si ispunio dane svoga života! Ljubio si u zanosu, kao vjerenik, svoju Hrvatsku i svoj narod, i neumorno si trapio na rođenoj grudi prožimljući je duhom slo- bode i socijalne pravice. Kao dijete si uvidio teško stanje Hrvatskoga naroda i rekao si da mu moraš postati vođom. Ta te je misao pratila od rane mladosti do konca života. Shvatio si je najozbiljnije. Kao vođa mo- rao si prednjačiti i u znanju i u pobuni protiv tuđina. Žar ti je lju- bavi prama narodu bio neugasiv, u naukama si se pokazao odlič- nim, a u pobuni protiv tuđina bio si neustrašiv i prvi, još na sred- njoškolskim klupama. | Ali Tvoja široka duša nije mogla da ostane samo vođom u po- buni, već je čeznula da narod pouči i pridigne. Upoznati narod! — tim si ispravnim putem pošao, pa si još kao dječak za školskih praznika odlazio od sela do sela, promatrao narodni život i prožimao svoje biće bićem narodnim. Zato su Tvoje riječi bile kao rijeka iz izvora koji se narod zo- ve, zato te je narod ljubio, jer si bio najčišća krv njegove krvi. Bio si čudesno nadahnut vidovitošću kada si stvarao svoj plan rada. Osnažio si srž naroda-seljaka, pokazao mu put, podigao mu svijest o vlastitoj snazi. Prodrmao si zaspale i zalutale rodoljube ' vrativši ih rođenoj grudi, pa danas svi Hrvati imaju jedno srce, Tvoje.