U DUBROVNIKU 1 Marta 1887 IK ISLAZI SVAKOG PAVOG 1 PRONARSTOG U MJESKOU * Pretplata. je za cijelu godinu u mjestu forinta 2.— Za Austro-ugarska, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju i 552.46 Na po i četvrt godine razmjerno. Pojedini broj . 10 novč. “Radnički stališ i iišipredak MIX. vijeka. I. /e »Harač, harač, kleta rajo !“ »Hljeba, hijeba gospodaru!“ (Čengić aga). Nema sumnje da je XIX vijek mnogo i naj- više od svijeh koraknuo u kulturi. U svakoj gravni znanosti i umjetnosti svijet je napredovao pa i danas orijaški napreduje. Od «onoga dana, u kome francuski poslanik DLafajette reče komisarima Lud- vika XVI (koji su bili od njega poslani naročito da raspušte skupštinu): ja neću odavde! me- ne je u skupštinu poslao narod, narod me ima je- dini prava i istjerati!“ OW onoga“ velju dana (a tome će skoro sto godina), svijet je nevjeroja- tno napredovao. Dispotizam i samovolja pojedina- 4 prestade. Načelo da su na visoke državne službe, na lijepe umjetnosti i ostale“ plemenite ci- jelji pozvani ljudi jedino od procijegjene krvi više se nije uvažavalo. Teorije filozofi i enciklopedi- sta prošastoga vijeka pretvarahu se u praktičnu porabu... strašna giljotina, taj pečat francuske revolucije, najgroznije u povijesti narod&, zbaci s prijestolja Borbone i smlati silu gospoštine. — I ako je francuski prevrat nosio u glavnome pra- vicu svakome jednaku, ipak ona to načelo ne u- svoji na vlastelu; a ma najprije od ove poče stra- šno prolijevanje krvi, pa i ako ne znamo jeli ili nije tu zamijeranja, (jer z druge strane trebalo je da se gospoština tamani ako se htjelo što polučiti), = EJ PODLISTAK — Niz pripovijetčica iz radničkog stališa — I > MAMINO DJETE Piše Antonij A. Stražičić. Matilda vam je bila u potpunom smislu ri- ječi ,mamino djete.“ Nego prije svega da vas pi- tam, poznavaste po sreći Matildu N...? Ne?! E, vidite to mi je za čudo; a poznavaše je gotovo svi u građu. Dosta je bilo na sokaku, u društvi- ma ili na posijelu spomenuti samo lijepa Matilda i svak je znao dobro o kojoj se zapodjenuo raz- govor. Pitajte koga hoćete o pokojnici, koja je o- trag dvije godine umrla baš na ,Cvijeti“ pa će vam je kazati svak u prste. — ,Ah, reći će vam, ta to vam je bila strašna pijanica!“ — ,I bolje da je onako umrla!“ nadoda će drugi. ,Kako u- Vlasnik i odgovorni urednik DOMO DEPOLO. X: A ipak ona giljotina koja obori Borbon4 dinastiju — ona ista postavi na prijesto dinastiju Bonaparta. Mjesto Ludvika XVI zavlada Napoleon 1. Ko bi pratio ove dogogjaje mislio bi e prev- rat bijaše samo šala ili privremena igračka poje- dinijeh vlastoljubivaca — a ne ,tragedija“ koju je francuski narod pisao u časima nezadovoljstva i očajavanja. — Mislio bi da su u Francuskoj nastala vremena pronicavoga Olivera Kronwela. — Ali u isto doba ko prati rad Napoleona Bonapar- te i usporedi ga s onijem prešasnika mu, taj će odmah uvidjeti golemu razliku. Taj će se osvje- dočiti, ako ne u svemu, a ono većijem dijelom, da su se teorije francuskijeh filozofa i enciklope- distA (Volter, Diderot i dr.) uvagjale u narod, taj će odmah uvidjeti da Napoleon uz svu silu i ap- solutno diktatorstvo, vladalac, koji Aleksandrom maćedonskim i Ćesarom rimskim, sastavljaju naj- slavniji do danas triumvirat okrunjenijeh glava, nije mogao prkosno razbacati se riječima po pot Ludvika XIV ,moje je doba.“ a ma trebalo mu je dai on zapliva u bujicu novijeh idej4, u more novijeh povlastica, koje željaše francuski narod, i koje su ga išle po pravu i po Bogu i da pušti slobodu štampe, nek ova prodire u narod od seoc- ke kolibe do kraljeva dvora s riječima: ,moje je doba.“ — Narod ne bijaše slijepi Alat u rukama gospoštine ni vazalni rob. Ali padom Napoleona, kad Jevropa odnese na bajonetima krunu borbon- sku i postavi je na glavu Ludvika XVIII i ovaj htjede udariti stazom djedova : dignuti narodu po- vlastice skupo plaćene, i prisvojiti njegovoj poro- ridici pregjašnju vlast to njegovo i potomka mu ———————————————>_== mrla? Ona je crkla!“ Uložiće treći. Kako je ži- vjela onako se je i prestavila, promrmljati će vam kakva dobra starica, i pitajući naprijed naslušati će te se do mile volje o pokojnoj Matildi. Ne bi vam, što no se kaže, ni rešeto prosijalo muku, kao što bi pokojnicu zli jezici. Ah, Bože blagi, ta i ja sam je poznavao. I ako se dvije godine pred smrt strašno izobličila ipak se sjećam kad bijaše lijepa, za čudo lijepa! A Zuadijaše udarati i na piano-forte, govorila je na izust francuski i nje- mački, u jednu riječ bijaše vam vaspitana kao do jedna u gradu. Pa kako je tek umrla? Uf, strašno je na to i promišljati. A! duša valja, ja sam na- umio pričati njezinu smrt, pa prije neg dogjemo do ove kako bi bilo zapitati: A _ kako je živjela Matilda? — Dobre starice govore u nas, da ka- ko ko živi onako i umre, i zbilja imadu pravo. Nek našijem staricama zamijera svak što hoće, ja ipak mislim da bi im koju trebalo i u zlato o- kovati — e vam je tako dobro iznagju i u zgodnom času izreku — da im treba, hoćeš nećeš begenisati. Oglasi osobito od radničkih društava primaju se uz vrlo umjerenu cijenu. Rukopisi se ne vraćaju, ——_——————————— jogunstvo urodi strašnijem prevratom god. 1848, koji od pariškijeh barikad& uzbudi narode do poljskijeh ravnica. Uzdrma ovaj prevrat narode koji nijesu spavali a ma probugjeni još prošlog vijeka samo tljahu, i one ustanove, povlastice na. rodne koje provirivahu kroz smrznutu krv fran- cuske giljotine, pretvarahu se u spasonosne gun- čane zrake i razganjahu, pa i danas razganjaju mračnost prošlijeh vijekova u kojoj mračnosti sve se jasnije čita, čim više prodiru zrake: ,,Na- predak.“ Ah, napredak XIX vijeka! — Svetijeh rije- či, blaženijeh slova kojima se dičimo i predava- mo na amanet potomeiuna. U napretku XIX vije- ka mi vidimo nove izume, strojeve, paroplove, že- ljeznice, brzi saobraćaj narod4 s narodima, podi- zanje škola u kojima je svakome pristup, osniva- nje sveučilišta, va hrpe veleuma, jeiakost prav- de, slobodu ispovjedanja, staranja da se utamani siromaštvo, izumA svake ruke itd. itd. — Može- mo na tisuće korismjeh stvari spomenuti, koje bilježe napredak XIX vijeka. Oh, zlatne dobe | Oh, blažena vijeka | Ta ovo bi morav da bude, onaj prorećen vijek u sv. pismu, koji nam se kaže u parabola- ma, kad će padati s neba mana, a iz kamena cu- riti mlijeko !! Ali za Boga, što čitate to po novinama ? Podigoše se radnici na oružje! Oružjem u ruci traže hljeba i prijete smrću na bogataše! Ha, ha... jesu li pomahnitali ti ljudi? Koješta! Ta to su skitalice, koji pripovijedaju socijalizam, to su besposlićari, koji čekaju da im sami golubi i Rekoste da ne poznavaste Matildu. A pozna-. te joj majku? Ni nju?! A ma kako je ne bi po- znavali.... kao kakva prosjakinja, koja svaki u Boga dan i- de na groblje od ,Danaća“ i tamo po čitave sa- te moli Boga nad nekijem grobom ... ono vam je majka pokojne Matilde. Do duše, na njoj nikako- ve osobine! Prosta sirota, koja ne privlači na pomatraoca pozornost. Al da znate samo kako je ta sirota negda lastovala! Plivala je, što kažu Konavljani, u svakome hilj-obilju. U cvijetu mla- dosti udade se Lukom N,. zlatarem. Eh, ne ci- jenite da su onda, kad se mogao za karantan kupiti funat govedine, zlatari bili ka i danas pro- sti radnici. Zlatar je bio kA mali vlastelin. A i pravo bijaše. Prije svega radnja ih zbližuje e oni rade fine majstorije a opet negda se na premah grnulo novaca. Nije šala... je li momak prosio djevojku — a ja! Što će prosidba bez zlatnog prstenja i lijepe ogrlice ? Jeli se mladoženja spre- mao na vjenčanje, da Bog sačuva kad nevu nijesu ona žena odjevena u crnini, a izgleda.