TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

F

CIJENA DIN. 1'50.--

HRVATSKI JUG

DUBROVNIK, 17. siječnja 1939. Broj 9

»Kod Hrvata se uvijek smatralo dubro-
vačko stvaranje kao dio organske zajed-
ničke cjeline. To je stvaranje bilo zajed-
ničko svim Hrvatima u prošlosti i sadaš-
njosti, pa je zato i Dubrovnik najveći os-
nivač i ostvaratelj hrvatskog narodnog i
kulturnog jedinstva.

Naša zrelost

Politička zrelost jednog naroda iz-
ražava se u njegovoj volji za slobo-
dom. To je energija kojoj daje pra-
vac narodna svijest o sebi kao za-
sebnoj individualnosti u kojoj vri sa-

mostalan život. Narod koji osjeća
svoju prošlost, koji je kroz vjekove
izgrađivao svoj subjekt, koji je ko-
načno postavio svoj životni princip —
može jedino razvijati svoje snage u
slobodi. Ako hrastu sputamo grane
i željeznim šipkama, nećemo ga ipak
zaustaviti u rastenju; zato bi ga tre-
balo posjeći. Svijestan se narod ne
može posjeći i izbrisati sa lica zemlje,
a ako se postavljaju zapreke njego-
vu razvoju, narodna snaga kao i hrast
izbiju u bezbroj novih mladica. Svi
se narodni osjećaji onda zbijaju u
volju za slobodom, i baš po toj volji
za slobodom dajemo svjedodžbu jed-
nom narodu o njegovoj zrelosti.

Infantilne ekspresije u hrvatskom
narodu javljaju se u koncepcijama
ilirizma, jugoslavenstva i slavenofil-
stva, ali srećom su te intelektualis-
tičke utopije djelo pojedinaca koji ni-
jesu imali dovoljno spoznaje o zemlji
po kojoj hodaju i o narodu kojemu
pripadaju. Htjeli su i pokušali razviti
granato stablo ne mareći za korijen,
pa su po vječnim prirodnim zakoni-
ma usahli. U tim se njihovim ideolo-
gijama odozgor odrazuje baš njihova
nezrelost. Duh je narodni naprotiv
polako ali sigurno proticao kao rijeka
iz pokoljenja u pokoljenje, pa je da-
nas hrvatska narodna individualnost
formirana i izgrađena; ona ima svoj
život i svoj životni princip. Dinamika
joj ključa iz nje same, i ona ne mo-
že po zakonu svoje izgrađenosti i za-
tvorenosti u samoj sebi skrenuti više
s puta borbe za potpunu svoju afir-
maciju. Ona je dostigla vrhunac svoje
zrelosti u svijesti o nužnoj potrebi
slobode za svoj razvitak, i u volji da
slobodu postigne. Jedinstvo i sloga
hrvatskog naroda, njegova korapakt-
nost od Subotice do Kotora manifes-
tiraju muževnu političku zrelost Hr-
vata.

U oslobodilačkoj borbi jednoga na-
toda ima burnih i naoko smirenih
stanja. Zreo i svijestan narod ne
sumnja u svoju pobjedu, a ako mu
se politički cilj i udalji od vremena
zamišljenog ostvarenja, on neće —
jer ne može — uspavati svoje ener-
gije, Akcija je izraz vitalnosti, isto
kao i reagiranje na nepoćudnu sre-
dinu, pa se po njima mjeri zdravlje
jednog naroda.

Hrvatski je narod zdrav i snažan.
On će i dalje svoju snagu ispoljavati
na svakom polju ljudske djelatnosti
i razvijati je. Zrelost svakog našeg
rada pokazat će se u volji da sami
sobom upravljamo.

Govorit ćemo danas o ,starima“
»mladima“ u Dubrovniku i oi. ki“
političkom životu. Mnogi će valjda
odmah promisliti, da će naša pažnja
biti posvećena razlikama starije i no-
vije generacije dubrovačkih Hrvata i
da ćemo prikazati kako se u našoj
sredini odrazilo vječno pitanje ,starih“
i ,mladih“, pitanje očeva i djece. Tko
ovo bude traži, prevarit će se u oče-
kivanju, jer spomenuto pitanje ne sa-

mo da ne ćemo, već niti ne trebamo '

iznašati i raspravljati.

Hrvatska ideja u Dubrovniku nije
ni stara ni mlada, ni od jučer ni od
danas. Ona je usko povezana i srasla
s našim bićem; ona se učvrstila na
ovim hridima zajedno s prvim nase-
ljenicima našega jezika i naše krvi.
U pitanju odnosa našega Dubrovnika
i hrvatstva ne može se govoriti o
starosti i mladosti. Jedno i drugo za-
jedno se razvijalo: u posebnom dr-
žavnom (a ne narodnom) individuali-
titu za doba Dubrovačke Republike,
male hrvatske državice mediteranskog
tipa; onda u pribiranju snaga i tra-
ženju putova i metoda borbe za bur-
nog minulog ,stoljeća nacionalizma“

kad se Dubrovnik u sklopu austrijske“

krunske zemlje — kakav je položaj
imala nažalost dalmatinska Hrvatska
do god. 1918. — borio za ujedinjenje
s majkom-zemljom banskom Hrvat-
skom i Zagrebom u ujedinjenu Hr-
vatsku, te napokon iza svjetskog rata
kada u novoj situaciji stvorenoj mi-
rovnim ugovorima, plebiscitarno pri-
donaša svoje snage i svoju volju za
ostvarenje općih ideala čitavog našeg
hrvatskog naroda.

Danas je hrvatska ideja u Dubrov-
niku jasna, potpuna i određena. Nitko
ne može više sumnjati o njenom na-
cionalnom i oslobodilačkom karakteru.
Njeni su ciljevi svima vidljivi, jer
dubrovački Hrvati svakom zgodom
otvoreno manifestiraju što hoće, i što
neće. To isto čine naši ,stari“,, ,mla-
di“ i najmlađi.

Kada bi inače već htjeli govoriti o
pitanju ,starih, i ,mladih“ u Dubrov-
niku, onda bi morali govoriti samo o
različitim shvaćanjima taktike i me-
toda borbe, o pretežno predratnom
evolutivnom mentalitetu naših starijih
i o radikalizmu i maksimalizmu mla-
đih sa zahtjevima novog duha i nači-
na borbe, rada i odnosa prema pro-
tivnicima. Ove se razlike nameću sa-
me od sebe po samoj prirodi stvari,
ali u nas nijesu ipak dovele do trve-
nja između ,starih“ i ,mladih“. Naši
su ,stari“, što im treba naročito pri-
znati, odmah shvatili novo vrijeme i
duh. Razumjeli su što traži sadašnji
položaj našega grada i kotara. Postali

su i oni ,mladi“ i svojim držanjem
kao da hoće obeskrijepiti zakon o
sukobu ,starih“ i ,mledih“. Dakle,

FILIPLUKAS

pitanje ,starih“ i ,,mladih“ među du-
brovačkim Hrvatima danas je suvišno
i neaktualno, pa ga zato i ne po-
stavljamo.

Mi danas pak govorimo o jednom
drugom pitanju ,starih“* i ,mladih“,
jer nas zaista stara gospoda oko
»Dubrovnika“ stalno nazivaju djecom,
nedoraslim i pitaju nas što smo radili
do god. 1918. i sl. Oni bi nam radi
naše mladosti htjeli oduzeti pravo,
da danas govorimo i nastupamo u
javnom životu.

Oni se valjda još sjećaju kad su
krajem stoljeća bučno nastupali kao
»omladina“. Bilo je to zaista nekoć.
Ali što se dogodilo? Ta je omladina
narasla i ostarila. Danas odlaze jedan
po jedan, a s njima i preživjela nji-
hova nastojanja i želje. One su da-
nas u našoj sredini i u novom vre-
menu smiješan anahronizam i iščeza-
vajući ostatak propaloga smišljenog
pokušaja. ,Mladih“ nemaju i ne mogu
ih imati. ,Mladi“ mogu dolaziti za ,sta-
rima“ samo onda kada neka ideja
ima prirodne osnove, a po tom i nor-
malan organski razvitak. Kod njih pak

.jedan je pokušai počeo i. završava

skoro s istom generacijom; bivša
»omladina“, koju je Supilo onda maj-
storski demaskirao, sada je ,stara
garda“. A iza nje duboka praznina...
Drugi elementi, koji im naročito zad-
njih dvaju decenija prilaze, ne mogu
nastaviti njihovo nastojanje. Oni su
ipak nešto drugo. Ne mogu izvršiti

:s»STARA GARDA“

zadatak, koji je bio namjenjen ondaš-
njoj ,omladini“, a sadašnjoj ,staroj
gardi“.

Ona zato sada rezignirano gleda
oko sebe. Čudi se novim generacija-
ma, koje su sada imune od zaraza iz
prošlosti. Vidi sve ovo, ali kao da
»Stara garda“ ne može shvatiti, da je
njihovo vrijeme prošlo i da ih je da-
našnjica posve pregazila. Zato ne
priznaju mladima pravo, da nastupaju
u javnom životu. To su im ,djeca“.
koja moraju šutjeti i slušati njih stare.

Zato nas pitaju što smo radili do
1918 ? Ništa! mi im odgovaramo, jer
smo tada bili dječaci ili mladići pred
pragom života. Ali od tada su prošla
dva decenija — skoro vrijeme jedne
generacije — i mi smo sada u životu
mladi ili već zdreli muževi. Njima
Mathuzalemima uvijek smo ,djeca“,
koja moraju držati jezik za zubima.
Zar se inače ne sjećaju, da su naš
hrvatski narodni  (,ilitski“) pokret,
osim starog grofa Janka Draškovića,
vodili samo mladi ljudi. God. 1832.
Gaj je imao samo 23 godine, Šporer
28, A. Mažuranić 27, Mihanović 26,
Kundek 23, Demeter i Kurelac po 21,
Rahovac, Niemčić i Kukuljević tek
samo 16 godina. A što su ta ,djeca“
učinila? A što bi bilo, da su onda
slušali madžaronsku i oportunističku
,staru gardu“ ? Odgovor nam stara
gospoda oko ,Dubrovnika“* ne mo-
raju dati. Nije to potrebno.

Glavno je da smo se
razumjeli. :

Epidavranin

Srdžba je zahvatila Epidavranina
iz Skoplja kad je pročitao nedavno u
» Obzoru“ i u ,Hrvatskoj Reviji“ da
je Gundulić kao sin hrvatskog naro-
da pisao hrvatskim jezikom. U svom
furijoznom članku u ,Dubrovniku“
od 14. 1. pod naslovom ,Mistitikacije“
kaže: ,Lud je ko hoće da dokaže
da je Gundulić bio Srbin ili Hrvat“,
a dvadeset redaka pred tim tvrdi da
je ispravno rečeno da je Gundulić
kralj srpske pesme“ i tako konfuzni
Epidavranin sam sebe proglašuje lu-
dim. O potpisniku članka u H. Re-
viji: ,Političko značenje otkrića Gun-
dulićeva spomenika“ kaže Epidavra-
nin ,neki nepoznati delija Mortiđija“,
ali naše je mišljenje da nije ,nepo-
znat i neki“ onaj koji potpiše svoje
ime, već je ,neki“ onaj koji se skriva
pod krivim imenom Epidavranin. Na
koncu ćemo dodati da pametnim lju-
dima nije potrebno npr. na jednu sli-
ku napisati ,ovo je slika“ ; tako nam
nije niti potrebna Gundulićeva izjava
da je on pisao hrvatskim jezikom,
kad je njegov jezik onaj isti, kojim

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK

ma nama Hrvatima,

iz Skoplja

je pisao Zlatarić i ostali dubrovačko-
dalmatinski ondašnji pjesnici koji iz-
rijekom kažu da im je jezik hrvatski.
Jasno je da Gundulić nije pisao cr-
kveno-slovenski, niti je govorio ekav-
ski, da bi ga mogli proglasiti ,kra-
ljem srpske pesme“.

Završetak Epidavraninovog članka
krasno ilustrira njegove osjećaje pre-
a sve u duhu
jugoslavenstva; Gundulić mu smije
biti Slovin, Jugosloven, Srbin, ali
oslobodi Bože Hrvat, jer — u patosu
završava Epidavranin — ,pjesnik je
uzvišen nad pakosnim atentatima po-
znatih nemoćnih kupinačkih zavjere-
nika“. Ustresli smo vas, gospodine
profesore, kad ste morali ovako sr-
dito završiti svoju apologiju Gundu-
lića kao ,kralja srpske pesme“. Ža-
limo vas u svakom pogledu.

Antun Poković

Dubrovnik

ŽITARICE — MASLINOVO ULJE
BUHAČ i ostalo ljekovito bilje. —

OD