Godina I. U IDUBROVNIKU 15: Aprila_ 1887 : i a Pretplata “je za jeh goin“ u mjestu Goru i Srbiju . aif Liga avabbia Bri Za Ameriku u zlatu so mane va vn Na po i četvrt godina: razmjerno. pt okna za Pojedini broj . m .»Radničko Društvo.“ zo =a Slab uspijeh. a P.S i » Dubrovačkog radničkog društva“ .kazasmo površno u prošlome broju. Velimo površno, jer bi smo zaista prosipa- li riječi u tomah kad bi se puštali u potanje prou- čavanje svijeh uzrok4 koji su krivi njegovom: sla- bom uspjehu: pa napokon što će nam riječi? Mu- dra latinska poslovica dobro veli: fačta locquntur (djela govore). Zar nije, svakome poznat majstor o kome već.. natukusmo, te svaki dan: obilazi dučane proseći milostinju? Zarv.nije. svakome: poznato da ije ovaj. nevoljnik bio član dub: rad. društva, vrijedan i pošten "Zanatlija ?- Ali domaće nesreće dovedoše: ga na prošjučiju - — pa kad više ne mogao plaćati. redovito kao član, dub, rad. dru. štva, ovo kao dub. rad. društvo. ga i zaboravilo 21. Zar nije svakome: pozuato. da. je | «današnje društvo radničko, koje slabo životari, negda bro- jilo obilan broj “upisnik8, u prvi mah “500 “a posli- e mnogo više — a dobrotvori še njega tako do- bro sjećali iz dalekijeh zemalja... .. Zar «nije jar sno i čoravijem. da. ovo društvo, krnje danas. jedva. opstoji, mogaše do sada raspolagati svotom od naj-. | manje 15.000 forinti! —>A tamo što vidimo ? Da je svaki radnik hin ljubav ovome društvu, da niko za nj više i i ne mari. — A zašto? Jesu li baš rad- nici toliko ne. marni da se malo brinu. ako, ih 8p0-. pane. bolest ja, li ako iznemognu u radnji ? Kami! Dubrovački radnici otrag nekoliko godin& hrlijahu da se upišu u radnička društva i veselo prinašahu krvavo stećeni novac na ovu plemenitu cijelj. Za što ne rade i danas tako ? Za to što, odgovaramo. istinito, dubrovački radnik, koji je plaćao. redovito što ga je išlo — mjesto potpore često puta bi našao na stolu u ovo-: me društvu Novine, Gazete, Ilustracije i t. d..... Za to što dubrovačkog radnika u času kad mu je trebalo pomočne ruke, podučavahu o . I dia Za to, što su neki gospocki .članovi društva upisivajući se: imali pred očima samo jednu jedinu cijelj: Da mogu plesati.“ “Ne; nek nam se ne za- mijeri ovom neznatnom navagjanju | — al mi is- povijedamo očito, da je prvi i najveći uzrok sla- bog uspijeha . u našijem. radničkijem . društvima »Ples“ —.Dočim. se u. prostranijem. dvoranama plesalo odrane: noći do kasne zore — koliko će bit bilo giromašnijeh radnika, članova dub. radni- čkog društva, koji su bolesni skapali sred nevolje, glada i svake oskudice u njihovijem kućama ?1 Al : Velikoj po- | forinta 2. [" Za Austro-ugarsku; Bosnu i Horesgorin, Pranje 240 | DOagvac li Vlasnik i odgovorni urednik *" DOMO DEPOLO. i ti radnici da Bog me, da su redovito plaćali ; i VE onaj sjaj'i nakit'u dvoranama radnici — pa mož- da baš oni koji skapahu, podizali su. Mi će nam se zamjeriti ( da u svakoj tražimo pesimizam. — E dobro. — budimo k njima! Nije bilo ni gladnijeh ni bolesnijeh radnika — ali ko- liko je i koliko radnika prošlijeh godina — na- ovlaš g: 1878-81 subotom radilo cijelu noć da do- biju zalogaj kruha — a radeći nevoljnici zar im nije dopirala do uši melodija. walzera i mazuraka koje podizahu plesaćice i sretne plesaće u onoj dvorani I onoj dvorani -- koju su oni us- tanovili, koju oni obdržavaju, samo da tamo u ne- ovolji mogu naći utočišta ?' Zar je to bilo pravedno ? nenavidnost i, mržnju? omrzjeti? — E, inače bi trebalo,da bude dubrova- očki radnik kakova stafua'di marmo \ A kad je ovo istinito — je li pošteno je li plemenito da t& pu- osti plesovi proizvagjaju mržvju baš u onome dru- oštvu, u kojemu trebalo je da goje ljubav, da pro- izvagjaju | nenavidnost sas gdje se traži bracka iskrenost?! im je \branio da i oni dogju na plesove? — Rekosmo da radnici rade po cijele noći, kako bi ponijeli djeci komad. hljeba — a kako su, pitamo, mogli dolaziti na plesove na kojijem se razmatale gos- ' počke kćeri u odijelima i napravama? Zar i radni- kune će biti palo na um daion povede i njego- vu obitelj —? Ali otkle odijela. ..? ,Šteđite i kupite!“ To im bijaše možda jedini radikalni sa- vjet. Prije svega — radnik koji štedi samo zato da. poslije uštegjeno prospe u raskošna odijela — taj nije štediša, ni ti ima pojma o štednji. Ali bu- dimo i tu s našijem protivnicima — kažimo da je takova štednja baš plemenita. Pa? Radnik, koji je osnovao radničko društvo, da u njemu nagje kadgod utočišta, zar može pretrpjeti da se u to- me društvu njegova obitelj podučava raskošju.. . i, <... i nek nam se oprosti ako ne znamo šarati, i njegovu obiteli nekoj gospodi davati per ćomo- dino. Davno se čuje govoriti da nigdje nije lošnije po radnika što u Dubrovniku. U drugijem grado- vima je baš od časti da gospoda pristupe. u ra- dnička društva. — jer u drugijem gradovima ta gospoda i pomišljaju za radnike i druže se njima — Ali u nas? — U nas ne ima nego dva razre- da gragjanstva: ili sve. otmena gospoda ili sve opusti siromasi. Ili otmena gospoda, bogata i imu- ćna koja živu s coupons ili radnici koji jedva živu Ali će nam se sada kazati — a ko i Zar ovakova postupanja ne ano u njima Radnik, kad vidi,. da drugi, recimo tako, šire lapatke na njegovom znoju ne će ne navidjeti ili. Oglasi osobito od radničkih društava primaju se uz vrlo umjerenu cijenu. Rukopisi se ne vraćaju. i žuljima. Ovo je ne pobitna činjenica — koja se najbolje karakterizuje kod plesova ... Razdaju se pozivnice, pozivlju obitelji i što se dogodi ? ono što se svegj dogagjalo. Gospar dogje sam bez obi- telji a siromašni radnik dovede svu. Gospar se zabavlja ženskadijom radnika — a radnik? A ra- dniku je u plesovima g. 1878-81 trebalo poći u čošak i čekati kad će mu ženska iz: njegove obi-. telji doći da joj. ponudi šolju kafe! — Pa da ne idemo u dugo obaziremo se na sve gragjanstvo da ono posvijedoči koliko je po- štenijeh radničkih obitelji propalo z bog ovijeh plesova ? Koliko odbjeglo u Ameriku ? Koliko kav- gi i ljubomorpnijeh nesreća u obitelji ? Za što? Pi- tajmo plesove!! Mi nijesmo protivnici plesova ali smo proti- vnici svega onog što je u nekijem . slučajevima škodno plemenitoj. kakvoj cijelji. a Radnici dubrovački na ovaj način izgubiše povjerenje u njihovom društvu, zbrisaše se i danas ga ostaviše na cijedilu da slabo životari a oni da rade, uzdajući se u se i u svoje kljuse, dok mogu a poslije da se prihvate prosjačkog štapa ili po- gju u bonicu!! | Jesu li pravedno gradili što su ostupili od društva ne će mo bistriti al mož da će bit i bili ta od tolikijeh komedija, koje su se zbivale u nas u Dubrovniku, ne ćemo nigda zaboraviti kada su lani na neki radnički ples došli reverendi (Jacco- bus e Matteus) u ćogi s g. Čipinom, ex profesorom naše preparandije, da drže nazdravice u počast i- zbora | Altro che comedie!! Radnici prenite se već jednom! Ne slušajte slabe riječi neznatnog mladića, ne obazirite se na njegove mudrolije, kad još i ne zna skoro za svi- jet, ali slušajte jauk vašijeh obitelji, kad joj je kakav bolesnik u kući, obazrite se danas na, ne daj Bože, sutrašnju nesreću i promislite je li već vrijeme da se preokrene ,Dubrovačko radničko društvo;“ je li vrijeme da opet postavite na 0» no mjesto ovo društvo na kome negda bijaše. Du- brovački radnici ako u onome društvu ima još ko- ji novac, sjetite se da je ono vaš, podvostručite' ga, jer će vam on stostruko vraćati! Nek opet procapti vaše društvo, ali prošlost njegova neka bude vama od iskustva. Društvu vašem ne treba- ju raskošja a ono nek bude sastavljeno od radni- ka, trgovaca, i svijeh koji živu radom. Ne radnici imučni ne trebaju pomoći od tog društva a ako žele da malijem darom njemu pomognu sto je pu- ta časnije da oni postanu dobrotvori vaši i tada vječna harnost nek im je zabilježena u vašijem |