TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

HRVATSKI JUG

DUBROVNIK, 17. LISTOPADA 19538.

GOD. I.

CIJENA DIN. 1:50--

.Glavna zadaća ,Crvene Hrvatske“ jest zagovarati
hrvatsku državnu misao, braniti ime i svetinje hrvatske
u svim ovim krajevima, gdje se nekoć pod vlastitim

Broj 4

kraljem sterala Crvena Hrvatska; to biva u svim ovim
južnim hrvatskim stranama, Hercegovini s Primorjem,
Dubrovniku i Boki Kotorskoj“.

FRANO SUPILO god. 1891. u uvodnom
članku prvoga broja svoje ,.Crv. Hrvatske“

ELITA | ELITA“

Ljudsko društvo današnjice, pa tako
i društvo naše sredine, nije jednolično
i jednostavno po svojem sastavu. Sa-
stoji se od više osnovnih grupa i sku-
pina (staleža). Međutim ni te velike
osnovne skupine nijesu opet cjelovite i
jednake u svojoj nutarnjoj strukturi.
Sastoje se od više elemenata, manje
ili više vrijednih dijelova, te pojedi-
naca manjih ili većih sposobnosti, ma-
nje ili veće moralne svijesti, te shva-
ćanja društvene dužnosti i odgovor-
nosti. Ovo vrijedi za sve društvene
skupine. To je organična značajka
svake ljudske zajednice, od najmanje
do najveće. Vrijednost jedne zajed-
nice zavisi od toga ukoliko pozitivni,
zdravi, etički svijesni i društveno ko-
risni elementi prevladavaju nad ele-
mentima, koje označujemo kao nega-
tivne u moralnom i socijalnom (druš-
tvenom) pogledu. Ovo dolazi naročito
do izražaja u manjim, prostorom i u-
žom društvenom sredinom omeđenim,
skupinama i grupama. Omjer pozitiv-
nih i negativnih snaga dolazi ovdje
do vidljivog i _uočljivog izražaja. To
daje fizionomiju skupini, pa su takvi
i rezultati njihova rada i djelovanja,
i to među njima samima, kao i opće-
nito prema sredini, u kojoj se nalaze.
U logičnoj vezi s ovim određuje i
opća sredina svoj odnos i svoje po-
glede prema konkretnom društvu,
skupini ili zajednici.

Ovo je nekoliko načelnih opasaka
bilo potrebno iznijeti, kada nešto ho-
ćemo kazati o eliti i ,eliti“ u Dubrov-
niku. Ova je tema danas aktuelna,
pa će biti od koristi, da neke pojmove
raščistimo i stvari postavimo na nji-
hovo pravo mjesto. To treba, jer zar
već godinama ne slušamo deklama-
cije o nekoj ,eliti“* u našem gradu ;
Zato naši daljni navodi imaju i o-
bilježje potrebnog demaskiranja i raz-
goličenja one socijalno-moralne bole-
sne pojave,

Najprije se postavlja pitanje: Što
je to elita» Odgovor nije težak. Poj-

mom elite označujemo izabrane du-
hove i vrijedne pojedince, koji se uz-
dižu i ističu nad sredinom svojim ka-
rakternim oznakama, radom, zasluga-
ma i sposobncstima, upotrebljenim u
poštenom radu na korist zajednice i
sredine. Postojanje elite_ je ne samo
činjenica, već i zdrava socijalna po-
java. Zato isticanje elite ne znači ni-
kakav aristokratizam, malograđansku
naduvenost i umišljenost ili neko sno-

bovsko izoliranje od ,nižih“. Elite ima
među seljacima, radnicima, građani-

ma, obrtnicima, činovnicima, inteligen-
cijom i intelektualcima. Isticanje elite
— zdravo i socijalno shvaćene — ne
znači odvajanje od ostalih pripadnika
odnosne sredine, a niti ta elita ima
neka veća prava i povlastice, već na-
protiv elita ima samo veće dužnosti.
Ako toga nije svijesna onda deman
tira samu sebe i prestaje biti ono
što jest.

Narod je sastavljen iz više slojeva
pa se i elita jednoga naroda sastoji
od tih pojedinih dijelova. Tako je i
s gradovima. Zato kada govorimo o
eliti jednoga mjesta ne smijemo mi-
sliti samo na odabrani krug inteligen-
cije (ili trgovaca i posjednika), već
moramo pod tim pojmom obuhvatiti
sve slojeve dotičnoga mjesta.

Kad sada nakon ovih razmatranja
svratimo pogled na poznatu ,elitu“
u našem gradu, odmah ćemo vidjeti
sa koliko se prava taj krug uopće mo-
že nazivati elitom. Najprije da vidimo
tko je taj elemenat, koji se odvaja i
protivi golemoj većini građana i čita-
vom seljaštvu dubrovačkoga kotara.
Značajka je inače renegata, da mrzi
narod “iz kojega se svijesno izdvojio,
te da se svim snagama i ne birajući

.sredstava (ne samo političko-taktički,

već i moralno!) suprostavlja njegovim
zahtjevima za boljim životom. To nu-
žno leži u psihi renegata, koji u borbi
protiv svojih, koje je napustio i izdao,
nalazi opravdanje svojega rada i po-
stojanja. Postavlja se onda pitanje,
da li pojedinci od tih  renegata
mogu uopće biti elita. Teško je na
ovo dati pozitivan odgovor, jer se od
pojma prave elite ne mogu odvojiti
pojmovi moralne svijesti i vrijednosti,
te društvene korisnosti. A zarti naši
renegati imaju etičke svijesti i vri-
jednosti? Zar su oni korisni sredini,
u kojoj se nalaze, i to ne svojoj po-
sebnoj uskoj sredini (točnije kliki),
općoj sredini i zajednici, u čijim re-
dovima žive ?

Odgovor na ova pitanja lišio bi nas
dužnosti, da megju ovima uopće dalje
govorimo o eliti. Ali

Međutim ta se ,elita“ ne može
smatrali nekom elitom niti u intelek-
tualnom pogledu, jer među njima da-
nas u Dubrovniku nema aktivnih
i izgrađenih intelektualaca. To je prije
skup profiterskih poluinteligenata, a
i polualfabeta. Ovim mislimo na sa-
dašnju ,aktivnu“, ,elitu“,a oni drugi,
koji s njima ovdje ,suosjećaju“ iste
su vrijednosti (bez obzira na titule!),
a u koliko i predstavljaju neku vri-
jednost, to zapravo spada u prošlost.

Sve ovo (osim zadnjeg dijela re-
čenice) možemo kazati i za novona-
došle elemente, pa bili ti iz vremena
prije ili poslije rata (v. naš članak
»Iko je stranac u Dubrovniku“ u

broju 2.) Oni još više zaostaju, a za-
jedno s prvima sačinjavaju poznatu
»€litu“. Trebalo bi ovdje i više go-
voriti, ali neka čitatelji uvaže, da li
je to moguće ?

Dali smo vjernu i istinsku fotogra-
fiju ,elite“ onoga drugog elementa

građanima, inteligencijom i intelektu-
alcima. Mi međutim o našoj eliti ne
govorimo i ne reklamiramo je. Nije
potrebno, jer ona govori sama za sebe
svojim radom i vrijednosti. Naša je
elita — i pojedina i kao zbir svih di-
jelova — usko organski povezana s
narodom. Ona je njegov dio, njegov
izražaj. To je prirodno, jer smo mis
ovim našim tlom stoljećima, duhom,
kulturom i ljubavlju povezani. Mi smo
ovdje čitav narod sa svim dijelovima i

organima. Zato je naš život normalan.
Zato se odupiremo bolestima i tego-
bama. Zato ćemo vječno živjeti. A zar
već osnovne vrijednosti u narodno-
političkom može biti ?

Molićev |
Vermouii
je najbolji

SLOVA tI

Jedan mali narod na sjeveru dobio je svoju slobodu. Pravda je
triumfirala. To je, zaista, brojčano mali narod. Jedva mu pučanstvo
prelazi broj od dva milijuna. Taj se narod dugo patio pod raznim
gospodarima. Danas ga grije sunce slobode. Govorili su mu: mali
narodi nemaju uslova za razvitak. Ali on je vjerovao u sebe. Kad
je 1918 triumfirala demokracija, koja je na svoj barjak ispisala na-
čelo, da svaki narod odlučuje sam svojom sudbinom, ovaj je mali
narod bio prevaren. Upravo se sam prevario. Rečeno mu je: ti si
dijete demokracije, pa ćeš živjeti dok ona bude živjela, zato je mo-
raš čuvati u zajednici sa svojim većim bratom. Veći brat je iskusnij,
konstruktivniji, otporniji, ima svoje proslavljene legionare, koji su se
u velikom ratu i u Sibiru odlikovali junaštvom i izdržljivočću. Veći
brat, to je najvažnije, ima u svijetu pretstavnike, koji su zaslužni
za pobjedu demokracije, znameniti po svom kulturnom radu, nedo-
kučivi u političkoj spretnosti, s najboljim poznanstvima i vezama. Oni
će na konferenci mira odbiti svačija presizanja na zajednički teritorij.
Veći brat je širokogrudan, a i garancije je dao sporazumom u Pit-
tsburgu. Tako se mali narod na sjeveru u dobroj vjeri i zanosu
povjerio većem bratu. Došli su dani iskušenja. Dani razočaranja. Dani
patnje. Tužiti se, bilo je veleizdaja. Misliti na svoju budućnost, bio
je atentat na poredak. Govoriti o svojoj individualnosti, značilo je
šurovanje s neprijateljem. Tamnice, mučka ubistva, dirigirano paupe-
riziranje, bilo je na dnevnom redu. Sad je svemu kraj! Nebo se
razvedrilo. Martiri su pobijedili. Kao uvijek. U ciklusu slobodnih
naroda, označen je još jedan narod: Slovaci.

u Dubrovniku, koji nije inače potpun
i cjelovit. Nema u svojemu malom
svijetu potrebne dijelove, niti nužan
barem približni brojčani omjer i od-
nos između inteligencije, trgovaca,
činovnika, obrtnika i radnika (privre-
meni sezonski radnici ne mogu ući
u obzir). On je samo fragmentaran i
nepotpun, kao glava s nerazvijenim
i slabim tijelom, te skoro kao bez
ruka i noga. Zato nema normalnoga
i dugog života. Drugačije ne može
niti biti, jer taj elemenat nije organ-
ski povezan s tlom i sredinom. On
je u osnovi doseljenički, pa prevla-
dava nomadski osjećaj. Anemičnost i
pasatizam renegata danomice se gube
pred novonadošlim doseljenim  ele-
mentom, koji donoši nove značajke i
novi duh.

Toliko za sada o , eliti“ i onom dru-
gom elementu. Mi pak Hrvati imamo
ovdje pravu elitu u smislu kako
smo iznijeli u ovom članku. Imamo
brojnu elitu među radnicima, obrtni-
cima, trgovcima, činovnicima, ostalin