TAKSA PLAĆENA U GOTOVU F CIJENA DIN. 1'50.-- HRVATSKI JUG DUBROVNIK, 17. siječnja 1939. Broj 9 »Kod Hrvata se uvijek smatralo dubro- vačko stvaranje kao dio organske zajed- ničke cjeline. To je stvaranje bilo zajed- ničko svim Hrvatima u prošlosti i sadaš- njosti, pa je zato i Dubrovnik najveći os- nivač i ostvaratelj hrvatskog narodnog i kulturnog jedinstva. Naša zrelost Politička zrelost jednog naroda iz- ražava se u njegovoj volji za slobo- dom. To je energija kojoj daje pra- vac narodna svijest o sebi kao za- sebnoj individualnosti u kojoj vri sa- mostalan život. Narod koji osjeća svoju prošlost, koji je kroz vjekove izgrađivao svoj subjekt, koji je ko- načno postavio svoj životni princip — može jedino razvijati svoje snage u slobodi. Ako hrastu sputamo grane i željeznim šipkama, nećemo ga ipak zaustaviti u rastenju; zato bi ga tre- balo posjeći. Svijestan se narod ne može posjeći i izbrisati sa lica zemlje, a ako se postavljaju zapreke njego- vu razvoju, narodna snaga kao i hrast izbiju u bezbroj novih mladica. Svi se narodni osjećaji onda zbijaju u volju za slobodom, i baš po toj volji za slobodom dajemo svjedodžbu jed- nom narodu o njegovoj zrelosti. Infantilne ekspresije u hrvatskom narodu javljaju se u koncepcijama ilirizma, jugoslavenstva i slavenofil- stva, ali srećom su te intelektualis- tičke utopije djelo pojedinaca koji ni- jesu imali dovoljno spoznaje o zemlji po kojoj hodaju i o narodu kojemu pripadaju. Htjeli su i pokušali razviti granato stablo ne mareći za korijen, pa su po vječnim prirodnim zakoni- ma usahli. U tim se njihovim ideolo- gijama odozgor odrazuje baš njihova nezrelost. Duh je narodni naprotiv polako ali sigurno proticao kao rijeka iz pokoljenja u pokoljenje, pa je da- nas hrvatska narodna individualnost formirana i izgrađena; ona ima svoj život i svoj životni princip. Dinamika joj ključa iz nje same, i ona ne mo- že po zakonu svoje izgrađenosti i za- tvorenosti u samoj sebi skrenuti više s puta borbe za potpunu svoju afir- maciju. Ona je dostigla vrhunac svoje zrelosti u svijesti o nužnoj potrebi slobode za svoj razvitak, i u volji da slobodu postigne. Jedinstvo i sloga hrvatskog naroda, njegova korapakt- nost od Subotice do Kotora manifes- tiraju muževnu političku zrelost Hr- vata. U oslobodilačkoj borbi jednoga na- toda ima burnih i naoko smirenih stanja. Zreo i svijestan narod ne sumnja u svoju pobjedu, a ako mu se politički cilj i udalji od vremena zamišljenog ostvarenja, on neće — jer ne može — uspavati svoje ener- gije, Akcija je izraz vitalnosti, isto kao i reagiranje na nepoćudnu sre- dinu, pa se po njima mjeri zdravlje jednog naroda. Hrvatski je narod zdrav i snažan. On će i dalje svoju snagu ispoljavati na svakom polju ljudske djelatnosti i razvijati je. Zrelost svakog našeg rada pokazat će se u volji da sami sobom upravljamo. Govorit ćemo danas o ,starima“ »mladima“ u Dubrovniku i oi. ki“ političkom životu. Mnogi će valjda odmah promisliti, da će naša pažnja biti posvećena razlikama starije i no- vije generacije dubrovačkih Hrvata i da ćemo prikazati kako se u našoj sredini odrazilo vječno pitanje ,starih“ i ,mladih“, pitanje očeva i djece. Tko ovo bude traži, prevarit će se u oče- kivanju, jer spomenuto pitanje ne sa- mo da ne ćemo, već niti ne trebamo ' iznašati i raspravljati. Hrvatska ideja u Dubrovniku nije ni stara ni mlada, ni od jučer ni od danas. Ona je usko povezana i srasla s našim bićem; ona se učvrstila na ovim hridima zajedno s prvim nase- ljenicima našega jezika i naše krvi. U pitanju odnosa našega Dubrovnika i hrvatstva ne može se govoriti o starosti i mladosti. Jedno i drugo za- jedno se razvijalo: u posebnom dr- žavnom (a ne narodnom) individuali- titu za doba Dubrovačke Republike, male hrvatske državice mediteranskog tipa; onda u pribiranju snaga i tra- ženju putova i metoda borbe za bur- nog minulog ,stoljeća nacionalizma“ kad se Dubrovnik u sklopu austrijske“ krunske zemlje — kakav je položaj imala nažalost dalmatinska Hrvatska do god. 1918. — borio za ujedinjenje s majkom-zemljom banskom Hrvat- skom i Zagrebom u ujedinjenu Hr- vatsku, te napokon iza svjetskog rata kada u novoj situaciji stvorenoj mi- rovnim ugovorima, plebiscitarno pri- donaša svoje snage i svoju volju za ostvarenje općih ideala čitavog našeg hrvatskog naroda. Danas je hrvatska ideja u Dubrov- niku jasna, potpuna i određena. Nitko ne može više sumnjati o njenom na- cionalnom i oslobodilačkom karakteru. Njeni su ciljevi svima vidljivi, jer dubrovački Hrvati svakom zgodom otvoreno manifestiraju što hoće, i što neće. To isto čine naši ,stari“,, ,mla- di“ i najmlađi. Kada bi inače već htjeli govoriti o pitanju ,starih, i ,mladih“ u Dubrov- niku, onda bi morali govoriti samo o različitim shvaćanjima taktike i me- toda borbe, o pretežno predratnom evolutivnom mentalitetu naših starijih i o radikalizmu i maksimalizmu mla- đih sa zahtjevima novog duha i nači- na borbe, rada i odnosa prema pro- tivnicima. Ove se razlike nameću sa- me od sebe po samoj prirodi stvari, ali u nas nijesu ipak dovele do trve- nja između ,starih“ i ,mladih“. Naši su ,stari“, što im treba naročito pri- znati, odmah shvatili novo vrijeme i duh. Razumjeli su što traži sadašnji položaj našega grada i kotara. Postali su i oni ,mladi“ i svojim držanjem kao da hoće obeskrijepiti zakon o sukobu ,starih“ i ,mledih“. Dakle, FILIPLUKAS pitanje ,starih“ i ,,mladih“ među du- brovačkim Hrvatima danas je suvišno i neaktualno, pa ga zato i ne po- stavljamo. Mi danas pak govorimo o jednom drugom pitanju ,starih“* i ,mladih“, jer nas zaista stara gospoda oko »Dubrovnika“ stalno nazivaju djecom, nedoraslim i pitaju nas što smo radili do god. 1918. i sl. Oni bi nam radi naše mladosti htjeli oduzeti pravo, da danas govorimo i nastupamo u javnom životu. Oni se valjda još sjećaju kad su krajem stoljeća bučno nastupali kao »omladina“. Bilo je to zaista nekoć. Ali što se dogodilo? Ta je omladina narasla i ostarila. Danas odlaze jedan po jedan, a s njima i preživjela nji- hova nastojanja i želje. One su da- nas u našoj sredini i u novom vre- menu smiješan anahronizam i iščeza- vajući ostatak propaloga smišljenog pokušaja. ,Mladih“ nemaju i ne mogu ih imati. ,Mladi“ mogu dolaziti za ,sta- rima“ samo onda kada neka ideja ima prirodne osnove, a po tom i nor- malan organski razvitak. Kod njih pak .jedan je pokušai počeo i. završava skoro s istom generacijom; bivša »omladina“, koju je Supilo onda maj- storski demaskirao, sada je ,stara garda“. A iza nje duboka praznina... Drugi elementi, koji im naročito zad- njih dvaju decenija prilaze, ne mogu nastaviti njihovo nastojanje. Oni su ipak nešto drugo. Ne mogu izvršiti :s»STARA GARDA“ zadatak, koji je bio namjenjen ondaš- njoj ,omladini“, a sadašnjoj ,staroj gardi“. Ona zato sada rezignirano gleda oko sebe. Čudi se novim generacija- ma, koje su sada imune od zaraza iz prošlosti. Vidi sve ovo, ali kao da »Stara garda“ ne može shvatiti, da je njihovo vrijeme prošlo i da ih je da- našnjica posve pregazila. Zato ne priznaju mladima pravo, da nastupaju u javnom životu. To su im ,djeca“. koja moraju šutjeti i slušati njih stare. Zato nas pitaju što smo radili do 1918 ? Ništa! mi im odgovaramo, jer smo tada bili dječaci ili mladići pred pragom života. Ali od tada su prošla dva decenija — skoro vrijeme jedne generacije — i mi smo sada u životu mladi ili već zdreli muževi. Njima Mathuzalemima uvijek smo ,djeca“, koja moraju držati jezik za zubima. Zar se inače ne sjećaju, da su naš hrvatski narodni (,ilitski“) pokret, osim starog grofa Janka Draškovića, vodili samo mladi ljudi. God. 1832. Gaj je imao samo 23 godine, Šporer 28, A. Mažuranić 27, Mihanović 26, Kundek 23, Demeter i Kurelac po 21, Rahovac, Niemčić i Kukuljević tek samo 16 godina. A što su ta ,djeca“ učinila? A što bi bilo, da su onda slušali madžaronsku i oportunističku ,staru gardu“ ? Odgovor nam stara gospoda oko ,Dubrovnika“* ne mo- raju dati. Nije to potrebno. Glavno je da smo se razumjeli. : Epidavranin Srdžba je zahvatila Epidavranina iz Skoplja kad je pročitao nedavno u » Obzoru“ i u ,Hrvatskoj Reviji“ da je Gundulić kao sin hrvatskog naro- da pisao hrvatskim jezikom. U svom furijoznom članku u ,Dubrovniku“ od 14. 1. pod naslovom ,Mistitikacije“ kaže: ,Lud je ko hoće da dokaže da je Gundulić bio Srbin ili Hrvat“, a dvadeset redaka pred tim tvrdi da je ispravno rečeno da je Gundulić kralj srpske pesme“ i tako konfuzni Epidavranin sam sebe proglašuje lu- dim. O potpisniku članka u H. Re- viji: ,Političko značenje otkrića Gun- dulićeva spomenika“ kaže Epidavra- nin ,neki nepoznati delija Mortiđija“, ali naše je mišljenje da nije ,nepo- znat i neki“ onaj koji potpiše svoje ime, već je ,neki“ onaj koji se skriva pod krivim imenom Epidavranin. Na koncu ćemo dodati da pametnim lju- dima nije potrebno npr. na jednu sli- ku napisati ,ovo je slika“ ; tako nam nije niti potrebna Gundulićeva izjava da je on pisao hrvatskim jezikom, kad je njegov jezik onaj isti, kojim NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK ma nama Hrvatima, iz Skoplja je pisao Zlatarić i ostali dubrovačko- dalmatinski ondašnji pjesnici koji iz- rijekom kažu da im je jezik hrvatski. Jasno je da Gundulić nije pisao cr- kveno-slovenski, niti je govorio ekav- ski, da bi ga mogli proglasiti ,kra- ljem srpske pesme“. Završetak Epidavraninovog članka krasno ilustrira njegove osjećaje pre- a sve u duhu jugoslavenstva; Gundulić mu smije biti Slovin, Jugosloven, Srbin, ali oslobodi Bože Hrvat, jer — u patosu završava Epidavranin — ,pjesnik je uzvišen nad pakosnim atentatima po- znatih nemoćnih kupinačkih zavjere- nika“. Ustresli smo vas, gospodine profesore, kad ste morali ovako sr- dito završiti svoju apologiju Gundu- lića kao ,kralja srpske pesme“. Ža- limo vas u svakom pogledu. Antun Poković Dubrovnik ŽITARICE — MASLINOVO ULJE BUHAČ i ostalo ljekovito bilje. — OD