oh U DUBROVNIKU u Marta 188/ Godina I. L DNIK IME SVAKOG PRVOG I PRINARSTOC U MJESECU Pretplata je za cijelu “godinu u bti Za Austro-ugarsku, Bosnu i pena Goru i Srbiju či Za Ameriku uzlatu .. . < Na pd i četvrt godine. razmjerno. Pojedini 2. ČRVAR ae Ša forinta 2. | Crnu Kasi ude Prvi broj bio nam je zaplijenjen, a to kako ge vidi iz Presude radi tri razloga. Uvodni članak i dva dopisa: prvi iz Grada drugi iz Cavtata. Mi smo naštampali presudu u cjelini dokazi“ | ma koje mi smo potpuno zadovoljeni. Štovanijem | predbrojnicima doći će ova presuda u. dobar čas | e ko nebi m. p.oopromislio iz ovog slučaja da mi ne močimo pčro u ernilu a ma u što drugo. Ovo je prvi slučaj u Dalmaciji od kad postoji žur- nalistike da je list u početku prvijem brojem za- plijedjen rade tri razloga. Na hvala Bogu, naši | će se čitaoci uvjeriti da nijesmo ni mi baš toliko | strašno pogibeljni. Najbolji dokaz neka je rečena | presuda. U toliko mi ipak do sada imadosmo prilično | troškova ; da ne bi predbrojnici štetovali na 3 mar- | ta priptkvrhu drugo izdanje;ali nam je i to bilo zaplijenjeno s toga što nadležne vlasti ne obavije- stismo e će izaći i što još ne. bijasmo obaviješće- ni rašta je sl. drž. odvjetništvo | ani prvu zaplijenu. > Predbrojnicima na dušu je li ili nam nije bi potrebe točna pretplata. Ko će u. p. potvrditi da | nas prokura ne će častiti i u naprijed ? Evo presude: Br. 846 ram letmord 0501“ Presuda. U Ime Njegovog Veličanstva Ćesara_Ć. K. Sudbeni Dvor le Molbe u Dubrovniku kao nadležni Sud u stvarim tiskarnim riješavajuć o predlogu .6.og Marta. 1887 Br. 201 ć. ko Dubrovačkog Državnog Odvjetništva; Vidiv da u prvome članku zaplijenjenome nemogu se pronači obilježja Prestupka po N. 802 K. Z. jer nema poticanja na stano- vnike da se podignu u stranke neprijateljske megju sobom, Pošto say članak uzima u pretres. socijalno pitanje radni- ka, te protustaveć iznašašća novoga vjeka, koja sačinjavaju napredak proslavljeni, pokažuje one izgrede, koji se doga- jaju u velikim gradovima od istih radnika, žigosajući ih dapače kao suvišnim i nazadak plodkvikovdjićie, ako prem se hvali naobrazba nu kuđi pomanjkanje sredstava, | a to baš iz pomanjkanja radnje. Šastavitelj misli da s ovom bi bio osjeguran stališ radnika i priuzdržaje se razložiti način postignuća tog društvenog sredstva. : Što se tiče pak dopisa ,Iz grada, čijeg zaplijene po- tvrda pita se na osnovi N. 300: K: Z., niti u ovome ne može se nazrijeti da bi bila koja od oblasti, izložena prezira- Bju, pošto se u dopisa govori samo o učiteljima ženske Preparandije i pučke škole, da naginju hrvackoj težnji, zapostavljajući srpstvo, knjige srpske i ćirilicu, te se isti- če da neima Bog zna mudrijeh glava. — Osim što učitelj- stvo ne sačinjava oblasti u smislu zakona, nemože se pro- Baći ni proti pojedinim .osobami tendencije izložiti ih mr- žnji ili preziranju. Što se napokom tiče dopisa iz Cavtata takogjer ne mogu se nači u njemu obilježja N 300 K. Z., jer nijesu naredbe iii odluke Općinskog Upraviteljstva [šlditeso pre- ziranja ili beztemeljnome .prituživanju, nego se samo hoće koriti načelnika zbog njegovog tjesnog odnošaja sa stano- vitim Pero: n i općinskim tajnikom koji da naginju hrvac- tvu mjesto srpstvu, jer da je značaj Cavtatu čisto srpski PO trrgjenju njegovih velikana te se samo pokažuje ten- dencija lista za Širenje srpstva u ovim krajevima ; odlučio je: Da članak pod naslovom ,Radnički stališ i napre« dak XIX vijeka“ koji počimlje sa geslom ,,Harač, harač“ n.<:2.40 | 10 novč. | Vlasnik i odgovorni urednik DOMO DEPOLO. i zauzimlje — iznimkom Fenilleton-a — svu prvu i drugu stranu B. 1 dana 1.og Marta 1887 časopisa ,Radnik,“ koji izlazi dvaput mjesečuo iz. tiskarnice Dragutina Piišnora u Dubrovniku, a Domo Depoio mu je vlasnik, izdavalac i odgovornik, ne sadržaje obilježja prestupka draža na ne- prijateljstvo predvigjenog na P. 302 K. 2% Da onaj dio drugog dopisa ,lz Grada“ koji počim- lje 57im redkom drugog stupca treće strane gore rečenog | časopisa riječima ,jer ako nam,“ a svršuje riječi ,Uredni- štvo“ na petom redku trećeg stupca iste strane, i da onaj dio dopisa ,Cavtat na 27 Febrara“ koji počimlje riječima | sje li dakle“ na trećoj stavci trećeg stupca treće strane više rečenog časopisa, a svršuje riječima »Drugi put o gro- blju“ na svrsi istog dopisa, ne sadržaje obilježja prestup- ka bunjenja predvigjenog na P. 300 K. Z. Te stoga diže zaplijenu gorenaznačenog prvog član- ka i opredjeljenih stavaka dvajuh dopisa naregjenju po mjesnom ć. k, Kotarskom Poglavarstvu priopćenu s dopi- som 3 Marta tek. Br. 2377 ovome ć. k. Državnom Odvje- tništva. — Ovo se dostavlja mjesnome ć. k. Državnom Odvje- | tništva, Domu Depolo i tiskarnici Dragutina Pretnera u Dubrovniku. .. Ć4K. Presjednik Milić v. r. Od Ć. K. Okružnog Suda Dubrovnik 7 Marta 1887 B. Jastremski v. r. Ljubite! Radite! Vjerujte! .Ima tome mnogo godina, ja se ne sjećam a- li su mi pripovijedali očevitci, kada se je ustano- vilo ,dubrovačko radničko društvo“ i gragjana priredila banket na čast novo izabranom nekolicina upraviteljstvu bijaše za sofrom mnogo nazdravica. Nazdravice u ovakijem prigodama nijesu baš | od velike znamenitosti, ali tog večera izreče neka znamenita lićnost nazdravicu koju bi trebalo, da upamti svaki na$ radnik. Ko nije čuo govoriti o neumrlome našem pje- sniku Medu Puciću? Ko se nije sladio njegovijem pjesmama, a divio njegovome radu na književnome polju? Koji rad i ako nije, Bog zna obilan, ipak ona dva sveska (monumenia serbica) s kojijeh je, re- cimo. tako, otresao prašinu našeg arhiva, više, vri- jede od drobnijeh djel4 današnjijeh bajagi knjiže- vnika?! Dakle i ou, Medo Pucić, bijaše za sofrom. I za toliko i toliko napitnica i nazdravica prijate- lji udrili u molbe. nek bi i Medo nazdravio. Medu nekako ne milili govori, ali ne mogav odoljeti na- vali prijateljskijeh molb& jami čašu rujnog vina i ustade na staračke noge. Svi redom zamukoše. » Gospodo!“ — prozboriće on gromkijem i jasnijem glasom, e izgledaše da će se baš nagovo- riti — ,ljubite! radite! vjerujte!“ I ispije čašu a nazdravica bijaše svršena. Oglasi osobito od radničkih društava primaju se uz vrlo umjerenu cijenu. Rukopisi se ne vraćaju, O genijalni gjedo, kako kratka nazdravica a koliko dugog promišljanja u njoj! Kao pjesnik do- viknuo si nam ljubite! Kao učenjak vjerujte! Kao radnik na književnome polju radite! Doviknuo si u času kada se bijaše utemeljilo društvo na korist siromašnijeh radnika, doviknuo si upiliv oči u slu- šaoce okolo tebe, u slušaoce kojima se i danas vi- de na rukama tvrdi žulji, te ih stjecaju radeći od rane zore do mrkle noći da pošteno prihrane obi- telj, ti si upr6 tvoje oči i nukovao ih s malo ri- ječi na velika djela! Tri riječi, tri opomene; tri savjeta, koja bi trebalo metnuti u zvijezde i okovati suhijem zla- tom. Ali mi se ne ćemo u dugo upuštati ni tlapa- ti po nedostižnijem maštanijama. Mladi dobro shva- ćamo riječi drugog pjesnika i našeg učenog sugra- gjanina plemenitog Nikše Gradi, da nam je naj- preča dužnost slušati savjete starijeh. (Vidi od prilike Glas Dubrovački br. 23. Bnaguku ][aBu1y) pa eto i mi, obečavajući pokoravati se lijepijem opomenama, dični pokojniče, uzesmo tvoje riječi, oda ih promišljamo malko. Do duše, svak će nam možda zamijerati da tvoja nazdravica bijaše malenkost pri neznatnoj prigodi, ali nama nije do prigoda a ma do riječi koje su izrećene, i do usta koja ih izrekoše. Zaklesmo se onda, kada tvoje premilo tijelo predadosmo majci zemlji, preko usta našega Bud- mani-a, da će mo slijediti stazom kojom si nas uputio. I mi te slijedismo, pa te i slijedimo, a a- ko Bog da kunemo se našom svježom mladosti da će mo te slijediti i u naprijed, prem da je ta sta- za puna trnove drače mi će mo ipak bosonogi po njoj gaziti e je to staza našijeh prešasnika e je to prava staza ne stramputica, koja i ako je ru- žama posuta ipak ostaje stramputica. Naša je sta- za jedna ne možemo zalutati. Do cijelji je trudno doći, ali ipak ona je tu! A ko ide stramputicom taj mora zalutati, taj i ne može imati plemenitu cijelj. Ljubite! Radite! Vjerujte! Kazao si nam i ostavio na amanet. Ljubite! Da imaš prava. Svakog poduzeća a ma svega na svijetu ljubav je temelj. Gdje god se okrenemo kud god svrnemo po- gledom, svud nailazimo na onu nedohitnu i neiz- mijernu ljubav prirode. U ljubavi smo rogjeni, sred ljubavi živemo pa zar onaj komad mesa, koji nam kuca u prsima, ne opojimo pravom ljubavi? Majka nas je porodila i nadojila slatkijem mlijekom. Lju- bimo dakle našu roditeljku ljubimo, jer je i ona nas ljubila od srca, onog srca ispod koga joj sta- jasmo u utrobi!