TAKSA PLAĆENA U GOTOVU HRVATSKI JUG DUBROVNIK, 17. LISTOPADA 19538. GOD. I. CIJENA DIN. 1:50-- .Glavna zadaća ,Crvene Hrvatske“ jest zagovarati hrvatsku državnu misao, braniti ime i svetinje hrvatske u svim ovim krajevima, gdje se nekoć pod vlastitim Broj 4 kraljem sterala Crvena Hrvatska; to biva u svim ovim južnim hrvatskim stranama, Hercegovini s Primorjem, Dubrovniku i Boki Kotorskoj“. FRANO SUPILO god. 1891. u uvodnom članku prvoga broja svoje ,.Crv. Hrvatske“ ELITA | ELITA“ Ljudsko društvo današnjice, pa tako i društvo naše sredine, nije jednolično i jednostavno po svojem sastavu. Sa- stoji se od više osnovnih grupa i sku- pina (staleža). Međutim ni te velike osnovne skupine nijesu opet cjelovite i jednake u svojoj nutarnjoj strukturi. Sastoje se od više elemenata, manje ili više vrijednih dijelova, te pojedi- naca manjih ili većih sposobnosti, ma- nje ili veće moralne svijesti, te shva- ćanja društvene dužnosti i odgovor- nosti. Ovo vrijedi za sve društvene skupine. To je organična značajka svake ljudske zajednice, od najmanje do najveće. Vrijednost jedne zajed- nice zavisi od toga ukoliko pozitivni, zdravi, etički svijesni i društveno ko- risni elementi prevladavaju nad ele- mentima, koje označujemo kao nega- tivne u moralnom i socijalnom (druš- tvenom) pogledu. Ovo dolazi naročito do izražaja u manjim, prostorom i u- žom društvenom sredinom omeđenim, skupinama i grupama. Omjer pozitiv- nih i negativnih snaga dolazi ovdje do vidljivog i _uočljivog izražaja. To daje fizionomiju skupini, pa su takvi i rezultati njihova rada i djelovanja, i to među njima samima, kao i opće- nito prema sredini, u kojoj se nalaze. U logičnoj vezi s ovim određuje i opća sredina svoj odnos i svoje po- glede prema konkretnom društvu, skupini ili zajednici. Ovo je nekoliko načelnih opasaka bilo potrebno iznijeti, kada nešto ho- ćemo kazati o eliti i ,eliti“ u Dubrov- niku. Ova je tema danas aktuelna, pa će biti od koristi, da neke pojmove raščistimo i stvari postavimo na nji- hovo pravo mjesto. To treba, jer zar već godinama ne slušamo deklama- cije o nekoj ,eliti“* u našem gradu ; Zato naši daljni navodi imaju i o- bilježje potrebnog demaskiranja i raz- goličenja one socijalno-moralne bole- sne pojave, Najprije se postavlja pitanje: Što je to elita» Odgovor nije težak. Poj- mom elite označujemo izabrane du- hove i vrijedne pojedince, koji se uz- dižu i ističu nad sredinom svojim ka- rakternim oznakama, radom, zasluga- ma i sposobncstima, upotrebljenim u poštenom radu na korist zajednice i sredine. Postojanje elite_ je ne samo činjenica, već i zdrava socijalna po- java. Zato isticanje elite ne znači ni- kakav aristokratizam, malograđansku naduvenost i umišljenost ili neko sno- bovsko izoliranje od ,nižih“. Elite ima među seljacima, radnicima, građani- ma, obrtnicima, činovnicima, inteligen- cijom i intelektualcima. Isticanje elite — zdravo i socijalno shvaćene — ne znači odvajanje od ostalih pripadnika odnosne sredine, a niti ta elita ima neka veća prava i povlastice, već na- protiv elita ima samo veće dužnosti. Ako toga nije svijesna onda deman tira samu sebe i prestaje biti ono što jest. Narod je sastavljen iz više slojeva pa se i elita jednoga naroda sastoji od tih pojedinih dijelova. Tako je i s gradovima. Zato kada govorimo o eliti jednoga mjesta ne smijemo mi- sliti samo na odabrani krug inteligen- cije (ili trgovaca i posjednika), već moramo pod tim pojmom obuhvatiti sve slojeve dotičnoga mjesta. Kad sada nakon ovih razmatranja svratimo pogled na poznatu ,elitu“ u našem gradu, odmah ćemo vidjeti sa koliko se prava taj krug uopće mo- že nazivati elitom. Najprije da vidimo tko je taj elemenat, koji se odvaja i protivi golemoj većini građana i čita- vom seljaštvu dubrovačkoga kotara. Značajka je inače renegata, da mrzi narod “iz kojega se svijesno izdvojio, te da se svim snagama i ne birajući .sredstava (ne samo političko-taktički, već i moralno!) suprostavlja njegovim zahtjevima za boljim životom. To nu- žno leži u psihi renegata, koji u borbi protiv svojih, koje je napustio i izdao, nalazi opravdanje svojega rada i po- stojanja. Postavlja se onda pitanje, da li pojedinci od tih renegata mogu uopće biti elita. Teško je na ovo dati pozitivan odgovor, jer se od pojma prave elite ne mogu odvojiti pojmovi moralne svijesti i vrijednosti, te društvene korisnosti. A zarti naši renegati imaju etičke svijesti i vri- jednosti? Zar su oni korisni sredini, u kojoj se nalaze, i to ne svojoj po- sebnoj uskoj sredini (točnije kliki), općoj sredini i zajednici, u čijim re- dovima žive ? Odgovor na ova pitanja lišio bi nas dužnosti, da megju ovima uopće dalje govorimo o eliti. Ali Međutim ta se ,elita“ ne može smatrali nekom elitom niti u intelek- tualnom pogledu, jer među njima da- nas u Dubrovniku nema aktivnih i izgrađenih intelektualaca. To je prije skup profiterskih poluinteligenata, a i polualfabeta. Ovim mislimo na sa- dašnju ,aktivnu“, ,elitu“,a oni drugi, koji s njima ovdje ,suosjećaju“ iste su vrijednosti (bez obzira na titule!), a u koliko i predstavljaju neku vri- jednost, to zapravo spada u prošlost. Sve ovo (osim zadnjeg dijela re- čenice) možemo kazati i za novona- došle elemente, pa bili ti iz vremena prije ili poslije rata (v. naš članak »Iko je stranac u Dubrovniku“ u broju 2.) Oni još više zaostaju, a za- jedno s prvima sačinjavaju poznatu »€litu“. Trebalo bi ovdje i više go- voriti, ali neka čitatelji uvaže, da li je to moguće ? Dali smo vjernu i istinsku fotogra- fiju ,elite“ onoga drugog elementa građanima, inteligencijom i intelektu- alcima. Mi međutim o našoj eliti ne govorimo i ne reklamiramo je. Nije potrebno, jer ona govori sama za sebe svojim radom i vrijednosti. Naša je elita — i pojedina i kao zbir svih di- jelova — usko organski povezana s narodom. Ona je njegov dio, njegov izražaj. To je prirodno, jer smo mis ovim našim tlom stoljećima, duhom, kulturom i ljubavlju povezani. Mi smo ovdje čitav narod sa svim dijelovima i organima. Zato je naš život normalan. Zato se odupiremo bolestima i tego- bama. Zato ćemo vječno živjeti. A zar već osnovne vrijednosti u narodno- političkom može biti ? Molićev | Vermouii je najbolji SLOVA tI Jedan mali narod na sjeveru dobio je svoju slobodu. Pravda je triumfirala. To je, zaista, brojčano mali narod. Jedva mu pučanstvo prelazi broj od dva milijuna. Taj se narod dugo patio pod raznim gospodarima. Danas ga grije sunce slobode. Govorili su mu: mali narodi nemaju uslova za razvitak. Ali on je vjerovao u sebe. Kad je 1918 triumfirala demokracija, koja je na svoj barjak ispisala na- čelo, da svaki narod odlučuje sam svojom sudbinom, ovaj je mali narod bio prevaren. Upravo se sam prevario. Rečeno mu je: ti si dijete demokracije, pa ćeš živjeti dok ona bude živjela, zato je mo- raš čuvati u zajednici sa svojim većim bratom. Veći brat je iskusnij, konstruktivniji, otporniji, ima svoje proslavljene legionare, koji su se u velikom ratu i u Sibiru odlikovali junaštvom i izdržljivočću. Veći brat, to je najvažnije, ima u svijetu pretstavnike, koji su zaslužni za pobjedu demokracije, znameniti po svom kulturnom radu, nedo- kučivi u političkoj spretnosti, s najboljim poznanstvima i vezama. Oni će na konferenci mira odbiti svačija presizanja na zajednički teritorij. Veći brat je širokogrudan, a i garancije je dao sporazumom u Pit- tsburgu. Tako se mali narod na sjeveru u dobroj vjeri i zanosu povjerio većem bratu. Došli su dani iskušenja. Dani razočaranja. Dani patnje. Tužiti se, bilo je veleizdaja. Misliti na svoju budućnost, bio je atentat na poredak. Govoriti o svojoj individualnosti, značilo je šurovanje s neprijateljem. Tamnice, mučka ubistva, dirigirano paupe- riziranje, bilo je na dnevnom redu. Sad je svemu kraj! Nebo se razvedrilo. Martiri su pobijedili. Kao uvijek. U ciklusu slobodnih naroda, označen je još jedan narod: Slovaci. u Dubrovniku, koji nije inače potpun i cjelovit. Nema u svojemu malom svijetu potrebne dijelove, niti nužan barem približni brojčani omjer i od- nos između inteligencije, trgovaca, činovnika, obrtnika i radnika (privre- meni sezonski radnici ne mogu ući u obzir). On je samo fragmentaran i nepotpun, kao glava s nerazvijenim i slabim tijelom, te skoro kao bez ruka i noga. Zato nema normalnoga i dugog života. Drugačije ne može niti biti, jer taj elemenat nije organ- ski povezan s tlom i sredinom. On je u osnovi doseljenički, pa prevla- dava nomadski osjećaj. Anemičnost i pasatizam renegata danomice se gube pred novonadošlim doseljenim ele- mentom, koji donoši nove značajke i novi duh. Toliko za sada o , eliti“ i onom dru- gom elementu. Mi pak Hrvati imamo ovdje pravu elitu u smislu kako smo iznijeli u ovom članku. Imamo brojnu elitu među radnicima, obrtni- cima, trgovcima, činovnicima, ostalin