TAKSA PLAĆENA U GOTOVU H GOD. II. Ul slavu novoga dana Zvonite, zvona uskrsna, zvo- nite, zvona dubrovačka, zvonite u slavu novoga dana. Uskrs je riječ nade i spasenja, riječ, koja se u neartikuliranim zvukovima javlja na usnama samrtnika. Braćo u stradđanju, sestre u ufanju ! ž Čestitamo Vam sveto Uskr- snuće sa željama koje goje vaša inaša srca. Cestitamo Vam ovaj Simbol novog života, čija nam zora rudi na obzorju ojadjenog doma našeg. Razglasite svuda da ideia pobjeđuje silu, da su surovi oklopnici pali u prah pred Uskrslim Božjim Jaganjcem. Dolaziš kao nasmijani pobjed- nik, kao preteča Narodnog Us- krsnuća. f sve naše nade, i svi naši snovi evo su sada oživjeli, jer je Uskrsnuće na pragu. O hvala Bogu, svi smo te če- kali, mladi i stari, dobri i zlo- česti, svi koji smo te željkovali, Veliki naš dane. Pa kad zvona sa dubrovačkih crkava veselo: zabranjuje i na- vijeste narodu zoru novog dana, koji se ragja, pohrli naš dobri narode da se pomoliš Bogu, da se tvoja nečujna molitva, po- mješana dimom mire i tamjana, vine visoko k uskrslom Bogu sa našom toplom molbom, da nam čuva hrvatski narod. Uskrs znači pobjedu života nad smrti, pobjedu istine nad laži. Nema Uskrsa bez Kalvarije, ni pobjede ni stradanja. Hrvat- ski narod to zna i osjeća. U noći hrvatskog naroda ti- njao je plamen hrvatske svijesti za slobodom. Narodni vogja je ležao progonjen i mučen. Vjera u uskrsnuće i oživotvorenje hr- vatskih narodnih ideala nosila se je na žaru narodne ljubavi. Vogja sa narodom se je zajed- no uspinjao Kalvarijom. Ali po logičnom redu dogagjaja, iza Kalvarije dolazi Uskrs. Kao vječni simbol preporoda i novog života, vraća nam se svake godine ovaj veliki praznik Uskrsnuća. On nam obnavlja i osvježuje žive izvore nade: vje- re u konačnu pobjedu ideje prav- de nad silom. Uskrs nam otvara nove vidike sa vrhova prave ljubavi - ljubavi u pravednosti, poštenju i ljud- skom moralu. RVATSKI JUG DUBROVNIK, 8. Travnja 1939. CIJENA DIN. 1.50-- »Veličina Dubrovnika je u činjenici, da je tamo — kao u Ateni, Firenci i Veneciji — u- mna elita bila i politička elita“ A. G. MATOŠ Skrajnje je vrijeme Događaji poslije svjetskoga rata ne teku svojim laganim tijekom i dugim otezljivim raspravama, već jure stre- limice. Diplomatska konferiranja i duga politička zasjedanja danas zamjenjuju već unaprijed i do u detalje spremljene 1 izvršene činove i žurnalistička fraza »un fait accompli“ postala je karak- teristika i simbolika prilika i zgoda četvrtog decenija XX stoljeća. Na naj- bliži historijski čin, a do nedavno na neko jedva prijeporno pitanje, gledamo danas kao na davno likvidirani spor, jer su mu posljedice i konsekvence tako g ozne i katastrofalne, da ih teško sebi predočujemo. Svuda se osjeća bezobzirna i vrtoglava jurnjava, mnoge kulturne pojave, stoljetne institucije, mučna naprezanja i patriotska nasto- janja preko noći se niveliraju, izjed- načuju se s pustoši i krajem obra- slim korovom, svega nestaje na za- prepaštenje svih i na samilost mno- gih. Države se raspadaju, narodi pro- padaju, oživljuje se jezivi Gundulićev historijski memento: ,Mru kraljevstva, mru gradovi....“ a da pojedinci o- staju obzirni, nemoćni i plašljivo po- vučeni, Oružje zvecka, pjeva pobje- donosnu ratničku davoriju, bani se sila, širi se surovost, rastu daljni te- ritorijalni apetiti i otvoreno se koke- tira s pogubnim imperijalizmom. Na- staju grupacije, suprotnosti i opredje- ljenja, a ideološke razmirice zaigrale su ludo i vrtoglavo vrzino kolo. Za- konom centrifugalnosti frcaju i lutaju mali i neznatni, dok se opet ne pri- klone ili ne poklone. Za snalaženje u današnjim prilika- ma potrebno je puno razbora, trije- znosti i pameti. Hrvatski kolektiv je uvijek to zadržao, premda su nevri- jedni pojedinci sa svojim radom htjeli demantirati i osujetiti vjekovna na- stojanja što su se tako divno ispo- lila u radu i činima narodnih heroja. Njihovo djelovanje ne samo što na- rod nije zabacio i prezreo, nego ih je i žigosao sa svojim narodnim žigom, a taj je tako jasan i neizbrisiv. Na- rod je isto tako prešao preko dvade- setgodišnje puzavosti i ulagivanja, moljakanja i prosjakanja, poklonstve- nih parada i drugih nesmotrenih ti- rada i zadržao je svoje dostojanstvo. Veličanstvo hrvatskog naroda izbijalo je iz mnogih političkih čina i konse- kventne dosljednosti, a vremenom se očitovalo u različitim evolutivnim fa- zama. Kad su se sukobili narodni, ekonomski i kulturni interesi, Hrvati postavljaju etički najopravdaniji prin- cip, a to je — pacifizam. Kad su si- novi naroda u krvi grcali, postavlja se princip — pismenosti. Kad se po- stavljao državni ,suprema lex“, osniva se Seljačka sloga itd. S jedne strane imperijalizmu, postavlja se s druge strane etičnost, poštenje, moral. Uvi- jek pobjeđuje dobro zlo, moral ne- moral, istina neistinu, pravica krivicu. To nam potvrđuju i najnoviji događaji. Neprestano negiranje hrvatske sa- mobitnosti dovelo je do razrožnosti, sukoba i zatora. Uskrisilo je ,,hrvat- sko pitanje“ ne zbog materijalnog izrabljivanja, nego zbog toga što su Hrvati uvijek i svuda naglašavali svo- ju narodnu individualnost sa svima pravima | jednakim dužnostima u dr- žavnim granicama baš kao i Srbi. Hrvati su svoju narodnu individual- nost sačuvali kroz sve vjekove i onda, kad se odlučivalo da ugju u sklop pojedinih vladavina. Narodni suvere- nitet je stoga ostao cio i neokrujen. Hr. narod ono što nije priznavao i priznao, branio je junački i dosljedno. Jedno- dušnost, kompaktnost i sloga najbolje su garancije u najnovijim dogagjaji- ma ito treba osobito respektirati. Baš to postavljeno ,,hrvatsko pitanje“ treba riješiti sa diplomatskom mud- rošću kao jedno od najvažnijih dr. žavnih pitanja, ako se želi biti miran i spokojan u današnjim nemirnim i nesregjenim vremenima. Mnoge za- granične alarmantne vijesti najbolje će se demantirati i nestat će ih baš onda, kada Hrvati ne budu trebali strahovati i bojati se za svoj narod- ni suverenitet. Istinska ravnopravnost na svim poljima javnog i narodnog života je tek sigurana garancija svim narodima i državnoj cjelini. Skrajnje je vrijeme, odbija posljed- nji, dvanaesti čas, da se ne upropa- sti što postoji i da ne nestane ono- ga što se toliko gradilo. Osim lijepih riječi potrebna su djela, osim obeća- nja garancije. Ne samo što to zahti- jeva hrvatsko narodno vodstvo, nego to zahtijeva cjelokupni hrvatski narod. Svaki pedalj zemlje je mio i drag i natopljen je krvlju, pa će i sadašnje generacije znati cijeniti napore svojih predaka, jer: »Djedi vaši za nj' lijevahu krvcu, Oci vaši za nj' lijevahu krvcu, za nj' vi isti krvcu proljevate.“ USPOMENE Tu si nekad bila rodna kućo moja, malo moje carstvo mira i pokoja. Ništa više nema. Sve je bilo, prošlo, novo čudno doba bez duše je došlo... »Pred tobom b'je more, plavo i duboko, plivo sam ga lako i ako široko, do Lapada preko, bez velike mike, plivali smo sretni uzduž gruške luke, crni kao mori, suncem izgoreni skakali smo pod njim, mokri, poliveni. Sjećam se još dobro! — Pod putem [uz rivu i sad eto gledam onu sliku živu : »Svud mandraći, rive i drvene banje, onog zlatnog doba najmilije sanje! Ribičice male, glavoči i šparmi, barka b'jela, vesla, konopi i škarmi, udica, lečiak, kalamuća tanka, za gambore hitat ispletena janka, vrše i baluni, tunje, parangali, omeci i osti, dokes i ferali, hobotnice, pierke, vladike, lombraci, škarpine u buži, po kamenu raci. O slatko je bilo na vas ribat peći s barkom mojom malom u domu i noći. Žalići na pjesku rotondi i mali, kako ste nam divno morem odskakali, pliskavice hitre preko tihe vode bile su nam predmet čuda i slobode! Kolone još čvrste, kadene i cime, fortunali kad su, oseke i plime; Brigantin je bio — djedova mi dika, tu pred kućom vezan, slavnih Vile- [nika!“ O vi čari mora, srećo i veselje, o vi slatke, mile djetinstva mi želje! Kao da te i sad još dome moj gledam, pred očima mojim uspomene redam : »Đardin oko tebe, svud cvijeće, milina, od odrina hlada, užitak, tišina, đulimbriš i pižo ispred tebe stoje ; divno li si bilo malo carstvo moje! Naranče, lemuni, zavinuta loza i uz kriješvu staru privezana koza. I ona je bila veliko veselje, ispunit je znala u igri nam želje. Lovorika tanka, visoka je bila trobojnica na njoj meni se je vila!“ U tome si raju bila, kućo moja, carstvo moje malo mira i pokoja. Nema tebe više. Nigdje tebi traga... Uspomena samo ostala je draga. Nema više dana bezbrižnih i dragih, ni večeri svetih, zvjezdanih i blagih, nema više mira što donosi sreću, nikada te više ja vidjeti neću! 17 II 1939 Niko Kućar. NAJVEĆA URARSKA, ZLATARSKA I OPTIČARSKA RADNJA JOSIP KRILIĆ, Dubrovnik ša velikim izborom najboljih kvaliteta robe uz veoma solidne cijene. Kupuje staro zlato i zamjenjuje za novu robu. —;———— mn .. > o. prosao