TAKSA PLAĆENA U GOTOVU HRVATSKI JUG GOD. I. DUBROVNIK, 3. RUJNA 1958. - CIJENA DIN. 1'50.:! Broj 3 ».Časti izabrana Niko i-hvalo velika, Hrvatskog diko i slavo jezika Dubrovnik grad svitli i slavni zadosti Svake Bog nadili obilno milosti, Svuda ga jes puna slava, svud on slove, Hrvatskih kruna gradov se svih zove“ Korčulanin IVAN VIDALI dubrovačkom pjesniku NIKOLI NALJEŠKOVIĆU g. 1564 »Neuki i zavedeni puk“ Iz krugova oko Srpskoga kulturnog kluba izašla je prošle godine u Beo- gradu knjižica ,Srpsko-hrvatski spor“. To je sjajan dokumenat jednoga men- taliteta, koji hoće na ovaj način ,raz- jasniti“ pojmove, utvrditi ,istine“ i »činjenice“, te tako doprinijeti ,rije- šenju“ hrvatskoga pitanja. Navodi u toj knjižnici nijesu novi ni originalni, jer takovih stvari nalazimo već davno prije rata. U samoj knjižici čitamo, da se iznosi ono ,što smo učili u gimnaziji“. Važna je zato u prvom redu činjenica, da se ovo iznosi u sadašnje vrijeme, i to sa strane onih, kojima su puna usta deklamacija o narodnom jedinstvu i jednokrvnoj braći. mojte se čuditi, ali tu_ nalazimo pre- ma nama ljubav i naklonost, koje se očituju u odlučnim tvrdnjama, da »jedan narodić kao što je hrvat- ski nije nikad mogao u istoriji igrati neku ulogu“, da ,nikakve tradicije nema kod hrvatskog naroda ni o po- stojanju stare narodne države“, da je u Bosni Austrija ,stvorila nam — Hrvate“, da hrvatski narod nije ,ni- Kakvu istorisku ulogu nikada odigrao“, te da ,upravo i nema svoje istorije“. Vidimo da se ipak priznaje posto- janje Hrvata na kugli zemaljskoj i da im se daje karakter naroda, premda sa oznakama nekoga divljeg nomad- skog plemena bez povijesti, historij- ske uloge i tradicije. Međutim nije samo to, jer pravu namjeru razabire- mo tek onda kada vidimo koji se kra jevi priznaju hrvatskim, a tko Hrvatima. To je suženo na najmanju mjeru. Hr- vatski je teritorij sužen samo na pro- stor između Slovenije i linije: more — Senj - Ogulin-Glina - Virovitica — madžarska granica. Hrvatska bi pre- ma tome obuhvatala samo sjeverne otoke, dio _ Hrv. Primorja, samo dio zagrebačke županije, varaždinsku i bjelovarsku županiju, te Međumurje. Ništa dalje istočno i jugo-istočno ne bi bilo naše, pa tako hrvatski ne bi bili niti sami _ znatan dio uže banske Hrvatske, te čitava Slavonija, Dalma- Cija, Bosna i Hercegovina. Postavlja se pitanje po kojem je kriteriju Hrvatska ovako nemilosrdno amputirana. Odgovor je kratak: na osnovu jezika, jer da se samo na to- me malom prostoru govori hrvatski, a svugdje drugo — u znatnom dijelu uže Hrvatske, te čitavoj Slavoniji, Dalmaciji i Bosni — da se ne govori hrvatski. Do toga su došli tako. da su sve štokavce, t.j. one koji govore što, a ne ča ili kaj (pa čak i štokavce ikavce|!) jednostavno proglasila Srbi- ma, jer da je štokavština bitna ozna- ka srpskog jezika, te da su zato svi štokavci Srbi, dok su Hrvati samo čakavci i kajkavci. Ove nenaučne i neosnovane konstrukcije u duhu poz- nate koncepcije Vuka Karadžića o »Srpstvu triju vjera“ protive se stvar- nom stanju, povijesnim činjenicama i nacionalnom osjećanju najvećeg dijela Hrvata, koji se nalaze baš istočno i jugo-istočno od famozne granice“. Nitko ozbiljan ne može dovoditi u pitanje ove činjenice, pa samo sta- novita politička propaganda može i dalje podržavati ovakve ,dokaze“. Štokavština je, kako smo vidjeli, proglašene isključivo srpskom, a kako je činjenica, da je štokavski i jekav- ski hrvatski književni jezik i da pre- težna većina nas Hrvata govori što- kavski, trebalo je ovu pojavu protu- mačiti i dovesti u sklad s čitavom konstrukcijom. Ni tom im nije bilo teško, jer su nas Hrvate proglasili kradljivcima i imitatorima, te jednosta- vno ustvrdili da su ,Hrvati proglasili srpski jezik za svoj književni hrvat- ski jezik“ i ,srpske narodne pesme — ,hrvatske narodne pesme“, jer o »nekim narodnim pesmama, o tradi- ciji i hrvatskom narodnom jeziku nije bilo ni traga“. Zato sada ,Hrvati po- šavaju da govore i pišu srpski, ali ili odmah odaje tuđinski naglasak“. Zai- sta nam izgleda kao da čitamo pred- ratnog Strojila! Ali ima još nešto! Hrvati su naj- većim dijelom katolici, a manjim mu- slimani. Inače su Hrvati štokavci o- sim primorskih čakavaca i sjevero- zapadnih kajkavaca. Treba zato i ovo pitanje riješiti, i to, dakako veoma jednostavno. Muslimanske Hrvate — krvno najčišći i jezički najneosporniji (ikavci!) dio našega naroda — uop- će ne spominju smatrajući ih ne-Hrvati- ma, a katoličke su Hrvate istočno od spomenute ,granice“ jednostavno pro- glasili Srbima — katolicima, te držeći se one ,drž' te tata“ optužili nas, da smo htjeli ,uzimanjem srpskog jezika pridobiti sve katolike, koje tim jezi- kom govore za hrvatsku stvar“. Hr- vati su im imperijalisti i šovinisti, te zato traže, da se ,što pre uspostavi narodnosna granica između Srba i Hrvata“ (dakako Senj-Virovitica!), da se tako ,spreči odnarođivanje našeg srpskog katoličkog življa“, koje se KUPUJTE sav školski pribor u Knjižari i papirnici I. Dovranić sc diko »Sprovodi već odavna (i) u Dalmaciji“. Na osnovu iznesenoga vidimo kako se čitavo negiranje Hrvata i sužava- nje Hrvatske na najuži prostor 0os- niva na konstrukcijama o jeziku. U stvari za to nema nikakvih os- nova, jer je štokavština od davnine, od časa formiranja, i hrvatska svoji- na, na štokavštini imamo četiri stolje- ća hrvatske književnosti, štokavštinom su Hrvati govorili u prošlosti, a govore i danas. Ona nije nešto _eminentino srpsko, a istina je n. pr. da je Vuk najveći dio svojih ,Srpskih nar. pje- sama“ čuo baš u Hrvatskoj i od Hr- vata, kao što je govorni jezik (što- kavski i jekavski) hrvatske sredine uzdigao na književni jezik, kojega se danas baš Srbi ne drže, već Hrvati kao svojega. Međutim-predpostavimo — kad bi one konstrukcije o jeziku sve i stale, ne bi se na osnovu toga moglo za- nijekati hrvatstvo štokavcima i kato- licima s ove strane ,granice“, i to zato jer jezik ne može biti jedino i odlučno mjerilo za određivanje etni- čke pripadnosti, narodnosti. Narod je . kulturno-historijski pojam, a za naci- onalnu pripadnost odlučna je volja i htjenje za pripadanje nekom narodu, ali taj voluntarizam nije opet ograni- čen i slobodan, jer se zasniva na ne- kim objektivnim momentima, koji ne zavise od naše volje (povijest. tra- dicija, kultura, krvna pripadnost). Hr- vati su inače danas svijesna i izgra- đena etnička zajednica i narodno-po- litički individualitet, dakle narod u pu- nom i modernom smislu riječi. Zato ova raspravljanja imaju u prvom redu teoretsko obilježje. »Hrvatski Jug“ ovo iznosi, da se vidi na kakvim osnovama temelje svoj rad oni koji govore o ,hrvatskoj pro- pagandi u Dalmaciji“. Na spomenutu knjižicu osvrnuli smo se jedino zato, jer su njene ideje i program pravo ,evanđenje“ poznatoj ,eliti“ iz Du- brovnika, koja hoće našem gradu i kotaru zanijekati pravo i jedino obi- lježje, bilo u prošlosti ili sadašnjosti. Zato Hrvate u Dubrovniku proglasuju »Strancima“ i ,dovedenom rajom“. Naši se seljaci 100% priznaju onim što su im bili očevi i djedovi, t. j. Hrvatima, pa su im zato ,neuki“ i »zavedeni puk“. Smotra hrvatske seljačke kulture u Konavlima upravo im je trn u oku, jer je bjelodano pokazala živu i iz- građenu nacionalnu svijest naših Ko- navljana i njihovu tradicionalnu do- maću kulturu izraženu kroz pjesme, plesove, nošnju i običaje. Zato _ smo ovdje čuli dešperatan glas, da ta smo- tra nije uspjela (nek se tješe!) i da je ,dokazala“ kako ,je dubr. seljak ono i onakav, kakvog smo ga mi i na osnovu istorije (!) i na osnovu (!) narodnih običaja utvrdili“, t. j. da nijesu ono što jesu, t. i. Hrvati. Po »Dubrovniku“ ,suvišno je (u duhu beogradske brošure!) 1 dokazivati i isticati kojem našem plemenu pripa- daju od iskona dubrovačka sela“, a ovakva smotra je ,prigodno udešeni falsifikat“, kao što je ,Dubrovniku“ »falsifikat“ i činjenica, da se Dubrov- nik nalazi u Hrvatskoj i da su gra- đani i seljaci ovdje Hrvati. To su sve »falsifikati“, koji ,nijesu u stanju da obore“, kako ,dubrovački seljak kroz prizmu istine i objektivnosti“ — nije Hrvat. ,Vreme“ se naročito trudilo, da to dokaže, pa izvještaj o smotri donosi pod naslovom ,užičke i her- cegovačke pesme na smotri Seljačke Sloge u Konavlju (?)“, a iznesene su tvrdnje slične onoj, da u Konavlima ,ima porodica u kojima je jedan deo ukućana pravoslavni, a drugi kato- lički“. Ovaj ,neuki i zavedeni puk“ zaista uznemiruje ,elitu“, kada se služi ovak- vim vicevima. Ne moramo se radi to- ga čuditi, jer je činjenice u prošlosti i sadašnjosti tuku snažno po glavi, pa da opravda pred sobom i poslo- davcima svoje postojanje ne preostaje još ništa drugo, već da seljaštvo jed- noga od najprosvjećenijih hrvatskih krajeva proglase ,neukim“ i ,nesvi- jesnim“, te da živu svijesti hrvatsko ro- odoljublje prekriju prozirnom frazom o ,zavedenom puku“. To im je prvi, zadnji i jedini ,,argumenat“. ZA KULTURNU KURATELU . Moramo priznati bolnu istinu, da se sve manje pazi na estetski izgled Dubrovnika, na njegove historičke spomenike i na onu divnu harmoniju linija našega grada, tako da izgleda, kao da netko svijesno ide za tim, da nagrdi Dubrovnik i da uništi njegov čar, ljepotu, te harmoniju prirode, umjetničkih spomenika i građevnih objekata. Tako na ovo nije promislio, kada ovih dana gleda neshvatljivo nagrđi- vanje našega Straduna, središta gra- da. Već je do sada novija zgrada Dubr. Trgovačke Banke — žalosni dokumenat neshvaćanja naših otaca — makaradno stršila i nadvisivala ostale zgrade na Stradunu kršeći sva pravila urbanistike, bilo stare ili mo- derne. Bila je to, kako mi to Dubrov- čani kažemo, prava pest u oči! poi a m om = m m A što sada vidimo? Zgrada se pregrađuje. Možda da se snizi i uskla- di s ostalim? Ne! Nego naprotiv zgrada se podiže za još jedan sprat, da bude žalostan spomenik današnje dubrovačke plutokracije, koja ironizi- ra našu kulturnu prošlost i znade za nju samo ukoliko se može turističkim putem na njoj nešto zaraditi. Međutim treba u prvom redu upri- jeti prstom na općinsku upravu i teh- nički odsjek općine, koji je mogao izdati ovakovu građevnu dozvolu. Bože dragi! Jesmo li više u Dubrov- niku ? Zaista sve više i više imaju prava oni, koji drže, da treba općinu i građevne faktore staviti pod neku »kulturnu kuratelu“. Drugo ne preos- taje ako hoćemo još nešto spasiti e?