ZIMA 2 Broj 1 ra A umro je. kao što su umirali i svi koji su se radi ideje spuštali u narod i s njim u borbi dijelili zlo i dobro. Trebalo je da umre, da bi se priznalo sve ono što mu se nikad nije priznavalo iz poli- tičkih računa. Trebalo je da umre i da bude jasno, koliko su destruktivni baš oni, koji su na Njegovoj »destruktivnosti“ gradili političku karijeru, gomilali bogatstva i vodili u propast zemlju i zajednička dobra ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca. Prije toga, nitko nije znao da cijeni život i napore Vođe, osim njegovog odanog Naroda kojemu je čitav život najvjernije služio, posvetivši Mu svu svoju energiju fi neusporedivu znanstvenu spremu. VLAHO F ORTUNIĆ. kh u neni karakteri Bez obzira na kakav ćemo sud naići kod pigmeja, koji su snagu partijske legitimacije stavili iznad snage Naroda, mi osjećamo dužnost da se i kao ljudi i kao Hrvati i kao gragjani ove zemlje, odužimo sjenama onih, koji su htjeli i znali poći puteviima, kojima su pošli samo rijetki narodni i umovi. U narodnim prestavnicima, palim u Narodnoj Skupštini sa svojim vođom Stjepanom Radićem, Hrvatski će narod gledati svoje malobrojne Špartance u Termopilskom klancu, koji su se borili sa silnom vojskom perzijskog kralja, a na čijoj su nadgrobnoj ploči bile urezane one značajne riječi : Stranče i putniče! (di i kaži građanima Šparte, da si nas vidio kako smo ovdje pali vjerni njenim zakonima“. o oi om Naše more sa ribarskog Sledišta, I Gojimo ljubav prama našemu Jadranu. Srećan je svaki narod, koga je Bog obdario mo- rem, | naš hrvatski narod spada medju te sretnike, jer ima svoje sinje more, Svoj Jadran, koji umi- va našu obalu od Soče, pa čak do albanskih granica dolje na jugu, Za prvenstvo Jadrana dinogo se je krvi prolilo, koliko u prahistočno doba, toliko u srednjem i novo- me vijeku. Iz historije ilirskih, rimskih i grčkih rato- va vidjelismo kakove su sz ljute borbe vodile za pr- - venstvc Jadrana, | naš hrvatski narod vodio je pro- tiva tugjincima krvave borbe za prvenstvo Jadrana, te ga je svojem krvi razslavio, dok je izvojštio, da ga svojim nazove i daj po njemu mogu slobodno ploviti Tomislavove ladje, ped hrvatskom zastavom, kao i ono omiških i neretvanskih gusara, te dubrovačke gjemije, pod slavnom zastavom Sv. Vlaha, A kako ne bi naš narod za svoj Jadran krv proz ljevao i radi njega u njemu grobnicu tražio, kad u nje- mu nalazi svaku sreću i blagostanje, U Jadranu se kupao, učio plivati, roniti, na udicu ribe hvatao, po njemu broce puštavao, vozio se, jedrio i pjesmom k dragoj dolazio i odlazio, Sve ga je ovo s morem ve- o zalo i dušu mu miljem napojilo i svu ljubav prama moru u majčinu mlijeku posisao. Nije dakle čuda, da bi svaki našinac, osobito primorac, za slobodu SVO- ga Jadrana rado svoj život dao! Jadransko more jest naš najljepši ures; ono je naj- jači bedem naše slobode; bez njega bismo bili ko si- roče bez majke svoje, ma čovjek bez pluća, a veli- čanstvena palača bez vrata. Nemojte se čuditi, ako su naši pisci i pjesnici posvetili zanose pjesme 1 okitiše Jadran umjetničkim opisima. Oh, kako svaki “ primorac osobitim zanosom čita pjesničke i umjetni- čke opise mora, našega Jadrana, što svega toga na- lazimo u djelima: Kumičića, Matavulja, Em. Cara, Šantića, Dučića, Novaka, Cipika, Tresića, Prerado- vića, Nazora, Kriletića, Katalinića i mnogih drugih. Kako naši ljudi, rodjeni na obalama Jadrana, če- znu za svojim morem, vidi se iz ovih stihova našega Katalinića-Jeretova: Ja te ljubim gordo more, Bez tebe mi žića nema, Gdje ne biješ, ne krkoriš Za mene je pustoš nijema I ko mrtav želim snivat | Na osami sred tvog žala, Da ja čujem i u grobu Čarnu pjesmu tvojeg vala! li. Važnost Jadrana sa kulturnog i materijalnog gledišta, Jadran nas spaja sa kulturnim narodima. On nas je podigao na kulturni stepen, da se odlikujemo nad drugim narodima, koje morski slap ne štraplje. More je najkraći i najjeftiniji put za promet. Po moru de- lazimo u doticaj kulturnim narodima svega svijeta od kojih mnogo šta lijepa vidimo, čujemo i naučimo, te sve to kući donašamo, More je mnogo pomoglo kul- turi stare Grčke, koja je od Jeničana mnogo šta li- jepa naučila 1 poprimila, Po moru se dovezla kultura i do starih Rimljana, kao i medju sve one stanovnike, koje morski slap štraplje. I naš hrvatski narod ima da zahvali svoju kulturu u prvome redu moru. Od koje je moralne i materijalne koristi more na- še, dosta nam je pomisliti na našu slavnu dubrova- čku republiku, a da druge narode i ne: spominjemo.