Izlazi dva puta mjesečno. Poštarina plaćena u gotovu. W > PRN SLUZBENI lezi DUBROVAČKE SAMOUPRAVNE OBLASTI Broj 1. Dubrovnik, 21. Siječnja 1929. Godina 2 ŽIVIO KRALI Koliko smo puta u ovih deset godina samo- stalnog državnog života čuli onaj nekad istinski očajan, a nekad namješten reiren: ,Ovako se nemože dalje...“ ? Koliko smo puta propustili da, htijući ili nehtijući, pravilno kao građani povučemo konsekvence iz gorkog i tatalnog desetgodiš- njeg iskustva? Koliko smo puta odobravali raznobojnim političari- ma, poslanicima i mini- strima po profesiji kada su najveća i najdelikat- nija pitanja, koja su ugrožavala naše naro- dno i državno jedinstvo riješavali najobičnijom matematskom = formu- lom 1 > 1,? | onaj, koji je imao 2 prema 1, dobijao je neograničeno pravo da po miloj volji vitlja sa najvišim sveti- njama ove zemlje, koja jestvorenakrvljujednog punog milijona;daudara na prava građana, koji nijesu htjeli ili nijesu mogli da se upregnu u kola partije koja je na vlasti; da troši narodnu imovinu na partizane Neslužbesi dio. ,»Ovako se nemože dalje...“ čulo se je na sve strane, ali djelo spasa nije dolazilo ni odkoga... I dok su svi, od obične čaršijske politike slobodni ljudi, tako mislili i govorili, nije mogao da se nađe vještkormilar da okrene brod na pravu stranu. Svi smo bili žrtva nekog čudnog fatalizma. Iz- gledalo je kao da nas se__ netiče ni naša sopstvena koža. Svi smo skupa tonuli,i nikoga to nije ni najmanje boljelo. Ugled . zemlje počeo je da tone još onoga časa, kada su ostatci od ostataka BATALJONA SMRTI doveli naš državni brod u mirnu luku i predali vesla našim bezumnim političarima. I oni — mjesto da nam izvojšte samostalan položaj me- đu ostalim slobodnim narodima svijeta staviše nas podtutorstvo viših... Teško onoj kući za koju se susjed stara. I zaista, za našu se kuću više starahu susjedi nego oni koje je Narod postavio na mjesta sa kojih se upravlja. A kako se dok narod izmoren vapi: kruha i reda! Obezglavljeni susjedi staraju za našu kuću, onako je i nama dobro. partizani izgubili su svaki osjećaj dužnosti, svaki Vidjeli smo jasno. Zaleti se prvo jedan, pa drugi. pojam mjere, unižavajući svakom gestom istinska Udari desno, pak lijevo — i uvjek nam nešto odnesu : načela demokracije, nepoštujući lične i kraljevske nekad komad vrata, nekad komad prozora, ograde: odlike KRALJA PIONIRA VELIKE JUGOSLAVIJE, ili sličnog. Ako ne tako, onda nam neki drugi susjed. ČUVARA BOGATE NACIJONALNE I SLOBODARSKE uleti sa bombom ili nožem, da ukloni posljednje OSTAVŠTINE PETRA VELIKOG OSLOBODIOCA. budne čuvare dobra ove mučeničke zemlje. S đ - * x bd :