TAKSA PLAĆENA U GOTOVU HRVATSKI JUG DUBROVNIK, 5. STUDENOGA 1958. CIJENA DIN. 1:'50-—- Broj 5 Vaša je dužnost da 11 prosinca dadete glas Vašem vođi Dr. VLADKU MAČEKU! Hrvati / Dubrovnik i njegov livatski mornari su 31. X. 1918 potkopali temelje tamnici svog naroda Pred dvadeset godina, i to upravo na 31-X, oboren je i zadnji vidljiv znak tuđinskog gospodstva na istočnoj obali hrvatskog Jadrana. Tog histo- rijskog dana iščezla je za uvijek sa obala Jadranskog Mora austro-ugarska ratna mornarica, gdje je kroz duge decenije bila simbol tuđinskog jarma i moćno sredstvo ugnjetavanja potlačenih naroda. Veliki svjetski rat, vođen pod devizom samoodređenja naroda, bio je podesan momenat, da ustanu potlačeni narodi i zbace za uvijek nametnuti jaram tuđinskog gospodstva. Hrvatski narod uvijek prvi u borbi za svoju slobodu nije propustio ništa da obori tuđinsku vlast sa svog narodnog tijela, pa su hrvatski vojnici i hrvatski mornari bili prvi koji su unijeli revolucio- narni duh u austro-ugarsku vojsku i svojim revolucionarnim radom počeli potkopavati temelje ove tamnice naroda. U ovom narodnom i rodoljubnom poslu prednjačili su hrvatski mornari, najrevolucionarniji među revolucionarnim borcima za pravo i slobodu svog narodni Europa je svoje zasebno — u širem smislu — kulturno područje sa svo- jim kulturnim tipom čovjeka. Ovo kul- turno područje ne podudara se sa njenim geografskim granicama. Na istoku i jugoistoku nalazimo drugi kulturni tip, koji je stvorilo orto- doksno kršćanstvo pod utjecajem raz- nih kultura, ponapose bizantinske. U- nutar ovih dvaju kulturnih područja postoje posebne narodne kulture, me- đusobno povezane onim kulturnim o- bilježjima, koja su zajednička odnos- nom širem kulturnom krugu. Na pod- ručju europske kulture od vremena francuske revolucije — a kod nekih naroda i prije — izgrađuju se — u da- našjem smislu — razne europske na- rodnosti. Njihove se granice ne po- dudaraju svuda sa pojedinim jezičnim područjem, a ni sa povjesnim grani- cama pojedinih državopravnih subje- kata daljnje i bliže prošlosti. Uz ma- nje neznatne iznimke, granice današ- njih narodnih individualiteta poduda- raju se sa granicama kulturnoga po- dručja pojedinoga europskoga kultur- nog podtipa. U vremenski dugom razvoju nailazimo na odnarođivanje pojedinih naroda ili narodnih dijelova skoro samo ondje, gdje postoje uvjeti kulturne srodnosti. Gdje ove srodnosti nema, nema ni apsorbiranja tuđih e- lemenata. Tako Židove i ako su iz- gubili svoj jezik, te i ako niđe ne žive u kompaktnim masama, nijesu ih apsorbirali narodi u čijoj su sredini vjekovima. I ako su se formalno ispo- vijedali kao pripadnici naroda u čijoj sredini žive te i ako su svoje građanske dužnosti prema odnosnoj zemlji vršili, . najnovija politička historija nas uči, da je to bilo ili zavaravanje samih sebe ili drugih. Elzašani nijesu Nijemci i ako im je porijeilo njemačko i jezik njemački. Oni su u 200 godina za- jedničkoga života poprimili osobine irancuskog kulturnog tipa i postali ne samo u kulturnom nego i nacional- nom pogledu Francuzi. sa težnjom za nekim autonomnim položajem u Fran- cuskoj, jer dva vijeka nijesu bila do- voljna da ih kulturno potpunoma iz- jednače sa Francuzima, usprkos kul- turne srodnosti prije ujedinjenja sa Francuskom. Pa i u samom Dubrov- niku imamo nekoliko slučajeva — tako zvani Srbi katolici, da su neki mislili prije svjetskoga rata, da mogu biti pripadnici naroda, koji po svojim kul- turnim obilježjima spada u istočno evropski kulturni krug, a koji su, kad su se upoznali s ovim kultur- nim tipom, shvatili apsolutnu nemo- gućnost ovoga mišljenja. karakter U izgradnji ovoga evropskoga kul- turnoga tipa, najjaču je ulogu igralo kršćanstvo, kao ono rimokatoličke tako i ono evangelističke vjeroispovijesti. Prvome je središte bilo na jugu, dru- gome na sjeveru Europe, jer je prvi više odgovarao mentalitetu južnjaka, specijalno latinskih naroda, a drugi germanskih. Na istoku ortodoksno krš- ćanstvo pod utjecajem centrifugalnih težnja pojedinih crkvenih i državnih faktora raznih država gubi postepeno obilježje universalnosti. Pojedina or- todoksna crkva pokriva se sa pod- ručjem odnosne države. Ona osim moralne i etičke misije vrši i _nacio- nalnu. Iz svijesti pripadnosti jednoj crkvi slijedi i svijest pripadnosti od- nosnome narodu. Crkva na bližem Is- toku stvara narodnost u današnjem smislu i daje joj svoje obilježje. Ona ga i razgraničuje od ostalih narodnih individualiteta susjedstva. Ova svijest narcdne pripadnosti nije identična sa nacionalnom svijesti naroda europ- skoga kulturnoga područja. Na Za- padu je rimokatolička crkva, kojoj mi pripadamo, universalna. Mi nijesmo Hrvati — govorimo i_o Dubrovniku — zato što smo katolici. Naša narod- na svijest nema svoj izvor u našoj pripadnosti rimokatoličkoj crkvi. Njoj je izvor u našoj svijesti, dasmo kultur- no isto što i stanovnici Zagreba, Splita, Subotice itd. A kulturno smo zato isto, jer imamo jednake ne samo poj- move nego i u nama usađene dogme o moralnim vrednotama, o državi i njenoj misiji u ljudskom društvu, o svijesti dužnosti itd. U svim manife- stacijama javnoga života mi reagira- mo drugačije nego li kulturni tip ev- ropskoga jugoistoka. Različitost naše kulture stvara i sve poteškoće pri za- jedničkom radu dvaju različitih kul- turnih tipova, jer se ne razumijuine mogu razumjeti. U dnevnom životu obično se sa nepravom reče: mi smo idealisti, a oni su realisti. Ideala imaju i oni, kao što realni znamo bitii mi. Ali mi smo drugačiji i baš u onim manifestacijama našega duhovnoga Života, koje se izgrađuju vjekovima i koje su kod izvjesnog kulturnog tipa iste. Uslijed ovog našeg kulturnog di- ferensiranja, te usprkos zajednice je- zika i mjestimične izmješanosti, mi os- tadosmo i do danas 2 različita narodna individualiteta. Male skupine doselje- nih Nijemaca, Mađara i Poljaka Bosne, ako su se u toku vremena odnarodile, postale su Hrvati,a ne Srbi. Ovo po- tonje jer nijesu mogli, a ne zato jer ne bi htjeli. U nacionalnom pravcu ap- naroda. U nekoliko navrata pokušali su hrvatski mornari da općim pobunama učine kraj omraženom tuđinskom gospodstvu i svome narodu osiguraju naj- veće dobro što ga jedan narod može posjedovati — slobodu. sorbirao ih je elemenat, koji je s nji- ma imao zajedničke kulturne crte. Kod nas se to zna tumačiti okolnošću pri- padnosti istoj kršćanskoj vjeroispovi- jesti, što je netočno. Točnije bi bilo reći, da je vjeroispovijest bila jedan od glavnih faktora kod obrazovanja jednoga kulturnog tipa, koji se je vje- kovima izrađivao. Za naše muslimane mnogi se usuđuju tvrditi, da su Turci i ako im je jezik i porijetlo hrvatsko. Ovo zato, jer im je petvjekovno tur- sko gospodstvo, obzirom na fanatičnu pripadnost Islamu, dalo obilježja islam- skoga kulturnoga tipa. Radi ove kul- turne srodnosti oni i danas pokazuju veliki interes i bezgranične simpatije za Tursku, i akoprem je Kemalova Turska svojim reformama teško po- vrijedila religiozne osjećaje —musli- manskoga svijeta. Dok su ortodoksne crkve stvarale nacije u današnjem smislu riječi i da- vale im kulturno obilježje bližeg istoka, na Zapadu, kojemu i mi po našoj kul- turi pripadamo, stvarale su se moder- ne nacije pod utjecanjem francuske revolucije, a ovo znači neovisno o crkvi kojoj pripadamo. Mi smo Hrvati i pripadamo tom narodnom individu- alitetu radi spoznaje i svijesti, koja katkada može pojedincu biti i nejasna, da smo kulturno međusobno povezani, isti. Ova naša svijest drugačija je od nacionalne svijesti balkanskih naroda slavenskoga porijekla. Ona je izvor i našoj snazi, koja se izražava u sva- nametne, našoj kulturi tuđe naziranje o državi i njenom pozivu, njenim u- stanovama, upravi itd. Stvaranje no- voga kulturnoga tipa — bitni predu- slov svakoga narodnoga jedinstva — gdje je toliko heterogenih kulturnih elemenata, zadaća je, koja ako je uopće provediva, traži miran rad i sa- radnju svih kroz veoma dugo vrijeme. U našem dnevnom političkom životu, svi mi zapažamo, da nam je lakše sa- rađivati na svakom polju javne dje- latnosti sa Srbima prečanima nego sa Srbijancima, a među njima opet naj- lakše sa onima, koji su se najprije doselili u područje europskoga kul- turnog tipa. Ali mi osim ovih opaža- nja, moramo konstatirati također još jednu činjenicu, da prečansko srpstvo usprkos života od stotina gođina na području kulturnoga Zapada nije još moglo prihvatiti zapadni kulturni tip. Naša hrvatska narodna kultura dio je opće zapadno europske kulture. U njenoj izgradnji Dubrovnik je imao i ima važnu ulogu. On je bio njen lu- čonoša kroz stotine godina. Kulturno povezan s ostalim dijelovima hrvat- skoga naroda, on je dio hrvatskoga narodnoga tijela. On je to u prošlosti i sadašnjosti i zasvjedočio. Ne vodimo mi borbu ni polemiku o njegovu na- rodnom karakteru nego ovo - neka za- pamte ,Samouprava“ i ,Dubrovnik“ — mi podvlačimo samo jednu stvar- nost, da rečemo političkim jezikom, jedan politički realitet, sa kojim, jer kodnevnom opiranju, da se ne je stvarnost, treba da se pomire svi. PRVO DALMATINSKO Rafinirano maslinovo ulje TRGOVACKO DUBRA VK A“ DRUŠTVO : DUBROVNIK 2 Građevni materijal (drvo, cement, pločice) — — — Tvornica leda i hladione. sj see gaj eno o