:
BOK AN SST PIA NN EEE
Poštarine
Br. 44.
ro
plaćena = gotovu.
i L
s 3. novembra 1926.
God. VII.
iGljena je listu 5. Din, mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare,
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
za
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare
Vlasnik - izdavač - urednik:
odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik,
(zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
Aatolički Dnevnik
Hroćtski je narod jedini katolički narod u Evropi,
koji nema svoga katoličkog dnevnika. Milijuni Hrvata
katolika nemaju svoga dnevnoga glasila, koje bi u
svakoj prilici neustrašivo ustajalo na obranu kato-
ličkih načela i podržavalo u hrvatskom katoličkom
narodu budnu svijest velike istine, da je katolička
misao jedini i najjači faktor javnoga narod. života.
Hrvatska katolička javnost prepuštena je na
milost i nemilost liberalne štampe, koja je u najmanju
ruku indiferentna prema katoličkim vječnim princi-
pima, ili je zadahnuta tendencijama, koje se iz osnova
protive moralnim i vjerskim načelima Katoličke Cr-
kve. Za štampa dolazi u najšire slojeve naroda i
širi svoj pogubni uljecaj ne samo u gradovima nego
i selima u kućama našega katoličkog seljaka.
Tako ne može i ne smije ostati. Svaki pravi
katolik, a osobito svaki katolički svećenik.i inteligenat
mora danas uvigjeti, da je kucnuo posljednji čas, da
se tome učini kraj i da se svi okupimo oko Kato-
ličkog Dnevnika. Za tu svetu i plemenitu svrhu dužni
smo doprinijeti najveće i najteže moralne i materijalne
žrtve. Sve dakle, što katolički osjeća, cijelo katoličko
svećenstvo i svi katolički svjetovnjaci, sva društva i
organizacije trebaju se ujediniti u ovom velikom radu
za Boga i Hrvatsku.
»Antemurale Christianitatis“ i posvećena za-
stava, na kojoj je bila izvezena slika Majke Božje
s Djetetom Isusom, .pod kojom su Hrvati vodili he-
rojske borbe za održanje svoje nacije i svoje vjere
kroz toliko vijekova, . treba da se i danas u svem
na čelu naše svete vojske u borbi za poštenje i pravdi,
pAntemurale Christianitatis“ ne smije dakle da bude
samo jedna lijepa uspomena iz prošlosti nego živo
_ geslo sadašnjosti.
Svaki dan, na svakom koraku vidimo, kako
borba protiv čestitosti i morala, protiv Boga i vjere,
protiv Katoličke Crkve i protiv katolika biva sve
žešća i ogorčenija. Jedni se od protivnika bore na
otvorenom polju sa otvorenim vizirom i navješćuju
borbu da istrage, a drugi su se utajili, šire oko sebe
_ ideje indeferentizma, koji ragja mlohavosti i mlitavosti
i ubija svaki slobodniji pokret, svaki napredak, sve
ideale. On zatvara katolička načela u tamnicu. On
_ se podiže obično na katoličkim legjima i kad drži,
da se dosta ojačao, onda navaljuje na Katoličku
Crkvu i na katoličke duše kao leo ruglens.
Ogorčeni protivnici Katoličke Crkve, jedine
stalne čuvarice tradicija i veličine hrvatskoga naroda
_ kroz tolika stoljeća njegove divovske borbe, postali
su u novije doba agresivniji nego ikada do sada.
U svojim bezobzirnim navalama ne gledaju na načela
naravnoga zakona, niti se drže zakona, koji su dr-
šavnim ustavom proglašeni kao svetinja sviju rav-
\nopravnih gragjana.
Protiv takvih i tolikih protivnika, koji su se or-
anizirali, koji vazda u jednoj fronti nastupaju, kad
e radi o borbi protiv katoličkih načela, stoje kato-
lici" bez obrane i zaštite.
Katolički Dnevnik stvara osnove borbe i obrane.
On ujedinjuje rastavljene duhove. On stvara nove
vidike. On daje jaku svijest i volju za borbu i izdrž-
ljivost u borbi. On je katolički i hrvatski, On Je hrvatski
i katolički. On propovijeda načelo kršćanske soli-
| darnosti sviju staleža i nastoji dovesti u sklad nji-
kove interese na osnovu načela ljubavi prema Bogu
i bližnjemu.
: Za Katolički Dnevnik radile su do sada dvije
organizacije. Prva je od tih ,,Pijevo Društvo za pro-
micanje katoličke štampe megiu Hrvatima“. S odobre-
ijem Hrvatskog Katoličkog Episkopata počelo je ono
od godine 1923. sa propagandističkom akcijom, koja
urodila velikim moralnim uspjehor tako, da je
danas opće rašireno mišljenje o potrebi Katoličkog
Dnevnika. Pijevo društvo sabralo je do danas u go-
vom novcu iznos od 100.000 (sto hiljada) dinara
2 osnutak Katoličkog Dnevnika.
ie O
svojem sjeju vijori. nad našim glavama: i da se nosi *
Druga je organizacija ,, Privremena Uprava
Katoličkog Dnevnika“, koja je izdala proglas 1924.
godine sa potpisom pokojnoga biskupa Dr. Josipa
Langa, koji je osobiti zaštitnik Katoličkog Dnevnika.
Privremena Uprava sabrala je do danas u gotovom
novcu 300.000 (tri stotine hiljada) dinara. Osim toga
upisano je kod nje preko 400 hiljadara, koji uplaćuju
temeljnu glavnicu u mjesečnim obrocima.
Osim toga darovao je za izdanje Katoličkog
Dnevnika Preuzvišeni gosp. Dr. Ante Bauer, Zagre-
bački Nadbiskup i Hrvatski Metropolita, svotu u
iznosu od 100.000 (sto hiljada) dinara.
Potpisane organizacije sastale su se ovih dana
na dogovor u Zagrebu, kojemu Je prisustvovalo pet
katoličkih biskupa, i vijećale o tome, kako bi se
povela konačna najživlja akcija za izdavanje Kato-
ličkog Dnevnika.
Na tom dogovoru zaključeno Je, da će prvi broj
Katoličkog Dnevnika izaći u predvečerje Uskrsa
1927. godine, ako se do toga vremena ostvare ova
dva uvjeta :
1. Ako se do toga vremena uplati u gotovom
svota u iznosu od 1,500.000 D.
2. Ako se do toga vremena prijavi najmanje
4.000 prenumeranata.
U tu svrhu razaslat će se svima našim prija-
teljima ovaj proglas i dvije obveze. Prva obveza Je
u tome, da će se svaki obvezati u stanovitom roku
uplatiti hiljadu dinara za Katolićki Dnevnik. Druga
se obveza sastoji u tome, da će se obvezati biti
pretplatnikom Katoličkog Dnevnika. Tako ćemo una-
prijed imati sabranu početnu temeljnu glavnicu za
izdavanje i broj pretptatnika. Radi toga je vrlo važno
za izdavanje Katoličkog Dnevnika, da svaki ispuni
ove dvije obveze i da ih što prije pošalje Privremeno;
Upravi. Ujedno neka se svaki požuri sa isplatom
svoje hiljade. Ovdje se ističe, da sabrani novac nije
ni izdaleka dostatan da se potpuno osigura izla-
ženje Katoličkog Dnevnika za veći niz godina. Radi
toga će se i dalje nastaviti sa sakupljanjem hilja-
dara, dok ne dogjemo do svote, koja će biti potrebna,
da osnujemo jako poduzeće Katoličkog Dnevnika,
oko kojega će se okupljati sva ostala katolička štampa
kao oko matice.
Dakle dužnost je svakog katolika, da se što
prije upiše za hiljadara i pretplatnika i da u tom
pravču radi u svom kraju. Po pojedinim biskupijama
osnovat će Privremena Uprava biskupijske odbore,
koji će se brinuti na svom teritoriju za Katolički
Dnevnik. Biskupski odbori djelovat će dalje preko
dekanata, da se tako akcija što više raširi i da
dogjemo do Katoličkog Dnevnika o Uskrsu 1927. g.
Hrvati Katolici! O nama se radi. Radi se o
našim najsvetijim načelima. Nemojte se dakle ni časa
ustezati, nemojte krzmati, nego prionite uz rad za
Katolički Dnevnik.
U Zagrebu, dana 26. listopada 1926. god.
Za ,,Pijevo Društvo“ :
Dr. Velimir Deželić, st., Dr. Stjepan Markulin, Dr.
Josip Andrić. Za privremenu upravu : Dr. Dionizije
Njaradi, Križevački biskup, Dr. Dominik Premuš,
biskup, Monsig. Milan Strahinšćak, Apostolski Proto-
notar i kanonik, Krešimir Pećnjak, duhovnik, zač.
prisjednik Duh. Stola, Dr. Stjepan Bališić, sveuč,
profesor. Za ,,Hrvatski Katolički Narodni Savez“ :
Vladimir Kerdić, župnik i zač. prisjednik Duh. Stola,:
Dr. Velimir Deželić, ml.
Zapletaji na Balkanu.
Od kada je skopljen telijansko-rumunjski ugovor
o prijateljstvu, stupila je talijanska politika na Balkanu
u novu fazu. Mussolini je uvidio da ugovor sklopljen
1924. sa Jugoslavijom nije donio željenih plodova,
Hrvati i Slovenci, protivnici tog sporazuma, ni danas
neće da čuju za provagjanje nettunskih konvencija, jer
da bi one ugrožile jugoslavensku jadransku obalu.
Osim toga je i plan za izgradnju Jadranske željeznice
na Kotor stvorio neku napetost izmegju Jugoslavije i
Italije. Želja Italije, da se Albanija podijeli u dvije
interesne sfere, u jugoslavensku i talijansku, naišla je
na žestoki otpor jugoslavenske vlade, koja od toga ne
vidi nikakve koristi, već opasnost prodiranja lialije ma
Balkan i nastojanjem ove, da pod svoju kontrolu stavi
jugoslavensku politiku.
Mussolini i državni tajnik Grandi odlučili su
sloga da traže zbiženje sa Rumunjskom, Grčkom, Bu-
garskom i Magjarskom. Tako je došao Mussolini do
talijansko-rumunjskog sporazuma. Osim toga Mussolini
nastoji da predobije Bugarsku protiv Jugoslavije, obe-
ćavajući joj slobodnu luku na Egejskom moru. Što se
tiče Madžarske, Italija je zaštićuje još od svršetka rata,
Na taj način vodi Mussolini politiku izoliranja Jugo-
slavije.
Ova nova orjentacija Italije u balkanskoj politici
bila bi se glatko provela, da nije iznenada iskrsla
Francuska, kao zaštitnica Jugoslavije, što je tim zna-
čajnije u času sporazuma izmegju Njemačke i Francuske.
Rasterećena na Rajni, Francuska se bacila na spasa-
vanje svog ugroženog položaju u Sredozemnom moru
i na obranu svojih saveznika od Italije. Sporazum
talijansko-rumunjski bolno je odjeknuo u Parizu, jer
je time francuski upliv na Malu Antantu dobio udarac,
U Parizu su stoga odmah poduzeli protumjere i po-
veli pregovore sa Jugoslavijom i Rumunjskom. K tome
je došao i pokušaj Brainda da izmiri Jugoslaviju i
Bugarsku, kako bi pobrkao planove Italije. Prijateljstvo
Jugoslavije i Madžarske, dokazuje da je Jugoslavija
odlučna da vodi politiku nezavisnosti od Italije.
Rivalitet Italije i Francuske na Balkanu onemo-
gućuje ragjanje jednog balkanskog Locarna, Italija na-
stoji, da ovaj Locarno laguma i da sklopi posebne
saveze sa pojedinim balkanskim državama,
I tako stoje na jednoj strani Jugoslavija i Bu-
garska, na drugoj Rumunjska i Grčka. Neprijateljstvo
izmegju Grčke i Jugoslavije radi Soluna postaje sve
veće. Evropska diplomacija rovari ma Balkanu, interesi
pojedinih velikih vlasti kao da traže na Balkanu izlaz-
nu tačku za novo obračunavanje u Evropi. (,Jug. List“)
Slom radićevštine u Dalmaciji.
U zadnje se je vrijeme opažalo u Šibenskim i
Splitskim organizacijama neko pritajeno nezadovolj-
stvo proti klike, koja okružuje Radića i proti name-
tavanju poslaničkih kandidata odozgo. To je naravski
djelo ,pokvarene gospode“, koja čezne za mandatima.
U to je došao i Dr. Nikić u Dalmaciju, pak su s njim
očijukali vogje splitskih radićevica Dmn. Petar Dijirlić
i Dr. Sokol, te šibenskih Dr. Kožul i Drezga. Vodstvo
je zabrinuto gledalo na ove pojave i počelo da šalje
svoje emisare u Dalmaciju. Megjutim kotarska orga-
nizacija u Šibeniku izglasava nepovjerenje poslanicima
Zagorcu i Kenielji. Kad je vodstvo stranke opet po-
slalo Kenfelju da zbaci -odbor organizacije u Šibeniku,
on nije bio niti prepušten na sjednicu, već su pouz-
danici usprkos Radiću i odlukama vodstva izglasali
povjerenje odboru organizacije. Slično se je desilo u
Splitu, gdje se je htjelo izbacit Dn. Djirlića, a imao
se na lukavi način da žrtvuje i Dr. Sokol. Kad to nije
uspjelo, Radić javlja u »Domu« da Dr. Kožul, Drezga,
Djirlić i družina više ne spadaju u H. S. S. Radi toga
je nastao pravi lom u navedenim organizacijama, što
je osobito našlo odjeka u organizacijama Splitskog i
Šibenskog kotara, jer neki pristaju uz Radića, a izgleda
da je većina uz isključene.
I u sinjskoj krajini radićevština doživljuje potpuni
krah. Već za općinskih izbora dobila je Pučka Stranka
1000 glasova više na štetu radićevaca. Od. tada je
H. P. S. sve više dobivala pristaša. Ali posljednji do-
gogiaji, kad petorica radićevskih općinskih vijećnika
sjedi na optuženičkoj klupi zbog toga što su nesa-
vjesno upropastili radićevsku seljačku štedionicu, pot-
puno je utukao radićevštinu tako, da je više uopće
ni nema. Nasljednik blagopok. fra Mije, fra Bone
Dr. Radonić drži redom sastanke i osvaja čitava sela,
koja ga oduševljeno primaju i vrstaju se pod neoka-
ljane .barjake H.P. S. Dosad je osnovano preko 15
organizacija. Sinjska je krajina opet poslala nepredo-
biva kula H. P#S, I po ostaloj Dalmaciji uzdrmani su
Radićevi redovi Narod je uvidio, da od velikih obe-
ćanja nema išta i da je Radić svojom vrtoglavom
politikom apstinencije, republikanstva, sporazuma i t. d.
najviše škodio hrvatskom narodu. -
iii pu e ISARD 31180 RIŠETSR SPREE SNI SSS NUSA SO
OVU
rr
PR
U HH DB ZZ
jem G= AJ
HZ OS NIE