Broj 6.

U DUBROVNIKU 15 Maja 1887 |

Godina I.

RA

Pretplata je za cijelu godinu u sb:

forinta 2.
Za Austro- -ugarsku, Bosnu i paper, Crnu |

Goru i Srbiju nose. 2
đa Aboriši u sila 23 o... A a ui
Na po i četvrt godine razmjerno.

: 10 novč.

Pojedini. broj .. +. <

SEA
Vlasnik i odgovorai urednik
DOMO DEPOLO,

JADNI LJUDI ČIM SE PONOSITE ?

Danas će naši čitaoci, a mislimo svi Dubrov-
čani, jer smo sjegurni da je u svakoj dubrovačkoj
kuči zavirio ,Radnik“, uvidjeti kakvi su naši pro-
tivnici. Uvidje će, da sve ono što do sada kaza-
smo ne samo da je istinito, ali da to. sve bijaše
malo po njih. Do jučer se pronosila slava ,njeki-

jeh;“ do jučer su ti neki bogme bili nepogriješivi ;

do jučer cijenjahu ih u Dubrovniku da su baš 0-
no što oni kažu da jesu;ali kad mi ne vjerovasmo
Djikovijem riječima, kad se osvrnusmo samo na
djela tijeh ljudi osvrnusmo samo jednijem okom,
stade graja i vriska na sve strane. Radnici pak,
kojima prinošasmo pred oči dokazima na ruci da
ti dojučerašnji  slavjenici nijesu do upropastitelji
naše ekonomije, nijesu drugo do oni koji bii bra-
du prodali za gordeljivost; velimo radnici počeše
takogjer da žamore...a mi se tijem žamorom po-
nosismo. Vigjali smo da nije još umro u Dubro-
vačkijem radnicima onaj osobiti patriotizam, da
će oni stati na obranu njihovijeh interesa, i da će
svud na zborove slati ljude, koji će bršniji inte-
rese Dubrovnika.

Ma što govorili naši protivnici, kad bi došlo
do izbor4, ne bi mi preporučali ni Petra, autono-
maša, ni Pavla Srbina; nego čovjeka, pravoga

Dubrovčanina, kojemu leži na srcu domovina, koji

će izgubiti život za poštenje svoje. Kadgod pisa-.

smo mi smo imali na umu ovo što sada očituje-
mo; a srce nam je plivalo u radosti promišljajući
*da u Dubrovniku ima mnogo i mnogo poštenijeh
ljudi a još poštenijih patriota ; što smeta ako su
ti ljudi erevljari, papučari, drvodjelca, it. d? Mi
bi se tijem ljudima još više ponosili. Radnik, ko-
ji krvavijem znojem dobiva koricu kruha za svoju
obitelj, taj će radnik svijem silama nastojati ne
da u Dubrovniku procapti hrvacka, srpska ili ta-
lijanska stranka, a ma da bude i još više u Du-
brovniku kruha. Za što su dakle dojućerašnji sla-
vjenici zavriskali ? Je li s toga jer možda mi la-
žemo? E, onda gospodo, onda prije nego se bla-
tom oborite na nas, bilo bi dobro da nas utjerate
u laž, da nam rečete kako nije baš sve istinito
ono što govorimo, Ko bi od nas bio sretniji da ge
mi sami prevarimo da nije u Dubrovniku vrag
crn kako se nama prečinja? Ako nas pak ne mo-
žete utjerati u laž onda znači da je sve istinito,
da ste vi lažni proroci. Rašta dakle tada  vriska-
te? Jer vam je milo ponositi se nekijem  zvanji-
ma, jer vam je od časti prošetati se do Beča ili
do Zadra. Ali nama Dubrovčanima nije do vašeg
ponosa. Jer se ponosite na našemu znoju. Ali mi
Dubrovčani ne plaćamo da se igjete samo šetati

KI
si
£ ia

do Beča ili do Zadra a ma da, ako baš i nećete
biti harni onoj plati koju vam davamo, da barem
po više nje ne uzimljete kamatu. Što, ili vi mislite
da je radniku baš sugjeno igrati se na ,miša sli-
jepoga?“ Zavezati mu rupcem oči i da se negdje
radi o njegovoj budućnosti kako se hoće, a da on
mora čamiti u tami.

Što ste tako graknuli? Vika nas ne će ni
malo smesti, ali kad bi ste nas utjerali u laž i
dokazali da nije istinito ono što mi govorimo on-
da ne samo da ćemo se smesti ali će mo_se_i
od srama povući u čošak, Do jučer hvale i slave
vaše provašahu se na sve strane ... od jučer
počesmo da bistrimo vaša djela; a vi? Dižete bu-
ku i tarlabuku. Pa najviše na našeg saradnika g.
Stražičića, kao da je baš on svemu kriv. Mi smo
ga pitali da po vragu ne piše bez dokaza jer za
Što bi se onako pomamili proti njemu? A on od-
govori da su vašoj pomamnosti kriva vaša djela.

tvama neustrašivo izlazimo na poprište i pitamo
vas za prvi put u Dubrovniku : ,jadni ljudi čim
nas s vama zadovoljni, kao jučer, ne apelujete na
Dubrovčane kao i mi? Za što se sakupljate oko
dogonA i š njima hoćete da utvrdite vaš položaj ?
To znači da ste sami uvjereni da u Dubrovčanima
ne imate povjerenja ; a mi, naravno, kad vidimo
taku manovru mi moramo da se okrenemo  Du-
brovčanima ida im preporučimo : neka budu ! Da,
nek budu Dubrovčani!! Nije nas kuga, ne daj Bo-
že, istrijebila ; ima još silesija Dubrovčana koji
mogu zamijeniti druge, Jer je vrijeme, mi misli-
mo, da u Dubrovniku budu Dubrovčani. Kakvi su
oni ljudi, kojijem se utekoste pod skuta, najbolji
je dokaz Frano sa Zvonika, dopisnik u Nar. Listu.
Prečinjao se je Dubrovčaninom i kao Dubrovčanin
navaljivao na nas a tamo ... atamo mi se pono-
da nije Dubrovčanin. Naši će čitaoci naj-
; pro-

simo,
bolje uvidjeti jesu li naši protivnici značajni
tivnici, koji kad se drže Dubrovčana, mi mislimo
daine rade drugo do da u našoj općini ne bude je-
dnog Dubrovčanina, da u Beč i u Zadar ne šalje-
mo Dubrovčane. Mi pak otkrivamo naš pravac, mi
želimo, i radi će mo, da u općini budu svi Du-
brovčani, a što bude više moguće (pa svi bez iz-
nimke) da općinu zastupaju oni, koji sačinjavaju
večinu gragjanstva t. j. radnici. Čim se ponosite
u Dubrovniku kad se ne smijete apelovati na Du-
brovčane ? Vama je, znamo, Radnik trn u oku ali
mi vam poručujemo, da će Radnik biti dok bude
nas trn u oku vašem, ali da će biti stolisna ruža

radničkom srcu. Vi nastojite-na sve moguće načine

A mi pred tijem pomamnicima, pred vašijem kle- |

se ponosite ?“ Za što se, kad vidite da nijesu da- |

Oglasi osobito od radničkih društava primaju se uz |

vrlo umjerenu cijenu.
Rukopisi se ne vraćaju.

da naš list propadne. Najprije govoraste u N. b.
da Radnik ne ima ni 10 predbrojnika, a kad se

osvijedočiste da Radnik ima 485 predbrojnika on-
da kako čujemo, kupite po gradu potpise da se u-

pravi molbenica na visoku vladu neka bi ova zau

stavila naš list, koji sije nemir u Dubrovniku.
Prem da se zakonom ne može zadovoljiti vašoj
želji mi pitamo kakav se sije nemir? Ako vas
otkrivamo ko ste i kakvi ste, zar je to nemir ? Pa
i da je, što nije, ako je po vas nemir i po vaše
crne duše, po Pibnimčke je radnike korist neiz-
mjerna.

Pa onda čujemo da će te i vi ustanoviti no-
vi list. Evala! Samo vas molimo ne šarajte, da ba-
rem nama uskratite trud, otkrijte se u prvome
broju. *

Vaš list nama ne će naškoditi,
brovčani, mi želimo da svud budu u Dubrovniku
Dubrovčani,a vi? A vi, naravno per politica to će
te kazati, ali kad se dogje na djela, radnicima će
te okrenuti legja kao svegj.

Vaš list bit će list dogona jer i ne ima Du-
brovčanina, koji bi na njemu radio. Pa mi sad pi-
tamo Dubrovčane poštene, kako će “oni mišljeti o
tome listu? Zar će povjeriti čast Dubrovnika sa-
radnicima Narodnog ljista? Ah, ne! Dubrovčani
još će znati obraniti slavu ovog drevnog grada.

Koliko potpisima, koje kupite, toliko vašem
listu mi se radujemo jer dokazi su nam jasni ka-
ko vam je nemirno u duši da i mi Dubrovčani
otvorimo oči;jasno nam je sada, da su vaša djela
crna, da vas možemo preupitati :

»Jadni ljudi čim se monostte 24

Ako ste mišljeli dobra radnicima, što prije
ne ustanoviste taj list? A ma sada kad smo pro-
govorili mi prvi onda tek uzbuniste se a za što?
Za to da opet bacite prašine u oči radnika i da
vas slijepo hvale. Bacajte gospodo, a mi se zakli-
njemo da će mo tu prašinu čistiti !

S vama su gospodo neki činovnici, s vama
su i neki popovi , . O prvijem će mo progovoriti
do zgode a .. tijem nekim popovima poručujemo
da se drže otara.! Da sačuvaju u Dubrovniku onu
staru bogoljubnost, koja se regbi, prelijeva preko
našijeh zidina.

Vjera je temelj svake moralnosti. Mi u Du-
brovniku imamo jedinu moralnost s kojom se zbi-
lja možemo ponositi. Nastoje li ti neki popovi, da
nam i tu moralnost izgule iz srdaca našijeh ra-
dnika primjerima ne dosta skladnijem, naš će list

od sutra početi da tumači moralu, pošto je ona
,Spas“ radnicima. Do duše to je dužnost  nekijeh
popova, ali ako oni zanemare tu dužnost mi će

Mi smo Du-

42